About
Stanje mjeseca
|
|
|
|
pet - 29.07.2005
I am hereby officially tendering my resignation as an adult. I have decided I would like to accept the responsibilities of an 8 year old again. I want to go to McDonald's and think that it's a four star restaurant. I want to sail sticks across a fresh mud puddle and make ripples with rocks. I want to think M&Ms are better than money because you can eat them. I want to play dodgeball at recess and paint with watercolors in art. I want to lie under a big oak tree and run a lemonade stand with my friends on a hot summer's day. I want to return to a time when life was simple. When all you knew were colors, multiplication tables, and nursery rhymes, but that didn't bother you, because you didn't know what you didn't know and you didn't care. All you knew was to be happy because you were blissfully unaware of all the things that should make you worried or upset. I want to think the world is fair. That everyone is honest and good. I want to believe that anything is possible. Somewhere in our youth, we matured and learned too much. There are nuclear weapons, war, prejudice, and abused children. Lies, unhappy marriages, illness, pain, and death. A world where companies poison our water and our soil, and children kill. What happened to the time when we thought that everyone would live forever, because we didn't grasp the concept of death? When the worst thing in the world was if someone took the jump rope from you or picked you last for kickball. I want to be oblivious to the complexities of life and be overly excited by the little things again. I want to return to the days when children played hide-n-seek outside instead of being glued to a television, when video games were as harmless as Pac-Man... instead of spine-ripping, blood-splattering mind numbers like Mortal Combat, and TV still had some shows on that weren't about sex, killing, and lies. I remember being naive and thinking everyone was happy because I was. Afternoons were spent climbing trees and fences and riding my bike. I never worried about time, bills, or where I was going to find the money to fix my car. I used to wonder what I was going to do or be when I grew up, not worry about what I'll do if this doesn't work out. I want to live simple again. I don't want my day to consist of computer crashes, mountains of paperwork, depressing news, how to survive more days in the month than there is money in the bank, doctor bills, gossip, illness, and loss of loved ones. I want to believe in the power of smiles, hugs, a kind word, truth, justice, peace, dreams, the imagination, mankind, and making angels in the snow. So... here's my checkbook and my car-keys, my credit card bills and my 401K statements. I am officially resigning from adulthood. And if you want to discuss this further, you'll have to catch me first, cause, "Tag! You're it." ...a da nikad nisan zna ni sam... da poletit znan...
wow, divno, zar ti to meni čitaš misli? ja sam baš u tom stanju. dođe mi da te copypejstam i ugradim u svoj blog. točno to, u sridu me gađaš.
komentar napisao/la Lu, u vrijeme 29. srpanj 2005 21:51:00
čet - 28.07.2005
Svugdje oko sebe viđam ljude koji se toliko uporno žale na ove vrućine. Pih... kao da se u ljetu ne očekuje malo vrućine i znojenja. Odmah se samo malo odmaknem u vremenu i prisjećam istih tih ljudi koji su se žalili kako im je zima hladna i kako će se rado i kuhati na vrućinama, samo da ta zima već jednom prestane. I prestala je. Ljeto je. Pravo vrijeme da si svi oni kojima vrućina baš toliko jako smeta spakuju tek par stvari i upute se na more u potragu za osvježenjem. Toplo preporučam da se pod tim pojmom "more" izbjegne "zagrebačko more" (tko li mu dade to ime, da mi je samo znati). Pa, ipak... nismo svi ljubitelji mora. I dobro je znati da postoji i alternativa. Na jednu od njih nam veselo i vedro ukazuje i Shorty... ...I kad poželiš se ravnice
Dođi u Vinkovce
Sve moje ceste su davno zarasle
Stojim na pragu vrata Hrvatske
Zovu te, zovu ravni slavonske
Dođi u Vinkovce...
Ko se žali, samo nekima više paše kad je malo manje vruće. A kad je meni vruće ja prejdem h klet rasladiti se, jer za more nemam dosta para.
komentar napisao/la qnox, u vrijeme 28. srpanj 2005 19:50:00
ja sam se danas hladila u vodi...i uopće nisam sunce osjetila...ali zato sad isijavam...nemam snage za obući se i ići van....da je kakav ventilatorić samo...
komentar napisao/la visa, u vrijeme 29. srpanj 2005 21:25:00
Život je čupav k'o dlake, život zna bit' grub
Nekad pametan ne valja, bolje biti glup
Nekad te mazi pazi, nekad nabije rog
Puno smisla za humor ima dragi Bog...
Totalna istina... "Puno smisla za humor ima dragi Bog!" Pozdrav
komentar napisao/la Dora, u vrijeme 28. srpanj 2005 12:22:00
E, to ja stalno govorim, da je bog veliki šaljivdžija, samo prečesto prelazi u ciničke vode.
komentar napisao/la singerica, u vrijeme 29. srpanj 2005 2:46:00
bog stvarno ima puno smisla za humor... to najbolje dokazuje ostatak pjesme.... ;))
komentar napisao/la Alexandra, u vrijeme 29. srpanj 2005 23:50:00
sri - 27.07.2005
Dobro vece :)
komentar napisao/la waralica (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 27. srpanj 2005 22:38:00
da, sjećam se kao da je napisano na pijesku, zato mi se muž više ne zove kako su mu roditelji dali ime, već: Ružoooo!
komentar napisao/la singerica, u vrijeme 27. srpanj 2005 23:14:00
niko mi nije pisao u pesku...
