Pun nade da sada, kada su ti izbori za nama, počinje nekakav normalan daljnji tijek življenja u ovoj ludoj državi, polako i opet dočekujem kraj još jedne nedjelje. Budući o izborima svašta je već rečeno, a nekako imam osjećaj da će mnogi još ići putem davanja svojih nekakvih komentara, samo ću još reći kako sam i prije dva tjedna bio stava da ova država još nije spremna za to da ima predsjednicu, a u ta dva tjedna nije napravila apsolutno ništa što bi me u takvom mišljenju razuvjerilo. Ajde, da i ja ponekad spadam u nekakvu većinu, bar što se tiče krajnjih rezultata onih koji su se oglasili.
Kako je ovaj vikend bio prilično miran, malo sam više vremena odlučio posvetiti usenetu. Kada se sjetim prve prigode kada sam pristupio usenetu, prisjećam se mjesta na koje je dolazilo puno ljudi koji su svojom inteligencijom ipak odskakivali od prosjeka. Mjesto na kojem se moglo naći odgovore na pitanja, pronaći poneku korisnu informaciju i, bez potrebe da se chata u real time-u, razmjeni poneki tekst i razvije u konverzaciju.
Ovog sam se vikenda s poprilično sjete prisjećao tog doba, jer sam, jače no kad grupe pratim samo letimično, osjetio dah "hoću internet" i "MaxADSL" generacije. Nije toliko bitno niti to u kojoj se grupi čovjek nađe, svugdje se nailazi na trollove koji ih zagađuju i neargumentirano najvećim dijelom oko sebe prosipaju psovke i uvrede. Kap koja, ipak, prelijeva čašu je temeljno nerazumijevanje toga čemu služe binaries grupe, a nisu to spremni niti naučiti. Radi njih bi se svi ostali korisnici trebali prilagođavati njima, jer što netko drugi uopće zna. Svjestan sam da je rat protiv gluposti nataložene u takvima zapravo borba s vjetrenjačama, no nekoliko ih je imalo prilike vidjeti moje mišljenje u kojem sam ih nazvao idiotima. Upravo je to i potaklo komentare jednog od uvrijeđenih, a koji se nalaze na tag-boardu. Što odgovoriti tima i takvima? Odmahujem rukom i pitam se zašto se netko, kome se neka "stranica" (pri čemu valja razmisliti shvaća li što je blog kao takav) ne sviđa iz bilo kojeg razloga uopće vraća na nju?
No, neke ljude se uistinu ni ne treba pokušavati shvatiti. Tako bi mi nešto samo skinulo osmijeh s lica radi sjaja onih zvijezda koje osjećam u noći iako mi ih noćno nebo ne otkriva. No, znam da su tu i da mi u svojem rasporedu ukazuju kamo trebam pogledati da taj isti osmijeh ostane mi na licu.
...jezik pregrizem da ne bih opsovao...
0 komentara:
<< Home