About
Stanje mjeseca
|
|
|
|
pon - 31.07.2006
Znam, svatko tko ima e-mail adresu dobija svakakve mailove. Ne nužno spamove, no oni lančani mailovi se svakako jako približavaju njima. I, iako to znam, ponekad ih pogledam tek s pola pažnje i preskočim. Ponekad se, ipak, ugodno iznenadim i uljepšam si dan kada ih dobijem. Pogotovo kada glase ovako nekako: Zahvaljujem svima koji su mi slali junk mailove... jer, zahvaljujući vašoj dobroti : 1. Server se srušio već 172 puta i iz sjedišta firme su mi već 23 puta poručili da ako ovako nastavim da mogu Ugovorom o radu obrisati cipele.
2. Nagomilao sam otprilike 3000 godina nesreće i umro dosad već 67 puta zbog raznoraznih pisama koje nisam proslijeđivao.
3. Kad izlazim iz dućana ne gledam nikoga jer me strah da me ne odvedu u neki nepoznati hotel, drogiraju i izvade mi bubreg da bi ga prodali na crnom tržištu organa.
4. Sirota djevojčica Amy Bruce iz Kambodže dobila je moju godišnju zaradu koju joj je isplatio Microsoft za svaki poslani mail. Ona je naime bila u bolnici 7000 puta u zadnjih nekoliko godina, a od 1995. ima uvijek 8 godina.
5. Moje ime kruži svemirom na platinastoj ploči jer sam ga morao upisati kraj ostalih 2 milijarde barem 25 puta dosad.
6. Saznao sam recept za vječnu ljubav i sreću: dovoljno je proslijeđivati mailove na sve moguće adrese u roku 3 sekunde od primitka, pritom se češkati lijevom rukom po leđima skakučući funky chicken oko Renault-a 4 suprotno od kazaljke na satu.
7. Još uvijek čekam da mi nepoznati bogataš iz Boukistana prebaci milijardu boukistanskih zlatnika i Nokiu koju sam zaradio šaljuci mail u Ericsson.
8. Spasio sam bar 2 endemske ugrožene vrste kratkorepih Bjeloruskih vjeverica.
9. Pročitao sam svih 25 tomova sabranih djela Dalaj-Lame i skupio 4690 godina mira i blagostanja. Još jednom, HVALA SVIMA! VAŽNO: ako ovaj mail ne proslijedite u slijedećih 20 sekundi na barem 850 email adresa, svemirski dinosaur će doći i pojesti vas i vašu obitelj skupa s malom Amy Bruce koja je opet u bolnici. Na sve to mi pada na pamet još samo završno pitanje - Lastane, jesam li ja normalan? ...we are the children of the revolution...
tko bi ga znao ,ali ako i nisi vjeruj da nisi usamljen
komentar napisao/la arsen lupiga, u vrijeme 31. srpanj 2006 12:49:00
normalan si kao što sam i ja:)
komentar napisao/la bbarbi, u vrijeme 31. srpanj 2006 13:07:00
puko si skroz ko i ja!a imam jednu zemsku koja mi nonstop salje te meilove ocu spizdit!!!!ajte ljudi manite se toga,najbolji su mi oni ti njima 5 kuna pa na 5 adresa pa svoje ime metnes i onda tak ti dobis al moras na 200 meilova poslat svoje ime i u pm kaj imas sam velki racun za net i fali ti cirka 50 kuma!
komentar napisao/la majkica, u vrijeme 31. srpanj 2006 13:24:00
odlicno, cista 5
komentar napisao/la manara, u vrijeme 2. kolovoz 2006 0:19:00
dobar ti je ovaj... haha... ja to uvijek brišem...
komentar napisao/la Gothic Queen, u vrijeme 2. kolovoz 2006 20:44:00
fucking copy paser
komentar napisao/la ee da te jos nebi jebo (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 3. kolovoz 2006 3:31:00
ahahahaha, odlicno! nikad ne odgovaram na takve mailove (vjerujem da samn skupila znacajno vise peha od tebe, tak da ne brini, ima ko ce nastradati prije tebe ;) ) a s onima koji mi ih salju vise ne razgovaram
komentar napisao/la Lara..., u vrijeme 3. kolovoz 2006 13:04:00
poludim kad mi takvi mailovi stignu u inbox, odmah dilitam
komentar napisao/la alkestida, u vrijeme 4. kolovoz 2006 9:12:00
kad ja pročitam post, onda uistinu vrijedi :-)..ma vrijede i oni koje ne pročitam, samo tada se to zove lijenost - moja..no, moj adrenalin je u porastu i ne mogu izdržati a da ne pitam registriranog gdje je pročitao da nudiš i "te" usluge...ja već duže vrijeme stojim u redu ;-)
komentar napisao/la Morky, u vrijeme 5. kolovoz 2006 1:31:00
nikad nisam bodila lanac sreće, iako na svom drugom blogu to i dobijem, ali što ćeš kada ima glupih ljudi
Hej, imam novi post. O nekom znanstveno istraživanju je, pa pročitaj. Poz i zagrljaj
komentar napisao/la smokeonthewater, u vrijeme 6. kolovoz 2006 23:16:00
:P da... ovako pozitivan stav već dugo nisam čula... :P baš mi se sviđa! ajde idem spavat... mare
komentar napisao/la fallenangel15, u vrijeme 7. kolovoz 2006 10:38:00
nije u redu da kradeš tuđe postove,još ktome s konurentskog bloghaera
komentar napisao/la Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 8. kolovoz 2006 13:23:00
pet - 28.07.2006
Vikend je opet tu, a kako ga prate ove ljetne vrućine teško mi je pronaći puno riječi kojima bih ispratio još jedan tjedan i dočekao tih par dana odmora. stoga ću si dozvoliti uzeti riječi onih kojima vrućine ni najmanje ne smetaju, nego ih svojim ritmovima fino upotpunjavaju. I pjevaju... Sometimes I dream about reality
Sometimes I feel so gone
Sometimes I dream about a wild wild world
Sometimes I feel so lonesome Hey Bobby Marley
Sing something good to me
This world go crazy
It's an emergency Tonight I dream about fraternity
TONIGHT I say: one day!
