About
Stanje mjeseca
|
|
|
|
čet - 30.06.2005
Većinom mi jutra započinju osmijehom pri pogledu u ogledalu i ponavljanjem vječite mantre: "Danas je prvi dan ostatka mog života!"
Većinom se ujutro ne osjećam najbolje prije no što popijem prvu jutarnju kavu i pustim kofein da mi procirkulira kroz vene.
Većinom me na poslu dočeka komentar kako, unatoč tome što se svi oko mene na nekog vraga žale, djelujem odmoreno, poletno i friško.
A ne volim kada mi to ljudi ističu. Ne volim one koji samo čekaju da vide nekoga tko ima energije u sebi kako bi ju isisali iz tog nekog, samo zato što sami energije iz ovog ili onog razloga nemaju. Oni ostali ionako neće odmornost smatrati nečim neobičnim, već će je prihvatiti kao nešto sasvim normalno. Takvi su ljudi naporni i nikako ne utječu dobro na energiju koje i ima.
A, ne volim još svašta nešta.
Ne volim gužve u tramvajima, pogotovo u ove vruće dane kada se mirisi miješaju i tjeraju ljude osjetljivih nosnica na rušenje.
Ne volim politiku, mada mi je baš nekidan u osmijeh razvukao usne čovjek koji mi je prišao i zaključio kako sam mu poznat i nisam li jedan od onih političara što svako toliko pokušavaju privući pozornost glasački aktivnog naroda.
Ne volim nacionalizam... hmm... možda to mogu i malo proširiti i reći da ne volim primitivizam ni zatucanost u bilo kojem obliku. No, na žalost, odavno sam se pomirio sa činjenicom da ljudi tim bolje prolaze što su gluplji.
Naposljetku, moglo bi se reći da puno toga što se u svakodnevici oko svakog od nas dešava ne volim, pa ipak volim život kao takav, jer mi svaki dan donosi ponešto lijepoga čemu se uistinu isplati veseliti i prihvatiti to objeručke. No, za prepoznati i zgrabiti te lijepe trenutke bitno je imati i dovoljno energije kada ti trenuci stignu.
I zato ću i slijedeća jutra započinjati kofeinom i nadom da ću u sebi imati dovoljno energije i poletnosti da prođem i slijedeće dane što predamnom su i samo čekaju da me obasipaju trenucima vrijednim življenja.
A zapravo sam samo stao razmišljati o tome kako je danas posljednji dan prve polovice ove duge i pomalo sumorne godine.
...zagrli me noćas, draga, najbolje što znaš...
ne volim slične stvari :)
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 30. lipanj 2005 13:00:00
ne volim slične stvari :)
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 30. lipanj 2005 13:01:00
dobra mantra...
komentar napisao/la Lu, u vrijeme 30. lipanj 2005 22:59:00
eh da.. razumijem..
komentar napisao/la dijete, u vrijeme 1. srpanj 2005 17:03:00
uto - 28.06.2005
I opet kasnim. Jedna od odlika koje me toliko puta u životu prate i označavaju. Možda slaba je nada da ovaj puta to kašnjenje neprimjetno će proći, no ipak u sebi ga na neki način osjećam. No... ti si moj anđeo sa dna u tebi glibi svaki glas ti poznaš sjenu dobra od zla jedina...... marija.... marija.... slušaj kako vjetar slušaj slušaj kako vjetar slušaj slušaj kako vjetar slušaj slušaj kako vjetar slušaj slušaj kako vjetar udara u udu drum slušaj kako vjetar udara u udu drum slušaj kako diše praporje i lišće slušaj kako pjeva miluje ti lice A, valjda je i ovo jedan od načina na koji se nekome može poželjeti sretan rođendan. Iako kasnim... ...love may only knock so many times upon your door...
ne može se u željama zakasniti :)
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 29. lipanj 2005 0:54:00
Poželjeh ti otpjevati uspavanku.
Čvrsto se stisnuti uz tvoje toplo tijelo i sklopljenih očiju udisati mirise tebe, dok na tvoje bi se oči nadvijao san.
Poželjeh usnuti uz tebe i s tobom.
