Iako još dva me duga dana dijele od kraja ovog mjeseca, s veseljem i osmijehom već sada polako sklapam posljednju stranicu još jedne veljače. Nije mi već dugo sa sobom donijela puno lijepih stvari, pa tako ni ovom ne bih trebao biti pretjerano razočaran, no teško je i biti razočaran kada se očekivanja uspješno drže u realnim granicama.
Pa, ipak, s krajem mjeseca jedna me rečenica uspjela taknuti:
Sjećanja slikom, i zvukom i mirisom, čak i dodirom ostaju pečat na kuvertama pisama što sami ih sebi šaljemo u prošlost.
I nameće mi se pitanje šaljemo li ta pisma u prošlost ili zapravo odašiljemo ih u budućnost kao odgovor na sva ona pisma koja pečatirana nam iz prošlosti stižu...
...to me, you're strange and you're beautiful...
0 komentara:
<< Home