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 28. srpanj 2005 3:02:00
ma ni meni nitko nije pisao po pijesku, ali nadam se da ce biti i takvih poruka.... pa mozda se onda i sjetim....
komentar napisao/la Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 29. srpanj 2005 19:51:00
uto - 26.07.2005
U okruženju u kojem radim, nerijetko se sjetim pjesme koja bi mi ponekad odlično opisala misli, a kojoj riječi otprilike kažu slijedeće:
...ja sam počasni član MENSAe, pametnjaković,
po svem se ja ističem u sredini,
gazim ne kažem izvini,
moja biografija je puna,
zarađujem tisuće kuna,
sve druge smatram idiotima,
sa mnom možeš pričat satima
naravno ak mi se da, to se smatra privilegija,
moj život je tako zanimljiv,
svaki mišić mi je opipljiv,
imam vlastiti fan klub,
jako sam opasan kad sam grub,
bavim se svačim jer sve mi ide,
ljudi mi mašu kada me vide,
imam vlastiti kreditni fond,
bolje pičke neg James Bond,
sve u svemu prava sam mustra...
Nda... istina je da pjesma ima i svoj nastavak...
...ma, malo sutra...
pon - 25.07.2005
Moj prijatelj otvorio je jednu od ladica koja je pripadala njegovoj ženi. Izvadio je jedan zamotuljak i reče: - Ovo nije bilo što, ovo je nešto posebno. Odmotao je paketić, odbacio papir, i onda se duboko zagledao u biranu svilu i čipku. - Ona je ovo kupila kad smo bili prvi put u New York-u, prije otprilike osam ili devet godina. Nije ga nikada upotrijebila. Čuvala je to za neku "posebnu priliku". Dobro... ja mislim da je sada prigodna prilika za to. Prišao je krevetu i položio rublje pored druge garderobe, koju će ona imati na pogrebu. Njegova žena je umrla. Okrenu se prema meni i reče: - Ne čuvaj nikada ništa za neke posebne prilike, svaki dan u tvom životu je poseban. Još uvijek mislim na njegove riječi... one su promijenile moj život. Čitam više, a čistim manje. Sjedim na terasi i uživam u krajoliku, bez da mi smeta korov u vrtu. Provodim više vremena s obitelji, a manje na poslu. Shvatio sam da je život u biti jedna cjelina ispunjena užicima, a ne tečaj o preživljavanju. Više ništa ne čuvam. Upotrebljavam svoje kristalne čaše svaki dan. Oblačim svoj novi sako, kad idem u trgovinu, ako želim. Ne čuvam svoj najbolji parfem za specijalne izlaske, upotrebljavam ga kad god poželim. Fraze..."jednog dana" i "jednog od ovih dana"... gotovo su nestale iz mog rječnika. Ako vrijedi vidjeti, poslušati ili učiniti, tada ja to pogledam, sašlusam ili učinim i to SADA. Nisam siguran što bi žena mog prijatelja učinila, da je samo znala da je neće biti ovdje sutra, u što mi svi vjerujemo. Mislim da bi ona više kontaktirala sa svojom obitelji, svojim najbližim prijateljima. Možda bi nazvala svoje stare prijatelje i molila za oproštaj za neke nesporazume, i pomirila se s njima. Vjerujem da bi otišla jesti u kineski restoran, to je njena omiljena hrana. Upravo su ove neučinjene male stvari ono što mi smeta, ako bih znao da su mi sati odbrojani. Smeta me što sam prestao sretati svoje dobre prijatelje koje sam "jednog dana" želio kontaktirati. Smeta mi što ne pišem pisma, koje sam mislio pisati "jednog od ovih dana". Smeta mi, i žalosti me sto nisam rekao mojim roditeljima, mojoj braći i djeci, češće, koliko ih volim. Sada pokušavam ne zakasniti, ne držim po strani, ili čuvam nešto, što može obogatiti naš život, smijehom ili radošću. I svaki dan kažem sebi samom, da je danas jedan poseban dan... Svaki dan, svaki sat, svaka minuta... je posebna.
hmmmmmmmmm........... realy makes you wonder........
komentar napisao/la Alexandra, u vrijeme 25. srpanj 2005 23:41:00
"jesi li se ikada zapitao što ako ti sutra donosi smrt?"...ovaj je post pravi odgovor na posve nepotrebno pitanje...
komentar napisao/la miach*, u vrijeme 26. srpanj 2005 19:49:00
svaki dan, da
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 26. srpanj 2005 20:12:00
:-) Kako sam i rekao, samo trebam potražiti odgovor na to nepotrebno pitanje.
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 26. srpanj 2005 20:24:00
Taglines for Saw (2004) Every piece has a puzzle. How much blood would you shed to stay alive? How do you solve a puzzle with pieces missing? [Australia] Dare you see SAW? (UK) Their saw isn't there to cut their chains, they are there to cut their feet. Every puzzle has its pieces. Plot Summary for Saw Adam (Leigh Whannell) and Dr. Lawrence Gordon (Cary Elwes) wake up chained to pipes at opposite ends of a dirty utility room. They soon learn that they have become the victims of the Jigsaw, a serial killer who devises intricate situations to get his victims to kill each other. Pitted against the clock and each other, the two must work to outwit their captor and save Gordon's family, who have been taken hostage by the killer. User Rating: 7.5/10 http://www.imdb.com/title/tt0387564/ Moja preporuka - gledati udvoje (eto gdje sam promašio), u mraku, u noći u kojoj ti se ionako ne spava... ...we could, with a word, become one...
khm,a kako da ja to pokrenem?(znaš da nisam baš na TI sa kompjuterima:))
komentar napisao/la miach*, u vrijeme 25. srpanj 2005 15:29:00
Molim? Tko? Što? Kako? I odakle bih išta znao?
