About
Stanje mjeseca
|
|
|
|
čet - 31.08.2006
Zadnjih me dana par stvari nagnalo da razmišljam o Crkvi. Kao instituciji. I odnosu Lijepe Naše i navedene institucije. Nakon čega mogu samo reći da ne mogu reći kako sam presretan onime što se svakodnevno vidi posvuda, a vezano je upravo za taj odnos. Zadnja priča u kojoj se vidi odnos Crkve i Lijepe Naše može se prepoznati u dogodovštini mladića koji nije bio upoznat s vjerskim običajima i osjećajima ove nacije. Mladi turski državljanin zgrozio je jučer vjernike u Zagrebačkoj katedrali kada je nakon pričesti izvadio hostiju iz ustiju, mirisao ju i pred oltarom podizao iznad glave. Policija je danas izvijestila da je uhitila 20-godišnjeg turskog državljanina ubrzo nakon što ga je iz Katedrale izveo jedan vjernik. Sud je mladog Turčina, uhićenog zbog nedoličnog i drskog ponašanja te vrijeđanja moralnih osjećaja građana, kaznio s više od 1.000 kuna, izjavila je Hini glasnogovornica zagrebačke policije Aleksandra Ljuba. Po policijskom izvješću, turski državljanin je jučer oko 18 sati s prijateljicom ušao u Katedralu za vrijeme mise i izazvao zgražanje vjernika, časnih sestara i svećenika jer je nakon pričesti izvadio hostiju iz ustiju, mirisao je i opipavao te je pred oltarom podizao iznad glave. U policiji ne znaju što je mladog Turčina nagnalo na takvo ponašanje. [preuzeto iz Večernjeg lista] Dakle, nema igranja s hostijom. Inače će vas država kazniti s preko 1.000 kuna radi drskog i nedoličnog ponašanja, te vrijeđanja moralnih osjećaja građana. Uistinu, koja drskost. A cijela se priča mogla i spriječiti. Kada bi se svi sjetili onoga što su se sjetili u jednoj crkvi u Splitu. I stavili slijedeću obavijest na samom ulazu. 
Pa neka se zna tko ni slučajno ne smije ići na pričest. Budući sam i samoga sebe prepoznao u popisu onih koji ne smiju biti pričešćeni odmahujem rukom i prebacujem se odmah na nešto malo lakše. Recimo, malo geekovskog humora. 
...ostao je samo lik, mali verni saputnik...
u dvije do tri točke sam sigurno..treća ovisi o shvačanju :-)
komentar napisao/la Morky, u vrijeme 31. kolovoz 2006 12:44:00
pa zapravo ne znam sto bih rekla na post...
...ostao je samo lik, mali verni saputnik...mali svitac srebrni...da me prati...
