Poneki dani nisu spomena vrijedni... poneki događaji kao da i nisu se dogodili... poneke riječi kao da u vjetar su izgovorene... poneke misli samo za nas ostaju... U kojoj mjeri prosuditi možemo je li i današnji dan takav?
Svakodnevna borba sa svime što svakodnevica nam donosi i koračanje kroz dane što započinju ustajanjem iz nog istog kreveta u koji kao da maločas tek bacili smo se, rad i/ili školovanje i vječita potraga za onim mirom u nama... a često taj mir već duboko negdje u nama skriven je i čeka da pogled u njegovu smjeru uputimo i osmjehom ga taknemo kako zaživio bi.
Ponekad i očekivane nas stvari iznenade... ponekad nikad ne desi se ono što očekujemo da će se desiti... ponekad...
...I'd like to watch you sleep at night...
0 komentara:
<< Home