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 25. srpanj 2005 16:37:00
hm,da,baš se pitam...:) nego,kako da onda pogledam(htjela bih što prije dok je još dan)?
komentar napisao/la miach*, u vrijeme 25. srpanj 2005 18:36:00
Errr... da pogledaš što? Zbunjen... totalno...
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 25. srpanj 2005 18:52:00
Aaaaa... to je samo link do malo potpunijeg opisa filma koji je spomenut u tekstu gore. :-) Dakle, film je "Saw"...
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 25. srpanj 2005 19:10:00
a pretpostavljala sam...:) dobro,prvo ću naći nekog da mi pravi društvo,a onda ću još razmisliti hoću li ga pogledati...;)
komentar napisao/la miach*, u vrijeme 25. srpanj 2005 19:46:00
ned - 24.07.2005
Daj mi spokojnost prihvaćanja stvari koje ne mogu promijeniti, hrabrost da promijenim stvari koje ne mogu prihvatiti, i mudrost da sakrijem tijela ljudi koje sam danas morao ubiti jer su me iživcirali. Također, pomozi mi da pazim na noge na koje stajem danas, pošto iste mogu biti povezane s guzicom koju ću možda sutra morat' ljubit'. Pomozi mi da na poslu uvijek dam 100% od sebe... - 12% ponedjeljkom
- 23% utorkom
- 40% srijedom
- 20% četvrtkom
- 5% petkom I pomozi mi da se sjetim... kad imam zaista loš dan i ljudi se trude da me zajebavaju, da je potrebno upotrijebiti 42 mišića da bih se namrštio, a samo 4 da bih im pokazao srednji prst i rekao im da mi popuše! Amen!
haha...zanimljiva molitva. otkud je to? btw,još jednom,puuuuno hvala.:)
komentar napisao/la miach*, u vrijeme 24. srpanj 2005 13:24:00
Nema na čemu. :-) Za molitvu ne znam točno odakle je, no ima dana kada mi poprilično dobro odražava raspoloženje. :-)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 24. srpanj 2005 13:32:00
Iskopirala sam i poslala svim svojim prijateljima. Odlicno je. Uostalom, kao i sve ostalo sto objavis:)))
komentar napisao/la waralica (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 24. srpanj 2005 15:22:00
Hvala! (blush)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 24. srpanj 2005 16:31:00
u pravu si ovo za raspoloženje...isprobat ću se jednom izmoliti,hm,možda pomogne.(danas sam ipak samo dobre volje pa me samo slatko nasmijalo:))
komentar napisao/la miach*, u vrijeme 24. srpanj 2005 17:38:00
Ja danas nisam dobre volje, ali me baš zato nasmijalo! :-)
komentar napisao/la spoiledbrat, u vrijeme 24. srpanj 2005 21:45:00
seraphim, cim sam vidila da si nesta novo objavija, odma sam pogledala tvoj blog... ovo je jedan od rijetkih koje redovito citam.... a molitva ti je zakon ;))
komentar napisao/la Alexandra, u vrijeme 24. srpanj 2005 21:58:00
sub - 23.07.2005
Is it getting better
Or do you feel the same
Will it make it easier on you now
You got someone to blame
You say... One love
One life
When it's one need
In the night
One love
We get to share it
Leaves you baby if you
Don't care for it Did I disappoint you
Or leave a bad taste in your mouth
You act like you never had love
And you want me to go without
Well it's... Too late
Tonight
To drag the past out into the light
We're one, but we're not the same
We get to
Carry each other
Carry each other
One... Have you come here for forgiveness
Have you come to raise the dead
Have you come here to play Jesus
To the lepers in your head Did I ask too much
More than a lot
You gave me nothing
Now it's all I got
We're one
But we're not the same
Well we
Hurt each other
Then we do it again
You say
Love is a temple
Love a higher law
Love is a temple
Love the higher law
You ask me to enter
But then you make me crawl
And I can't be holding on
To what you got
When all you got is hurt One love
One blood
One life
You got to do what you should
One life
With each other
Sisters
Brothers
One life
But we're not the same
We get to
Carry each other
Carry each other One...life One [U2 - One]
o, kako samo volim ovu pjesmu, o, yes, yes, yes...
komentar napisao/la Lu, u vrijeme 23. srpanj 2005 15:03:00
čet - 21.07.2005
Ne kažem da znam puno o prevelikom broju stvari. Dapače, vidim samoga sebe kao prilično prosječnu osobu svojih godina, a kroz život strujim kao tek jedan od mnogih. Ipak, postoje trenuci kada samoga sebe zapitam je li tome uistinu tako, jesam li uistinu tek jedan od mnogih i koji je pravi razlog toga što svašta nešta ne uspijevam nikako shvatiti. Kako svašta se na razne načine polovi, tako sam krajičkom svijesti ulovio i jedan naslov jednog od brojnih ženskih časopisa. Ne mogu reći da sam iole stručan za takve časopise, no postavljajući samoga sebe u ulogu nekoga tko to čita mogu samo reći kako bih se osjetio prilično uvrijeđenim kada bih vidio kako mi se otvoreno omalovažava inteligencija tekstom koji bi mi rekao koliko su hrvatice spremne eksperimentirati u krevetu. Ne znam koliko žena takve članke shvaća ozbiljno i kolike se žene identificiraju sa svime onime što u takvim člancima piše, no nekako mi se čini da će puno bolji odgovor na to pitanje svaka žena naći otvoreno razgovarajući o tome s nekim tko im zna seksualne preferencije, a misionarski mu položaj nije alfa i omega seksa. No, opet... kao tek jedan od mnogih, samo ću slegnuti ramenima i prisjetiti se priča o tome kako vojska zatupljuje ljude. ...you don’t miss your water ’til the well runs dry...