One day my dreams will be reality
Like Bobby said to me Hey Bobby Marley
Sing something good to me
This world go crazy
It's an emergency Hey Bobby Marley
Sing something good to me
This world go crazy
It's an emergency... Tonight I watch through my window
And I can't see no lights
Tonight I watch through my window
And I can't see no rights... [Manu Chao: "Mr. Bobby"]
da... treba nam jedna dobra kiša... ali nema je... sad sam primjetila nešto - imaš OGROMNU arhivu...
komentar napisao/la Gothic Queen, u vrijeme 28. srpanj 2006 19:30:00
kod nas danas neko nevrijeme bilo al nije rashladilo:(l bar su noci ok!
komentar napisao/la majkica, u vrijeme 28. srpanj 2006 20:32:00
Samo kako kaže Ledena: "BEELJ!"... Mora da mi pomalo fali :-)
komentar napisao/la Morky, u vrijeme 29. srpanj 2006 10:35:00
@Gothic Queen: kiša je došla... baš koliko je bila dobra, o tom potom... @majkica: same here...
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 29. srpanj 2006 11:19:00
BEEELJ i tebi, Morky... a nekako imam dojam da se i Ledena negdje uz šum mora belji. :-)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 29. srpanj 2006 11:20:00
e evo i kod nas malo svježije jutro,ali dan će po svemu izgleda biti repriza prošlih.pozdrav
komentar napisao/la arsen lupiga, u vrijeme 31. srpanj 2006 10:39:00
čet - 27.07.2006
Gotovo svakoga dana, na putu do posla ili na povratku s posla doma, ugledam jedno vozilo. Koje izgleda ovako nekako. 
I, iako možda ne zvuči kao da ima ikakve veze, svaki se puta sjetim istoga... da još uvijek nisam bio u Rimu... ...you make me rise when I fall...
zasto se tog sjetis????
komentar napisao/la majkica, u vrijeme 27. srpanj 2006 13:37:00
Moram priznati. Ni ja nisam bio u Rimu mada me Fiat na to nikada ne podsjeti.
komentar napisao/la Psiho2, u vrijeme 27. srpanj 2006 13:44:00
Eh, nije stvar u Fiatu kao takvom. :-)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 27. srpanj 2006 13:47:00
Ajmo, onda...
komentar napisao/la crvenkapica, u vrijeme 28. srpanj 2006 8:36:00
svi putevi vode u Rim
komentar napisao/la bbarbi, u vrijeme 28. srpanj 2006 12:56:00
idi u Rim..tako da se,kad opet vidiš auto(na putu za posao ili na putu za doma),sjetiš :'bio sam u Rimu!'...:)
komentar napisao/la miich (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 28. srpanj 2006 18:02:00
uto - 25.07.2006
Ima jedan vic kojeg se s vremena na vrijeme prisjetim. I nasmijem se, mada mi osmijeh djeluje pomalo kiselo. No, da je ne znam koliko kisel, s osmijehom mi je lakše prihvatiti apsolutno sve. Vic ide ovako nekako: Kaže čovjek Bogu: "Cijeli život nisam griješio, dopusti mi da malo uživam prije smrti. Uvijek sam želio vidjeti Havaje, no strašno se bojim aviona, a na brodu mi nije dobro. Možeš li mi napraviti most do Havaja da tamo odem automobilom?" Bog mu reče: "To zaista nema smisla, gdje bi bili potporni stupovi, more je nemirno, voziti tamo bilo bi opasno. Stvarno, to što želiš je jako teško, tehnički neizvedivo, a uostalom i zemlju bi nagrdilo. Mogu li ti ispuniti neku drugu želju?" "Dobro", kaže čovjek. "Želio bih razumjeti žene! Zašto govore jedno, a misle drugo? Zašto plaču? Zašto nas ne razumiju? Zašto ne vide neke stvari ili ih krivo tumace? To želim, razumjeti žene!" Bog na to odgovori: "Hoćeš li most s dvije ili četiri trake?" Muškarci i žene - kao da se radi o dva različita svijeta. U kojem muškarci većinu toga svaljuju na PMS. Iako većina nema ni najblažu predodžbu o tome što ta tri slova znače. Jedna od definicija kaže: PMS = Predmenstrualni sindrom grupa je vrlo različitih simptoma koji se mogu pojaviti bilo kojeg dana poslije ovulacije, ali svi nestaju prvog dana menstruacije. Weeee... i što nam to točno govori o PMS-u? Kako ni znanstvenici još ne znaju točno što ga uzrokuje, nije nbi čudo što definicija ne govori puno. Za sada postoji samo nekoliko teorija, a nijedna u potpunosti ne daje odgovore na sva pitanja. Ono što bi možda bilo dobro istaknuti jest da se PMS očituje na nekoliko načina, a jedino što povezuje simptome PMS-a jest njihovo cikličko ponavljanje. Četiri osnovna tipa PMS-a bili bi:
- Tip A (osjećaj straha, razdražljivost i pojačana psihička osjetljivost)
- Tip C (osjećaj neizdržive gladi i pojačan apetit)
- Tip D (depresija, nesanica)
- Tip H (nakupljanje tkivne tekućine, dobitak na tjelesnoj težini, napetost u prsima)
Ostali simptomi koji se mogu javiti u okviru PMS su: akne, herpes, urtikarija, osip, tegobe s očima, bolovi u kralježnici, grlobolja, glavobolja, migrena, grčevi u trubuhu, nadutost u trbuhu, mučnina, emocionalna nestabilnost, sklonost nezgodama, teškoće u koordinaciji, tjeskoba, umor, zbunjenost, povučenost, promjenjiv libido, problemi sa sinusima, poteškoće s mokrenjem, pogoršanje već postojećih bolesti. Mda... a taman sam počeo misliti kako bi i ja kao muško nešto takvo, da se koji dan u mjesecu imam na što izvući po pitanju ponašanja. Ipak, hvala, ali ne, hvala. I da sad ne duljim previše... s moje strane bi odgovor Bogu bio jako jednostavan - neka budu četiri trake. ...something in my bones, something under skin...