komentar napisao/la m@llena, u vrijeme 31. kolovoz 2006 13:36:00
pon - 28.08.2006
A imao sam već ispisan kompletan post. Istina, na papiru, no i to je već nešto. Svojedobno je većina mojih postova prvo bivala ispisana na papiru, a tek naknadno prepisivana. Pretipkavana, zapravo. I svaki sam puta pronalazio neke sitnice koje bih prepravljao i mijenjao. Ponekad i odustao od napisanoga, no to je već bilo rijetko. Ovoga sam puta ipak odustao. Nakon dva dana s kišom mi je bilo malo čudno pisati o početku kišne sezone i kapima koje se slijevaju od tamo negdje gore. I to pravo na svakog od nas. Ili barem nas koji nemamo običaj nošenja kišobrana. Sjećam se i da su mi misli nekuda zalutale, no ni to nije ništa novo. Volim kišu, a upravo me ona obično i ponese u svakakve misli. Obično vedre. Otuda mi i dolazi osmijeh koji prati te kišne trenutke. No, o čemu sam sve pisao zna samo papir koji je ostao negdje dobro spremljen. Možda nekom drugom prilikom. Za sada ću tek reći da su sunčane naočale opet pri ruci, mada pogled prema oblačnim mjestima baš i ne opravdava nošenje istih. No, neka stoje. Ipak sam iz generacije koju su učili onome NNNI. Ili Ništa Nas Ne smije Iznenaditi. Pa čak ni iznenađenja raznorazna. Što me podsjeća na jednu anegdotu. Jednog dana upoznala sam jednog divnog gospodina i zaljubila se. Kada je postalo jasno da ćemo se uzeti, odlučila sam da prestanem da jedem pasulj. Nekoliko meseci kasnije, na moj rođendan, pokvario mi se auto dok sam se vraćala kući s posla. S obzirom da sam živela na selu, pozvala sam muža i rekla mu da ću kasniti, jer sam morala da odpešačim kući. Idući tako, uz put sam naišla na jednu malu krčmu iz koje se širio miris pasulja i ja jednostavno nisam mogla da odolim. Pošto sam imala pred sobom da prepešačim još kilometre i kilometre, predpostavila sam da ću se putem osloboditi svih nuspojava dok ne stignem kući. Ušla sam u krčmu i za čas posla sam "sredila" tri porcije pasulja. Kada sam nastavila da pešačim, potrudila sam se da oslobodim sav gas. Kada sam stigla, moj muž je bio radostan što me vidi i veselo je rekao:
"Draga, imam iznenađenje za veceru!" Zatim mi je stavio povez preko očiju i odveo me do stolice za stolom za večeravanje. Sela sam, i baš kad je hteo da mi skine povez, zazvonio je telefon. Naterao me je da mu obećam da neću dirati povez dok se ne vrati, i otišao da se javi. Pasulj koji sam pojela je još uvek radio i pritisak je postao nepodnošljiv, tako da sam iskoristila priliku dok se moj muž ne vrati, nagla se na jednu stranu i 'pustila' jedan. Ne samo da je bio glasan, nego je i smrdeo kao kada kamion sa đubrivom, prolazeći pored pilane, pregazi tvora. Uzela sam salvetu s krila i žustro oduvala smrad. Zatim sam se nagla na drugu stranu i odvalila još tri. Smrad je bio gori od kuvanja kupusa. Naćulivši uši na telefonski razgovor u susednoj sobi, nastavila sam ovako da nižem narednih nekoliko minuta. Zadovoljstvo je bilo neopisivo. Kada je pozdravljanje preko telefona označilo kraj moje slobode, učinila sam još nekoliko bržih kružnih pokreta salvetom da razduvam sve, vratila salvetu na krilo i uz osećaj zadovoljstva i olakšanja, spustila ruke na krilo. Lice mi je sigurno odavalo najneviniji moguć izraz kada se moj muž vratio i izvinuo što se tako dugo zadržao. Pitao me jesam li virila a ja sam ga uverila da nisam. U tom trenutku, skinuo mi je povez i dvanaest gostiju koji su sedeli za stolom u glas je uzviknulo: "Srećan rodjendan!!!" Pala sam u nesvest. Mda... mora da je dotična dama bila u jednoj sasvim drugoj generaciji. ...u cik zore zviždi voz, njime odlazim u Oz...
:) i ja sam skoro pala u nesvest kad sam to pročitala do kraja...
