About
Stanje mjeseca
|
|
|
|
sri - 31.08.2005
Mjesec polako dolazi svome kraju i s krajem nam donosi i kraj još jednog ljeta. Pa ipak, vrijeme koje nam vlada vani najavljuje nam kako i ovoga bi rujna mogli imati miholjsko ljeto i poneku zraku sunca.
No, da ne duljim svojim riječima, zaključio bih ovaj mjesec onako kako sam veći dio istoga i proživio - pjesmom...
dolazi tiho, kao stihija...razbija snove kao ogledala...to nije stvarnost, ali nije ni san...pratim već dugo, tvoje korake...nešto me muči, reči požude...ja sam u mraku, rušim zidove...nešto nije u redu...sad znam da je ljubav okean što odnosi sve...sad znam da je ljubav talas koji nestaje...dolazi tiho, kao stihija...suviše lepa da bi razumela...to nije stvarnost, ali nije ni san...nešto nije u redu...
...with you in my heart... the rhythm divine...
Lijepo...
komentar napisao/la innocent_eyes, u vrijeme 31. kolovoz 2005 19:15:00
mmmm mnogu ubavo ....
komentar napisao/la Anonimna_MK (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 31. kolovoz 2005 22:30:00
sto je to miholjsko?
komentar napisao/la non´se, u vrijeme 1. rujan 2005 1:18:00
Zanimljiv pseudonim imaš... :-)
komentar napisao/la Seraphica (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 17. listopad 2005 19:37:00
čet - 25.08.2005
She's like the wind through my tree
She rides the night next to me
She leads me through moonlight
Only to burn me with the sun
She's taken my heart
But she doesn't know what she's done Feel her breath on my face
Her body close to me
Can't look in her eyes
She's out of my league
Just a fool to believe
I have anything she needs
She's like the wind I look in the mirror and all I see
Is a young old man with only a dream
Am I just fooling myself
That she'll stop the pain
Living without her
I'd go insane Feel her breath on my face
Her body close to me
Can't look in her eyes
She's out of my league
Just a fool to believe
I have anything she needs
She's like the wind Feel your breath on my face
Your body close to me
Can't look in your eyes
You're out of my league
Just a fool to believe... [Patrick Swayze: "She's Like the Wind"]
u read my heart. loved the movie, loved the songs, were crazy about him as a teen. singing.
komentar napisao/la Lu, u vrijeme 25. kolovoz 2005 22:15:00
Seraphime...jao...ti i ruže!!! Da nisi romantik ili fetišista?! Ali je lijepa... :-)
I šećer na kraju,Bijelo dugme!
komentar napisao/la Dora, u vrijeme 28. kolovoz 2005 19:33:00
LIjepa pijesma...Jako mi se svidja novi dizajn bloga...sve pohvale...
komentar napisao/la innocent_eyes, u vrijeme 28. kolovoz 2005 23:16:00
proleće kod tebe stiglo ;)
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 29. kolovoz 2005 2:52:00
...ni miris ruže se ne može vidjeti...tako je i sa tobom...ali lijepo miriše...
komentar napisao/la visa, u vrijeme 30. kolovoz 2005 14:33:00
uvijek me iznova zadiviš..samo mi je žao što više ne pričamo,jer je ovako mirisalo nakon svakog razgovora..kako znaš pogoditi pjesmu..:)..helena
komentar napisao/la Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 30. kolovoz 2005 22:56:00
Vidimo se u sredu;) Citam te redovno...cmokic:)
komentar napisao/la waralica (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 25. kolovoz 2005 14:32:00
a kako se osecaju neradnici?? :P da li nam je isto sredom, ili mi blagujemo vecito---tedno :D
komentar napisao/la non´se, u vrijeme 25. kolovoz 2005 14:45:00
A kako bi bilo onima kojima je svaki dan nedjelja? :P
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 25. kolovoz 2005 14:58:00
meni je svaki dan nedjelja, jer sam u mirovini, a kako se osjećam? a bo! a ma!(tako se u istri kaže: pojma nemam!
komentar napisao/la singerica, u vrijeme 28. kolovoz 2005 14:28:00
Let's talk, you and I. Let's talk about fear. The house is empty as I write this; a cold February rain is falling outside. It's night. Sometimes when the wind blows the way it's blowing now, we lose the power. But for now it's on, and so let's talk very honestly about fear. Let's talk very rationally about moving to the rim of madness... and perhaps over the edge. [Stephen King: "Night Shift" (foreword)] I iako smo daleko od veljače, ipak nekako ove mi riječi prodiru kroz mene u još jednoj noći što mi baš i ne obećava neki san. A možda... Naravno, nisam zaboravio sve one koji engleski ne razumiju, pa sam i opet uposlio Neurotran, koji kaže slijedeće: Zakup govoriti, tebe i mene. Zakup spominjati strah. Kuća istakati kako pišu ova mrzla veljača kiša vija van. Je noć. Katkad kada vjetar vije put vije sada, mi izgubimo snaga. No zasad ima na sebi, i tako zakup govoriti vrlo stvarno oko straha. Zakup govoriti vrlo racionalno oko seleći se obruč ludilo... i možda po rubu. ...sweet dreams are made of this... who am I to disagree...
hehe..prijevod zvuči ko da je neki indijanac prevađao. ;)) mi izgubimo snaga... :D I wan`t to go over the edge today...I wanna catch that bird...it doesn`t matter if I `ll fall...cause I at least tried... :)
komentar napisao/la tišina, u vrijeme 25. kolovoz 2005 11:36:00
Lako za prijevod. Me likes tvoj komentar. Try! He who dares, wins!