U snu te čvrsto držati za ruku i poletjeti s tobom do mjeseca i nazad. Poletjeti visoko i daleko. Jer s tobom letjeti znam da bih mogao.
Poželjeh s buđenjem osjetiti te pored sebe.
Poslije jutarnje kave prošetati s tobom do mjesta što svojim bi ga nazvati mogli. Osjetiti ti miris kose duboko ga udahnuvši dok stajali bi na mostu što našim ga nazvati možemo.
Poželjeh s tobom otići u Rim.
Poželjeh... a gdje si ti?
...izbriši mi bore, nacrtaj mi smijeh...
jako lijepo.........
komentar napisao/la imago_je_leptirica, u vrijeme 28. lipanj 2005 16:27:00
Uh... čini mi se da nas dosat drži "to" neko raspoloženje.... ;)
komentar napisao/la ann, u vrijeme 28. lipanj 2005 23:34:00
pon - 27.06.2005
ja ponekad mislim da je moj muž vanzemaljac! očito sam poput ovog strip junaka-dijete :)
komentar napisao/la singerica, u vrijeme 29. lipanj 2005 16:34:00
C&H preporučujem svim normalnim novim roditeljima.. ja sam, tek toliko da ne zaboravim da sam dijete, stavio malog Calvina na desnicu ruku..
komentar napisao/la dijete, u vrijeme 1. srpanj 2005 17:08:00
ned - 26.06.2005
Kažu da se prvi mačići u vodu bacaju. Istina, kažu i da se po jutru dan poznaje. Ako je ovo drugo istina, današnji je dan opet jedan od onih za koje bi mi bilo bolje da nisu ni svanuli. Jer mi je jutro nabacilo tek još jednu (istina, očekivanu) prazninu i želju da nabacim pokrivač preko glave, te takav dočekam novi radni tjedan. Istina, ne znam koliko bi to bilo pametno, budući mi je u sobi već sada 32 celzijusovca. Što me tjera na razmišljanje o tome kako je i ove godine svašta nešta bilo hitnije od klime. A baš bih se drage volje malo rasklimao trenutno. Sva sreća pa tuš postojano osvježava i ostavlja ugodan osjećaj nakon uporabe. No, i dalje ostaje ona tišina i praznina koje su tu. I jedan d-moll. Sasvim tih, no osjetan. I stoga me ipak tješi to što kažu da se prvi mačići u vodu bacaju. ...pjevaj, Bog je danas na tvojoj strani, golube...
ima tih dana...pokrivanje preko glave neće pomoći, s obzirom da je 32 :)))
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 28. lipanj 2005 0:13:00
Prokleti D mol
komentar napisao/la manara, u vrijeme 28. lipanj 2005 23:47:00
pet - 24.06.2005
Opet petak je došao i novi vikend sa sobom donosi. Istina, mnogima je vikend još u srijedu počeo, no nismo baš svi te sreće. Još ponešto je čekalo na to da bude obavljeno, a nešto sitno posla još i dijeli me od (zasluženog?) odmora u ove vruće dane.
A pravi odmor i olakšanje za bujicu svega što se zbiva negdje u meni dolazi tek kad mrak se nadvije nad grad i mjesec svojim blistavim sjajem obasjava.
U pravo je doba mjesec bio pun.
Eh, mjesec... ponekad jedini pravi pratilac na dugim hodanjima kroz ledene i nemirne krajolike misli. Suborac u borbi protiv samoga sebe, a sve u cilju da se pronađe pravo "ja".
S pitanjem želim li doći do kraja te borbe i uistinu pronaći ono što tražim ili je strah od onoga što mogao bih vidjeti u ogledalu istine nešto što ne bih mogao podnijeti, kao mnogi koji su u njega pogledali.
Nevažno.
Ono što je važno jest pratnja sjaja mjeseca, koji svojim mi osmijehom daje nadu.
...privlači me neka centrifugalna sila...
lijepo...
komentar napisao/la tek tako, u vrijeme 24. lipanj 2005 14:41:00
mene baca centripetalna... ka mjesecu bliže. Tamo najljepše je.
komentar napisao/la Lu, u vrijeme 26. lipanj 2005 15:00:00
čet - 23.06.2005
Puno je toga već rečeno, a imam osjećaj da će još više toga tek biti rečeno o koncertu kada se u potpunosti slegnu dojmovi. Ja ću svoje izraziti onako kako najbolje umijem.