hm... oduvek me je intrigiralo to sto muskarci citaju zenske novine... kao da to vole vise od nas zena:)
komentar napisao/la marashu, u vrijeme 21. srpanj 2005 23:54:00
Interesantna konstatacija, no kod mene ipak pun pogodak u prazno. :D
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 22. srpanj 2005 0:04:00
moj Dragi isto prolista mamin Cosmo, ali on kaže da tako lakše more skužiti žene... valjda je to ok :-)
komentar napisao/la special, u vrijeme 22. srpanj 2005 10:16:00
Skužiti žene? Nekada sam i ja vjerovao u to, no shvatih da je to mit. :-)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 22. srpanj 2005 19:04:00
a tko bi skužio vas? no, s različitih planeta ipak ne možemo jedni bez drugih. mislim, to je poanta,ne?
komentar napisao/la Lu, u vrijeme 22. srpanj 2005 20:45:00
jako zanimljivo........
komentar napisao/la Alexandra, u vrijeme 23. srpanj 2005 0:20:00
sri - 20.07.2005
Još jedna je noć punog mjeseca pred nama. Nije baš jednostavno opisati sve ono što taj pun mjesec mi čini, no ovoga puta to neću ni pokušavati. Današnji dan ipak mi je posebno drag i vezan za mjesec. Eh, taj vječni pratilac sanjara kroz noć. Vjerojatno su mnogi već imali prilike vidjeti mape koje se na googleu mogu naći, a prema kojima se gotovo sva mjesta na zemlji mogu vidjeti s popriličnom preciznošću. No, ovoga puta su isti ti umovi otišli korak dalje. Ukratko... 
Welcome to Google Moon In honor of the first manned Moon landing, which took place on July 20, 1969, we’ve added some NASA imagery to the Google Maps interface to help you pay your own visit to our celestial neighbor. Happy lunar surfing. http://moon.google.com/ ...fly me to the moon...
uto - 19.07.2005
Ne volim gledati filmove koji su rađeni po knjigama koje sam čitao. Pogotovo kada se radi o knjigama koje su ostavile izuzetne utiske na mene. Jedan od takvih filmova već cca mjesec dana igra po kinima diljem lijepe naše. Unatoč tome što sam bio svjestan toga kako film sigurno neće moći prenijeti sve ono što su mi knjige prenijele, odlučio sam se ipak pogledati "Vodiča kroz galaksiju za autostopere". I bio sam ugodno iznenađen. Iako puno toga nedostaje, natjerao me da opet izvučem te knjige iz onog zaborava u kojem su ležale i bacim se ponovno na otkrivanje svega i svačega... pa tako i na važnost ručnika. The Hitch Hiker's Guide to the Galaxy has a few things to say on the subject of towels. A towel, it says, is about the most massively useful thing an interstellar hitch hiker can have. Partly it has great practical value - you can wrap it around you for warmth as you bound across the cold moons of Jaglan Beta; you can lie on it on the brilliant marble-sanded beaches of Santraginus V, inhaling the heady sea vapours; you can sleep under it beneath the stars which shine so redly on the desert world of Kakrafoon; use it to sail a mini raft down the slow heavy river Moth; wet it for use in hand-to- hand-combat; wrap it round your head to ward off noxious fumes or to avoid the gaze of the Ravenous Bugblatter Beast of Traal (a mindboggingly stupid animal, it assumes that if you can't see it, it can't see you - daft as a bush, but very ravenous); you can wave your towel in emergencies as a distress signal, and of course dry yourself off with it if it still seems to be clean enough. More importantly, a towel has immense psychological value. For some reason, if a strag (strag: non-hitch hiker) discovers that a hitch hiker has his towel with him, he will automatically assume that he is also in possession of a toothbrush, face flannel, soap, tin of biscuits, flask, compass, map, ball of string, gnat spray, wet weather gear, space suit etc., etc. Furthermore, the strag will then happily lend the hitch hiker any of these or a dozen other items that the hitch hiker might accidentally have "lost". What the strag will think is that any man who can hitch the length and breadth of the galaxy, rough it, slum it, struggle against terrible odds, win through, and still knows where his towel is is clearly a man to be reckoned with. [Douglas Adams: "The Hitch Hiker's Guide to the Galaxy"]
jedne večeri prije nekih tri tjedna spremih se na brzinu i krenuh da samu sebe povedem u kino na ovaj film jer me knjiga nasmijala do suza. No, film je bio razočaranje. ni blizu. I agree with you.
komentar napisao/la Lu, u vrijeme 19. srpanj 2005 22:47:00
al sam bila ponosna što sam po prvi put sama ušla u kino. čak sam i sjedila na ljubavnim sjedalima. ah, ponosa... :)
komentar napisao/la Lu, u vrijeme 19. srpanj 2005 22:49:00
hehehe..towels... nisam gledala film ikao sam knjigu pročitala. Nagovaram dragog da odemo no on ne želi pokvariti dojam veli..mislim da je u pravu...mada kad stigne u videoteke vjerojatno ću ga na kraju posuditi
komentar napisao/la tek tako, u vrijeme 20. srpanj 2005 15:19:00
pon - 18.07.2005
 ...zagrli me noćas, draga, najbolje što znaš...
odlična fotka
komentar napisao/la imago_je_leptirica, u vrijeme 18. srpanj 2005 14:06:00
:-) I meni se svidjela. Ipak, moram odmah reći i da nije moje djelo.