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 25. kolovoz 2005 13:25:00
I did it! I did it! Who needs fear anymore... :D
komentar napisao/la tišina, u vrijeme 26. kolovoz 2005 1:14:00
sri - 24.08.2005
Interesantno je kako me vjenčani redovito ispituju kada se ja spremam odlučiti na stavljanje prstena na prst. Redovito vjenčani, gotovo nikada samci. I za svakog od njih nađem poneki iz serijala odgovora, no polako postajem umoran od toga. I najsretniji sam kada se pričam s bratićem koji me nijednom nije pitao kada se mislim ženiti. Možda je to povezano i s time da je njega žena u brakorazvodnoj parnici tako opelješila da sada (a ni ubuduće) ništa ne smije biti prepisano na njega, jer ona samo jedva čeka da skoči na to. Kako bilo, malo sam skrenuo s toka misli, a htio sam istaknuti samo jednu sitnicu... da me prsten na ruci ni približno ne zanima, pogotovo kada vidim pismo poput slijedećeg: DRAGA SUPRUGO, Protekle godine trudio sam se oko tebe točno 365 puta, pri čemu sam imao uspjeh 36 puta. 17 puta - ti je bilo hladno
10 puta - ti je bilo vruće
25 puta - su djeca bila još budna
20 puta - si bila umorna
83 puta - nisi mogla iz tehničkih razloga
5 puta - je bilo previše rano
25 puta - je bio otvoren prozor, pa bi netko mogao čuti
8 puta - su te boljela leđa
10 puta - si previše popila
21 put - nisi bila raspoložena
17 puta - je plakalo dijete, i dok sam ga ja umirio, ti si zaspala
10 puta - si rekla da ideš ginekologu
18 puta - si imala frizuru
15 puta - je bilo previše kasno
25 puta - si došla kasno s posla
20 puta - su ti u firmi digli tlak U 36 slučajeva gdje sam imao uspjeh, 34 puta nije bilo zadovoljstva jer: 4 puta - je škripao krevet
5 puta - si me stalno upozoravala da pazim
8 puta - si me upravo pred kraj pitala da li sam zaključao vrata
1 put - sam prestao s aktivnošću jer si urlala pa sam mislio da te boli
8 puta - si iz kreveta konstatirala da treba obojiti plafon
8 puta - sam prestao s aktivnošću jer si zaspala Nakon podrobne analize o uzrocima naše neaktivnosti i praćenja tvojih izgovora, sumnjam da će u ovoj slijedećoj godini zadovoljstvo biti postignuto. Iskorištenost naših kapaciteta je samo 10%, što je po mišljenju stručnjaka neispravno, uzme li se u obzir da stroj koji se ne podmazuje i ne koristi brže propada. Kako ja imam veliki interes u sačuvanju mog strojnog parka i ne želim da brzo propadne, odlučio sam potražiti alternativna rješenja i našao sam dva: 1. prijelaz na ručnu obradu
2. promjena partnera, to jest tebe (outsourcing) Ovime te obavještavam da sam odabrao alternativu 2. kao povoljniju, dinamičniju i moderniju (alternativa 1. bi značila povratak u proąlost). Ako te tko pita gdje sam, možeš kazati da sam otišao kupiti cigarete. Tvoj bivši suprug PS: Sjeta? I don't think so. ...I'm sending you an SOS...
pa, ovo ipak završava pozitivno: valjda je našao neku koja u 365 puta ima neki bolji postotak od supruge, zato, Seraphime, anđele,ne traži loše primjere, uz njih se uvijek švercaju i dobri :)
ja sam vrlo zadovoljna u braku, a ako te zanima što i druga strana misli pitaj na blogu : pub
komentar napisao/la singerica, u vrijeme 24. kolovoz 2005 22:01:00
Ma, vjerujem ja to, Singerice. I drago mi je čuti da ima i sretnih. Jednog ću dana valjda i ja biti sretan. Vjerujem u to.
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 24. kolovoz 2005 22:47:00
Ma, vjerujem ja to, Singerice. I drago mi je čuti da ima i sretnih. Jednog ću dana valjda i ja biti sretan. Vjerujem u to.
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 24. kolovoz 2005 22:47:00
Bright Hopes Come True
As We Walk Downtown
Smiling And Laughing Happily
Friendship And Exhaustion Collide
We Celebrate The Day
A Two Year Wait
A Distant Dream Is Born
We Eat And Drink Til We`re Full
And Pay For Ourselves
With Everything We Have For The Day
We Sit Down Excited
Listen To Ourselves Play In Rhythm To The Music
No One Seems To Listen
This Is Completely Different
We Lived In Another World
Where We Were Never Invisible
A Few Days Later
We Speak Again
But The Sound Wasn`t Good
We Were All In Agreement
In Agreement About Most Things
We`ll Do Better Next Time
This Is A Pretty Good Beginning
[Sigur Ros - Agaetis Byrjun]
uto - 23.08.2005
Buđenje donijelo mi je pogled na kalendar. I prisjećanje na jedan 23. kolovoz koji je ostao tamo negdje zakopan u prošlosti. I nekih (možda i s pravom) ljubomornih reakcija zbog toga što je to jedan od rijetkih datuma koje pamtim.
Kako bilo, ta je godina ostala daleko iza mene, a ljubomore (kada bi je tko i imao iskazivati) sada uistinu ne bi trebalo biti, jer su duhovi prošlosti pokopani na onim istim ruševinama na kojima su svojedobno postojali.
A kroz ovaj me dan nosi pjesma...
For all your life you run around
Just try to catch the golden crown
The glittering and all the shimmering
Conquered your head, it's all or nothing
Don't make a fool out of yourself
There must be more to life to just please yourself
Your fancy close, don't free your mind
Try to find the truth behind
Try to find the truth behind
Tell me
Can't you get it in your head
Better stop your stress instead
And baby don't forget
I Just started being bad
Call me naughty, call me nice
I'm your sugar, I'm your spice
Forget the life you had
I just started being bad
And if you think you've got it made
All beautiful, you're feeling safe
So powerless, baby is what you are
Look to heaven, there's a new star
I've come around to make you cry
To make you see yourself, you better wait a while
Then suddenly you just free your mind
Now you find the truth behind
Now you find the truth behind
When everything I did was wrong
I told myself it won't be long
Until the day that I don't care what other people say
And now I feel my time has come
I'm gonna be your number one
I started being bad, oh don't you know?