Ja prva priznajem da 365 dana u godini patim od onoga "A", bar 200 "D" i 150 "C", a "H" zovem PMS.
komentar napisao/la crvenkapica, u vrijeme 25. srpanj 2006 12:57:00
ja pola godine tutto completo, a drugih pola izbacim H lol
pa pms je precesto prozivan...
komentar napisao/la belfegora, u vrijeme 30. srpanj 2006 18:33:00
pet - 21.07.2006
Petak... dan za koji mnogi radni ljudi cijeli tjedan uzdišu željno ga očekujući, da bi u njemu ostavili za sobom radni tjedan i započeli vikend, dakle odmor. I tako iz tjedna u tjedan. Pa postane nešto sasvim uobičajeno čekati petak. Što nam u tom vrtlogu čekanja i iščekivanja ponekad promakne postaje nevažno. No, ipak, bio petak ili ne, ljepota oko nas ima u svakom danu, a i noći. Ljepota koju svatko za sebe može uočiti i u sebi je proživljavati. Ljepota poput stihova: Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda!
Pusti da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!
Na svom koncu mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde! [A.B.Šimić: "Opomena"] Ah... petak... odmor već kuca na vrata... ...petak na subotu, svi pjevaju, luduju...
molim te za malo tvojeg vremena i da svratiš na silverstar.mojblog.hr
hvala ti
komentar napisao/la deelite, u vrijeme 21. srpanj 2006 13:02:00
ovu opomenu simica ja cesto citiram i ja pazim da neidem mala ispod zvjezda i mislim da sam to vec postigla kada sam uspjela privuci sebi tako posebne ljude i zadrzala ih:)
komentar napisao/la majkica, u vrijeme 21. srpanj 2006 13:44:00
Kao i mnogi, pomalo sam se zabrinula za tebe..no vidim da si se uspješno vratio u svoj svijet, ako te veseli, uistinu mi je drago zbog toga! Lijepi pozdrav!
komentar napisao/la Morky, u vrijeme 23. srpanj 2006 0:18:00
čet - 20.07.2006
Postoje vijesti koje prođu neopaženo. Stvari koje kao da se nisu ni desile. Što ne znači da se nisu desile, nego samo da oni koji upravljaju masmedijima nisu smatrali potrebnim dijeliti neku informaciju svima. Iz kojeg god razloga. Jedna od takvih vijesti je i jučerašnji potres u samoborskom gorju. Priznajem, u pola 5 ujutro sam bio daleko od buđenja, a kako imam dosta čvrst san nije neko čudo što taj potres nisam osjetio. Ipak, poprilično sam se iznenadio što, osim nekoliko osoba koje su ga osjetile, sve informacije koje sam čuo bile su dosta šture i više su ličile na iznošenje suhoparnih brojki koje bi mogle biti interesantne samo statističarima. Potres u blizini Zagreba, koji se i u Zagrebu osjetio, sigurno nije vijest koja će zanimati nekoga u, primjerice, Zadru. Osim što će se možda zlurado smiješiti i pronaći neku prikladnu šalu na tu temu, no to već spada u neku sasvim drugu kategoriju od one o kojoj trenutno razmišljam. Ipak, vjerujem da neke i takva vijest zanima. Pa makar samo stanovnike ovog grada. Nameće mi se pitanje kako se informirati? Ljubitelj sam novina, jer volim osjetiti papir pod rukama i slušati zvuk šuškanja stranica dok ih listam. Istina, mnogi će reći kako ih smeta crni trag kojeg tinta s novina zna ostaviti na prstima, no i to je tek dio šarma koje novine imaju u sebi. A novinski papir, jednom kada novine bivaju pročitane uvijek se mogu za svašta iskoristiti. Primjerice za pranje prozora. Kao ljubitelju novina, s veseljem sam dočekao besplatna izdanja koja se dijele gradom na sve strane. I ostao pomalo razočaran. Ponajviše bezidejnošću, a dobrim dijelom i (ne)pismenošću koje ponekad novinari pokazuju. No, možda sam samo ja malo sitničav. Tko bi ga znao. Elem, besplatne novine (Zagreb News, Metro, 24 sata) su dobre da se potroši 10-ak minuta za prelistavanje u potrazi za nekim interesantnim člankom, pogleda hrpetina reklama (jasno mi je da od njih žive, no baš u tolikoj mjeri? hmmm) i poslije toga hladi po ovim ljetnim vrućinama. I potom zaboravi da postoje. Mnogi će reći kako je internet najbolje mjesto za informirati se. I to je u potpunosti točno. Povezanost virtualnim putem daje nam informacije koje god poželimo. Samo ako znamo tražiti. No, pitanje je kako neke potrage završavaju. Dosta mi je samo kratko pogledati u statistike svog bloga i vidjeti da je pronađen na googlu preko pojmova "klik kolovoz 2004" (jedan od favorita, koji me poprilično iznenadio), "USA u japanu 2006" (zbunj), "nedovršene zgrade" itd. Istina, u ovo vremena što pišem blog