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 18. srpanj 2005 15:37:00
vrijeme se mijenja... munje osvjetljavaju nebo iznad nas, a potom nestaju... ali ono sto je u nama, to nikada ne moze nestati... znam da znas, mrvice...
komentar napisao/la Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 18. srpanj 2005 16:55:00
khm,khm... vidiš, o tome ti ja pričam...ako to nije ono što ja mislim da je bijelo na crno onda stvarno...
komentar napisao/la Lu, u vrijeme 18. srpanj 2005 22:12:00
.........Siba me nebo bicem oluje,
al' jos se ne dam i jos me ima...... (super fotka).......pozdrav
komentar napisao/la Anonimna_MK (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 19. srpanj 2005 16:51:00
...i nemoj crnoj ptici da me daš..
:))))))))))))))))))))))))))))))))nije tvoje? a ja taman mislila reć ti kako si brz kao munja :)
komentar napisao/la singerica, u vrijeme 19. srpanj 2005 17:00:00
sub - 16.07.2005
Naravno. Zašto bi jedan šamar došao sam, kada mogu dolaziti u seriji? I zašto bi muzika nudila utjehu, kada može ubadati tamo gdje se čovjek osjeti najosjetljivije? Neke stvari su jednostavno onakve kakve trebaju biti... ma koliko možda ne bile kako na prvi pogled izgledaju. A možda se i varam. Opet. Sad nemoj ništa da mi govoriš
Prepoznaću šta god da pomisliš
Večeras samo nemoj da me ne voliš Preboleću što god da učiniš
Učiniću ti sve što poželiš
Večeras samo nemoj da me ostaviš Od koga si se ti to sakrila
U meni čitav svet se rasipa
Otkada tebe volim pamet ne sluša Dal išta može da se sakrije
Po licu kad se svetlost polije
Otkada tebe volim vreme ne ide...
seraphim, seraphim... sta god se desilo, prezivjet ces. znam. aj sad uzmi osmjeh i bar glumi da ti je to life motiv. jos se cujemo, citam te
komentar napisao/la lord_sulphur (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 17. srpanj 2005 21:48:00
a ponekad stvari od prvog trena budu baš onakve kakvima se čine, samo nam se čine predobre da bi bile istinite. pa mi ne vjerujemo. mislim da je u tome stvar. misunderstood. hugs
komentar napisao/la Lu, u vrijeme 17. srpanj 2005 22:21:00
ej, kriv si što mi se vratila alergija na prašinu dok sam tražio tu 'crnobelu' ploču..
komentar napisao/la dijete, u vrijeme 18. srpanj 2005 16:05:00
Nadam se da je bar potraga urodila plodom. :-)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 18. srpanj 2005 16:36:00
pet - 15.07.2005
Ponekad stvari uistinu nisu nužno onakve kakvima se na prvi pogled čini. Možda to bih mogao i slikom potkrijepiti. 
I iako se na prvi pogled čini da tome nije tako, sve linije na ovoj slici su ravne. Uistinu nije sve onako kako se na prvi pogled čini. Nije ni onako kako bi željeli da bude, pa onda sve što možda i ne ukazuje na to da je nešto drugačije uspijevamo ukalupiti u teorije u koje se uljuljamo. Pa onda stvaramo teorije na temelju pretpostavki, a koje možda nemaju apsolutno nikakve dodirne točke sa stvarnim stanjem stvari. Umjesto da pustimo činjenica da nam stvaraju pravu sliku stvarnosti. No, nije ni to jednostavno, jer stvari uistinu nisu nužno onakve kakvima se čine. Unatoč tome, vjerujem... ...and all the lights that lead us there are blinding...
čet - 14.07.2005
Aristotle maintained that women have fewer teeth than men; although he was twice married, it never occurred to him to verify this statement by examining his wives' mouths. [Bertrand Russell]
sri - 13.07.2005
...ostaće okrugli trag na mestu šatre...
I što reći kada riječi zamijene se beskrajno dugom tišinom? Što napraviti kada ideje pretvore se u, kišnim kapima isprekidan, vjetar što kroz kosu nam struji. O čemu misliti kad sve što pogled mi dodiruje jest beskraj horizonta što proteže se negdje tamo u bespućima vidokruga? Otići? Nisam od onih koji samo tako odlaze. Iako me život naučio kako to izgleda kada se odlazi. Ili možda upravo radi toga. Kako bilo, to mi i nije prvo što ću napraviti. Možda... možda... Eh, još jedna od riječi što u sebi brojne alibije krije. No, sutra je novi dan. Do kojega vodi duga noć. Nemirna i naizgled beskrajna. Sutra... već je danas. No, ni u ponoći nema onog veselja s kojim očekivao sam je toliko puta. I to je nestalo... otišlo. A ja i dalje ne odlazim. Sutra je novi dan. Prvi dan ostatka mog života. U kojem ostajem... ako me se ne potjera. Who can tell me if we have heaven,
who can say the way it should be;
Moonlight holly, the Sappho Comet,
Angel's tears below a tree. You talk of the break of morning
as you view the new aurora,
Cloud in crimson, the key of heaven,
one love carved in acajou. One told me of China Roses,
One a Thousand nights and one night,
Earth's last picture, the end of evening:
hue of indigo and blue. A new moon leads me to
woods of dreams and I follow.
A new world waits for me;
my dream, my way. I know that if I have heaven
there is nothing to desire.
Rain and river, a world of wonder
may be paradise to me. I see the sun.