I've come around to make you smile
To make you feel you're still alive
I promise you that you can free your mind
Try to find the truth behind
Try to find the truth behind
Keep on movin' to the top
Once we're groovin' it won't stop
So baby don't forget
You just started being bad
Call me naughty, call me nice
I'm your sugar, I'm your spice
Forget the life you had
We just started being bad
pon - 22.08.2005
Malo se i samome sebi mogu nasmijati, zar ne? 
hehe...zgodni su ti stripići. :)
komentar napisao/la tišina, u vrijeme 23. kolovoz 2005 6:33:00
Započeh dan uz osmijeh :)
komentar napisao/la Nem, u vrijeme 23. kolovoz 2005 9:08:00
:-)
komentar napisao/la lasta, u vrijeme 23. kolovoz 2005 9:11:00
Hahaha! To se doma kod mene ne može dogoditi! Ostaje jedino proklinjati javne WC-e! Kreativno...
komentar napisao/la Dora, u vrijeme 22. kolovoz 2005 15:27:00
ned - 21.08.2005
Već sam jednom iskazao svoju sklonost njima, no neke stvari jednostavno valja ponoviti. 
ne poznam ih..
komentar napisao/la non´se, u vrijeme 21. kolovoz 2005 20:26:00
Veliki osmijeh za ovo :)) btw. obožavam jesen i njezine boje i mirise...
komentar napisao/la Ida, u vrijeme 21. kolovoz 2005 20:27:00
Meni je ipak više draže ljeto! :-)
I ponekad proljeće...volim cvijeće! pogotovo plave Nezaboravke...
komentar napisao/la Dora, u vrijeme 21. kolovoz 2005 21:30:00
Za početak, moj naklon Idi... uz prikladnih par redaka koji kažu... tek u jesen otkriju se boje krošanja... sve su iste u leto, zelene... Non'se - upoznaj ih. ;-)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 21. kolovoz 2005 23:11:00
Mda... senilnost... Dora, jesen je najljepše vrijeme za one koji vole promatrati šarenu igru prirode i utopljeni promatrati kapljice kiše kako se odbijaju od prozorskoga stakla. Po mogućnosti zagrljeni. ;-)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 21. kolovoz 2005 23:12:00
hehehe..pa ne mogu vjerovati da ih još netko voli osim mene!! zakon!! Calvin je moj mali idol već dugi niz godina!! btw. lijepi ti je novi dizajn, nije me bilo tri tjedna pa sam se sad baš ugodno iznenadila!!
komentar napisao/la tek tako, u vrijeme 22. kolovoz 2005 13:02:00
Hvala. :-) Inače, volim ih i ja već neko vrijeme, no ne bih baš Calvina nazvao svojim idolom. Nekako sam ipak sličniji Hobbesu. ;-)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 22. kolovoz 2005 14:56:00
sub - 20.08.2005
Bio je dan kao i svaki drugi. Ljetni dan. Sunce je sijalo i zrakama mamilo osmijehe na licima rijetkih prolaznika. Sasvim običan dan. Vrijeme je prolazilo. Iako malo nestrpljiv radi onoga što se očekivalo, vrijeme se nije vuklo kako to u takvim trenucima zna biti. Dapače, čak su i nepremostive prepreke prijeđene u doba u kojem to nije izgledalo izvedivo na prvi pogled. U tolikoj mjeri da čak nije bilo ni kašnjenja iako se potajice očekivalo. Kašnjenja... eh. Bus je krenuo i išao brzo. Brže od vremena. Sati sjedenja u autobusu ponekad uistinu mogu doprinjeti tome da se zaboravi sve ono što čovjeka muči dok si ne uzme mali odmak od svega. Svakodnevica je odjednom izgledala daleka. Daleka i nestvarna, a zapravo je jedino nestvarno u cijeloj situaciji bio taj bijeg. Ili to nije uistinu bio bijeg, već samo odmak, radi svjesnosti neumitnosti povratka? Tko bi ga znao... Kilometri su prolazili. Gledanje prirode kroz prozor ovoga je puta zamijenilo odbrojavanje kilometara autoputa koji se toliko čekao. A kilometri su se odbrojavali tako brzo da nije svaki ni uhvaćen pogledom. Vrijeme je postala dimenzija koja nije imala važnosti. Sve što je postojalo bili su kilometri koji su prolazili i glazba koja ih je popratila. Glazba vezana tek za asfalt preko kojega se prelazilo. I prisjećanje na sve ljepote prirode koje se viđaju po nekim drugim cestama, a koje sada djeluju tako daleko. No, nije li i bio trenutak da se od svega bude daleko? Autobus stao je. Na svojoj destinaciji. Miris zraka bio je pokazatelj da samo nekoliko je koraka od mjesta koje toliko je osmijeha već u mislima izazivalo. Poznatih koraka po uličicama koje mnogo su puta prijeđene prije toga dana. Čak moglo bi se reći da je osjećaj uvijek tu kao da nikada se ni otišlo nije. Ono što taj osjećaj ipak korigira jest onih puno promjena koje svako mjesto s vremenom proživi. Nešto je propalo, nešto niknulo i, iako sve na prvi pogled djeluje isto, sve je na neki način ipak drugačije. Samo putevi vode u istim smjerovima. A jedan je bio smjer u kojem noge su htjele koračati. Prepušten osjećaju koji vodi, sklopljenih očiju i širom otvorenih ušiju. Naravno, dugo je trebalo da uho čuje zvukove kojih bilo je toliko željno, no jednom ulovljeni, zvuci su ukazivali da osjećaj je bio dobar. I, iako sa svakim trenutkom drugačija i nikada ista, melodija kojom uši su bile nagrađene, pomiješana sa zvukovima laganog vjetrića i toplinom sunčevih zraka što i dalje sijale su bile su dostatne za još jedan ogroman osmijeh. Bezvremenski. Stalan. Nesputan i iskren. Melodija kao da zvala je na ples... i plesa je bilo. Plesa s vjetrom... sa suncem... s mirisima mora... s nekim tko nije bio pored mene... ...ja te ćutin... ti si more...
pleši ;)
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 20. kolovoz 2005 17:43:00
zatalasano :)
komentar napisao/la non´se, u vrijeme 20. kolovoz 2005 18:43:00
Isuse, kako lijepo pišeš--------
komentar napisao/la barbara (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 20. kolovoz 2005 22:49:00
Nice...Seraphime,nice! :-)
komentar napisao/la Dora, u vrijeme 20. kolovoz 2005 22:55:00
<blush> Hvala, hvala. :-) Plešem ponesen nekim novim valovima...