svašta sam tu već ispisao, no neki me rezultati uistinu oduševljavaju. Što mi je dobar pokazatelj da Google, ma koliko nam svima ponekad bude prijatelj, ponekad ima neke samo njemu poznate puteve. Hmm... a možda su pravi izvor informacija TV i radio? Ma, neću detaljno ni ulaziti u razmišljanje o tome, jer vjerujem da za time nema potrebe. Svi ti izvori informacija imaju jednu veliku manu - da ih kontrolira šačica ljudi koji odlučuju što bi mase trebale čuti i vidjeti. A sve ostalo je nešto što ionako nije važno. Barem onima koji odlučuju. A kako oni do tog položaja dolaze kao predstavnici svih koji gledaju i slušaju to što oni izabiru, valjda oni znaju. Ma tko oni bili. Vjerojatno je najbolji izvor informacija svih vrsta ulica. I tu ne mislim nužno na one umirovljenike koji po cijele dane pažljivo prate što se dešava na kojem prozoru i pred kojim vratima, pa stalno iznova prepričavaju razne događaje do najsitnijih detalja, te povremeno ubace i poneki svoj zaključak izveden iz onoga što su vidjeli i čuli. A ne mislim nužno ni na sve one koji znaju rješenja većine globalnih problema, no sudbina im je namijenila da o istima raspravljaju s onima koji dijele parkić s njima dok ispijaju nešto hladno u ove vruće dane. Prvenstveno sam mislio na ljude koji imaju slične ili iste interese kao i mi, pa možemo s njima razmjeniti iskustva i informacije. No, koliko svatko od nas ima takvih osoba oko sebe? Naposljetku, odmahujem rukom i bacam se na čitanje. Knjige. I vraćam se osjećanju papira pod prstima, šuštanju stranica i mirisu tinte. ...najtiše što može, ko sa predstave loše, iskradam se iz sna...
pon - 17.07.2006
i like the music
komentar napisao/la salt and pepa, u vrijeme 17. srpanj 2006 12:13:00
i like the music
komentar napisao/la salt and pepa, u vrijeme 17. srpanj 2006 12:13:00
Svaka čast!!! Sada zamisli jednog smailića koji se klanja.
komentar napisao/la Gajtana, u vrijeme 17. srpanj 2006 12:41:00
Xtra slika :D!!
komentar napisao/la Hanny, u vrijeme 17. srpanj 2006 12:43:00
:)
komentar napisao/la bbarbi, u vrijeme 18. srpanj 2006 17:43:00
ned - 16.07.2006
Povezanost između ljudi je nerijetko jaka, a oni koji ostaju uz nas kroz dobro i loše uistinu su nam prijatelji. Oni najbolji čak ponekad idu i do krajnosti, a kako to zna izgledati najzornije pokazuje i slijedeća slika: 
Što reći nego živjelo prijateljstvo! ...friends will be friends...
čet - 13.07.2006
...hello darkness, my old friend,
I've come to talk with you again... Već dugo vremena u sebi nosim pitanje koliko je tišina prirodna. Oko čega se s nekim ljudima nikako nisam uspjevao složiti, jer svatko ima svoje viđenje odgovora na to pitanje. Na čemu god da su ta mišljenja utemeljena. Moje je mišljenje kako tišina nije i ne može biti prirodna. Što mogu potkrijepiti činjenicom da sve ima svoju frekvenciju, a što su zvukovi drugo nego niz frekvencija. Od kojih ljudsko uho uspijeva čuti tek jedan uski spektar. No, vjerujem da svatko ima svoja iskustva vezana za ono što se naziva tišinom. ...because a vision softly creeping
left its seeds while I was sleeping... Bio je zimski dan. Mada je možda malo pretenciozno zvati danom zimsko doba poslije 17 sati. Svjetlo dana sa svih je strana polako nestajalo i prepuštalo svoje mjesto dugoj noći i mraku koja je okružuje. Posao pomiješan s nekim privatnim obavezama odvukao me je malo van ovog velikog grada i u meni se probudila želja da zastanem i odmorim uživajući u pogledu blagog odbljeska bjeline snijega koji je gasnuo s odlaskom sunca na zasluženi odmor za taj dan. I pronašao sam mjesto dovoljno udaljeno od svega onog što bi se moglo nazvati civilizacijom, našavši se okružen čistinom prekrivenom snijegom. I tišinom. ..."fools," said I, "you do not know
silence like a cancer grows"... Koliko je vremena proteklo nisam siguran, no znam da je mrak dobrano zavladao nebom u trenutku kada sam se trgnuo i krenuo dalje. Krenuo, prekinuvši svojim koracima taj zvuk tišine koji je vladao na tom mjestu. Napunjenih baterija i sretan zbog jednog novog iskustva. Iskustva tišine iz moje perspektive. ...and touched the sound of silence...
tišina...hm,samo je prilika da čujemo sebe,uđemo unutra i slušamo:) nije bitno volim li ju ili ne-neminovna je katkad:) drago mi je da si opet na blogu, pozdrav!
