Weeeee... omogućio sam čitateljima da me ocjenjuju... blago meni. Istina, moglo bi se reći da to uistinu nije bitna stvar, jer ako već pišem, pišem to radi sebe i radi svega onoga što u meni je skupljeno, no istovremeno vjerujem da nekima će biti jako važno kako ljudi ocjenjuju njihovo pisanje, a za razvoj nekih stvari se valja ponekad primiti i nečega što se ne smatra nužnošću. Thumbs up za admine koji se trude razviti sve što već mogu za korisnike.
Kružni tok svega i opet sprema se donijeti jedan kraj i novim početkom ga začiniti. Vikend tako završava, a prvi radni dan u tjednu već nam se smiješi. I ponedjeljak (kojeg mnogi ovdje toliko ne vole) na vrata kuca, a osmijeh ono je što mu nudim. Osmijeh zbog svakog trenutka koji poput njega predamnom je. Osmijeh zato što je osmijeh nešto lijepo. Osmijeh zato što samo se osmijehu osmijesi vraćaju.
Nema razloga da se ne voli ponedjeljak, sve dok spremno prihvaćamo da i rad je tu zato da ne trunemo i degradiramo sami sebe. Sve dok radimo, živimo. Sve dok živimo, imamo pred sobom bar neku viziju smisla. I svaki nas novi dan tjera dalje, a istovremeno je prvi dan ostatka naših života. Jer svaki je dan na svoj način novi izazov i sa svakim danom nam donosi mogućnosti smjerova u kojima možemo krenuti... ili nam ipak samo donosi iluziju mogućnosti donošenja odluka?
...keep making the people listen what I spin...
0 komentara:
<< Home