About
Stanje mjeseca
|
|
|
|
pet - 30.09.2005
Iako znam da većina onih koji obilaze ovaj blog znaju za slijedeći tekst, držim se date riječi i objavljujem ga. ZAŠTO ŽENE PLAČU Jedan je djecačić upitao svoju majku: "Zašto plačeš?"
"Zato što sam žena" - odgovorila mu je.
"Ne razumijem" - rekao je dječak.
Mama ga je samo zagrlila i rekla: "Nikada i nećeš." Kasnije je upitao oca: "Zašto mi se čini da mama plače bez ikakvog razloga?"
"Sve žene plaču bez ikakvog razloga" - bilo je jedino što je tata znao reći. Dječačić je odrastao i postao muškarac, i još uvijek se pitao zašto žene plaču.
Naposljetku je zazvao Boga i upitao:
"Bože, zašto se žene tako lako rasplaču?" Bog odgovori....
"Kad sam stvarao ženu morala je biti posebna!
Dao sam joj ramena dovoljno jaka da nose svu težinu ovoga svijeta, a opet dovoljno nježna da mogu pružati utjehu.
Dao sam joj unutrašnju snagu da podnese porod i odbijanje koje joj toliko puta stiže od njezine djece.
Dao sam joj čvrstinu koja joj omogućuje da ide dalje kad svi drugi odustanu, i da se brine za svoju obitelj u doba bolesti i nevolje bez prigovora.
Dao sam joj osjećajnost da voli svoju djecu bez obzira na sve, čak i ako ju je njezino dijete veoma povrijedilo.
Dao sam joj snagu da nosi svoga muža kroz njegove pogreške i načinio je od njegovog rebra da bi štitila njegovo srce.
Dao sam joj mudrosti da zna da dobar muž nikada ne bi povrijedio svoju ženu, ali povremeno testira njezinu snagu i odlučnost da postojano bude uz njega.
I napokon, dao sam joj suzu da je isplače. To je samo njezino na korištenje kad god joj zatreba!!!
Vidiš, sine moj! Ljepota žene nije u odjeći koju nosi, u njezinoj figuri, ili u načinu na koji se češlja.
Ljepota žene mora se vidjeti u njezinim očima, jer to je ulaz u njezino srce - mjesto gdje stanuje ljubav."
Jooooj,ostala sam bez riječi...! Baš lijepo... :-)
komentar napisao/la Dora, u vrijeme 30. rujan 2005 13:19:00
Zašto neki muškarci ne vide kad žena plače? Zar nije dovoljno velika njena uloga, ješ je se mora i testirati?
komentar napisao/la morky, u vrijeme 30. rujan 2005 13:38:00
Ma, vide... samo što neki ne žele vidjeti. No, sva sreća pa nismo svi isti. Stoga ni ne treba generalizirati.
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 30. rujan 2005 13:45:00
Slažem se,nikad ne reci svi su muškarci isti,niti sve su žene iste...Ne mogu biti isti jer je sto ljudi sto čudi,svatko je individua,svatko drugačije proživljava neke stvari... :-)))
komentar napisao/la Dora, u vrijeme 30. rujan 2005 13:49:00
Nisam generalizirala.. Neki muškarci ne vide, a vjerujem i da neke žene plaču samo da bi bile viđene, i ne jer zaista plaču..
"No nijedan čovjek nije samo
on sam, on je i jedinstvena,
posve osobita, u svakom
slučaju važna i neobična
točka gdje se križaju
svjetske pojave, samo
jednom tako i nikada više.Zato je važna priča
svakog čovjeka, vječna,
božanska, zato je svaki
čovjek, dok nekako živi i
ispunjava želju prirode,
divan i vrijedan svake
pozornosti." H.H
komentar napisao/la morky, u vrijeme 30. rujan 2005 14:31:00
ipak, zašto postoje mnoge žene koje se boje biti žene i njegovati svoju prirodom određenu posebnost?!
komentar napisao/la anam, u vrijeme 1. listopad 2005 12:53:00
hvala...:)
komentar napisao/la miach*, u vrijeme 2. listopad 2005 12:05:00
prelijepio je
komentar napisao/la Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 8. ožujak 2007 15:02:00
čet - 29.09.2005
Joj, kak preslatka slikica. Totalno sam se raspekmezila! :-)
komentar napisao/la Razmaženo derište, u vrijeme 29. rujan 2005 21:10:00
:-)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 29. rujan 2005 21:14:00
ako može bez tears još bolje ;) ali teško, na kraju ostanu samo one...
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 29. rujan 2005 21:43:00
tears in heaven..
moze i bez suza..
nisu sve prave ljubavi tuzne..
komentar napisao/la buba (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 29. rujan 2005 22:14:00
hugs, kisses & tears. Često ide tim redosljedom
komentar napisao/la ledena, u vrijeme 29. rujan 2005 22:18:00
Jel se to naš anđeo čuvar možda zaljubio?! ;-)
komentar napisao/la Dora, u vrijeme 29. rujan 2005 23:49:00
awwwhh...love is...all that and a little bit more..
komentar napisao/la kika, u vrijeme 30. rujan 2005 0:03:00
Vidiš, Dora, eto pitanja na koje ne znam kako bih odgovorio. A kako i da odgovori netko tko je oduvijek zaljubljen u život? :-)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 30. rujan 2005 0:40:00
To su suze radosnice!!! Da, bit će da je život zaista lijep!
komentar napisao/la morky, u vrijeme 30. rujan 2005 2:10:00
...danima sam pokušavao da je dobijem, ali uvek se Popac javljao na telefon, i obojica smo bivali razočarani. On je očekivao poziv neke svoje vernice, a ja sam se nadao da će Veverica podići slušalicu bar jednom. Nije uspela. Njen brat uzurpirao je telefon, namestio na njega dugi kabel, i vukao ga za sobom kao drvenog konjića na točkovima. Možda je baš to i odlučilo... Mala ohola princeza nije znala da je tražim. Dani su se nizali kao laste na žici, u poštansko sanduče stizali su samo računi i tatini pozivi za sastanke u mesnoj zajednici, i ona se prelomila kao tanana baštenska trska. I nazvala... A da je znala da je tražim? Znak pitanja... Kasnije sam najbolje prolazio sa devojkama koje nisu znale da ih volim, ali, nisu znale jer ih nisam ni voleo, i to je, ipak, nešto sasvim drugo. Ovo je bilo nešto sasvim prvo...
s tugom jednostavno treba umeti.
poklonis li joj samo mrvicu paznje,nece se smiriti dok ti ne uvali citavu korpu.i onda si gotov.jer tuga nikad ne zaboravlja lica galantnih musterija. i nikad te vise nece zaobici.
komentar napisao/la buba (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 29. rujan 2005 11:53:00
:'(
komentar napisao/la svatko-netko (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 29. rujan 2005 12:02:00
Tako to biva.Cudni su magneti u nama...Nista nas ne privlaci tako dobro kao dobijanje...
komentar napisao/la petarpan, u vrijeme 29. rujan 2005 12:34:00
očaravaš svojom jednostavnošću, slikom i neizlječivim sanjarenjem...zvuči možda čudno što ti se želim zahvaliti na tome ali osjećam potrebu
komentar napisao/la anam, u vrijeme 29. rujan 2005 13:45:00
Zahvali stvarnom autoru tih redaka... Đoletu. :-)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 29. rujan 2005 13:54:00
Brzopleti prsti-dakle- "nista nas ne privlaci tako dobro kao ODBIJANJE..."
komentar napisao/la petarpan, u vrijeme 29. rujan 2005 18:36:00
hvala sad stvarno tebi na informaciji
komentar napisao/la anam, u vrijeme 29. rujan 2005 21:37:00
sri - 28.09.2005
Znam, more je potopilo Atlantidu i, krckajući stene kao lešnike, išaralo lokalnu planetu. Brzaci lome turbine, a mutne velike reke nakrive šešir, pa potope Kinu i Indiju kao veliki veš. I nikom ništa... Ali, suza je kraljica. Suza je najmoćnija vodena sila...
jeste... imas X:) super...