I see the stars. [Enya: "China Roses"]
seraphim,zakon si....
komentar napisao/la Alexandra, u vrijeme 13. srpanj 2005 0:13:00
Sa zahvalnošću prihvaćam što vidim kao kompliment... iako moram istaknuti da svaki zakon ima i svoje rupe.
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 13. srpanj 2005 8:41:00
I don't know what to think, what to feel anymore. I see hole in the heart of a stranger, and I hurt. But, here it is: if the joy disappeared, leave. Trust your feeling. I could only encourage you to follow your heart...
komentar napisao/la Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 14. srpanj 2005 20:32:00
sad, seraphim, ne moras filozofirat........ bez uvrede..
komentar napisao/la Alexandra, u vrijeme 23. srpanj 2005 0:17:00
uto - 12.07.2005
Iako sam svjestan toga da se dijelove mailova ne bi smjelo objavljivati bez odobrenja osobe koja ga je napisala, nadam se da se osoba od koje sam dobio mail sa tekstom koji slijedi neće ljutiti što taj dio ipak objavljujem ovdje, a činim to zato što sam ostao prilično taknut istime. Hvala Ti na svemu što činiš za mene iz dana u dan.
Hvala na prisnim noćima u blistavoj tišini.
Hvala na ptičjem pjevu u cik vječne zore.
Hvala na svakom pogledu i poljupcu i pažnji. Hvala. Hvala na utjehama beskrajnih dana.
Hvala na jasnoći u nijemom izazovu.
Hvala na opomeni u snu i slobodi od straha.
Hvala na svakoj boji i zvuku iz dubine. Hvala. Hvala na neizmjernom strpljenju iz dana u dan.
Hvala na čvrstoj zemlji i prostranom nebu,
hvala na vodi, toplini i dodiru vjetra.
Hvala na svježini, i prolaznosti, i radosti. Hvala. Hvala na majstorima, draguljima ispunjene težnje.
Hvala na svevidećim očima svijeta.
Hvala na sjajnim vodičima u noći.
Hvala na prijateljima i nek' im je sa srećom. Hvala. Hvala na suzama i onome što ostavljam nedirnutim, i
hvala na onome što nikad nisam bio.
Hvala na Slovima svjetlosti i Riječima istine,
i na savršenom bljesku Tvoje pojavnosti i razigrane lakoće.
Hvala na pamćenju i sjećanju. Hvala. ...I never stick around quite long enough to make it...
:) osoba se ne ljuti....čak štoviše, drago joj je što je komentar na mail u ovom smislu stavio još jedan osmijeh na njeno lice...
komentar napisao/la visa, u vrijeme 12. srpanj 2005 14:36:00
prekrasno, pali anđele
komentar napisao/la barbara (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 12. srpanj 2005 14:47:00
ja - ljubomorna...
komentar napisao/la Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 12. srpanj 2005 18:03:00
Iako ljubomoru smatram jednim od nepotrebnih osjećaja, govori mi da nekome je stalo do mene...
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 12. srpanj 2005 21:15:00
stalo je premala riječ
komentar napisao/la Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 12. srpanj 2005 23:09:00
pon - 11.07.2005
Potaknut Visinim mukama po antivirusu i komentaru koji je bio prilično neproduktivan, a s druge strane gotovo uvijek spreman pomoći, tek mali doprinos svima kojima možda ustreba. http://rapidshare.de/files/2429254/NOD32_-_v.2.50.19.rar.html Veličina file-a je nešto manje od 9 MB, a radi se, dakako, o NOD-u 32. Posebnost ove verzije jest da se radi o trial verziji koja radi potpuno normalno 16,716,242 dana. Nadam se da je to dovoljno da se procijeni koliko nekome odgovara antivirusni program. ...I’m going to any world you’re coming from...
ned - 10.07.2005
Svako ljudsko biće voli kad da mu se tepa, bilo žensko ili muško kad čuješ tu čudno mehko-izgovorenu riječ nekako se rastopiš. Većinu prijatelja nisam nikad čuo kako tepaju pa sam zato popizdio i upitao njihove djevojke da li i na koji način oni to čine. Kad njihove djevojke pitaš o tome u njihovom prisustvu, djevojkama je neugodno odgovoriti valjda zato jer misle da će ga osramotit. Onda ona kaže: "Pa tepa mi on tu i tamo," nasmije se i pogleda svog dečka pa pogleda mene kao da mi hoće reći: "Nemoj me ba to sad pitat!" S druge strane većina cura tepa svojim ljubavima i to u javnosti i nije im bed, a neke neće tepati u javnosti baš radi partnera jer je njemu to užas. Vidiš ti koji je to kretenluk, voliš to, a ne radiš radi okoline. Postoji nekoliko vrsta tepanja i sva su prekrasna.
Osnovna pravila pri izgovoru su:
1) zamijeniti slovo L sa J
- ... gojubice moja maja (golubice moja mala),
2) zamijeniti slovo Š sa S
- ...misu moj maji (mišu moj mali),
3) zamijeniti slovo Ž sa Z
- ... pozejijo sam te (poželio sam te),
4) zamijeniti slovo R sa J
- ...mjavu moj (mravu moj),
5) zamijeniti slova Č i Ć sa C; umjesto S reci Š...itd.
