Snježni su nas oblaci ipak još malo odlučili izbjegavati...
Otpuhani snagom zubatoga sunca što na taj način njihovu oholost i samovolju kažnjava i oslabljeni kroz tu borbu, sve što su nam donijeli najduža je noć u godini koja laganim koračajima odmiče da bi za sobom donijela opet sve duže dane.
Te duge noći često na ljudska raspoloženja utječu i zato kod mnogih opet osmijeha nema. No, ipak se uvijek iznova nađe ljudi koji spremni su prepustiti se ovim danima dječje radosti i s osmijehom ispunjavati svaki trenutak. Sve što nedostaje da ta bi se slika ispunila je upravo onaj bjelinom popločani grad koji sa vlastitim se sivilom nadmeće hoće li izgledati sivije od neba. Na trenutke ni sam nisam siguran koliko je ta borba poštena, no vjerujem da nebo najbolje zna koji je trenutak najprikladniji da svoju pobjedu odnese i podari nam tu bjelinu.
Kroz najdužu noć ove godine, s osmijehom dočekujem nove dane, koji iz dana u dan sve duže će trajati i novim nas sunčevim zrakama ispunjavati...
...I will tell you how the sun rose high...
0 komentara:
<< Home