komentar napisao/la libertin, u vrijeme 13. srpanj 2006 10:45:00
Pozdrav i tebi... kroz tišinu. :-) Tu sam, s najboljom namjerom da tu negdje i o(p)stanem. :-)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 13. srpanj 2006 10:54:00
baš tako sam i ja doživjela tišinu!!...malo dalje od moje zgrade, među prirodom, na snijegu. nemaš pojma koliko mije drago što si me na taj događaj podsjetio. hvala ti.
komentar napisao/la tek tako, u vrijeme 13. srpanj 2006 20:53:00
Voljela bih ponekad spustiti frekvenciju, da tišina bude tiša... Šta misliš o tome?...I da, htjela bih ti se zahvaliti na rođendanskoj čestitci...znaš gdje sam i kako bila poslijednje vrijeme kojeg nema ;-) ... Namaste ti ljubi!
komentar napisao/la Morky, u vrijeme 15. srpanj 2006 1:30:00
uto - 11.07.2006
Krečući se kroz grad u pokušaju da ulovim malo svježine u kombinaciji s javnim gradskim prijevozom doznah nešto šokantno. Naime, iako me već par dana pratio osjećaj kao da mi nešto u tramvajima nedostaje, nikako nisam uviđao što. Ne, nije to gužva, kao ni popratni mirisi koji su neizostavni dio kretanja javnim gradskim prijevozom. Nisu to ni otvoreni prozori, kao ni barem jedna osoba koja će naglas komentirati kako popratni propuh pogubno djeluje na zdravlje. Nisu to ni umirovljenici kojima kao da je glavna zanimacija tragati za mladima koji im se neće ustati sa stolice. Iako pokazuju nevjerojatnu agilnost, spretnost i brzinu čim nazru da je neka stolica slobodna. Ono što mi već nekoliko dana nedostaje, danas sam shvatio, jesu tramvajski svirači. Siguran sam da su svi koji se bar malo kreću tramvajima naletili na onu skupinu mlađahnih poduzetnika koji su išli od tramvaja do tramvaja i skupljali sitniš za to da stanicu-dvije odsviraju poneku pjesmicu i time malo razbiju monotone trenutke vožnje. Istina, izbor pjesama im je bio poprilično ograničen i sve je vuklo na Bregovićeva ostvarenja, no možda to i nije tako čudno kada se uzme u obzir da se radilo o imigrantima. Iz Rumunjske. I to, izgleda, ilegalnim. Što je dovelo do njihove deportacije. Romska se zajednica ograđuje od ovih slučajeva i zadovoljni su uhićenjima. Kasum Cana, predsjednik Centra za romsku kulturu smatra da takvi Romi štete ugledu romskog naroda. S druge strane, nameće mi se pitanje je li baš tolika sramota unijeti malo nečeg drugačijeg u suhoparne trenutke u tramvajima i koliko je uistinu sramota nešto i raditi da bi se dobila koja kuna. Pa makar se radilo i o sviranju harmonike u tramvaju. Kako bilo, harmonikaša više nema, no zato su nam ostali puni tramvaji mrzovoljnih lica, vrućine i prava mješavina miomirisa što se šire na sve strane. ...Sa o Roma, babo babo, Sa o Roma, o daje...
jos da maknu ulicne svirace i jebi se!sta onda imamo?samo goli beton bez imalo zivota!ma gamad
komentar napisao/la majkica, u vrijeme 11. srpanj 2006 15:11:00
da..fakat! nema ih!! mislim da su skupili novčeke i zapalili na more! :))
komentar napisao/la tek tako, u vrijeme 11. srpanj 2006 22:20:00
Mene su bas uveseljavali dok su prolazili tramvajem i nosili kroz njega sjetan zvuk harmonike i ubijali na tren onu svakodnevnu uzurbanost i zvukove prometa...steta ako ih zbilja nema vise.
komentar napisao/la rainbow, u vrijeme 11. srpanj 2006 23:06:00
e kod mene su neka dvojica na badnjak isla i pjevala,ono kroneri vidi se al tak mi je bilo posebno i dala ja likovima po 10 kn i pitala jesu za pivo al nece kaze idu oni dalje nosit bozicni duh
komentar napisao/la majkica, u vrijeme 13. srpanj 2006 10:22:00
Prosinac je specifičan upravo po tom duhu koji se raznosi. Svatko na svoj način. Netko kupovinom, netko alkoholom, a netko, eto, pjesmom. :-)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 13. srpanj 2006 10:28:00
pon - 10.07.2006
Vjerujem da nisam ni prvi ni jedini koji će napisati poneko slovo na istu temu, no ima par misli koje svakako želim izbaciti iz sebe. A gdje to mogu bolje nego ovdje? Svjetsko prvenstvo u najvažnijoj sporednoj stvari (ili barem tako kažu) je gotovo. Napokon. A na kako je spektakularan način završilo. Pomalo hladno i nepristrano mogao bih reći kako je završilo poprilično izjednačenom utakmicom u kojoj francuzima nije pošlo za rukom iskoristiti laganu nadmoć na terenu, pa su presudili jedanaesterci u kojima su se talijani pokazali s(p)retnijima. I to bi zamalo bilo sve što bih imao za reći na temu jučerašnje utakmice da se nije desio jedan detalj koji je bacio pomalo taman oblak na ono što je trebao biti najveći spektakl u proteklih mjesec dana. Naravno, radi se o izuzetno nesportskom potezu kojim se Zidane oprostio od svijeta nogometa ugledavši crveni karton. Možda to i ne bi bio incident koji bi mi tako zapeo za oko da kroz cijelu utakmicu nije bio toliko glorificiran. Čak se, odmah nakon pogotka iz jedanaesterca, počelo pričati o njemu kao o igraču prvenstva. Označava ga se kao najboljeg igrača u proteklih 20 godina. Pa ipak, živci su mu popustili par minuta prije kraja. I jedna je legenda otišla u legendu spuštene glave gledajući kako mu se karijera završava kartonom crvene boje. Pitanje koje mi se nameće jest što mu je netko trebao doviknuti da, kao profesionalac, u tolikoj mjeri "pukne". Je li reakcija na te riječi bila opravdana, ma kako te riječi zvučale? I može li mu išta vratiti taj trenutak zbog kojeg nije dočekao kraj koji je trebao okruniti jednu blistavu karijeru? Kako bilo, napokon je gotovo. Talijani su prvaci i svojoj zemlji, ispunjenoj skandalom upravo u nogometnom svijetu, donose bar malo lijepih trenutaka, a sve ostalo se, bar nakratko, zaboravlja. Tek ostaje još pozdrav legendi koji je u legendu otišao nekoliko minuta prerano. ...još pamtim legende starih plemena...