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 20. kolovoz 2005 23:06:00
Ako te čini sretnim...samo daj!
komentar napisao/la Dora, u vrijeme 20. kolovoz 2005 23:16:00
Lijepo kao i uvijek, a pozadina i glazba samo su dodatni začin...za potpuni ugođaj :)
komentar napisao/la Ida, u vrijeme 21. kolovoz 2005 0:02:00
pet - 19.08.2005
Došao jeeeeee!!! :-)
komentar napisao/la Dora, u vrijeme 19. kolovoz 2005 21:00:00
ispricnica: odsutan; ha ha, :D uzivaj..
komentar napisao/la non´se, u vrijeme 20. kolovoz 2005 15:31:00
ispricnica: odsutan; ha ha, :D uzivaj..
komentar napisao/la non´se, u vrijeme 20. kolovoz 2005 15:31:00
Nazočan... i uvijek negdje u blizini. :-)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 20. kolovoz 2005 16:39:00
čet - 18.08.2005
Sometimes the best way to move into the unknown is to take familiar steps, small steps. To do ordinary things to deal with something that is in no way ordinary. We're always going someplace new, all the time. Familiar things just let us pretend that we aren't moving into unfamiliar territory. You take those small familiar steps, and you try to be honest, not to live as if nothing had changed but still to go on with your life. But there are times when what you need is a piece of how things used to be. E, sad... dobio sam pritužbu na to da sam ponekad nerazumljiv i na materinjem jeziku, a kamoli ne na stranim jezicima. S druge strane, moja me lijenost priječi u detaljnijim prijevodima tekstova koji se nađu napisani na engleskom. No, srećom, postoji nešto što se zove "Neurotran". Evo kako on vidi gore ispisani tekst: Katkad najbolji put ući nepoznat provoditi poznate stepenice, kolicne stepenice. Raditi obične stvari gombati se nešto odnosno nikako redovan sudac. Smo uvijek kročenje someplace novi, povazdan. Poznate stvari pravi zakup hine da mi ne uđemo nenaviklo područje. Ti provodiš te kolicne poznate stepenice, i ti pokušaš biti pošten, postoje kako ako ni govora imavši nije bio promijenio no kotao za pečenje rakije nastaviti tvoj život. No imaju istempira kada što ti potreba si cedulju od kako stvari naviknut budi. ...trying to make a move just to stay in the game...
e sad me ovaj prijevod oraspoložio :) (...a da si me tek vidio kako sam poletila na google u nadi da ću se spasit ručnog prevođenja...)
komentar napisao/la visa, u vrijeme 18. kolovoz 2005 21:52:00
LOL...u par navrata sam prevodila postove sa hrvatskog na Engleski, ne znam više kako se stranica zove, ali gotovo da je bilo bolje od ovog... :D
komentar napisao/la Nemezis, u vrijeme 19. kolovoz 2005 15:23:00
haha...:)
komentar napisao/la miach*, u vrijeme 19. kolovoz 2005 20:06:00
sri - 17.08.2005
Curi od jutros od četiri-pet,
rešilo nebo da potopi svet.
Nad gradom danima vise iste kulise. Poliva kiša al' to joj je zanat,
ma sve mi je ravno k'o severni Banat,
manje više, i sa kišom i bez kie. Vreme se vuče k'o teretni voz,
gde li večeras da pomolim nos?
Klasika: "Konobar, un cafe' macchiatto". Pa da. Prolazi vreme, al' to mu je manir,
i sve je to plitko k'o plekani tanjir.
Izeš sliku, nigde jedra na vidiku. O, daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi.
To ne zna niko, samo ti.
Bez tebe drveni konjići tužno stoje. Dođi, iz plave boce se pojavi,
bar jednu želju ispuni
i dodaj svetu malo boje, čudo moje. Veče se klati k'o prezreli klip,
teška vremena, a ja težak tip.
Gravitacija začas uzima svoje. Slab sam ja igrač za subotnje gužve,
al' shvatam pomalo te pokretne spužve:
neko pijan lakše život odrobija. O, daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi.
To ne zna niko, samo ti.
Bez tebe drveni konjići tužno stoje. Dođi, iz plave boce se pojavi,
bar jednu želju ispuni
i dodaj svetu malo boje, o, čudo moje. Sustajem, odustajem, pritiska me kao pegla.
Javi se, pojavi se, dodaj svetu malo legla.
Nekad si me čudila, o, danas bi mi tako legla.
Dodaj malo ludila, dodaj svetu malo legla...
Dobro vece, Seraphime.Uh..sad si pokrenuo neki i u mojoj glavi...:))
komentar napisao/la waralica (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 17. kolovoz 2005 22:07:00
ma dodaj malo paradajzovog soka, i sve dobro izmesaj; ne zaboravi papriek i luk..mnjaaaaami... bon apetito
komentar napisao/la non´se, u vrijeme 18. kolovoz 2005 12:46:00
mmm,jedna od najdrazih :)
komentar napisao/la rainbow, u vrijeme 19. kolovoz 2005 18:08:00
uto - 16.08.2005
Glazba nema granica. U svakom žanru se može naći dobrih izvođača, dobre muzike. Od techna ili jazza, do punka ili klasike. Od bluesa ili rock'n'rolla do ambijentalne glazbe ili dalmatinskih klapa. Glazba ima magičnu moć i snagu da vas u datom momentu dotakne u dušu, rastuži, raznježi, da nadahnjuje, kad ste loše volje da vas razveseli. Glazbu i konkretne pjesme vežemo uz neke trenutke iz prošlosti, prisjećamo se nekih trenutka, bivših veza i slično. Glazba pokreće, glazba liječi. Stoga uživajte u glazbi! [Marko Pecotić] Sve što tome mogu nadodati jest da se u potpunosti slažem. ...something that you said turned me from the inside out...
