Sve je stvar stava.
Kada u jutarnjim satima buđenje donese potvrdu onoga što se po padalinama večer prije moglo naslutiti i sivilo ispunjeno novim bijelim pokrivačem bude prvo što se ugleda, bitno je s kakvim se stavom istome prilazi.
Kada budilica zvoni i ne zvuči pretjerano privlačno ni poželjno, bitan je stav.
Kada se, umjesto na posao, ide kod zubara kako bi bio izvađen onaj prokleti zub koji već tjedan dana ne prestaje boljeti, stav je ono što se broji.
U trenutku kad mobitel zazvoni i jave ti da, unatoč rani u zubima i obećanom slobodnom danu radi iste, svakako i hitno nađeš načina da se nacrtaš u uredu, pitanje je kakav ti je stav.
U večernje sate, kad bol i dalje ne jenjava, a san baš i ne izgleda kao da ima namjeru doći u neko skorije vrijeme, opet je bitan stav.
Kroz dan koji ostao je zamnom, vodio me prilično pozitivan stav. Osmijeh mi, unatoč svim onim sitnim podvalama koje mi je život pripremio, nije sišao s lica i ne dajem mu ni dalje da pobjegne, već ga prkosno upućujem svim teškim stvarima koje stoje mi na putu dalje.
I osjećam se dobro... jer, sve je u stavu.
...what you don't know you can feel it somehow...
0 komentara:
<< Home