Događa se i najboljima da puknu. Ne opravdavam, gledala sam, mislim da je taj njegov potez bio izrazito neprofesionalan, kraj karijere je, kako ti kažeš, dočekao spuštene glave. Ali naposlijetku, svi smo mi samo ljudi, ma kako "veliki" bili. Lijep pozdrav
komentar napisao/la LUDA KRAVA, u vrijeme 10. srpanj 2006 15:09:00
:) sto tebe moze izbacit iz takta...
komentar napisao/la majkica, u vrijeme 10. srpanj 2006 16:28:00
Mene nogomet ne dira, ali sam prvi put na ovom blogu i dojam: odlično. Naime, vidjeh link kod Libertin pa klik-klik do tebe... pozdrav
komentar napisao/la duck, u vrijeme 10. srpanj 2006 23:36:00
Svi smo ljudi... istina. Ne, majkice, ne baca me ovako nešto iz takta. Dapače... samo sam komentirao nešto što mi je zapelo za oko. Nisam li i rekao da je napokon gotovo? :-) Duck aka Kuhacha(?)... welcome. :-)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 11. srpanj 2006 12:36:00
čet - 06.07.2006
Krajem prošle godine počeo je izlaziti Balkanski književni časopis. Koji je bio najavljivan i na stranicama bloga. A meni je privukao pažnju radi osobe koja je glavni i odgovorni urednik. No, nebitno je zašto, bitno je da je pažnju izazvao i s veseljem sam pratio kako se časopis iz broja u broj razvijao i pokazao kako su granice samo u glavama onih koji se ograničavaju. No, kako nijedan početak nije lak, tako ni tom časopisu, unatoč plemenitoj i dobroj ideji, nije lako. Velik broj problema naveden je u uvodniku slijedećeg broja koji uskoro izlazi, a kojeg ovim putem u cjelosti prenosim. Poštovani čitaoci, dragi saradnici, Kad smo počeli sa objavljivanjem Balkanskog književnog glasnika u decembru 2005, znali smo da neće sve ići lako, ali, računali smo: ovakav književni časopis je definitivno potreban Balkanskom poluostrvu, snaći ćemo se - sigurno ćemo imati podršku sa svih strana. Poznati smo po dobrim književnicima i dobroj literaturi, biće dovoljno materijala za objavljivanje. Nakon svega što nam se poslednjih godina desilo, ovom regionu je zaista neophodna, makar međukulturna saradnja. Na kraju krajeva, valjda znamo probleme uređivanja jednog književnog časopisa - u odnosu na uređivanje radijskog ili televizijskog programa, dnevnih ili nedeljnih novina... koliko bi to moglo biti teško? Uostalom, kakve probleme može imati jedan elektronski časopis?
No, čovek se uči dok je živ.
Može da bude i teže.
Prvo, da li ste znali da je nemoguće registrovati književni časopis dok ne osnujete književno društvo? I jedno i drugo, naravno, košta. I traje mesecima. Za to vreme se snalazite kako znate i umete, objavljujete brojeve na fantastičnim freeweb adresama koje se ili same od sebe gase, ili ih napadaju hakeri...
Drugo, čak i ukoliko saradnici pristanu da šalju priloge bez honorara, troškovi postoje. O ceni radnih sati autora ili redakcije ni ne govorim - to se, u ovim uslovima, verovatno i ne računa u rashod. Do današnjeg dana redakcija Balkanskog književnog glasnika nije dobila ni jedan jedini dinar (kunu, konvertibilnu marku, denar, tolar, lej, lev, lek, forintu, evro, dolar...), ni od državnog, privatnog ili nevladinog sektora, a potrošila je oko 70.000 dinara (nešto više od 820 €) samo na telefonske, internet ili poštanske troškove.
Nije da nismo tražili.
Centralna redakcija Balkanskog književnog glasnika još uvek funkcioniše u malom jednosobnom stanu u beogradskom predgrađu Karaburma. U tom stanu inače već žive tri osobe, a sad će se, na našu sreću i zadovoljstvo, pojaviti i četvrta. Ipak, kad u toku radnog vremena (od 08:00 do 22:00) "navrate" tri saradnika, glavni i odgovorni urednik već nema gde da sedne - osim na pod. Regionalna uredništva nemaju ni toliko.
Prvi, poklonjen računar, koji smo na početku rada koristili umro je tiho, u poodmaklom dobu, ali časno i junački: uz njegovu pomoć uspeli smo da objavimo čak četiri broja Balkanskog književnog glasnika. Drugi računar, nabavljen posuđenim novcem (400 € u dinarima) ima svoje mladalačke kaprice. Kad je raspoložen - radi, kad nije raspoložen - neće ni da se uključi. Ili jednostavno "ugasi" hard disk, kao što je poslednji put i učinio pre nekoliko dana. Matrični štampač, koji uz paklenu buku jednu stranicu A4 formata printa tačno osam minuta i dvanaest sekundi, takođe je pozajmljen. Pristojan monitor nemamo. A skener uopšte nemamo.
