Seraphim





About


What Is The Secret

Stanje mjeseca

CURRENT MOON


Shoutbox





Arhiva

siječanj 2009
travanj 2008
ožujak 2008
veljača 2008
siječanj 2008
prosinac 2007
studeni 2007
listopad 2007
rujan 2007
kolovoz 2007
srpanj 2007
lipanj 2007
svibanj 2007
travanj 2007
ožujak 2007
veljača 2007
siječanj 2007
prosinac 2006
studeni 2006
listopad 2006
rujan 2006
kolovoz 2006
srpanj 2006
lipanj 2006
svibanj 2006
travanj 2006
ožujak 2006
veljača 2006
siječanj 2006
prosinac 2005
studeni 2005
listopad 2005
rujan 2005
kolovoz 2005
srpanj 2005
lipanj 2005
svibanj 2005
travanj 2005
ožujak 2005
veljača 2005
siječanj 2005
prosinac 2004
studeni 2004
listopad 2004
rujan 2004
kolovoz 2004
srpanj 2004
lipanj 2004
svibanj 2004


To avoid criticism do nothing, say nothing, be nothing.




pet - 25.01.2008


Nekidan sam čuo da u sebi imam crtu sjete.

Pravo otkriće... pogotovo ako se uzme u obzir da sam dugo vremena i sam za sebe to govorio.

No, nije toliko to što sam čuo tako nešto, nego temelj na kojem se ta izjava našla. A radilo se o stihu koji kaže:

U tajnoj sam misiji!
Moj dom je tek maleni svitac na nebeskoj pučini
a ja sam na ovoj planeti da sretnom te učinim,
spavaj samo.
Ne znaju oni šta mi znamo.

Uistinu sjetan stih. Koji mi je došao kao igra ruskog ruleta u meni. I ponijelo me kroz svijet stihova koje sam malo pustio da miruju. Skupa s tom sjetom koja mi se spočitnula.

Za sve je kriv Toma Sojer.
Takve knjige ne bi smele da postoje.

A tko je tu da sudi što je krivo, a što pravo? Kada su stvari jednostavno takve da nam se sviđaju ili ne. Uvijek će se naći netko za koga je ono što nam se čini krivim zapravo ono što je pravo.

I odgovaraju mi stihovi na neka pitanja. Kao primjerice:

Spusti svetla, oduzmi gas,
smešnih stvari se bojimo.
Misliš da neko pita za nas?
Kao da ne postojimo.
 
Stavi misli u prazan hod,
stresi zvezde k'o dudove.
I polako nasuči brod
na te plišane sprudove.
I sanjaj...

A san donosi opet nova pitanja... i nove izazove. Koji ponekad djeluju nepremostivo. Srećom, svaki izazov samo tako djeluje. Pa ipak...

Bog je katkad pravi šeret
na strmini doda teret
i potura Nedohvatno da se dohvati.
Bog je dobar, kako kome
al’ bolje ne pitaj o tome
ućutaću ili ću opsovati...

I onda se javlja onaj sitni glasić koji vraća ravnotežu tamo gdje je na trenutak poljuljana, a koji kaže:

Nek' se okuša hor torokuša...
Ja sam babin sin jedinac... Mater svima...

Tada znam i shvaćam koliko je istine u riječima

Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio
taj nije ništa uradio.
I shvatiće kad-tad da ne zna šta je hlad...

I ta spoznaja dovodi me do mira... protkanog laganim trncima nemira... i sve misli spoje se u jednu misao...

Hej, doleti mala senice
Tu, na moje zlatne čivije
Vatra šara moje zenice
Razbij nešto i zaigraj ludo, divlje...

otipkao Seraphim ||

3 komentara:

  • :)

    komentar napisao/la selma, u vrijeme 25. siječanj 2008 10:42:24

  • joj Balašević, kako on blagodatno djeluje baš uvijek

    komentar napisao/la Svemirka, u vrijeme 25. siječanj 2008 17:46:52

  • jako lijepo :))

    komentar napisao/la frka, u vrijeme 26. siječanj 2008 10:58:29

  • Add comment

    << Home