Došlo je doba korizme i, sukladno tome, svakojakih odricanja. Uistinu, teško je proći kroz tu hodajuću gomilu ljudi, a da se na svakih par metara ne naleti na nekoga tko se nečega odlučio odreći kroz ovih 40 dana što slijede. Potaknut tim i takvim mislima, razmislio sam čega bih se i ja, kad je već takvo doba, mogao odreći.
Odričem se svakog oblika kontakta s glupim ljudima.
Kako mi se čini da je ovo ipak relativno rečeno, možda je bolje da to malo detaljnije razradim.
Odričem se kontakta sa svim vatrenim navijačima.
Odričem se kontakta sa svim vjerskim fanaticima.
Odričem se kontakta sa svim snobovima.
Weee... krenulo mi je, pa bih odmah mogao i nastaviti.
Odričem se one boli u želucu koju osjetim kad god me primi nervoza.
Odričem se altruističkih ideja, jer ljudi rijetko kada uistinu znaju cijeniti kada im se pomaže i gotovo redovito razmišljaju o tome što se iza takve pomoći zapravo krije.
Odričem se nepotrebnog gledanja u sve vrste ekrana.
Odričem se telefona koji ne zvone.
Odričem se onih poziva koje ne želim.
Odričem se svih mogućnosti lake i dodatne zarade.
Odričem se osjećaja smežuranosti ruku kada su predugo izložene hladnoći.
Odričem se nesanice kroz noć.
Na kraju krajeva, odričem se, zapravo, svih tih odricanja, jer sam svjestan da protiv sebe ne mogu. Pa, ipak, možda neke stvari i jesu u domeni onoga što se može promijeniti.
...možda odem jedared, kad naiđe red, al' idem zadnji od nas...
0 komentara:
<< Home