komentar napisao/la liby, u vrijeme 28. rujan 2005 14:32:00
istina. Samo suza može taknuti svakoga od nas...
komentar napisao/la **boxa**, u vrijeme 28. rujan 2005 19:04:00
suza je moja saveznica u zadnje vrijeme...čini li i mene to jačom?!
komentar napisao/la miach*, u vrijeme 28. rujan 2005 23:45:00
Ajme, Mia... zar ne znaš zašto žene plaču? ;-) (a, možda je vrijeme za repost)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 28. rujan 2005 23:50:00
kad sam se prvi put zaljubila, tad sam počela plakati...bojim se da sam vremenom postala preslaba na suze, ali ima u njima nešto čudesno, ljudsko, iskreno i oslobađajuće
komentar napisao/la anam, u vrijeme 29. rujan 2005 1:32:00
a sve ovo je samo jedan od onih zivota...
komentar napisao/la gracia (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 29. rujan 2005 9:20:00
Each evening a bird lover, Tom, stood in his backyard, hooting like an owl. One night an owl called back to him. For a year, Tom and his feathered friend hooted back and forth. He even kept a log of the "conversation." Just as he thought he was on the verge of a breakthrough in inter-species communication, his wife had a chat with her neighbor. "My husband spends his nights calling out to owls," she said. "That's odd," the neighbor replied, "so does mine."
čuda čuda...
komentar napisao/la special, u vrijeme 28. rujan 2005 11:38:00
uto - 27.09.2005
...i rekli su: 'ti veruješ u bajke?'
ne... ja učestvujem u bajkama, moji mili...
Bas si me sad dotaknuo, negdje duboko, duboko, do samog dna duse...
Evo ti CMOK!
komentar napisao/la petarpan, u vrijeme 28. rujan 2005 0:27:00
Kud li se zadenu čitav post? Pih... No, iako ponekad malo lijen, neće mi biti teško ponovo istipkati ono što mi je negdje u prikrajku misli. Coca Cola nam je, manje-više, svima poznato ime. Osim istoimenoga pića, radi se o brandu koji pod svojom kapom drži svašta nešta. No, to je ionako nebitno. U cilju povećanja prodaje se i Coca Cola svako toliko odlučuje na raznorazne nagradne igre, a s vremena na vrijeme se desi da dijele čaše. Kako ih i sada trenutno dijele. Uvjet da se dobije čaša jest da se donese 6 čepova na neko od mjesta na kojima se čaše dijele. I tu sada počinje onaj trenutak kada sam zbunjen gledao u trgovkinju koja mi je objašnjavala detalje. Naime, postoji 4 različitih čaša i za svaku treba donijeti po 6 čepova. Osim ako se hoće komplet čaša. Onda treba donijeti 32 čepa. I tu, kao matematičar, stanem i razmišljam o tome kako nešto u ovoj računici nikako ne može biti točno. Naime, po mojoj je računici čisto dovoljno 24 čepa i malo uvjeravanja da se sakupi svih 4 različitih čaša. Otkud onda ova razlika? Ili to trgovkinji s početka priče ionako nije pretjerano važno, jer se ne zamara matematikom? Kako bilo, kao više puta do sada sam donio odluku da ću sakupiti nitijedan čep, jer mi čaše ionako ne trebaju. Pogotovo uz tako nedefinirane uvjete. Pih. ...ma daj, okreni taj ringišpil u mojoj glavi...
uf, ne volem coca-colu... ali balaševića obožavam!! ;))
komentar napisao/la russiagirl, u vrijeme 27. rujan 2005 15:44:00
Ako piješ coca colu, skupi čepove a ja ću po čaše.. Ja ne pijem coca colu, tebi ne trebaju čaše, i svi sretni i zadovoljni!
Hvala! :-)
komentar napisao/la morky, u vrijeme 27. rujan 2005 18:49:00
Eh, da te odmah razočaram... već je neko vrijeme pijem izuzetno rijetko.
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 27. rujan 2005 19:05:00
u jeboga, dobis 5 i po casa, tako kaze moja matematika
komentar napisao/la non´se, u vrijeme 28. rujan 2005 0:30:00
znate da više od 40% kompanija Coca-cola drži vatikan? pa, mislim- kola je dar s neba,he,he... bog nas dariva za našu poslušnost-ČAŠAMA!
komentar napisao/la **boxa**, u vrijeme 28. rujan 2005 11:15:00
a još malo povijesti coca-cole koja je zapravo poprilično zanimljiva.sadržavala je početkom 20-og st. kokain u sebi i otuda coca.da bi kasnije kada je kokain prešao u ilegalu (da bio je legalan neko vrijeme!) bio zamijenjen kofeinom i bla bla...uglavnom ja sam ju kao mulica jako mnogo pila, a sad tu i tamo, ako se ima love za skuplji bambus ;) :))
komentar napisao/la imago_je_leptirica, u vrijeme 28. rujan 2005 13:15:00
pon - 26.09.2005
Ahh... napokon se nazire kraj ovog beskrajnog dana. Kojem igra s malim nećakom što danas nam je slavljenik bila je blistava točka što me provela kroz sve ostalo. Kroz dan. Popriličan skok napravit ću prelaskom s najmlađeg člana obitelji na najstarijeg. Točnije, najstariju. Moju baku. Eh, tko me duže pozna jamačno je od mene mogao čuti kako glumim Crvenkapicu. Ne našu blogericu, nego ono veselo stvorenje iz bajke što jurcalo je svojoj baki i odlučilo skrenuti malo u šumu. Baš poput Crvenkapice, i ja sam nerijetko tako hodao prema svojoj baki. I redovito negdje zapeo na tom putu, no to je sada nevažno. Važno je da nijednom nisam naletio na vuka. Ni na lovca. Tko li bi znao u kakvim su se oni obličjima svaki puta krili. Kako bilo, o baki bih mogao reći poneku riječ. Jer sam je imao prilike poprilično dobro upoznati. Posljedica je to činjenice da sam s njom proživio svojih nekoliko godina. Mogao bih reći da je kroz cijeli život prolazila gledajući ljude von hoch, što je živa istina, no u svoje je doba valjda i imala razloge za to. No, što god rekao, moram priznati da je poprilično utjecala na mene kakav sam danas. Usadila je u mene neke vrijednosti koje su u današnje doba gotovo i zaboravljene, a posebno se potrudila u mene usaditi manire. I na tome sam joj, mada mi to ne donosi uvijek nešto posebno osim moralne satisfakcije, posebno zahvalan. U proteklih nekoliko godina vrijeme je učinilo svoje i polako se na njoj nazire breme ljeta kojih se nagledala. Počeli su znaci demencije, a morbidnost tema koje se provlače kroz razgovore s njom sve se jače osjeća. Ipak, još se drži dobro, te za tako nešto ne bi smjelo biti razloga. I nije bilo do danas. Popodnevni su mi sati donijeli jedan kratak telefonski poziv u kojem sam mogao nazrijeti da nešto nije u redu. Nisam odmah čuo što je i kako je, no već sama činjenica da nikoga od onih koji bi mogli i trebali znati nisam mogao doseći počela me ispunjavati nemirom. Čitav niz svakojakih misli su se počele rojiti, a nijedna od njih nije bila pretjerano lijepa. Minute su se činile beskrajno dugima i s nestrpljenjem sam pokušavao čim prije ostaviti sve poslove iza sebe kako bih mogao krenuti po odgovore na pitanja koja su se rojila u meni. A kako to obično biva, kada se čovjeku najviše žuri, tada i najviše griješi. Napokon na putu, ne mogu reći da sam osjećao neko olakšanje. Dapače, svaki korak u tom smjeru nametao mi je pitanje što ću ugledati kada i stignem na odredište. Pa, ipak, nisam usporavao korak, već se žurio kako bih čim prije neizvjesnost pretvorio u spoznaju. I stigao sam taman na vrijeme. Na vrijeme da pomognem roditeljima koji su cijeli dan proveli s njom brinući se da u bolnici dobije odgovarajuću njegu. Na vrijeme da čujem cijelu priču o tome što se kroz cijeli dan dešavalo. I stigao sam dati svojeg vremena toliko da joj sve dalje prođe jednostavnije i ugodnije. I, napokon smiren, jer sam uvidio da stvari ipak nisu tako loše kako bi mogle biti, premoren (i fizički i psihički) se prepustio tome da malo predahnem i odahnem. Sa spoznajom da ću još koji puta glumiti Crvenkapicu. Mda... i sada gledam koliko sam toga ispisao i razmišljam o tome kako sam to vrijeme ipak možda mogao provesti prevodeći nešto što sam bio umoljen napraviti. S druge strane, nadam se da neće mi biti zamjereno što sive mi ćelije jednostavno trenutno ne rade. Zapravo, nije istina da ne rade. Samo što od njih, uz svu strku zadnjih dana, čujem uglavnom "šmrc", "apciha" i "kašljuc". No, obećajem da ću do četvrtka ozdraviti. ...in September when the leaves, come falling down...
