Još je jedan produženi vikend pred nama... kao da vikendi ionako nisu dovoljno dugi. Još k tome, noć sa subote na nedjelju za čitav se san produžuje. No, neka... kome još sat više ili manje puno znači?
Puno je stvari koje mislima teku, no sve ima svoj pravi trenutak. Kako obnavljanje udruge proizašle iz pokreta "Dosta" (sjeća li se još itko toga i koliko je nakon toga surfanje postalo jeftinije?), tako i Noć vještica koja nam se polako primiče. No, kako već rekoh, sve u svoje vrijeme, a do tada tek odmor i opuštanje uz odmicanje svih briga, razmirica, ljudske gluposti i misli vezanih za istu.
Eh, da neke su stvari drugačije, s osmijehom bih na licu ugasio mobilnu spravu, iskopčao telefon iz zida i pustio da vrijeme promiče nekako uz mene dok bih sklopljenih očiju tonuo u svijet sna s osmijehom na licu... ma koliko da nekada san mi je donosio sve samo ne osmijehe. No, kako je već Janko Matko rekao, samo mjena stalna jest i stvari uistinu teže tome da se mijenjaju. Jedino što nikada ne mijenja se jest ono što duboko u srcu čuvamo, a osjećaji koje sa sobom nosimo i dijelimo ono je što valja čuvati i ne dozvoliti trivijalnostima da ih promijene...
...If we belong to each other, we belong anyplace anywhere anytime...
0 komentara:
<< Home