Otkucajem sata godina je naglo ostarjela i, kao da boluje, svoje posljednje sate prolazi. Kod mnogih će, vjerujem, taj ostarjeli dan dovesti do toga da se osvrnu i bace pogled na sve ono što im je godina od prvih trenutaka svog rađanja do sada donijela.
Ne, nemam namjeru raditi reviziju protekle godine. Nemam se namjere previše osvrtati, tek reći ću da, iako za godinom kao takvom neću pustiti previše suza, iz nje sa sobom nosim nekoliko divnih detalja kojima ne dozvoljavam da samo tako nestanu iz misli, srca, mene.
Više sam puta istaknuo, tek uzimam si pravo da i opet ponovim... lijepe su uspomene uvijek ono što nosimo sa sobom i svako toliko ispoliramo svaku sliku koja nam ih budi. Na sve ono što nas je zaboljelo i nadvilo crne oblake nad naše misli puštamo laganu prašinu i paučinu zaborava. Samo tako i godine koje nisu blistave ostavljamo za sobom mirnije duše i toplijih misli.
O godini što dolazi nemam još namjere misliti - ona će doći i sama pokazati što se od nje očekivati može i što nam lijepoga nosi sa sobom. Znam da neki u njoj sigurno će si ostvariti životne snove, a o svemu drugome ne isplati se gubiti ni previše misli. Snovi su tu da bi ih ostvarivali...
...pusti neka svjetlost teče niz lica nam...
0 komentara:
<< Home