dragi Seraphime, voljela bih imati takvog unuka.
nadam se da je baka dobro.
komentar napisao/la singerica, u vrijeme 27. rujan 2005 12:44:00
Sjećam se, bila je večer slična ovoj. Istoga datuma, tek godina na kalendaru bila je za brojku manja. Sjećam se, sjedio sam na manje-više istom mjestu na kojem i sada sjedim. Samo što se fotelja u međuvremenu promijenila. Sjećam se, ručak nam nikome nije pretjerano dobro sjeo, a moja sestra se ponajviše žalila na to kako su joj mahune teško pale. Sjećam se i svog šogora, kojeg je moj otac uspio nagovoriti da si popije koju čašu vina unatoč situaciji koja je vladala oko nas. Ili možda upravo radi te situacije? Sjećam se kako mi je usred noći netko pokucao na vrata s pitanjem jesam li bar ja uspio odbiti koju kap alkohola. Što sam i onda već smatrao smiješnim pitanjem, budući alkohol uistinu nije nešto što konzumiram. Sjećam se i napetosti koja se osjećala u zraku u trenucima iščekivanja i nestrpljivosti onda kada nam je strpljenje svima ponajviše trebalo. A sjećam se i prvog pogleda na momčića koji danas puni jednu godinu. Tomislave, sretan ti prvi rođendan... 
...this is my house...
sretan mu rođendan :)
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 26. rujan 2005 2:05:00
Mahune joj tesko pale, ha ha ha Ovo je dobro. Tocno se sjecam kad ni meni nekakav kuhani kukuruz "nije dobro sjeo", bilo je to 17.08 a dan poslije nam se pridruzio nas sin.
komentar napisao/la Barahuda, u vrijeme 26. rujan 2005 8:43:00
..lijepo je znati da postoje i ovakvi ujaci :-)
komentar napisao/la svatko-netko (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 26. rujan 2005 11:42:00
Eh, kad već nisam otac, bar nećaku mogu pokloniti ljubavi i pažnje.
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 26. rujan 2005 11:48:00
:-) no, no..tko ono reče da nije grintavac :-)
komentar napisao/la svatko-netko (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 26. rujan 2005 12:23:00
Zato i postoje ti mali anđeli, jer kad već nisi tata, onda si jedna draga osoba za koju se uvijek pita kada će doći i veseli joj se kao torti na rođendan..Zato postoje ti mali anđeli.."jer bez tog benda ja sam vokalni solista, jer bez tog benda, ja sam za jutarnji program na televiziji.."... Sretan rođendan ujaku i nećaku :-))
komentar napisao/la petarpan, u vrijeme 27. rujan 2005 0:16:00
ned - 25.09.2005
Jednoga ću dana shvatiti. Nije baš da to nužno želim, no vjerujem da ću jednoga dana shvatiti. U biti, tko zna, možda se već i ovdje pojavi netko tko će mi pomoći shvatiti. Shvatiti kako se godišnjica osnutka nečega može slaviti gotovo 5 mjeseci nakon što je godišnjica actually i bila. Shvatiti zašto je svako slavlje, mada se prikazivalo kao poslovni domjenak zapravo parada pijanstva i kiča. Shvatiti kako šačica ljudi može toliko utjecati na većinu da se kroz cijelu noć slušaju narodnjaci. Shvatiti zašto sam sinoć bio gdje sam bio i zašto mi je rečeno da moram tamo biti. Shvatiti zašto se neki ljudi ne mogu pomiriti s nekim stvarima koje su se desile još pred godinu i pol, nego mi te iste stvari do dana današnjega nabijaju na nos. Shvatiti zašto ja sve ovo ovdje uopće pišem. A nisam grintavac. ...gdje je moja svila?...
da nije to možda o sinoćnjem X partyju?
komentar napisao/la miach*, u vrijeme 25. rujan 2005 15:15:00
Možda sve to zato što je nažalost ona većina koju spominješ ipak manjina, zato što je ostalo manje ljudi koji žele a više je onih koji su se prepustili očaju ili kako to nazvat.. A pišeš ovo ovdje iz istog razloga iz kojeg i ja i "većina".. Možda jer te drugdje ne čuju, a možda..(su u šumi). Mislim da smo svi pomalo žalosni, svako na svoj način, i svako to izražava na svoj način.. Možda bi se samo malo više trebali smijati i šaliti, malo više zabavljati, jer sve ostalo će proći, kad-tad...
Kupit ću si tenk,kad-tad, kad-tad...""
komentar napisao/la morky, u vrijeme 25. rujan 2005 15:25:00
Miach... nije vezano za x-party. Nekako mi se čini da bi to jučer bilo bolje rješenje. Morky... znam da se mene ponekad ne razumije, no pitanja ovdje su u potpunosti retorička. ;-)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 25. rujan 2005 15:32:00
sub - 24.09.2005
16. SVJETSKE KORPORACIJSKE IGRE U ZAGREBU Igre su odgovor na današnji stresni i zahtjevi radni ritam kada se karijera često stavlja ispred najavažnijeg bogatstva- zdravlja. U Zagrebu će se okupiti oko 5.000 sudionika iz šezdesetak zemalja svijeta, koji će se okušati u 22 sporta. Pokrovitelj Igara je predsjednik RH Stjepan Mesić Sport i zajedništvo temeljna su misija Svjetskih korporacijskih igara, koje od 1988. godine okupljaju tisuće poslovnih ljudi- sportaša iz najuglednijih tvrtki iz cijeloga svijeta. Odgovor su na današnji način života - stresan i zahtjevan radni ritam u kojem čovjek današnjice karijeru nerijetko stavlja ispred najvažnijeg bogatstva- zdravlja. Prve Svjetske korporacijske igre održane su u San Franciscu i do danas su postale najznačajnija sportska manifestacija poslovnih ljudi iz cijelog svijeta. Pokrovitelji igara su u pravilu gradonačelnici, guverneri, predsjednici vlada, poznati sportaši ili poglavari država. Do sada su to, među ostalima, bili predsjednik Južnoafričke Republike Nelson Mandela, premijer Malezije dr. Mahathir Mohamad, predsjednik Francuske Francois Mitterand, predsjednik Europske komisije Jacques Delors. Zagrebački organizatori, na predstavljanju i najavi Igara, održanoj u Gradskoj skupštini 15. veljače, istaknuli su kako su korporacijske igre idealno mjesto za stvaranje novih poslovnih kontakata u relaksirajućem okruženju. U Zagrebu će se gotovo pet tisuća predstavnika više od 250 tvrtki iz šezdesetak zemalja svijeta okušati u 22 sporta. Supercentar Igara biti će na Jarunu. Svjetske korporacijske igre povezuju ljude sa svih kontinenata i svih zanimanja i kultura kako bi uživali u sportu, poslovnim kontaktima i putovanju, a posebno radi druženja i zabave. Više o samim igrama može se naći na nizu stranica posvećenih tome, a, konkretno, ovaj tekst potiče sa stranice http://www.pou.hr/komvj/Kv309/korporacijske%20igre.htm Osim navedenoga, istaknut ću kako igre počinju u petak, svečanošću na Trgu bana Jelačića i traju do nedjelje. Brojka od 5000 sudionika je ipak malo pretjerana i realno je za očekivati da će ih biti oko 3500, no i to je čisto dovoljna brojka koja bi, onima koji se odluče otpratiti što će se to zbivati, mogla zajamčiti dobar provod. S moje strane tek nada da će ih vrijeme poslužiti. Let the games begin. ...there will be no white flag above my door...