No, moram priznati, nije sve tako crno kako izgleda. Balkanski književni glasnik već ima zadivljujuć spisak saradnika, i tridesetak hiljada čitalaca mesečno. Prosečno, nešto više od hiljadu čitalaca dnevno. Ne znam ni za jedan specijalizovani književni list koji ima ovoliki tiraž, naročito ne na ovim prostorima. Kod nas je već "biblijsko čudo" ukoliko kvartalno izdajete časopis u tri stotine primeraka.
Na žalost, dešavaju se i odvratne stvari: nekoliko kolega iz Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije - čak i iz Bugarske - mi je otvoreno kazalo da su upozoreni: "Ukoliko objavljuješ u Balkanskom književnom glasniku, ni u jednom drugom časopisu u našoj zemlji više nećeš moći. Pa ti biraj." Fascinantno kako tih ljudi što prete, i imaju moći da svoju pretnju ispune ima svuda kod nas i kako im svima smeta jedna balkanska, regionalna koncepcija literarne recepcije.
Jasna stvar, ima i onih koji ne žele da sarađuju sa nama jer smo za njih "kosmopolite", "anacionalni izrodi" - verovatno agenti nekih stranih sila koje nemaju druga posla nego da uništavaju nas, što čamimo na Balkanu.
Potom, postoje dobri autori koji odbijaju da pišu za nas, ne zbog toga što ne plaćamo honorare, već zato što za sad nemamo i štampanu verziju Balkanskog književnog glasnika. I to nisu samo sredovečni ili pisci starije generacije - ima i mladih književnika koji smatraju da časopis nije časopis, a knjiga nije knjiga ukoliko ne možete da je držite u ruci. Verovatno su u pravu.
Na kraju, tu je uvek i čika iz telefonske kompanije koji ima makaze u džepu - što nam se i desilo pred izlazak novog broja, kao što ste verovatno primetili. Poštovani čitaoci, dragi saradnici, ukoliko smatrate da Balkanski književni glasnik treba da opstane, molimo vas da ministru kulture svoje zemlje (i nama) pošaljete pismo, na svom jeziku, kojim zahtevate od ministarstava kulture da pomognu izlaženje BKG. Adrese ministara kulture su:
Srbija:
Hrvatska:
Bosna i Hercegovina:
Slovenija:
Crna Gora:
Makedonija:
Albanija:
Grčka:
Bugarska:
Turska:
Kipar:
Rumunija:
Mađarska: Naša adresa je:
dusangojkov@sezampro.yu Hvala na pomoći. Za Balkanski književni glasnik
Dušan Gojkov, glavni i odgovorni urednik
http://poluostrvo.c-part.org/ Moja bezrezervna podrška i želja za opstankom Balkanskog književnog glasnika su neupitni... ...tvoje oči retko greše... njih je nemoguće zavesti...
MA NEKA OPSTANE!trenutno pisem u bolovima adetaljnije citam kad prode!!!
komentar napisao/la majkica, u vrijeme 6. srpanj 2006 12:52:00
uto - 04.07.2006
Zadnjih dana i opet sam sa svih strana suočen raznim izborima, pa možda nije ni čudno da me zakačio jedan od onih lančanih mailova koji se upravo tom tematikom bave. Uostalom, ništa nije slučajno, pa tako ni trenutak kada sam isti primio. No, da ne lamentiram previše, priča iz maila otprilike kaže slijedeće: Jerry je manager restorana. Uvijek je dobro raspoložen. Kad god bi ga netko pitao kako je, odgovor bi uvijek bio:
"Da sam bolje ne bi bilo dobro!" Mnogi konobari u njegovom restoranu dali su otkaz kada je on promijenio posao da bi ga mogli sljediti od restorana do restorana. Zašto? Jerry je bio rođeni motivator! Ako je zaposlenik imao loš dan, Jerry je uvijek bio tamo da mu kaže da gleda na pozitivnu stranu cijele situacije. Vidjeviši taj stil, postao sam znatiželjan te jednoga dana otišao do Jerrya i pitao ga:
"Ne shvaćam! Nitko ne može biti pozitivan cijeli dan. Kako ti to uspijeva?" Jerry mi je odgovorio:
"Svakoga jutra se probudim i kažem sam sebi, danas imam dva izbora. Loše ili dobro raspoloženje. Uvijek izaberem dobro raspoloženje. Svaki puta kada se dogodi nešto loše mogu izabrati da budem žrtva ili da učim iz toga. Ja uvijek izabirem učenje. Kada god mi se netko dođe žaliti, mogu prihvatitit njegove pritužbe ili mogu isticati pozitivnu stranu života. Uvijek izaberem pozitivnu stranu života." "Ali to nije uvijek tako lako," rekao sam mu. "Je, lako je," rekao mi je Jerry. "Sve u životu se vrti oko izbora. Kad ne možeš odbaciti sve gluposti svaka situacija je izbor. Biraš kako ćeš reagirati na situacije. Biraš kako će drugi utjecati na tvoje raspoloženje. Biraš dobro ili loše raspoloženje. Kako živiš svoj život, to je tvoj izbor." Par godina kasnije čuo sam da je Jerry slučajno učinio nešto što u njegovom biznisu nikako nije dozvoljeno činiti - ostavio je stražnja vrata restorana otvorena. Opljačkala su ga tri naoružana muškarca. Dok je pokušavao otvoriti sef, njegova ruka, koja se tresla od nervoze, spala