Još jednom Martinje polako prilazi kraju, a što je drugačije nego prethodnih godina? Mošt napokon u vino je prekršten, Info sajam kao i svake godine u ovo doba traje i privlači brojne posjetitelje, Interliber je dodatna atrakcija koja pokreće sve one koji cijene i vole pisanu riječ, zima polako uvlači se u svaku poru nas, a dani sve kraći su i predaju noći da vodi glavnu riječ.
Sivilo jeseni ima jednu veliku prednost kada se živi u gradu kao što je Zagreb. Naime, kao i mnogi poveći gradovi, Zagreb je sam po sebi prilično siv grad i, tijekom jeseni, boje grada utapaju se u boje kojima nebo i oblaci na njemu nas obavijaju. Hladnoća tek je nuspojava koja tjera ljude na dvije stvari - da prilično se zatvoreni drže sklupčani u svojim kaputima u kojima pronalaze trenutke topline i ubrzane korake koji i uzrokuju tu toplinu pod kaputima. Iako na svakom koraku čut će se žalopojke za ljetom i toplijim danima, treba li i isticati da nisu daleko dani kada toplina mnogima probleme je s disanjem i kretanjem uopće predstavljala? I opet postavljam samome sebi pitanje hoće li neki ljudi ikada biti zadovoljni onime što i kako jest... nakon čega najbolje je slegnuti ramenima i ne dozvoljavati takvim mislima da šire se glavom.
Negativne misli općenito poput raka su i kada jednom im pustimo da prodru nam u um teško ih je riješiti se. Stoga pozitivne i vedre misli puštam da meću mi osmijeh na lice i ne trudim se puno razmišljati o svemu onome što taj bi mi osmijeh moglo zalediti i maknuti. Stoga, sivilo kao takvo ništa mi ne može osim još jedan osmijeh mi izazvati.
...paint the sky with stars...
0 komentara:
<< Home