HVALA NA LIJEPIMI ŽELJAMA! POZDRAV OD EKIPE IZ UREDA KORPORACIJSKIH IGARA! DOĐI NAS GLEDAT ZA VIKEND...
komentar napisao/la Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 26. rujan 2005 12:38:00
pet - 23.09.2005
Kao da nepisano je pravilo postalo da se obitelji viđaju tek na svadbama i sprovodima. Što je pomalo žalosna činjenica, no uistinu stvar svakodnevice. Jer se na obitelj puno ni ne misli sem u tim prilikama. Ili kada nekog konkretno trebamo, no i to se svodi tek na kratak susret s onima koje ciljano tražimo. No, na sprovodima i svadbama upoznajemo sve one rođake o kojima niti slušali nismo. Upravo zato mi pozivnice na svadbe nisu nešto pretjerano privlačno, no uistinu morbidnim smatram slanje osmrtnica na kućnu adresu. A upravo to mi se jutros desilo u trenutku kada sam provjeravao poštu - našao sam osmrtnicu. Bla. Nevezano za to. Veliki sam ljubitelj opuštanja uz kavu. Kada me puste da se odmorim. I smjestim se negdje u atmosferu koja bar djeluje opuštajuće. No, takve sam sreće da redovito naletim na mjesto gdje čujem razgovore svakakvog tipa. Pa, tako i ovaj puta. - Joj, polako mi nedostaje nekakva veza. -žali se jedna prijateljica drugoj.
- Pa, što se ne pokreneš u tom smjeru? Vidi xy. Dobar je, a i očito je da mu se sviđaš. - odgovara joj duga.
- Ma, daj. On je predobar, a osim toga mi je frend. I tu je trenutak kada ih apsolutno prestajem slušati, jer moja logika funkcionira na malo drugačiji način. I bojim se da bi mi osigurači počeli popuštati kada bih to i pokušao shvatiti. Ne znam, meni je u svakoj vezi prijateljstvo bilo na prvom mjestu. Jer mi je malo licemjerno biti s nekim s kim neću imati o čemu pričati i kome neću moći vjerovati. A oboje su osobine koje mi se pojavljuju u prijateljstvima. Osim toga, nejasno mi je kako netko može biti "predobar" da bi se bilo u vezi s njim/njom. Zar je bolje naći nekog gada/gaduru i onda se patiti u vezi, samo zato da bi se moglo žaliti na partnera cijelo vrijeme? Što je poprilično isto veliki dio svakodnevice. Kako rekoh, ne znam... ne razumijem... ne želim razumjeti. ... ja pevam svoj blues bez namere bitne...
...i ja sam neki dan čula: predobra si ti za mene...
komentar napisao/la visa, u vrijeme 23. rujan 2005 14:31:00
Od mene sigurno ne. :D
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 23. rujan 2005 14:34:00
najljepše je kada i poslije veze ostane prijateljstvo.Znam mnogi vele nemoguguće ali griješe.
komentar napisao/la ledena, u vrijeme 23. rujan 2005 16:44:00
Predobar/ra je prevedeno "Ne sviđa mi se" i može značit svašta. Veći problem od toga je što se ljudi boje reći istinu: ne sviđaš mi se, ne doživljavam te na način kao osobu skojom bi..draga si osoba i cijenim te.. Lakše je reći "Ti se predobar za mene..
komentar napisao/la morky, u vrijeme 23. rujan 2005 17:07:00
to "predobra si" me dovodi do ludila! radije me pogledaj u oci i reci da ti nisam dovoljno dobra! zar ne misli svatko za sebe da bar u ljubavi zasluzuje nesto "predobro"? ja nikada nisam osjetila da je netko predobar,ni ne kuzim to. ma,dalo bi se o tome ali kak god-bezveze je!
komentar napisao/la rainbow, u vrijeme 23. rujan 2005 18:34:00
Što se tiče rodbine i sprovoda, zadnji put kad sam vidjela svog polubrata bilo je to na sprovodu tatinog tetka. Baš super mjesto za nadoknađivanje izgubljenog vremena...
"Ti si predobra za mene!" Zvuči kao vrlo neoriginalan odjeb. Ali može puno toga značit, npr. "Ja nisam spreman za ozbiljnu vezu nego bi se samo trošio, a znam da to tebi ne paše!" Ili nešto slično, ali najčešće je neoriginalan odjeb. Tko ga barem jednom dosad nije čuo svaka mu čast.
komentar napisao/la spoiledbrat, u vrijeme 23. rujan 2005 18:51:00
Vidim da je tvoj čarobni štapić imao posla...!Sviđa mi se...! A sad što se tiće onoga "predobar si za mene" slažem se s tobom,no i spoiled je pogodila - u večini slučajeva to je nemaštovit odjeb.I da,sva sreća nikad se nisam s njim susrela,sreća moja! A ona "on mi je frend" je još bolja,di ćeš bolje nego vezu s nekim koga poznaješ i vjeruješ mu,ne treba odmah stvarat predrasude oko mogućih veza s prijateljima! ;-)
komentar napisao/la Dora, u vrijeme 23. rujan 2005 19:12:00
OK, a sada mojih 5 centi, jer vidim da me nitko nije pažljivo čitao, nego ste komentirale nešto po svome. DA! Jasno mi je da je takav odjeb čest i razlozi su mu onakvi kakvi već jesu, no NIJE to žena rekla njemu, nego prijateljici s kojom je bila na kavi. Ergo, radi se ili o notornoj laži ili o osobi koja nema samopoštovanja. I TO je ono na što sam ciljao tekstom!
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 23. rujan 2005 19:29:00
Ma shvatila sam te...govorila sam iz svog kuta!
komentar napisao/la Dora, u vrijeme 23. rujan 2005 19:32:00
OK, al svejedno smo čak i promašeno komentirajući svi zaključili da je to notorna laž. :-)
O samopoštovanju dotične djevojke čiji si razgovor prisluškivao :P neću raspavljat. Možda cura i nema samopoštovanja a možda joj se jednostavno frendici nije dalo objašnjavat prave razloge. Znam da se meni ponekad ne da pa je lakše izgovorit ovakvu glupost o kojoj ljudi obično ne razmišljaju previše u datom momentu. Možda bi trebali, tko bi ga znao.
komentar napisao/la spoiledbrat, u vrijeme 23. rujan 2005 19:36:00
O.K. Možda ipak želi reći da bi trebao biti gad..Al mislim ipak da želi reći da je možda mamin sinčić i da je zaista predobar (dosadan, slinavac, mali dečkić umjesto jednostavno muškarac)..I tko zna koliko je prijateljica dobra s njim..Možda ga ne želi na neki način osramotiti...
komentar napisao/la morky, u vrijeme 23. rujan 2005 19:46:00
Aaa kakve to veze ima s tobom?
Hmm, hmm...
komentar napisao/la morky, u vrijeme 23. rujan 2005 19:47:00
Samnom baš nikakve. Imao sam samo namjeru sjesti i popiti kavu na miru, no na nekim se to mjestima jednostavno ne može. :P
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 23. rujan 2005 20:04:00
čet - 22.09.2005
SNSS jednadžbe 1. Za svaki problem zadan sa "n" jednadžbi, uvijek će biti "n+1" nepoznanica.
2. Najpotrebnija stvar ili informacija bit će najmanje dostupna.
3. Nakon što bezuspješno iscrpiš sve mogucnosti, ostat će jedno rješenje, jednostavno i očito, jasno vidljivo svima drugima.
4. Zlo nailazi u valovima.
Ako se učimo na svojim pogreškama, ja se fantastično educiram
komentar napisao/la svatko-netko (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 22. rujan 2005 16:44:00
Jedva čekam točku br. 3, al šta ću kad dođem do 4?