Uglavnom kontre koje se dječije i mehko izgovaraju. Bitna je tu i faca odnosno pogled pri izgovoru. Pogled mora biti umiljat, a obrve stavite u položaj koji imaju kad stenjete na ve-ce-ju. Vaše usne pri izgovoru mijenjaju izgled od najčešće ispupčenih pa do recimo nedefiniranih izgleda. Postoje razne vrste tepanja, ali po meni najbolja su kad majka tepa djetetu i kad zaljubljeni par tepa jedan drugom. Zanimljivo je da životinje i biljke obožavaju tepanje. Ljudi kad tepaju zrače nekom ultra toplom i nježnom energijom pa životinje to privuče. Probajte psu tepati jednu minutu pa će vam biti jasno o čemu pričam. Mnogo ljudi drži da je tepanje znak slabosti, pa zbog društva, okoline i inih razloga odbijaju to raditi. Ljudi nisu mogli vjerovati da neki bosandžero i još reper voli tepati dok me nisu upoznali, a većinu sam i zarazio tim prekrasnim načinom izražavanja ljubavi. Mene recimo zanima kako tepaju Ličani, da li ljudi iz HSP-a tepaju i kako je to Hitler radio. Nedavno sam pročitao u novinama da prilikom posjeta Mire svome suprugu Slobi u Hag, oni po cijelo vrijeme leže skupa u sobici i tepaju jedno drugom. To je dokaz da čak i največi zločinci, vojskovođe i ne znam ti ja šta VOLE TEPATI. Svi smo mi ljudi i svi mi moramo biti okruženi ljubavlju da bi mogli funkcionirati.
Apeliram na sve posjetitelje Lupige da što više tepaju jedni drugima pa makar to bilo samo za Valentinovo. I ža kjaj, voji vaš vas maji debeji Edo i švima vama maju sjatku pucicu daje u po objaza. hahaha Tepajte i smijte se sami sebi. Voli vas Maajka! [Edo Maajka]
Seraphime legenda si!!! uvijek me oduševiš :)
komentar napisao/la visa, u vrijeme 10. srpanj 2005 10:37:00
to tepanje je tako pateticno ali jos uvijek taako sjatko! :)
komentar napisao/la rainbow, u vrijeme 10. srpanj 2005 12:33:00
ma kako ti je samo to palo na pamet :)))
komentar napisao/la singerica, u vrijeme 11. srpanj 2005 1:33:00
Seraphime, stvarno si zakon!
komentar napisao/la Alexandra, u vrijeme 11. srpanj 2005 21:44:00
pet - 08.07.2005
samo primjetih lijep izbor glazbe tj.stihova,kako hoces. (bar ovo mlo sto sam skuzila) :)
komentar napisao/la rainbow, u vrijeme 9. srpanj 2005 18:28:00
čet - 07.07.2005
Uvijek iznova volim saznati nešto o samome sebi. Kao što sam ovih dana saznao jednu sitnicu. I to da sam nekulturan. I to poprilično nekulturan.
Dan je započeo svakojako, a u žurbi mi se desilo da sam zaboravio nataknuti slušalice na uši. Eh, kako li se samo uspije zaboraviti nešto što je maltene dio mene? No, očito se može.
Da, znao sam da će biti dan kada ću naučiti nešto o sebi.
Putevi su me vodili kroz tržnicu.
Volim tržnicu. Masa ljudi u kojoj se izuzetno lako izgubiti, a koja se kreće potpuno neovisno o svemu oko sebe. Niz individua koje čine jednu kakofoničnu cjelinu što poput živog organizma biva stacionirana na jednome mjestu.
Naravno, u takvoj je masi teško ne naletjeti na nekoga tko će ti maltene urlati na uho. Istina, možda je to napravio i s najboljim namjerama, no od njegova "Dobar dan!" što mi je prostrujalo kroz mene bubnjić mi se dobrano napeo.
I nisam se prepustio prvotnom instinktu da mu se obratim i kažem mu sve ono što mislim o takvom obraćanju ljudima, pa makar i na takvome mjestu.
Odlučio sam odignorirati ga i krenuti dalje svojim putem, ne razmišljajući o njemu i njegovom urlanju.
I zbog tog mog postupka je zaključeno kako se ponašam nekulturno.
Eh, da... gdje li mi je samo kultura nestala.
Hvala ti, čovječe dragi... da te nema i dalje bih živio u iluziji sebe kao nekoga tko je kroz godine svoga postojanja ipak izgradio stanovitu mjeru kulturna ponašanja. Očito je da sam bio u krivu.
...danas važne su pare, što to s nama ne štima?...
zanimljivo kako samo malcice treba bolje otvoriti oci i toliko ti je stvari jasnije i vidis da su ti tu negdje stajale,a nisi ih htio vidjeti. svidja mi se tvoj primjer.
komentar napisao/la Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 9. srpanj 2005 7:08:00
nisu važne pare...
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 9. srpanj 2005 18:28:00
sri - 06.07.2005
...a svi ti pajaci na pokretnoj traci nek žure bez nas...
...moja Lunjo...
