Kišne kapi što na krov mi kuckaju kao da podsjećaju me. Da, znam... sjećam se... pamtim.
Glas slavuja sprema se zacvrkutati i pjevom sirene opiti sve slučajne prolaznike koji začuju ga. Kako bih mogao zaboraviti? Kako ne bih htio željeti preploviti tim morima i, makar za jarbol svezan, pustiti se osluškivanju te melodije?
No, ne dajem si još da plovim i strpljivo čekam. Strpljenje je ono nešto što drži me i kroz ove dane me vodi. I znam da sve će doći na svoje, mada vrijeme nije uvijek najbolji prijatelj.
Slušam te... znam da znaš...
...it's a fight, and I really wanna get it right...
0 komentara:
<< Home