Zbog takvih jednadžbi sam išla i na instrukcije iz matematike..
komentar napisao/la morky, u vrijeme 22. rujan 2005 17:12:00
joj matiša
i ona matematička indukcija
hate it
but I love gibonni in background music
komentar napisao/la salt and pepa, u vrijeme 23. rujan 2005 13:08:00
Dragoj prijateljici (nadam se da prepoznat će se) i svima drugima kojima možda se svidi... 
Iza šuma, iza gora, iza reka, iza mora,
žbunja, trava,
opet noćas tebe čeka čudna neka
Zvezda Plava, zvezda prava. Čak i ako ne veruješ,
probaj toga da se setiš.
Kad zažmuriš i kad zaspiš,
ti pokušaj da je čuješ, da odletiš,
da je stigneš i uhvatiš
i sačuvaš kad se vratiš. Ali pazi, ako nije sasvim plava, sasvim prava,
mora lepše da se spava,
da se sanja do svitanja,
mora dalje da se luta, trista puta, petsto puta,
mora druga da se nađe, treća, peta,
mora u snu da se zađe na kraj sveta
i još dalje iza kraja, do beskraja. Mora biti takve zvezde, što se čudiš?
Pazi samo da je negde ne ispustiš dok se budiš.
Pazi samo da se negde ne izgubi, ne povredi.
Takva zvezda u životu mnogo znači, mnogo vredi. Jednog dana, jedne noći,
ne znam kada, ali znam tačno,
izgledaće nebo bez nje
tako prazno, tako mračno.
I sva Sunca, sve lepote
i sve oči što se jave,
nikad bez nje neće biti
sasvim tvoje sasvim prave.
Ja ti neću reći šta je ova zvezda,
čudna, sjajna.
Kad je nađeš sam ćeš znati.
Sad je tajna. [Mirostlav Antić: "Plava Zvezda"]
:D
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 22. rujan 2005 0:51:00
:D
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 22. rujan 2005 0:51:00
pozdrav...najsrdacniji..
komentar napisao/la buba (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 22. rujan 2005 11:35:00
sri - 21.09.2005
Tekstom "Manifest muškaraca" kojeg je Eq objavio na svojem blogu, prisjetih se opet kako je internet jedno veliko selo u kojem se neke priče beskonačno puta ponavljaju i njima se utvrđuje već naučeno gradivo. Godine 2001. je, iziritirana samim tekstom, kao i bezbrojnim ponavljanjem istoga, jedna od inteligentnijih osoba koje sam imao prilike čitati osmislila i odgovarajući odgovor. MOJ manifest muškarcima: 1. Ako mislite da vam je premali, vjerojatno jest. Ako mislite da ne uživamo u seksu s vama, vjerojatno ne uživamo. Ako mislite da vam cura gleda tipove s više love, ljepšom odjećom itd., vjerojatno gleda. Ne pitajte je ništa o tome jer vam ne želi odgovoriti na to pitanje. 2. Kad nešto želite, NIJE dovoljno da to i zatražite. Morate nešto napraviti zauzvrat. I ne, ne radi se niti o trgovini niti o prodaji, niti o prostituciji. Naprosto, radi se o tome da postoje ljudi koji svojim ponašanjem pokazuju da nešto zaslužuju, a postoje i oni koji ne zaslužuju. Iako ste JEDNOSTAVNI, dovoljno ste pametni da i sami shvatite kakvi ste. 3. Kad postavite neko pitanje na koje ste si već iskonstruirali željeni odgovor, nemojte pizditi kad dobijete drugačiji (odnosi se na pitanja: "Jesi li svršila?", "Jesam li najbolji do sada?", "Smeta li te što ćelavim?", "Da li ti je moj brat privlačan?" i slično). 4. Mi smo također vrlo JEDNOSTAVNE. Kad vas zamolimo da nešto napravite, a vi to ne napravite, to jednostavno znači da to NISTE NAPRAVILI. "Zaboravio sam", "Nisam imao vremena", "Previše sam se zanio" ili "Ivanišević je igrao u finalu Wimbledona" ne poništavaju tu činjenicu. 5. Mi smo JEDNOSTAVNE. Nema nikakvog smisla da se pokušavate opravdavati glede nekog svojeg nedostatka (recimo, sklonosti da vam predigra traje dvije i pol sekunde kad niti dvije i pol minute nije dovoljno) izvanjskim utjecajima, našom greškom ili prevelikim očekivanjima - mi ćemo i DALJE BITI NEZADOVOLJNE i vrlo vas vjerojatno ostaviti ako to ne promijenite. It's as simple as that. 6. Mi smo JEDNOSTAVNE! Mislimo na vas otprilike onoliko koliko vi mislite na nas. Kad to postane nesrazmjerno, osjećamo se zapostavljenima i nezadovoljne smo i vrlo ćemo vas vjerojatno ostaviti. A jednom kad vas ostavimo (ili vi ostavite nas), više uopće ne mislimo na vas (dakle, bolje vam je ne grepsti se za snošaj u ime "dobrih, starih vremena"). As simple as that. 7. Petak/subota/nedjelja = dani odmora = ne kuham = ne spremam = kuća je u svinjcu ako je VI ne pospremite = idem u shopping s prijateljicama = šminkam se i lickam i izlazim van. To je kao puni Mjesec, plima i oseka - jednostavno neizbježno! 8. Shoppping nam predstavlja ogromno zadovoljstvo i to se nikada neće promijeniti. 9. Kad idemo negdje van, gotovo ništa što obučete vam dobro ne stoji. Kunemo se! Bilo bi vam bolje da nama prepustite izbor.
9a. Onaj tko odbija komentirati stoji li nam nešto dobro ili ne, gubi pravo prijedloga tipa: "A zašto ne bi obukla ono čipkasto rublje/mini haljinu/visoke pete/whatever?"
9b. Onaj tko stalno hoda u izlizanim trapericama i razvučenoj majici također gubi pravo takvog prigovora.
9c. Onaj tko se redovito ne brije, gubi pravo prijedloga da si izbrijemo genitalije :-). 10. Imaš dovoljno fotoaparata, kompjuterske opreme, videoigrica, CDova i ostale tehničke robe. Spominjanje mojih cipela naprosto je glupo. Jeftinije su. 11. Većini žena auto održava automehaničar, stručnjak koji se osposobio za to da održava automobile (uključujući skutere, mopede i terenska vozila), te se tim prometalima služe zato da bi stigle od točke A do točke B. Ponavljam: MI SMO JEDNOSTAVNE! Ne znam odakle ti ideja da bi nas moglo zanimati koliko tvoj auto ima konja, kako "fakerski" mijenjaš ulje i koliko brzo stižeš od Zagreba do Graza. Who fucking cares! 12. Jednosložni odgovori na kompleksnija pitanja, mumljanje, stenjanje i podrigivanje nisu prihvatljiv oblik komunikacije. 13. Kada imaš problem i ne želiš sa mnom o tome razgovarati, ne očekuj da imam razumijevanje o njemu, budući da, po tvojoj vlastitoj filozofiji ("Kad te nešto muči, kaži."), ja o njemu NEMAM POJMA. 14. Pretjerano prdenje možda je znak probavnog poremećaja. Idi doktoru, ali svakako bježi iz moje blizine. 15. Kada kažem nešto što se može dvojako tumačiti i jedno od ta dva tumačenja te uznemirava, budi siguran da je upravo to ono što sam mislila. 16. Žene, kao i vi, jako dobro vide koliko su zgodne, kao i to koliko ste vi zgodni. Zašto mislite da bi najzgodniji komadi trebali "pasti" na sasvim prosječne tipove? 17. Mi volimo cipele baš kao što i vi volite pivo. Cipele traju dulje i od njih se ne počnemo glupo ponašati ako ih previše nosimo. 18. Kad te pitam što ti je i ti kažeš ništa, i ja ću se ponašati kao da je to doista tako. Prema tome, ne očekuj nikakvo posebno tetošenje zbog namrgođene face. 19. Nemoj me pitati da li mi je dobro s tobom u krevetu. Da to nije tako, ne bih bila tu gdje jesam. 20. I, na kraju, osnovno pravilo: ne prigovaraj da smo komplicirane i neshvatljive. Jesmo. To nas i čini toliko fascinantnima i ne bismo ti se sviđale da nismo takve. [by Zrinak aka Cynicderella u Zemlji Čudesa] ...ne vjeruj mi kad gitara svira... i padaju kiše...