afkors... jutrom se budim s njom, nocu lezem :) glazba je kao uteha :)
komentar napisao/la non´se, u vrijeme 17. kolovoz 2005 14:13:00
ne bih mogla živeti bez muzike
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 17. kolovoz 2005 14:20:00
Pristao sam biću sve sto hoće
Evo prodajem dušu vragu svome
I ostaću samo crna tačka
Poslije ove igre kad me slome
Kad me mirno slome
Pristao sam biću sve sto hoće
La la la la la la la la la la
Mislio sam da se zvijeri boje
Ove vatre koja trag mi prati
I to sam mislio
A sad nosim kako mi ga skroje
Po meni se ništa neće zvati
Po meni se ništa neće zvati
La la la la la la la la la la
Zablude sam, evo, prestao da brojim
Nemam kome da se vratim kući
Dokle pjevam dotle i postojim
Prijatelji bivši, prijatelji budući, prijatelji bivši
Pamtite me po pjesmama mojim
Pamtite me po pjesmama mojim
La la la la la la la la la la
Meni jedna od najdražih...
komentar napisao/la Nemezis, u vrijeme 16. kolovoz 2005 15:41:00
pon - 15.08.2005
People talk a lot as if the most important thing in life is to always see things for what they really are. But everything we do, every plan we make, is kind of a lie. We're closing our eyes and pretending that the day won't ever come when we won't need to make any more plans. Hope is the biggest lie there is, and it is the best. We have to keep going as if it all mattered, or else we wouldn't keep going at all.
Puno sam se puta zapitao zašto postoji toliki jaz među generacijama i radi čega se stariji i mladi ponekad ne razumiju. Napokon sam dobio odgovor i na to pitanje. Consider all the changes we have witnessed ..... We were born before television, before penicillin, before polio shots, before frozen foods, plastics, Xerox, contact lens, Frisbees and the PILL. We were born before radar, credit cards, split atoms, laser beams, and ball point pens, and before panty hose, dishwashers, clothes dryers, electric blankets, air conditioners, drip-dry clothes and before man walked on the moon. We got married first and then lived together. How quaint can you be? In our time closets were for clothes, not coming out of. Bunnies were small rabbits and rabbits were not Volkswagens. Designer Jeans were scheming girls named Jean or Jeannie, and having a meaningful relationship meant getting along with your cousin. We thought fast food was what you ate during Lent, and outer Space was the back of Loews Theatre. We were born before house-husbands, gay rights, computer dating, and dual careers. We never heard of FM radio, tape decks, electric typewriters, artificial hearts, word processors, or guys wearing ear rings. For us time sharing meant togetherness and hardware and software weren't even words. In 1939 "made in Japan" meant junk and the term "making out" referred to how you did on your exam. Pizzas, MacDonalds and instant coffee were unheard of. We hit the scene when there were 5 and 10 cent stores, where you bought things for 5 and 10 cents. For a nickel you could ride on the street car, make a phone call, buy a Pepsi or enough stamps to mail one letter or 2 post cards, and gas for your car (if you had one) was 11 cents a gallon. In our day GRASS was mowed, COKE was a cold drink, and POT was something you cooked in. ROCK MUSIC was Grandma's lullaby and AIDS were helpers in the Principal's office. We were certainly not before the differences between the sexes was discovered, but were surely before the sex change. And, we were the last generation that was so dumb as to think you needed a husband to have a baby. No wonder we are so confused and there is such a generation gap today. BUT WE SURVIVED!!! [received from Merry Hearts] Mda... zašto li mi nešto govori kako ću i ja jednoga dana biti među onima koji će zaključiti kako sam preživio sva ova čudesa današnjice, a koja će već uskoro biti zastarjela. ...we're going through changes...
koliko smo zastareli ;( , sta ce nam sve to, ne treba nam- novo doba nam lezi pred nogama, doba mira i ljubavi, jeboga ... a sta mi radimo, cekamo??? koga?? godota
komentar napisao/la non´se, u vrijeme 15. kolovoz 2005 14:59:00
koliko smo zastareli ;( , sta ce nam sve to, ne treba nam- novo doba nam lezi pred nogama, doba mira i ljubavi, jeboga ... a sta mi radimo, cekamo??? koga?? godota
komentar napisao/la non´se, u vrijeme 15. kolovoz 2005 14:59:00
Baš sam se čuo s Godotom... rekao je da će sada, samo što nije. :-)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 15. kolovoz 2005 15:01:00
Seraphime,ova ruža...staklena...i još plava... me sa like it!!! :-)
komentar napisao/la Dora, u vrijeme 15. kolovoz 2005 16:18:00
I meni, Dora... zato i jest tu gdje je. ;-) (drago mi je da ti se svidja)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 15. kolovoz 2005 16:40:00
mora si se potpisat na sliku??
komentar napisao/la alexandra, u vrijeme 15. kolovoz 2005 21:15:00
Obožavam ruže i plavu boju...a i ova pozadina mi se više sviđa,nekako djeluje veselije...i ti s njom! Ma super je!
komentar napisao/la Dora, u vrijeme 15. kolovoz 2005 23:17:00
Poput ruže, svatko od nas čeka pravu priliku da se rascvjeta. I uživa u tim trenucima ne razmišljajući o mogućnosti da uvene. Pogotovo kada radi se o ružama koje imaju trnje... ili ono trnje ima ruže? :-)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 15. kolovoz 2005 23:22:00
Ja trenutno venem,dok me netko ne zalije... :-)
komentar napisao/la Dora, u vrijeme 16. kolovoz 2005 5:08:00
Život je igra u kojoj ne možemo pobijediti, ne možemo izvući neriješeno, a ne možemo je ni prekinuti. Pa, ipak, svatko se od nas trudi odigrati tu igru što bolje može i ostaviti svoj trag u pustopoljinama širokih prostranstava ovoga svijeta. Ponekad samo postavi se pitanje... čemu? ...I don't wanna close my eyes...
a vidim da i odgovor znaš;) slažem se.
komentar napisao/la ivand, u vrijeme 15. kolovoz 2005 1:05:00
nicemu
komentar napisao/la non´se, u vrijeme 15. kolovoz 2005 1:20:00
a ponekad ne vidimo čemu...