Selma putuje na fakultet. Ona putuje. Ja kofer nosim, molim. Težak je al' pošto njen je lično ja i taj kofer volim. Selma, na ulasku u voz ti htjedoh reć nešto nježno, nešto što izaziva pozor, al' rekoh samo Zdravo, selma i molim te ne naginji se kroz prozor. Selma, Selma... Zdravo, Selma... Putuj, Selma i molim te ne naginji se kroz prozor...
bio si?
komentar napisao/la visa, u vrijeme 23. lipanj 2005 13:35:00
Zar se u ijednom trenutku sumnjalo u to da ću ići? I što misliš zašto se Crvenkapica duri? :D
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 23. lipanj 2005 14:06:00
nisam sumnjala :)
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 23. lipanj 2005 21:45:00
ko se ljuti....joj, kaksam zločesta... :))
komentar napisao/la visa, u vrijeme 23. lipanj 2005 22:23:00
uto - 21.06.2005
Svi šareno su odjeveni, lagani i prozračni Mlako pivo, coca-cola, privjesci već predbračni A pogledi se kriomice skupljaju u tamnom kutu Neka djeca, novi ljudi ljube se na našem putu. Ooo, ljeto nam se vratilo Ooo, ljeto nam se vratilo Ooo, ljeto nam se vratilo u grad. Grmlje se ziba-ziba, rijeke strasno mirišu se propuhava, imaš puno vremena Iz kuća čuješ muziku, ljudi sebi sviraju I maštaju o novom ljetu, starog već se sjećaju. I bube voljele su ljeto I ptice voljele su ljeto ...
pon - 20.06.2005
Pogled unazad na vijest staru točno godinu dana. Odlukom opće skupštine Ujedinjenih naroda, 20. lipnja obilježava se kao Međunarodni dan izbjeglica, a glavni tajnik UN-a Kofi Annan odao je počast - kako je rekao - nevjerojatnoj hrabrosti izbjeglica, ljudi koji su bili postojani iako su izgubili sve, osim svoje nade. Međunarodni dan izbjeglica najprije je uvela Organizacija afričkog jedinstva koja ga je obilježavala kao Afrički dan izbjeglica, da bi odlukom Opće skupštine UN-a prerastao u Međunarodni dan izbjeglica. U svijetu, prema podacima UNHCR-a tj. povjerenstva Ujedinjenih naroda za izbjeglice, ima 11 milijuna i 700 tisuća izbjeglica, a najveći broj otpada na izbjegle ljude u Africi, točnije na području Roga Afrike i oko Velikih jezera, gdje ih ima 3 milijuna i 600 tisuća. U posebnom priopćenju povodom Međunarodnog dana izbjeglica glavni tajnik Ujedinjenih naroda Kofi Annan naglasio je da su mnoge zemlje koje su otvorile vrata izbjeglicama sada ta vrata zatvorila. Mnoge izbjeglice nose se s nezamislivim problemima tijekom godina u izbjeglištvu da bi se na kraju vratile u svoje razorene zemlje i obnovile svoja društva. Međutim, mnogi se nikada ne mogu vratiti svojim domovima i moraju izgraditi novi život u stranoj zemlji. Svi oni zaslužuju naše ohrabrenje, potporu i poštovanje - istaknuo je gospodin Annan. No, prema podacima Američkog odbora za izbjeglice u svijetu danas ima više od 14 i pol milijuna izbjeglica, što je točno za milijun više nego je bilo prije dvije godine. To znači da se broj izbjeglica diljem svijeta povećava, a istodobno se UNHCR, međunarodna organizacija za brigu o izbjeglicama, sučeljava s ozbiljnim nedostatkom sredstava. Trenutno nedostaje oko 100 milijuna dolara za normalne aktivnosti te organizacije. Godišnji izvještaj Američkog odbora za izbjeglice posvećeno je 50-toj obljetnici donošenja Konvencije Ujedinjenih naroda o izbjeglicama, a prema podacima iz