jednostavno, zar ne? i nije mi jasno zašto je to toliko komplicirano :-D za shvatiti
komentar napisao/la svatko-netko (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 21. rujan 2005 12:07:00
Joj Seraphime...ma bravo! ;)
komentar napisao/la Dora, u vrijeme 21. rujan 2005 12:46:00
Potpuno se slažem... :)
komentar napisao/la innocent_eyes, u vrijeme 21. rujan 2005 12:57:00
Joj Seraphim,ljubim te u čelo :)
komentar napisao/la ann, u vrijeme 21. rujan 2005 13:36:00
Eto kako se mene ljubi... mora da sve više ljudi uviđa kako nemam obraza. :D
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 21. rujan 2005 13:48:00
100% originalni tekstovi na mom blogu.Ovo sta je ova curka napisala je zakon!
komentar napisao/la miroslav, u vrijeme 21. rujan 2005 13:53:00
Od Anđela do viteza na bijelom konju, u obrani časti djeva diljem zemlje, u samom jednom potezu-svaka čast!
Ma, živio ti meni još sto godina :))
komentar napisao/la petarpan, u vrijeme 21. rujan 2005 14:17:00
(blush) :-)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 21. rujan 2005 14:20:00
e legendarno!!!!!!!!!!
komentar napisao/la anjcica, u vrijeme 21. rujan 2005 18:13:00
iako sam žensko, ipak mi je jači muški manifest, nekako više drži vodu
komentar napisao/la anam, u vrijeme 21. rujan 2005 20:16:00
Skoro se udavih od smijeha na točki 17. :)))) Hvala za ovo! Popravilo mi veće... :)
komentar napisao/la Nem, u vrijeme 21. rujan 2005 21:01:00
...veČeR, ne veće. :D
komentar napisao/la Nem, u vrijeme 21. rujan 2005 21:02:00
uto - 20.09.2005
Iako, koliko sam nakratko stigao vidjeti, i s novom verzijom Opera i upisivanje tekstova na MojBlog sustavu baš i nisu na Ti, dozvoljavam si da se ipak s par riječi taknem pojavljivanju nove verzije tog browsera. Za početak, ono što su mnogi smatrali najvećom manom Opere napokon je postalo prošlost: Opera has removed the banners, found within our browser, and the licensing fee. Opera's growth, due to tremendous worldwide customer support, has made today's milestone an achievable goal. Naravno, to nije sve. What makes Opera's web browser unique? The most full-featured Internet power tool on the market, Opera includes pop-up blocking, tabbed browsing, integrated searches, and advanced functions like Opera's groundbreaking E-mail program, RSS Newsfeeds and IRC chat. And because we know that our users have different needs, you can customize the look and content of your Opera browser with a few clicks of the mouse. Dakako, valja spomenuti i one najvažnije stvari koje Operu čine onime što jest. Key features in Opera 8 - Fresh new look
- Security
- Speed
- Tabbed browsing and pop-up blocking
- Integrated search
- Customization
- Password manager
- Fit to window width
- Voice
- Full support for Gmail
- Support for Atom newsfeeds
- First Web browser to natively support Scalable Vector Graphics (SVG) Naravno, nitko ne kaže da se treba vjerovati na riječ, no najtoplije preporučam posjetu stranici www.opera.com i provjeru svega onoga što tvorci "najbržeg browsera na svijetu" kažu. ...it's a fight, and I really wanna get it right...
safari, safari i safari :)) ma ne, koristim doduse jos i firefox kojime zadovoljava, no nekako netscape mi je vrlo dobar, samo sto ne znam za jednu opciju..bla,bla, kaze ti serafime, da nista vise nema smisla, jebo :(
komentar napisao/la non´se, u vrijeme 20. rujan 2005 23:30:00
Da li znaš da se svijet počne brže okretati kad puhneš prema zvijezdama? Ili jednostavno odabereš jednu, naciljaš i kreneš... Sve je lako kad si mlad! ...stay... just a little bit longer...
Istina...sve je lako kad si mlad!
A kaj,ti se žališ?!
komentar napisao/la Dora, u vrijeme 20. rujan 2005 16:35:00
A, na što bih se, molim te, mogao žaliti? :D Ta i ja sam mlad. :-)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 20. rujan 2005 16:37:00
samo :) da ostavim
komentar napisao/la svatko-netko (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 20. rujan 2005 18:59:00
:-)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 20. rujan 2005 19:03:00
pon - 19.09.2005
My gift is my song and this one’s for you
And you can tell everybody that this is your song
It may be quite simple but now it’s done
I hope you don't mind, I hope you don't mind
That I put down in words
How wonderful life is now you’re in the world I sat on the roof, and I kicked off the mars
Well some of these verses, well they've,
They’ve got me quite cross
But the sun’s been kind while I wrote the song
It's for people like you that, keep it turned on So excuse me forgetting but these things I do
You see I've forgotten if they're green
Or they’re blue
Anyway the thing is what I really love you
Yours are the sweetest eyes I've ever seen And you can tell everybody
That this is your song
It may be quite simple but
Now that it's done And you can tell everybody that this is your song
It may be quite simple but now it's done
I hope you don't mind, I hope you don’t mind
That I put down in words
How wonderful life is now you’re in the world
I hope you don't mind, I hope you don't mind
That I put down in words
How wonderful life is now you’re in the world
ned - 18.09.2005
Ljubitelji stripa zasigurno već poodavna znaju, no i za one koji nisu još imali kontakta s Blondie, možda će dobra preporuka biti jubilej koji danas slave. 
Pa, sretno im bilo i dalje. ...ljube... ljube se dobri, loši zli...
Taknut trenutkom u danu što je prošao i u polusnu novog dana ispunjenog sanjivošću kiše i odmora puštam misli da lete. Nošene pjesmicom. Koju sam jučer opet čuo i sjetio je se. I zahvalan osobi koja sjetila me na nju, recitiram... Pogodi kako se raste.
Pogodi kako se lako
stigne do krova,
do laste,
oblaka punog kiše,
do neke zvezde daleke
i više
i još više
u čudne visine plave. Pogodi da li kroz kragnu,
kroz nogavice,
rukave,
dok neka snaga u tebi
i neka lepota u tebi
pravo do sunca vodi? Zažmuri pa pogodi. A možda nije ni važno
da se unapred setiš. Možda se najlepše raste
kad nista ne primetiš.
Možda se najlepše biva
veći,
jos veći,
najveći,
- ćuteći
sasvim ćuteći,
kroz neki tihi nemir
što se u tebi stvori,
pa gori,
beskrajno gori
i nikako da izgori. I niko ne zna šta je. A on traje i traje. [Miroslav Antić: "Zagonetka"]
kroz neki tihi nemir ;)
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 18. rujan 2005 12:10:00
sub - 17.09.2005
Nije mi namjera krasti posao Philo, no dešava se da riječi nisu dostatne da pojasne neke izuzetno jednostavne stvari, pa si uzimam pravo u par slika pojasniti kako staviti sliku na blog. 
Svima poznata slika, tek valja obratiti pažnju na ikonicu koja je označena crvenim kvadratićem, te kliknuti na nju, Onda se dobija slijedeće: 
Time smo dobili html prikaz teksta koji će se prikazati na blogu. Kako trenutno još nema nikakva teksta (a meni i nije namjera prikazati kako tekst izgleda u html-u), i ovaj je prikaz prazan. No, promijenimo to: 
Iako možda djeluje rascjepkano, radi se o samo jednom retku, koji upućuje na sliku, koja se nalazi na adresi navedenoj na slici. Ne vjerujete? Isprobajte sami. Jednom upisano, s lakoćom se vraćamo na prikaz izgleda kliktanjem na onu istu ikonicu s početka priče i, uistinu, prikaz je otprilike ovakav: 
Eto ga! Slika je na blogu, a sada se još može primjerice, centrirati i nadopisati teksta koliko vas volja. Po kliktanju na "objavi" slika svakako ostaje na blogu. 