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 15. kolovoz 2005 1:43:00
ned - 14.08.2005
An old man turned ninety-eight
He won the lottery and died the next day
It's a black fly in your Chardonnay
It's a death row pardon two minutes too late
And isn't it ironic...dontcha think It's like rain on your wedding day
It's a free ride when you've already paid
It's the good advice that you just didn't take
Who would've thought...it figures Mr. Play It Safe was afraid to fly
He packed his suitcase and kissed his kids goodbye
He waited his whole damn life to take that flight
And as the plane crashed down he thought
"Well isn't this nice..."
And isn't it ironic...dontcha think It's like rain on your wedding day
It's a free ride when you've already paid
It's the good advice that you just didn't take
Who would've thought...it figures Well life has a funny way of sneaking up on you
When you think everything's okay and everything's going right
And life has a funny way of helping you out when
You think everything's gone wrong and everything blows up
In your face A traffic jam when you're already late
A no-smoking sign on your cigarette break
It's like ten thousand spoons when all you need is a knife
It's meeting the man of my dreams
And then meeting his beautiful wife
And isn't it ironic...dontcha think
A little too ironic...and yeah I really do think... It's like rain on your wedding day
It's a free ride when you've already paid
It's the good advice that you just didn't take
Who would've thought...it figures Life has a funny way of sneaking up on you
Life has a funny, funny way of helping you out
Helping you out [Alanis Morissette: "Ironic"]
super, bas sam si sad sve to odpJevala, dobra stara morisetica :)
komentar napisao/la non´se, u vrijeme 14. kolovoz 2005 13:13:00
sub - 13.08.2005
Što reći nego wow... Julian Beever is an English artist who is famous for his art on the pavements of England, France, Germany, USA, Australia and Belgium. Its peculiarity? Beever gives his drawings an anamorphosis view, his images are drawn in such a way which gives them three dimensionality when viewing from the correct angle. It's amazing !!! http://www.rense.com/general67/street.htm
kako se iznenadim svaki put kadda otvorim blog i nema one slike :)
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 13. kolovoz 2005 18:12:00
Ajde, ajde... kako si se na onu navikla, valjda ćeš i na ovu.
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 13. kolovoz 2005 18:14:00
koji umjetnik!!! divno :)
komentar napisao/la non´se, u vrijeme 13. kolovoz 2005 22:33:00
na sve se čovek navikne ;)
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 14. kolovoz 2005 1:54:00
pet - 12.08.2005
Vrijeme lagano odmiče, a ljetu približava se kraj. Ovo vrijeme što vlada nekako kao da ukazuje na to da kraj već je tu, a još ni do sredine kolovoza nismo došli. S tim prolaskom vremena i ritam kao da se mijenja i usnulost ovoga grada polako prerasta u uobičajenu užurbanost, što će se sa slijedećim tjednom već puno jače osjetiti.
No, do slijedećeg tjedna još imamo vikend pred sobom. I to produženi. Za sada okupan oblacima kroz koje tek povremeno probije se poneka sunčeva zraka. I glazba koja svoj izvor možda i negdje duboko u meni ima...
Noćas mladi mjesec je, dobra večer dame sve,
Spuštam se u barove.
Dolje neki klinac na klaviru našu pjesmu svira
Što me grozno živcira.
Mazni glas me pita: "Imaš vilu iznad Zagreba
Il' auto s tamnim staklima?"
Hej curo, šećeru, nemam ja za večeru,
Za malu votku, rakiju.
Hej curo, šećeru, ja sam ptica nebeska
I to je moja sudbina.
Kroz moje prazne džepove
Vjetrovi mi prolaze,
A kroz cipele kiše jesenje.
Kroz moje prazne džepove
Vjetrovi mi prolaze,
A kroz cipele kiše jesenje...
...every single day... I believe in you...
hej curo seceru, namam ja za veceru, za malu vodku rakiju :)))) ma super, dobar dan... pevaju ptice ??? ubise me...tek probudjenu...razno razni codovi..i pizdarije... jao, jao.. ubise me ljudska bezobzirnost.. i to od onih najblizih.. e da znas, bas mi ne cvrkuce nista danas ;) . reci ces: takav je zivot :( lol
komentar napisao/la non´se, u vrijeme 12. kolovoz 2005 12:43:00
Ma, neću. Reći ću da što te ne ubije ojača te. Obično. No, i to je pravilo koje ima svojih iznimaka.
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 12. kolovoz 2005 12:45:00
volim de druziti s poznatim facam :PP s blogovskom elitom :DDDD ma vec mi je dosta biti jaka, sta vise, moras jaka, poametna, mudra ovo ono biti.. eh.. :??
komentar napisao/la non´se, u vrijeme 12. kolovoz 2005 12:55:00
Ma, ne mora se ništa. ;-) Inače, za blogovsku elitu i poznate face si ovdje našla poprilično pogrešno mjesto. Ja sam samo jedan mali... :D
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 12. kolovoz 2005 13:03:00
(tooooo...:D thnx,uljepšao si mi dan.:) )
komentar napisao/la miach*, u vrijeme 12. kolovoz 2005 13:05:00
uživaj u vikendu
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 13. kolovoz 2005 0:00:00
čet - 11.08.2005
...One told me of China Roses,
One a Thousand nights and one night,
Earth's last picture, the end of evening:
hue of indigo and blue...