tog izvještaja, osim izbjeglica koje su morale napustiti vlastite države, unutar svojih zemalja nalazi se izmedju 20 i 24 milijuna interno raseljenih osoba koje se nose s istim problemima kao i izbjeglice. Uglavnom, prema ovom izvještaju, najveću izbjegličku skupinu u svijetu čini četiri milijuna Palestinaca koji se nalaze na području Srednjeg istoka i sjeverne Afrike. Po više od milijun izbjeglica, do kraja prošle godine, napustilo je Sudan, Afganistan, Angolu, Congo-Kinshasu, Kolumbiju, Irak i Burundi. Američki odbor za izbjeglice dao je vrlo detaljan pregled situacije s izbjeglicima za većinu zemalja u svijetu. U samim Sjedinjenim Državama tijekom prošle godine bilo je preko 480.000 izbjeglih, a među njima i 19.000 bošnjačkih izbjeglica iz Bosne i Hercegovine. U BiH je krajem 2000. godine bilo 518.000 interno raseljenih osoba, ali i 38.200 izbjeglica iz Hrvatske i Jugoslavije. Točnije, iz Hrvatske oko 25.000 uglavnom Srba, te više od 13.000 izbjeglica raznih nacionalnosti iz Jugoslavije. U Saveznoj Republici Jugoslaviji krajem prošle godine bilo je oko 480.000 izbjeglih i približno isti broj raseljenih osoba. Prema podacima Američkog odbora za izbjeglice u Republici Hrvatskoj je krajem 2000. godine bilo oko 22.500 izbjeglica - 21.000 iz BiH i 1.500 iz Jugoslavije. U Hrvatskoj je, u isto vrijeme, bilo i 34.000 raseljenih osoba. Do 315.000 izbjeglica nalazi se izvan granica Hrvatske - od tog broja 290.000 u Jugoslaviji i 25.000 u Bosni i Hercegovini. Što se tiče Vladine politike povratka, postoji jaka tendencija i želja nevladinog sektora da se ta politika iz neiskrene i nevjerodostojne pretvori u vjerodostojnu i obećavajuću. Potrebno je učiniti konkretne poteze da se svi prognanici i izbjeglice, koji to žele, vrate kućama. Vladin projekt povratka bi stoga trebao doživjeti potpunu reviziju, kako bi ova i iduće godine bile godine uspješnog povratka. http://www.sigmacentar.hr/broj4/strana17.html Godinu dana kasnije opet je međunarodni dan izbjeglica. Jesu li brojke ove godine puno optimističnije? ...nema meni jedne strane dok si ti na drugoj strani...
nema ni meni...
komentar napisao/la Lu, u vrijeme 21. lipanj 2005 14:14:00
ned - 19.06.2005
Ponekad čitanje uistinu širi horizonte, a znatiželja koju neke knjige probude natjera nas da krenemo s detaljnijim proučavanjem stvari za koje ni ne sumnjamo da bi ih mogli pronaći. Knjiga koja me je natjerala da malo prolutam po zapisima svakakvih vrsta jest "Da Vincijev kod". Dakako, treba odmah naglasiti kako se radi SAMO o knjizi i ne pridajem joj, kao takvoj, neku veliku važnost, no ipak mi je pomogla da dođem do jednog interesantnog otkrića. Naime, ne znam koliko je ljudi prije pojave te knjige uopće čulo za Sionske priorije (ne miješati ih sa protokolima sionskih mudraca). Da ne dužim... Sionski prioriji su udruga koja ima cilj postavljanja na vlast Merovinga, koji vuku krvno srodstvo još od Isusa i Magdalene (točnije, njihove djece). Pretpostavlja se da su nastali u doba Templara, a odvojili su se od njih kako bi izbjegli pogibeljni petak 13. listopada kada je počeo progon Templara. Eto odakle praznovjeran strah od petka 13. ...how far you are I just don't know...
eto...o tome sam i ja pisala neki dan isto zbog TE knjige...