komentar napisao/la visa, u vrijeme 28. kolovoz 2006 17:48:00
jebena anegdota((-:
komentar napisao/la eugenio, u vrijeme 28. kolovoz 2006 18:11:00
BWAHAHAHA :)
komentar napisao/la imago_je_leptirica, u vrijeme 29. kolovoz 2006 9:54:00
:) p.s. to je sasvim dovoljno...padam u nesvest :)))
komentar napisao/la m@llena, u vrijeme 30. kolovoz 2006 18:52:00
uto - 22.08.2006
Koliko li se puta čovjek nakon odmora treba priviknuti na tempo rada? I postoji li tempo na koji se čovjek privikne, a da ga odmor iz istoga ne uspije pomaknuti bar malo? Dok pokušavam naći odgovor na ta pitanja (naravno, odmarajući se), prepuštam se pjesmi koja nema veze s nikakvom pticom... bar na prvi pogled. Ili ipak ima? Troše se drumovi
Stigo sam na kraj puta
Dalje od ovoga ne mogu ja... Sve bliže sam nevolji
Sve dalje od svoga srca
Ne prima koren moj pustinja A ja kradem još Bogu dane
Tražim lek za rane
Želim al ne mogu
Sebi da oprostim. Možda da nisam krao osmeh sa tog lica
Možda sad ne bih živeo kao lutalica!
Možda mi dani ne bi prolazili u tišini...
Možda kada bih je nazvao i reko joj IZVINI... Srce je prepuno
Strela iz njenog oka
Ja čuvam ih uporno kao uspomenu..
Neka me sećaju na dane starog bloka
Kada sam zadnji put povredio nju.. A ja kradem još Dane Bogu
Želim al ne mogu
Sebi da oprostim. Možda da nisam krao osmeh sa tog lica...
Možda sad ne bih zhiveo kao lutalica...
Možda mi dani ne bi prolazili u tišini...
Možda kada bih je nazvao i rek'o joj IZVINI... [Amadeus band: "Možda"]
lijepa pjesma!!
komentar napisao/la majkica, u vrijeme 22. kolovoz 2006 20:38:00
eh...
komentar napisao/la tek tako, u vrijeme 22. kolovoz 2006 21:41:00
pon - 21.08.2006
Tijekom dana što sam ih proveo odmarajući od tipkovnice, svako se toliko desilo da sam pomislio koliko me inspiracije čeka. Kada bi me i ulovio val misli, nikako pri ruci olovka i papir. I onda inspiracija i prođe. Kao i riječi koje bi možda i bile zapisane. No nisu. Zbog papira i olovke koji nisu pri ruci. Ma, zapravo, da sam toliko bio željan pisanja sigurno bi se i našli. Kao što i pravi udari inspiracije ostaju upamćeni i dugo nakon što nas pogode. Iz čega bi se dalo pomisliti kako je baš i nema previše kod mene u zadnje vrijeme. Zato ima mjesta iz kojih se uvijek iznova može izvući inspiracija. Ili istaknuti mjesta koja bi nekoga mogla potaknuti na razmišljanje. Poput slijedećega: ...Po glavi stanovnika koji te voli, idu i dva koja te ne vole, a od te dvojice, jednom si izrazito antipatičan.
I baš na tog stalno nalećeš...
Biti il' ne biti, pitanje je tad?
Biti konj pa ćutati, ili ne biti konj. Nego magarac. Pa odgovoriti... [Đorđe Balašević: "Tri posleratna druga"] Kolika je utjeha u tome da je konj plemenita životinja? I koji je odgovor na to hamletovsko pitanje? Vjerujem da ga svatko za sebe zna... ...bez reči si na basamak pala... PS: Za sve one dušebrižnike koji će se sjetiti spomenuti autorska prava, tek mali dio uvodnika u knjigu iz koje je izvučen citat:
...I nek ovo samo prođe kao što su prolazile neke moje druge pesme... To jest, neka ga svi znaju napamet...
a meni je posebno ovaj p.s. ostao odzvanjati!
komentar napisao/la majkica, u vrijeme 21. kolovoz 2006 14:24:00
najbolji mi je prvi,a donedavno dam živjela u zabludi da svi vole sve i svakom pristupala na taj način ;koja greška
komentar napisao/la bbarbi, u vrijeme 21. kolovoz 2006 21:21:00
meni dobro ono ,da svatko zna odgovor za sebe
komentar napisao/la arsen lupiga, u vrijeme 22. kolovoz 2006 9:15:00
sub - 19.08.2006
...coming home, I'm coming home...