slazem se !!! ; hvala
i.. samoje jedna..i jedinstvena i neponovljiva, kao stvarna ljubav, dvoje dusa-sto uvek nanovo se pornadju :)
komentar napisao/la non´se, u vrijeme 11. kolovoz 2005 23:31:00
I onda meni netko kaže da s pisanjem na engleskom nekoga zbunjujem. :D
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 11. kolovoz 2005 23:43:00
a ja sam kao bajage neka mudrica :PPP
komentar napisao/la non´se, u vrijeme 12. kolovoz 2005 0:12:00
Kroz kapi kiše, opet lagano pogled prema onom mjestu ispunjenom mnoštvom osjećaja klizi. Onom istom mjestu što ispunjeno je iščekivanjem, dočekivanjem, susretima, rastancima, suzama i smijehom. Onom istom mjestu što ga zapravo ne volim, a ponekad neizbježno je, kao i gotovo svakodnevni prolasci pored njega. Pogled klizi u smjeru autobusnog kolodvora.Upravo me to mjesto naučilo uvidjeti relativnost vremena... beskrajno sporo odmicanje minuta u trenucima kada se čeka da dođe dugo očekivano lice i osmijeh kada to lice nazre se kroz prozor dolazećega busa, kao i brzinu kojom te iste se minute kreću kada kroz isti takav se prozor to isto lice gleda na odlasku sa toga mjesta.Eh, suze i smijeh... kao da ne mogu jedno bez drugoga. A kiše ponekad kao da padaju kako bi upravo te suze što niz lice klize prikrile. I onda ostaje vidljiv taj smijeh, što nijedna ga kiša ni prikriti ni izbrisati ne može.Istina, dugo već na tom mjestu suza i smijeha nisam nekoga dočekivao ni ispraćao, pa ipak taj osjećaj duboko urezan ostaje. I prati me kad god pogledam u njegovom smjeru. Pogotovo dok kiša pada, spremna sakriti eventualnu suzu što na licu pojaviti bi se mogla...
...ona dolazi, jednostavno osjetim...
sri - 10.08.2005
S dozvolom osobe koja barem tri bloga održava poprilično redovito (i to ovdje, ovdje i ovdje), s jednog od njih radim mali copy/paste.
Hvala.
Prepirale se reči koja je od njih najrečitija.
"Ja sam najrečitija", reče prva reč, "jer sam najistinitija".
"Ja sam najrečitija, jer sam najraskošnija", reče druga reč.
"Ja sam reč najrečitija, jer sam najslikovitija", reče treća reč.
"Ja sam najrečitija, jer sam najmaštovitija", reče četvrta reč.
"Ja sam najrečitija, jer sam najmuzikalnija", reče peta reč.
Samo je jedna reč ćutala i svi su znali da je ona reč najrečitija.
[Milija Belić]
a ta koja je cutala je bila najmudrija :))
komentar napisao/la non´se, u vrijeme 10. kolovoz 2005 17:58:00
uto - 09.08.2005
...zbog nečeg đurđic uvek nikne baš u tišini i baš u senci...
kako mi je to samo poznato... imas pravo...
komentar napisao/la tvoj neko... (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 9. kolovoz 2005 16:19:00
Otad baš ne uzimam svaku što se pruža... Srce se odupire... Pa se privikne... Al' zumbuli su zumbuli, a Ruza je Ruza... Pa da na kraj sveta iznikne... Ma... Da se redom postroje odavde do ćoška... Nijedna ko moja Dođoška.. Ta, idi... Kao moja lepa Dođoška...
komentar napisao/la manara, u vrijeme 9. kolovoz 2005 22:40:00
Eh... sto hiljada reči znam, al' jedna mi fali... Zato slike ponekad govore više nego stotine riječi. Ponekad...
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 9. kolovoz 2005 22:46:00
reči...ima o tome na nemiri.blog.hr
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 9. kolovoz 2005 23:49:00
pon - 08.08.2005
Čudno je to kako ponekad i jedan stih može natjerati čovjeka da sjedne i zamisli se. Istina, meni se to svako toliko desi, no rijetko me koji stih toliko natjera da se zamislim kako je to uspjelo stihu: ...ljubit ću u raju prelijepu Slavonsku vilu... Mda... yeah, right. I pri tome ne mislim na desno. Koliko samoga sebe poznam i u raju ću si od vile prvo prijatelja stvoriti. A prijatelje se ne ljubi. Osim u obraz. Za kojeg mi svako toliko netko uspije ukazati kako ga zapravo ni nemam. No, još će netko pomisliti kako postajem ciničan, a to mi ni najmanje nije namjera. Za to se dostatno brine ovaj svijet što me okružuje, a negdje pri vrhu onih koji cinizmom šire svoje vibracije oko sebe spada [ono slovo]-svijet. U što neću ovaj puta dublje ulaziti, tek ih lijepo pozdraviti pjesmom. Uvijek sam želio biti heroj
Ne kao James Bond, prokleti tajni agent
Želio sam biti heroj, heroj ulice
Bar jedan dan, djevojko, bar jedan sat.
Uvijek sam sanjao da sam ja heroj ulice
Ja bih bio Romeo, a ti Juliet
Uvijek sam sanjao da sam ja heroj ulice
Koji će promijeniti baš čitavi svijet.
Prisiljen da razmišljam, ja shvatio sam sve
Nisam rođen da budem heroj
O ne ne ne...
heroj ulice..... obozavam tu pjesmu....
komentar napisao/la Alexandra, u vrijeme 8. kolovoz 2005 22:05:00
oće stihovi to da učine ;)
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 9. kolovoz 2005 2:27:00
khm,khm...isti komentar kao i za prošli post...:)
komentar napisao/la miach*, u vrijeme 9. kolovoz 2005 11:57:00
Ajde, bar se neke stvari iz posta u post ne mijenjaju. :D
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 9. kolovoz 2005 11:59:00
dobro je...neke je stvari ipak bolje ne mijenjati...:)
komentar napisao/la miach*, u vrijeme 9. kolovoz 2005 13:26:00
a, sad laku noć, tebi zagrebe,
vama skitnice sve.
radi tebe smo prošli uvrede,
pa sad' psujem za sebe.
nisi ti sad ništa bez nas,
tko ti je duša, srce, a i glas?
pa, kad sve to znaš,
ne srami se sad' nas.
sto koraka tu od save,
ja gubim sve dane,
pa lažem samo radi vas,
da zagreb voli nas.
odrasteš sad tu kraj save,
i čekaš bolje dane,
pa tješim samo sve vas,
da zagreb voli nas.
a, sad laku noć, tebi zagrebe,
ne, ne budi k'o djevojka.
ti plešeš uvijek s krivim momcima,
sa finima sa tuškanca.
ne srami se sad naših cipela,
sa njih kaplje krv i blato predgrađa.
pa, kad se svoj gospodi daš
zadnji ples je valjda naš?!
