Neobično je kako se lako naviknuti na neke male, a opet gotovo svakodnevne rituale u ovom životu kojeg je svak od nas dobio da ga iskoristi kako najbolje može. Koliko su navike dobre ili ne pitanje je za sebe, no na razmišljanje uopće o tome potaklo me gledanje nekih blogova (uključujući i moj) za koje se maltene može predvidjeti kada će se pojaviti.
Nekako mi je uistinu ušlo u naviku s krajem dana sjesti za ovu kantu i pustiti misli da mi vode prste po tipkovnici. Neke od tih misli sasvim su svakodnevne i obične, no ako i najveći sanjari ponekad imaju sasvim obične misli kako ih ja ne bih imao? Istina, sada bi se moglo ući i u dublju analizu toga što su to obične misli, no kako mi to liči na mission impossible (otprilike kao objašnjavanje pojma normalne osobe) radije se toga ni ne primam.
Ovo ludo vrijeme vani kao da pokušava nam pokazati koliko su neke navike sazrele da budu promijenjene. Snijeg je odlučio da nas ne posjećuje krajem godine, već čeka početak slijedeće, a zima gubi pravo na takav naziv sve dok kiša koja kroz cijeli dan kaplje i ostavlja svoje mokre tragove po cijelom gradu ne dospijeva do toga da se smrzava. Ne, ne nedostaje mi led, no nikako ovo vrijeme ne mogu nazvati zimskim.
Možda i nije čudno što zima kasni, ako se uzme u obzir kako sva godišnja doba pomalo kasniti počinju. Dovoljno je sjetiti se koliko nas je dugo ljeto grijalo i obasjavalo, a jesen, osim svojim specifičnim šarenilom opadajućeg lišća, kao da je prošla pored nas bez da nas pravilno i takne. Pa, ipak, nije pošteno od te klime da se odlučuje mijenjati se baš sada kada smo se navikli na pravilnu izmjenu godišnjih doba i onda smatramo da s pravom očekujemo vrijeme kakvo trenutno sigurno nije.
I opet stigao sam do navika koje neizbrisivi su trag iskustava koja su ostala za nama.
Svatko od nas sa svojim se navikama gura iz dana u dan. Tako i ja ću, po navici, polako dan početi privoditi kraju još u doba pisanja ovih redaka. Ispratiti jedan dan da raširenih bi ruku, već po navici, dočekao dolazak novoga dana u trenutku kada kazaljke se poklope.
...putuju ruke do tebe odlaze da se nevrate...
0 komentara:
<< Home