...fragile... like a baby in your arms...
thanx
komentar napisao/la Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 17. rujan 2005 12:33:00
to sam bila ja
komentar napisao/la **boxa**, u vrijeme 17. rujan 2005 12:35:00
A pametno moje,zahvaljuju ti tutleki...a ja predvodim! :-)
komentar napisao/la Dora, u vrijeme 17. rujan 2005 12:39:00
"...zahvaljuju ti tutleki..." ta sam...tnx :-))
komentar napisao/la studena, u vrijeme 17. rujan 2005 15:12:00
zahvaljujem ti:)podsjetio si me da stavim linkove na help.mojblog.co.yu buduci da tamo koriste slicnu metodu print screen:)u objasnjavanju elementarnih stvari
komentar napisao/la philo, u vrijeme 17. rujan 2005 21:10:00
samo bih htjela nadodati da se slika moze centrirati po istom principu kao i tekst. dakle, kada vidite slliku u editoru teksta, kliknite na nju i odaberite poravnanje (centar, lijevo, desno). eto.
komentar napisao/la philo, u vrijeme 17. rujan 2005 21:31:00
Mda... nekako sam pretpostavio da to nije potrebno posebno isticati, no kad malo bolje razmislim...
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 17. rujan 2005 21:40:00
...
komentar napisao/la tvrtka, u vrijeme 7. prosinac 2005 23:11:00
Da te i ja malo zabljesnem. Kako mičem one okvire slike? Jel se to može promijeniti u kodu da u postu ne pišem svaki put border="0"?
komentar napisao/la Icey (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 2. veljača 2006 15:50:00
meni se ne pokaže slika, samo kod!!!!
komentar napisao/la girl 12, u vrijeme 5. srpanj 2007 16:44:00
ništa ne kontam ono source ne pokazuje se kod
šta da uradim
komentar napisao/la Anoniman (Neregistriran), u vrijeme 8. veljača 2008 23:24:56
Pogled na sat pokazuje mi da ostaje mi laganih pola sata. Hmm... a za što točno? Za misli? Želje? Snove? Filozofiranja? 30 minutes, a blink of an eye...
30 minutes to alter our lives...
30 minutes to make up my mind...
30 minutes to finally decide...
30 minutes to whisper your name...
30 minutes to shoulder the blame...
30 minutes of bliss, thirty lies...
30 minutes to finally decide... Eh, odluke. Kad god se nađem u situaciji da ih treba donositi, onda mi i "samo" pola sata djeluje kao vječnost koja nikako da prođe. I onda zastanem. Čekajući. Razmišljajući. Puštajući vremenu da prođe, pokazujući zašto me kroz cijeli život prati žig osobe koja kasni. A, nije baš da uvijek kasnim, no točnost mi uistinu nije vrlina. Jedna stara izreka kaže kako je točnost vrlina dosadnih ljudi. U biti, možda je i čudno kako me je ta vrlina, pod uvjetom da istina je, uspjela zaobići. Zato me patetika nije zaobišla. I to mi se, hvala dušebrižnicima, ne treba posebno naglašavati. No, istovremeno, volio bih vidjeti gdje to ti isti dušebrižnici povlače liniju u kojoj romantika prelazi u patetiku. No, ne brinem, jer znam da ti isti mi nikada neće pokazati tu liniju. Jer ću, vrlo vjerojatno, kasniti kada ću možda i biti u prilici za time. Loveći tek prst uperen u mom smjeru s objašnjenjem kako se na meni odlično vidi primjer patetike. Lako bi meni bilo za to kada bi to bio jedini razlog radi kojeg se prsti u mojem smjeru pružaju. Ruku na srce, sam sam u svom smjeru uperio prst kada se pričalo o osobama koje se opiru odrastanju. Ili je bolje reći "ponašanju u skladu s godinama"? U biti, možda bi mi netko mogao reći kako bih se to trebao ponašati i što je u skladu s mojim godinama. Do sada su me, od onih koji su jako ozbiljni i u skladu s godinama, okruživali ljudi zbog kojih sam odavna rekao da ću znati kako samnom nešto poprilično ne valja kada se tako počnem ponašati, te da, ako je to ono što odrastanje nosi sa sobom, ne želim odrasti. Činjenica je da volim što sam muško. Kao takav, mogu si dozvoliti biti tipično muško po jednoj sitnici. Naime, većina muških u neko doba uđe u pubertet i nikada u potpunosti iz njega ne izađe. S tim da se to kod nekih zapazi tek kada dođu do nekih sredovječnih godina. I ni ne tajim da sam takav. Radi čega me obično vežu za ljude slične meni. Obično uopće ne razmišljajući o tome kako neke kave uistinu nisu ništa više od ispijanja kava i ugodnog čavrljanja. I prođe mi tako mojih pola sata. Brže no što sam mislio. Uz previše ispisanih riječi. A riječi ponekad nisu dosta. Kao što ponekad nisu potrebne. Prstima dajem odmora, a usta zaključavam nevidljivim ključem. ...mislit ću na ljubav koje nikad nisam bio dostojan...
svidja mi se...olicno je:))
komentar napisao/la UNwritten, u vrijeme 17. rujan 2005 9:28:00
zasto bi se morao ponasati u skladu godinama? ja mislim da je dar moci zadrzati u sebi barem dio onog veselog razigranog nevinog i naivnog djeteta.
komentar napisao/la rainbow, u vrijeme 17. rujan 2005 10:08:00
pet - 16.09.2005
Znate li da je sutra veliki dan? Ne znate? Ne pratite reklame? Evo onda tek jednog od mogućih prikaza tog dana: Svatko ko u ovu subotu u novinama nađe roza balon mora napisati neku uvredljivu poruku na njega, napuhati ga i staviti na balkon. Najuvredljiviji tekst se nagrađuje. A ako nemaš roza balona dobri su i crveni sa natpisom VIP. http://www.t-mobile.hr/objave/baloni.asp Dakle, subota je dan balona. Pustite mašti na volju. :-)) U stvari je slogan nagradne igre trebao biti "Vi nam pušite, a mi ćemo vas nagraditi." ali su odustali i stavili balone na balkone. [by Zombix, preneseno s hr.comp.adsl]
No Seraphime...oćemo puhati!!! Baš mi nekako djeluješ da bi im svašta mogao napisati...hehe!
komentar napisao/la Dora, u vrijeme 16. rujan 2005 11:25:00
Zar sumnjaš? :D Već imam i rezervne balone pripremljene. :D
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 16. rujan 2005 11:28:00
Bas je divno ovo vrijeme u kom zivimo...nagradjivati uvrede...sto ce doci sutra na red? Kuca na moru za savrseno ubojstvo?
komentar napisao/la studena, u vrijeme 16. rujan 2005 12:24:00
Mda... pretpostavljam da nekima riječi "cinizam" i "sarkazam" baš i ne znače previše...