[Prljavo Kazalište: "Laku noć, tebi Zagrebe"]
aaaah...prljavci. glazba uz koju sam odrastala.
komentar napisao/la miach*, u vrijeme 8. kolovoz 2005 14:06:00
Neki od nas će čitav život odrastati. ;-)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 8. kolovoz 2005 14:21:00
čet - 04.08.2005
Da, kao da nešto mi je sa samim početkom mjeseca šapnulo da kroz ovaj će me mjesec nositi pjesme. I nose me nekim svojim stazama na koje teško da utjecati uistinu mogu. Pa ih puštam... neka me nose...
uzmi jedan tren
i drži ga u slici
napravi taj svijet
kakav treba biti
poruke bih svoje dao
mijenjao za druga
na nas
će pasti neke hladne kiše
za čas il' više
sedam koraka za ples
neka bude, neka bude
mnogo razloga za smijeh
sedam koraka za nas
neka bude, neka bude
mnogo razloga za smijeh
potrošeni grad
bih dao za kap mora
nepozvani dan
za propuštene dane
panika u tihom domu
nadnica za ljubav
na nas
će pasti neke hladne kiše
za čas il' više
sedam koraka za ples
neka bude, neka bude
mnogo razloga za smijeh
sedam koraka za nas
neka bude, neka bude
mnogo razloga za smijeh
[BOA: "Sedam koraka za ples"]
...sto hiljada reci znam, al jedna mi fali... ...postoji rec koja vredi tek kad se ocuti... (vidjela sam mail)
komentar napisao/la Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 4. kolovoz 2005 17:38:00
bolje da te ponesu pjesme nego droga...;)(premda je i to ponekad neka vrst droge)
komentar napisao/la miach*, u vrijeme 5. kolovoz 2005 12:39:00
sri - 03.08.2005
...sometimes the last thing you want comes in first...
original...kao uvijek :)
komentar napisao/la visa, u vrijeme 3. kolovoz 2005 22:15:00
uto - 02.08.2005
Sklopljenih očiju, opet taj bljesak u očima osjećam. I znam... vidim samoga sebe u tom odbljesku što tako zasljepljujuće privlači. Sklopljenih očiju usne opet u osmijeh razvlačim. I opet. I opet. I opet... Eh, dvaput je dobro... triput jako dobro... a četiri puta... Sklopljenih očiju opet ruke širim i dodirujući jastuk što u zagrljaju mi se našao osjećam toplinu koju u onom pogledu osjećam. Pogledu što sklopljenih ga očiju vidim. Odbljesku što toplinom me ispunjava. Sklopljenih očiju i ovu noć puštam da prolazi i novo mi sneno jutro uz ptičji pjev donese. Onaj isti veseli pjev koji sa svakom mi zorom dobro jutro želi. I znam da i taj pjev tim pogledom inspiriran je, te stoga srcu još draži je. Sklopljenih očiju i s osmijehom na licu radujem se tom pogledu i svemu što u njemu vidjet ću kada neću ga samo sklopljenih očiju vidjeti... ...ej, vapore... nisan tamo di je meni misto...
a di ti je misto?
komentar napisao/la Lu, u vrijeme 2. kolovoz 2005 22:16:00
Tamo gdje je dom.
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 2. kolovoz 2005 22:20:00
a gdje je dom? :)
komentar napisao/la Lu, u vrijeme 2. kolovoz 2005 22:35:00
:-)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 2. kolovoz 2005 22:39:00
eh, kako kazu, dom je tamo gdje je srce.... d:o)
komentar napisao/la Alexandra, u vrijeme 2. kolovoz 2005 22:58:00
a gdje je srce?
komentar napisao/la singerica, u vrijeme 3. kolovoz 2005 1:07:00
u domu ;)
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 3. kolovoz 2005 2:34:00
pon - 01.08.2005
Novi je mjesec, a kao i sa svakim novim početkom mjeseca, pomišljam na neispisane listove što čekaju da na njih se napišu misli koje vrludaju na sve strane.
S druge strane, misli trenutno liče na čitav niz nepreglednih i nepredvidljivih mrlja što se presijavaju u sijasetu boja i željne su toga da u svojem kaotičnom letu prođu nekoliko mirnijih dana.
Kao da dani su dovoljni da neki se kaosi primire i srede. Ponekad ni čitavi životi nisu dostatni.
No, da ne gubim se u onim mislima što izrečene žele biti, tek reći ću kako je još jedan ljetni mjesec počeo. A ljeto nije moje doba, pa tako ni ljetni mjeseci. Ipak, s osmijehom ga dočekujem i ispraćam trenutke ovoga ljeta s pjesmom.
Pa pusti da ti sviramduša gine od tišineI ne boj se buketo što svira to su rukeJutrossi zaboravio svešto te drži skupaOvaj dan što na prozor lupanije tvojOko tebe šute stvaritvoj krevet i stol te nijemogledajuSa zidova vise tricetek da te grubosjećajuU sjenama tih vremenama tih vremenaslutiš prevaruizdaju u u u u...
[Darko Rundek: "Ruke"]
ljeto je definitivno moje doba godine...i žao mi je kad se sjetim da će proći za još kojih mjesec-dva...:(
komentar napisao/la miach*, u vrijeme 1. kolovoz 2005 14:33:00
biće i mirnih dana...
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 1. kolovoz 2005 23:20:00
ljeto bome nije ni moje doba godine, preferiram zimu, ali... ne zalim se.. ;))
komentar napisao/la Alexandra, u vrijeme 1. kolovoz 2005 23:36:00
|