Let me show you that I care,
Let me show you that I share... To su nekako bile misli koje su mi se vrzmale glavom u trenutku kada sam gledao naplatne kućice pred ovim ludim gradom. Ruku na srce, prvotno sam mislio kako bi riječi "vraćam se, Zagrebe, tebi" bile primjerenije, no kolone pred ulazom u grad su me ipak odvratile od pretjeranog veselja radi povratka. Odmah sam bio suočen sa svime onime što me u ovom gradu čeka. Vrućina, gužva i nepregledni nizovi u kojima se čeka. Pa ipak, lijepo je biti doma. Jer je svugdje lijepo, a kod kuće najljepše. Ili nas barem tako uče od malih nogu, pokušavajući nas vezati za neku točku u koju bi se stalno trebali vraćati. No, put je iza mene i trenutno nisam željan ulaska u razglabanja tog tipa. Lijepo je vidjeti kako su me neki pratili i dok sam umakao noge. Opet mala digresija. Doslovno se može shvatiti to da sam umakao noge. Em je, s jedne strane, vrijeme bilo takvo da se, kad su se kišni oblaci odlučili otići u smjeru u kojem sam puhao, more toliko rashladilo da nisam imao puno volje umakati ostale dijelove tijela, em nisam toliki ljubitelj mora da se namačem u toj velikoj kadi ne znam koliko dugo. Za namakanje ipak preferiram kadu. Ili tuš. Elem, što sam htio reći jest da sam oduševljen nepotpisanim posjetiteljima koji osjećaju želju ili potrebu ostaviti svoje tragove kod mene. Istina, na prvi pogled bi se moglo pomisliti kako ti tragovi smrde, no meni sigurno ne smetaju. Razlog je u citatu kojeg sam na neko vrijeme maknuo odavdje, no vidim da apsolutno zaslužuje svoje mjesto ovdje. Da svoj povratak još samo završim ponekom utješnom rečenicom za one koji su ovoga ljeta propustili otići na more. Vjerovali ili ne, more je i dalje mokro. I slano. Povremeno malo varira s temperaturom, no u globalu je nešto hladnije od temperature zraka. Provjeravano je na više lokacija Jadrana. Uz to, malo bode u oči manji broj turista iz godine u godinu, no možda se radi i o tome da ih samo nisam vidio, jer nas svakodnevno u mas-medijima uvjeravaju kako se ruše rekordi posjećenosti i velik uspjeh ove turističke sezone. Sve u svemu, nastavljam vrtiti stihove koji su me dopratili u ovaj grad. I nastavljam tamo gdje se učinilo da sam zastao. ...forward ever, backward never...
welcome back :)
komentar napisao/la ledena, u vrijeme 19. kolovoz 2006 22:58:00
ok, samo nastavi
komentar napisao/la arsen lupiga, u vrijeme 19. kolovoz 2006 23:09:00
imala sam prilike da upoznam jednog choveka koji je ZAISTA mnogo putovao i na mnogim mestima zhiveo. jednom sam ga pitala: a zar ti ZAISTA ne nedostaje neshto shto bi se zvalo 'kutja, home, kako god'. objasnio mi je da ionako zhivimo na pale blue dot, i to je stvarno mislio. volela bih da mogu da razmishljam kao on. link u potpisu.
komentar napisao/la besna glista (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 20. kolovoz 2006 3:18:00
a ja se vec zabrinula,pa ni razglednicu nisi mogo poslat????
komentar napisao/la majkica, u vrijeme 20. kolovoz 2006 10:59:00
baš sam sa pitala gdje si ...
komentar napisao/la bbarbi, u vrijeme 20. kolovoz 2006 11:33:00
Lijepo je kad imaš dom..ja ga još nisam pronašla :-(
komentar napisao/la Morky, u vrijeme 31. kolovoz 2006 12:49:00
|