je s kombinacije. Pljačkaš se uspaničio i nastrijelio ga. Srećom, Jerry je brzo pronađen i prevezen u bolnicu. Nakon 18 sati operacije i tjedana intezivne njege, otpušten je kući s dijelovima metaka u tijelu... Vidio sam ga šest mjeseci nakon nesreće. Kad sam ga pitao kako je odogovorio je: "Da sam bolje ne bi bilo dobro. Hoćeš vidjeti ožiljke?" Odbio sam vidjeti ožiljke, ali sam ga pitao što mu je bilo na pameti tijekom pljačke. "Prvo što mi je proletilo kroz glavu bilo je da sam trebao zaključati stražnaj vrata. Kad su me nastrijelili, dok sam ležao na podu, sjetio sam se da imam dva izbora: Živjeti ili umrijeti. Odlučio sam živjeti." "Zar te nije bilo strah?" upitao sam ga. Nastavio je, "Bolničari su bili odlični. Stalno su mi govorili da će sve biti u redu, ali kada su me unijeli u kola i kad sam im vidio izraze na licima, prestrašio sam se. Čitao sam im u očima 'On je mrtav'. Znao sam da je vrijeme za akciju." "Šta ste napravili?" pitao sam. "Pa, tamo je bila jedna velika medicinska sestra koja me stalno ispitivala. Pitala me dal sam na nešto alergičan. 'Da, na metke,' bio je moj odgovor. Kroz njihov smijeh, rekao sam im: 'Biram živjeti. Molim vas, tretirajte me kao da sam živ, ne mrtav.'" Jerry je preživio zahvaljujući sposobnosti doktora, ali i zbog svog zadivljujućeg stava. Od njega sam naučio da svaki dan imaš izbor uživati u životu ili ga mrziti. Jedina stvar koja je tvoja – koju nitko osim tebe ne može kontrolirati – je tvoj stav. Zato ako se pobrineš za to, sve ostalo u životu postaje lakše. Istina, priča kao takva ne olakšava mi donošenje odluka koje su predamnom, no daje mi pouku iz koje, vjerujem, svatko može izvući ponešto za sebe. A, opet, možda se i varam. ...and sure I'll like a few, but I'll leave the rest to play...
autotrenig ...probala sam sam sebi kažeš da si sretan ,da ti je dobro i poćneš se tako osjećati.
komentar napisao/la bbarbi, u vrijeme 6. srpanj 2006 10:39:00
..svi imamo mogućnost izbora i to je činjenica...stavom "sve i svi su protiv nas" ljudi sebi daju alibi za osobnu slabost, inerciju, komot...ne kažem da ne postoje teške životne sitacije, ali je na nama da ili djelujemo ili statiramo.....ukratko: statisti su "patnici", ali to je NJIHOV izbor...
komentar napisao/la lasta, u vrijeme 6. srpanj 2006 10:49:00
pon - 03.07.2006
S vremena na vrijeme me pitaju kako to da sam toliko smiren. Ili miran. Što se, zapravo, svodi na isto, samo malo drugačije zvuči. Ali samo malo. Nikako previše. Kako bilo, dijelom to mogu zahvaliti brojnim teoretiziranjima od kojih je jedno ovo koje slijedi: Prihvati sve onako kako je. Većina ljudi ne prihvaća svijet, ne prihvaća realnost, ne suoćavaju se sa stvarima onakvima kakve jesu. Žele da je svijet drugačiji, žele da su žene drugačije, žele da im je situacija drugačija. Pa se stoga žale, jadikuju i cmizdre i ponašaju se kao žrtve, i čine stvari koje su neučinkovite jer žive u tobožnjem svijetu. Prvi korak: zatvori oči, prihvati sve onako kako je. Jednostavno prihvati stvari. Jednom kada prihvatiš stvari onakve kakve jesu i suočiš se s realnosti možeš početi mijenjati stvari. Sada imaš moć da preusmjeriš kako će se stvari dešavati dok živiš svoj život u budućnosti. (preuzeto iz zakona uspjeha) Uvijek prihvaćam mogućnost da se i varam, no vjerujem kako bi upravo ovakav nekakav tekst bio više nego dobrodošao učitelju (ili učiteljici) sa slijedećim razredom: 
No, sve to spada u blistavu budućnost koja je pred generacijama koje nam dolaze. ...get the future started...
Svatko ima svoju viziju, pa makar ona bila i ispravna. OSMIJEH
komentar napisao/la Psiho2, u vrijeme 3. srpanj 2006 22:42:00
sub - 01.07.2006
Ovaj puta, jako kratko. Iako bi bilo lijepo započeti riječima "Pamtim to kao da je bilo danas...", neke su stvari ipak toliko daleko da ih se ne sjećam. Jer u to doba još nisam počeo pamtiti. Jedna od tih stvari desila se pred xy godina, kada je jedno divno žensko stvorenje dobilo svoju prvu pljusku po guzi i zaplakala nesvjesna toga na kakav je svijet došla. Toliko godina kasnije, sve najbolje povodom rođendana ti želim, draga Morky. Neka ih dočekaš još puno u radosnom okruženju ispunjenom ljubavlju i veseljem. ...you've got to find your shining star...
:D:D Pridruzujem se najljepsim zeljama!!!
komentar napisao/la Extraordinary Girl, u vrijeme 1. srpanj 2006 13:07:00
i da si se zato vrati na blog...ma onda mora da je posebna...pridružujem se i ja:)
komentar napisao/la libertin, u vrijeme 2. srpanj 2006 19:46:00
|
