Za neke misli dovoljno je da desi se i najmanja sitnica i natjera nam misli da polete negdje daleko svojim putevima. Naravno, kada misli tako krenu, tko ih već može a i želi zaustaviti? Tek poneku od njih, uz malo sreće, uspijevamo zapamtiti, a ponekad i zapisati.
S vremenom sve se više ljudi osjeća prozvanim postavljati pitanja tipa "kad se više misliš ženiti?" Iskreno, ne mislim. kao što općenito previše ne mislim. Protupitanje takvima zapravo bi bilo što da napravim - pregazim neke principe koji me prate već dugo, dugo vremena i budem u braku za koji znam da ću u njemu uvenuti ili da nađem nekoga s kim ću potpisati taj papir čisto da me se ostavi na miru s takvim pitanjima?
Možda sam samo i dalje nepopravljivi romantik, bar u nekom skrovitom kutku sebe i kao takav i dalje vjerujem da je brak institucija u koju ne treba ulaziti iz pogrešnih razloga. Istina, ostaje pitanje što je za nekoga pravi razlog za brak, no to je već nešto što mogu samo u svoje ime odgovoriti, a odgovorio bih onom istom mišlju koja mi je, kada sam zadnji puta bio upitan kada se mislim ženiti od strane para koji i nije u najsretnijem braku, poput jeke kružila mislima: U brak se ne stupa s osobom s kojom se možeš vidjeti kako se ustaješ svako jutro, već s osobom bez koje si ne možeš zamišljati buđenja.
...dajem ti verse i note... sve moje šarene perle na dar...
0 komentara:
<< Home