moja Lunjo :)
komentar napisao/la visa, u vrijeme 6. srpanj 2005 9:50:00
uto - 05.07.2005
Ekran me je pod hipnozom držao sasvim kratko, a ipak sam kraj seanse dočekao potpuno iscrpen. No, pomisao da bi mi se moglo desiti da kao neki bankarski činovnik zaspim pre ponoći, rasanila me je istog trena... Ponedeljak se otegao kao vojnički dan, očekivao sam da ću kazaljke zateći na sasvim drugom mestu, ali iz kalendarskog kružića mog sata i dalje je ona ista petica buljila kao glupa ribica iz akvarijuma... Eto. Pala noć, a nisam se zaljubio? Obično se te stvari porede sa hemijom, ali ovog puta se radilo o čistoj fizici, za promenu? Da bi se nešto moglo napuniti, prethodno se, naime, mora i isprazniti, u tome je sva nauka... Dovraga, sve sam rasejaniji? Da bih se mogao zaljubiti, dakle, prethodno se moram odljubiti (u onoj brzini sam to sasvim smetnuo sa uma?), ali sad je gotovo, pala karta, povratka više nema... Pomazio sam jaknu koja je dremala sklupčana na fotelji, nije joj se baš izlazilo u šetnju? Vetar je vršio strogi pretres roletni, oblaci su se nadneli nad ulicu kao ružne tetke nad kolevku, a miris kiše bio je tako težak da nije ni čudo što je pao na gradske krovove satima pre nje... Jedna Slovenska Noć, pomislih, ne znajući da objasnim zašto? Telefon je zazvonio dok sam zatvarao vrata... Zvrckanje je naivno pokušalo da me odvrati od skitnje ali nisam ni zastao, naprotiv, bolja muzika me nije mogla ispratiti niz stepenište... Srce mi je ponovo bilo na mestu, napipao sam ga levo u grudima kao novčanik, prepun svega i svačega... Sorry, Anamaria... Znam da si ti... Ali priznaj da bi i sama bila pomalo razočarana da sam "iz prve" digao slušalicu? [Đorđe Balašević: "Jedan od onih života"]
o, evo još jedan obožavatelj, znači i ti dolaziš u Umag, 23. VII, stella maris,tenisko igralište (ATP turnir otvara Balašević)
prekrasni su ovi stihovi, ma ne može on da promaši...
komentar napisao/la singerica, u vrijeme 11. srpanj 2005 1:40:00
ned - 03.07.2005
Your eyes seek conclusion in all this confusion of mine
Though you and I both know it's only the warm glow of wine
That's got you to feeling this way, but I don't care,
I want you to stay
and hold me and tell me you'll be here to love me today Children are dancin', the gamblers are chancin' their all
The window's accusing the door of abusing the wall
But who cares what the night watchmen say
The stage has been set for the play
Hold me and tell me you'll be here to love me today The moon's come and gone but a few stars hang on on to the sky
The wind's runnin' free but it ain't up to me ask why
The poets are demanding their pay
They've left me with nothin' to say
'cept hold me and tell me you'll be here to love me today
Just hold me and tell me that you'll be here to love me today
I do...
komentar napisao/la (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 3. srpanj 2005 21:04:00
Samo ću ostaviti trag... i osmijeh :)
komentar napisao/la Ida, u vrijeme 3. srpanj 2005 21:36:00
sub - 02.07.2005
Možda sam uspio i preskočiti da ga je netko spomenuo, no trenutno se održava najveći glazbeni događaj u novijoj povijesti (a spominje se i da je najveći uopće). Naravno, tko iole prati glazbenu scenu zna da je danas započeo Live 8. Što reći o tome? Možda je najbolje dati tek poneki citat... These concerts are the start point for The Long Walk To Justice, the one way we can all make our voices heard in unison. This is without doubt a moment in history where ordinary people can grasp the chance to achieve something truly monumental and demand from the 8 world leaders at G8 an end to poverty. The G8 leaders have it within their power to alter history. They will only have the will to do so if tens of thousands of people show them that enough is enough. By doubling aid, fully cancelling debt, and delivering trade justice for Africa, the G8 could change the future for millions of men, women and children. [Bob Geldof] LIVE 8 is part of a day of action across the world which kick-starts The Long Walk to Justice that calls on the leaders of the world’s richest countries to act when they meet in Gleneagles on 6th-9th July. On July 2nd in London, Edinburgh, Philadelphia, Berlin, Paris and Rome millions will be coming together to call for complete debt cancellation, more and better aid and trade justice for the world’s poorest people. LIVE 8 is calling for people across the world to unite in one call – in 2005 it is your voice we are after, not your money. Više o cijelom događaju, kao i detaljan popis izvođača može se naći na adresi: http://www.live8live.com/ a za one koji nisu te sreće da taj događaj mogu pratiti uživo, VH-1 live prenosi cijeli koncert, kao i čitav niz radio postaja. ...you don’t miss your water ’til the well runs dry...
pet - 01.07.2005
Još jedan je novi mjesec započeo.
Nekako se sa svakim novim mjesecom prisjetim onih praznih listova koje dugo smo vremena neispisane vidjeli sa svakim novim mjesecom.
No, trenutno ti papiri nisu neispisani, mada i ovaj prostor strpljivo čeka da počne se pisati po njemu.
Još jedan mjesec... i nekako mi vrijeme prebrzo odmiče. Dovoljno brzo da se na trenutke osjetim poprilično izgubljen u vremenu, a ponekad i u prostoru.
Sama pomisao na izgubljenost tjera me da se sjetim svih onih crtića u kojima likovi uredno nastavljaju hodati po zraku, a padati počnu tek kada pogledaju prema dolje. I zapitam se nije li jedini način da se nastavi hodati do neke sigurne površine upravo sakriven u činjenici da ne treba gledati prema dolje.
No, znam da to ipak nije dovoljno. Ne samo da ne treba gledati prema dolje, već treba imati i vjere u to da se hoda po nekakvoj čvrstoj podlozi. Po nekom putu koji će nas dovesti do onoga što želimo. I jedino pravo pitanje koje ostaje jest što to jest što želimo.
Vjere u sebi imam.
...you gotta keep the faith...
prebrzo prolazi ova godina...ponekad mi fali vremena za još neke stvari :)
komentar napisao/la visa, u vrijeme 1. srpanj 2005 13:39:00
|
