U nepreglednoj gužvi dana koji lagano protiču, ponekad mi se desi da se osvrnem i zapitam kada je već stigao datum koji je došao. Još gore je kada se sjetim da je večer već tu i taj isti dan je, zapravo, već ostao zamnom. Ulazak duboko u prostranstva misli nameće mi tek pitanje što je dan koji je ostao zamnom promijenio i da li se iz njega možda moglo izvući više... i onda se sjetim da možda i ne treba previše misliti, jer je to prvi korak ka glavobolji i potencijalnoj depresiji.
Davnih sam dana čuo jednu od podjela ljudi na dvije grupe. Dok jedni, tako, čitav život posvećuju potrazi za smislom života oni drugi se ne zamaraju time, nego ga jednostavno prožive.
Stoga, bez puno filozofiranja, tek reći ću da možda i jest istina kako sam ponekad prilično neozbiljan, no biram biti u ovoj grupi ljudi koji život provode živeći ga, a ne razmišljanju o tome koji je smisao svega.
...zapjevat će svi jarani... prijatelji naši stari...
0 komentara:
<< Home