Još jedna noć svojim ustaljenim ritmom ide, no već sada osjeća se u zraku kako kraća je od prošle. Ostao je solsticij za nama, Božić samo što nije, dočeci nove godine se planiraju na sve strane, a sunce i dalje svojim zubatim sjajem rastjeruje oblake i ne dozvoljava im da nam izbjele ove dane.
Moglo bi se reći da sve je isto i da ništa se pretjerano ne mijenja.
Ipak, nije isto. U istoj se vodi ne možemo dvaput okupati i tako je svaki dan koji ostaje za nama nešto novo, kao što i svaki dan u koji ulazimo nove izazove sa sobom nosi. Zato s punim pravom i nakon ove noći mogu pogledati u ogledalo i s osmijehom na licu zaključiti kako počinje prvi dan ostatka mog života.
Promjene su u zraku, posvuda... osjećam ih i udišem punim plućima. Sigurno nije svatko spreman za sve promjene koje pred svakim od nas su dio svakoga dana, no sve što nas ne ubija čini nas jačima i stoga pozdravljam i opet kraj jednog i početak jednog novog dana.
...the gentle voice that talks to you won't talk forever...
0 komentara:
<< Home