Jedna sunčeva zraka ispričala mi je da se s oblacima malo porazgovarala. Tiho i u povjerenju šapnula mi je kako se s njima dogovorila da s padalinama dođu u utorak. S onim najnježnijim i djevičanski bijelim pahuljama koje svaka nam zima donosi.
Jedan drugi glas šapnuo mi je da pahulje i prije pasti bi mogle.
No, sunce je danas brojnim zrakama pokazalo da je dogovor ipak dogovor i ako s oblacima dogovoreno je da snijega do utorka nema, onda se dogovor ispoštovati treba.
I, uistinu, danas zasjalo je. Tko pažljivije u nebo pogledao je vidio je sliku koja rječitija je bila no što ovi okovi riječi mi dozvoljavaju da to ikada budem.
Na blještavo plavom nebu u kojem sve nijanse plave pretakale su se jedna u drugu s jedne strane neba vidjelo se to zubato sunce, kojem ni najmanja namjera nije bila da nekoga ugrije, već samo nas je na jačinu svog sjaja podsjećalo, a s druge strane mjesec, koji strpljivo i mirno gledao je kako sunce odmiče svojim putem i prepušta mu ulogu onoga koji nebo osvjetljava.
Osjetio sam se poput slučajnog prolaznika koji našao se u sredini... i puštao obje strane da svojim me sjajem osvjetljavaju.
Predamnom novi dan je, a u njemu vidjet ću koliko oblaci spremni su održati svoj dogovor sa suncem, te na ovaj grad nanijeti bijeli pokrov pod kojim sve poznate i nepoznate staze lagano će prikriti svoje sivilo i zablještati blistavim sjajem. Tko zna, možda taj pokrov natjera me da u mirisu i toplini čaja utočište pronađem...
...u školjki tvoga pupka leto zimuje...
0 komentara:
<< Home