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 16. rujan 2005 12:43:00
ma možeee...samo daj da prestanem glumiti finu djevojku...treba mi malo pičkaranja:)))
komentar napisao/la anam, u vrijeme 16. rujan 2005 21:27:00
Ja već imam pripremljene prekrasne epitete,jedva čekam da se raspištoljim...!!! Jeeeee!!!
komentar napisao/la Dora, u vrijeme 16. rujan 2005 21:38:00
E imas zakon blogich! A ja bi stavila balon, a sta mi vrijedi kad nece meni u grad doci gledat? :(
komentar napisao/la in_my_place, u vrijeme 16. rujan 2005 23:05:00
čet - 15.09.2005
Iz dana u dan, bez nekog većeg uspjeha i bez prave nade da ću išta uspjeti promijeniti, borim se s istim ljudima oko istih stvari. Sitnica, moglo bi se reći, no upravo su sitnice te koje možemo mijenjati i njima si život uljepšati i olakšati, a lijep život, vjerujem da će se poneko i složiti, uistinu nije sitnica. Smiren sam i izuzetno strpljiv čovjek i stvarno je malo stvari koje me uspijevaju izbaciti iz takta. I ne zamaram se previše načinom na koji mnogi pričaju. Nepoštivanje osnovnih stvari vezanih za gramatiku, iskrivljeno izgovaranje riječi koje ljudi tek otprilike popamte ni ne shvaćajući im pravo značenje te čitav niz pleonazama koji se mogu čuti na svakom koraku nešto su mi normalno. I polako ih više ni ne primjećujem, već lagano puštam da oni koji ih koriste budu sretni jer misle da su ispali jako pametni korištenjem istih. Jedino što me smeta jest kada mi se to počne nametati kao nekakav standard i uvjeravati me da sam u krivu kada to i sam ne činim. Sve, valjda, u namjeri da se vidi kako to izgleda kada mi netko digne živac. Mda... ljudi... a bez njih se ipak ne može. ...I'll show you how to turn me right on, right on...
a ti doista, vidim, držiš do sitnica i atmosfere, do načina na koji ćeš se izraziti i to je fascinantno; a sudeći bar po blogu, mijenjaš se iz dana u dan:)
komentar napisao/la anam, u vrijeme 15. rujan 2005 21:02:00
Samo mijena stalna jest... iako, dojam ponekad zna poprilično i zavarati. :-)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 15. rujan 2005 22:19:00
sri - 14.09.2005
Ima trenutaka u kojima su nam potrebni neki ljudi. Koji kao da osjete tu potrebu, pa nam se baš u tim trenucima i pojave u životima. Netko bi takve trenutke nazvao sudbinom. Samo što u sudbinu ne vjerujem. Lakše je ne vjerovati u sudbinu, nego vidjeti je kao osvetoljubivu okrutnicu koja nemilosrdno kažnjava svaki trenutak u kojem joj nisi u potpunosti predan. Kao nekoga tko ti na trenutke ponudi toliko topline, nježnosti i dobrote, a već u slijedećem te trenu sasiječe svojim ledenim mačem. Lakše je ne vjerovati u nju. Istovremeno, ne vjerujem ni u slučajnosti, što mi ponekad izazove laganu pomutnju... i pitanje kako nazvati te trenutke. No, kako god ih nazvali, u trenutku kada sam već bio spreman cijelom svijetu reći fuck off & die, pojavila se osoba koja mi je pokazala koliko taj isti svijet ima potrebe zamnom, kao i ja za njim. Hvala! ...mene neće mijenjati... ja se ne znam s mržnjom družiti...
"...mene neće mijenjati... ja se ne znam s mržnjom družiti..."...
to je i moja "bolest"...
komentar napisao/la studena, u vrijeme 14. rujan 2005 13:41:00
vrati nam se sve sto smo odaslali.. pa bilo to i okrutno :)) a ho,ho ho, nekoga vaznoga za razvoj sresti..mmmm...i porasti opt malo.. :) jupy
komentar napisao/la non´se, u vrijeme 14. rujan 2005 14:01:00
te trenutke, slučajnost, sudbina...ja to nazivam mogućnošću:) p.s. zamijetih plave ruže; zapravo ne znam što one znače, ali onako kako ja vidim plavo, onda vidim nešto metafizički daleko, nešto što se čini prisutnim, ali je nedodirljivo
komentar napisao/la anam, u vrijeme 14. rujan 2005 20:07:00
toliki je apsurd i komercijala postala ta sudbina.ne možeš je ni definirati.
komentar napisao/la anabellalee, u vrijeme 14. rujan 2005 21:09:00
u što bi onda trebali vjerovati?
u sebe? možda je to najsigurnija opcija
komentar napisao/la p@pigic@, u vrijeme 14. rujan 2005 22:24:00
Svakome se pruža mogućnost da vjeruje u što želi. Nikome ne namećem svoje (ne)vjerovanje. ;-)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 14. rujan 2005 22:31:00
nije postojao bog u kojeg bih ja vjerovala,nema vjere kojoj sam se mogla okrenuti i to me činilo praznom. trenutno je sudbina ta koju ću kriviti kad nešto pođe po zlu(kao što vjernici "krive" svoga boga)... a slučajnosti...pa eto,događaju se-nekad lijepe i potrebne,a nekad...:)
komentar napisao/la miach*, u vrijeme 14. rujan 2005 22:44:00
uto - 13.09.2005
On a recent weekend in Atlantic City, a woman won a bucketful of quarters at a slot machine. She took a break from the slots for dinner with her husband in the hotel dining room. But first she wanted to stash the quarters in her room. "I'll be right back and we'll go to eat," she told her husband and she carried the coin-laden bucket to the elevator. As she was about to walk into the elevator she noticed two men already aboard. Both were black. One of them was big... very big... an intimidating figure. The woman froze. Her first thought was: These two are going to rob me. Her next thought was: Don't be a bigot, they look like perfectly nice gentlemen. But racial stereotypes are powerful, and fear immobilized her. She stood and stared at the two men. She felt anxious, flustered, ashamed. She hoped they didn't read her mind, but knew they surely did; her hesitation about joining them on the elevator was all too obvious. Her face was flushed. She couldn't just stand there, so with a mighty effort of will she picked up one foot and stepped forward and followed with the other foot and was on the elevator. Avoiding eye contact, she turned around stiffly and faced the elevator doors as they closed. A second passed, and then another second, and then another. Her fear increased! The elevator didn't move. Panic consumed her. My God, she thought, I'm trapped and about to be robbed! Her heart plummeted. Perspiration poured from every pore. Then... one of the men said, "Hit the floor," Instinct told her: Do what they tell you. The bucket of quarters flew upwards as she threw out her arms and collapsed on the elevator carpet. A shower of coins rained down on her. Take my money and spare me, she prayed. More seconds passed. She heard one of the men say politely, "Ma'am, if you'll just tell us what floor you're going to, we'll push the button," The one who said it had a little trouble getting the words out. He was trying mightily to hold in a belly laugh. She lifted her head and looked up at the two men. They reached down to help her up. Confused, she struggled to her feet. "When I told my man here to hit the floor," said the average sized one, "I meant that he should hit the elevator button for our floor. I didn't mean for you to hit the floor, ma'am." He spoke genially. He bit his lip. It was obvious he was having a hard time not laughing. She thought: My God, what a spectacle I've made of myself. She was too humiliated to speak. She wanted to blurt out an apology, but words failed her. How do you apologize to two perfectly respectable gentlemen for behaving as though they were going to rob you? She didn't know what to say. The 3 of them gathered up the strewn quarters and refilled her bucket. When the elevator arrived at her floor they insisted on walking her to her room. She seemed a little unsteady on her feet, and they were afraid she might not make it down the corridor. At her door they bid her a good evening. As she slipped into her room she could hear them roaring with laughter while they walked back to the elevator. The woman brushed herself off. She pulled herself together and went downstairs for dinner with her husband. The next morning flowers were delivered to her room-a dozen roses. Attached to EACH rose was a crisp one hundred dollar bill. The card said: "Thanks for the best laugh we've had in years." It was signed, Eddie Murphy and Michael Jordan. [preuzeto iz hr.rec.humor]
eh,njih baš nikad ne bih očekivala u dizalu...:)
komentar napisao/la miach*, u vrijeme 13. rujan 2005 20:45:00
kad sam vidjela da je cijeli text na engleskom prvo mi se nije dalo čitat, a na kraju mi je bio baš fora! :-)
komentar napisao/la spoiledbrat, u vrijeme 13. rujan 2005 22:10:00
pon - 12.09.2005
Ništa nije tako veliko i ljudsko kao tuga spojena s ljubavlju. I ništa tako sveto kao život. [Josip Pupačić]
kad kažeš tuga asocira te na ljubav i obratno.jednostavno ne idu jedna bez druge.p.s. pohvale za design
komentar napisao/la anabellalee, u vrijeme 12. rujan 2005 12:22:00
...šteta je samo što neki ne cijene svetinju...
komentar napisao/la miach*, u vrijeme 12. rujan 2005 12:44:00
:)
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 12. rujan 2005 12:44:00
da..sto je tuga,za d-moll?
komentar napisao/la neda (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 12. rujan 2005 23:45:00
|