...opening the door to a better quality of life...
I kako ta vrata se otvaraju, oči same se sklapaju i tonu u san. San koji posljedica je sjećanja. Sjećanje koje na lice istoga trena navlači široki osmijeh i srce grije posebnom toplinom. Godine od tada prošle su, a sjećanje je toliko živo i ne vene.
...where nature melts with technology...
Ah, kakvog li skoka u vlastita usta. Tehnologija, koja svojim vrtoglavim kretanjem zadire u same temelje prirode i kao da joj se suprotstavlja u vječnoj borbi... no, sve to nije bitno. Sve što je važno jest očuvati taj osjećaj... tu toplinu... taj osmijeh... Glava sama od sebe lagano ide u svim smjerovima nošena ritmom... umjetnim ritmom koji više se ni ne čuje. Ništa nije bitno, tek utopiti se i u dijelu mase biti sam za sebe...
...and humans harmonize with mother earth...
Sam za sebe... utopljen u masi... gdje nitko nikoga puno ni ne gleda, a ako i gleda nema onog podrugljivog podsmijeha. Gdje s lakoćom vidi se tko ne spada ovdje, a istovremeno svi su pozvani. Svatko spreman prepustiti se i bez nepotrebnih predrasuda osjetiti ono što zrakom kruži... a u zraku toliko osjećaja... prve kapi znoja sa čela padaju...
...just listening to the sound of nature where it all begun...
Bol u rukama... zraka ponestaje... u trbuhu toliko dobro poznati leptirići koji poigravaju se... igra svjetala koja pale se i gase, dok sitne zrake paraju zrak i pri prelasku preko ljudi ostavljaju trag igre svjetla i sjene... Kada je sve to počelo? Zar je i bitno?
...it's a dream for you and me...
Pod prstima još osjećam taj san... no, što je san ako ne dijeli se s nekim? Tajne što tu su da tek naslute se... no, tajne otkrivaju se, stoga predajem se snu. Dok budan sanjam, nošen zvukovima što taj stari san potiču, san kao da stvarnost postaje i odjednom tu još je jedan san koji sa snom se preklapa... i pitanje nameće može li uopće pobjeći, ma koliko da mlađi je od staroga sna... ili tek ukazuje na to da snovi vrijede tek kada miješati se počnu i od nečeg nepotpunog cjelinu naprave?
...while there was no way to see... it seems that I've been blind...
0 komentara:
<< Home