cool
:O)
komentar napisao/la malaluna, u vrijeme 19. lipanj 2005 18:39:00
DA i ne samo Merovinga nego i obitelji Saint-Claire odnosno Sinclair koja je na visokim položajima u Engleskoj, lordovska elita. Oni se smatraju krvnim nasljednicima Isusa bez nasljedstva božanskog, naravno :O)
komentar napisao/la malaluna, u vrijeme 19. lipanj 2005 18:46:00
gledala danas Nebesko kraljevstvo :) sad me podseti na film, a petku 13. ne dajem značaj
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 19. lipanj 2005 22:42:00
Ne dajes ti ali ajde nadji u New Yorku neku zgradu koja ima 13.kat
komentar napisao/la Rashtika, u vrijeme 20. lipanj 2005 15:58:00
We cross our bridges when we come to them and burn them behind us, with nothing to show for our progress except a memory of the smell of smoke, and a presumption that once our eyes watered. [Tom Stoppard]
sub - 18.06.2005
Sklapam oči. Nakon naporna radnog tjedna, svijet je puno ljepše mjesto kada ga se gleda širom sklopljenih očiju. I zato sklapam oči. U mraku sklopljenih očiju isprepliću se šarene slike nalik na odbljesak šarenih staklića kaleidoskopa i tjeraju osmijeh na lice. Iskren i opuštajuć osmijeh koji poput krune na teške dane sjeda. Slopljenih očiju sanjam. Budan. Svjestan. Sanjarenje u osvježavajuć me zagrljaj nosi. Toplina koja zavladala je ne može mi ništa... povjetarac lagani donosi mi osvježenje hladnoga daha. I novi osmijeh izaziva. Zato što svijet oko sebe sklopljenih očiju. Toplina zimi i osvježenje po vrućini... posljedica sklopljenih oči. ...there's just too much that time can not erase...
a kad mi obaveze uzmu vikend ne sklapam oči...i željno očekujem sledeći...
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 19. lipanj 2005 0:41:00
pet - 17.06.2005
Bili su to posljednji dani jednog dugog, toplog ljeta. Miholjsko ljeto, koje nas je kupalo svojom toplinom i umivalo sunčevim zrakama. Zrakama što posebno obasjavale su sve što je oko vidjelo.
Lagani povjetarac osvježavajući nas je dodirivao, a pogledi tonuli su nam jedan u drugi. I nikoga i ništa što oko nas se zbivalo nismo primjećivali.
Šum mora pozivao nas je, a miris u zraku se miješao s našim mirisima. Galebovi pozdravljali su nas i svojom nam pjesmom govorili što misle o onome što pri pogledu na nas se vidjelo.
Tvoja duga kosa bila je učvršćena sedefnom šnalicom, što jedva ju je obuzdavala. Ne, nije ta šnalica bila ti potrebna... poput leptirića smjestila si je tamo gdje ionako leptirići su letjeli - našla je svoje mjesto na komadima odjeće koja stavljena je na stranu, a koja prekrivala ti je trbuščić.
Odjednom sam osjetio kako ruke mi se gube u tvojima. Znala si što kuda ruke mi žele. Nježno uvela si ih u svoju kosu gdje tek minutu prije toga nalazila se ona već zaboravljena šnala. I znala si kako to je bilo ono što mi treba... moj mali zaklon ispod neba...
Bilo je to ono jedno ljeto kada si plesala samnom. I znao sam da plesu je kraj svaki puta kada u očima bi se nazreo odsjaj mjeseca. No, ni matora lola, mjesec, ne može izbrisati taj ples. I moje misli opet plešu.
Plešeš li i ti?
...kad neće mali anđeli, srediće mali đavoli...
znaci definitivno Djole freak :)
komentar napisao/la romanticarka (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 17. lipanj 2005 15:09:00
čet - 16.06.2005
Iako još nije počelo, forecastfox mi već sada kazuje kako se priprema thunderstorm, a pogled kroz prozor već počinje me polako prizivati.
Budi se želja da skine se okov kravate s vrata, a vjetar što puše prihvati se raširenih ruku koje strpljivo iščekuju prve kapi tople ljetne kiše.
Strpljenje... iščekivanje... i slatko ispunjenje kada taj trenutak dođe i kad odjeća tek je smetnja koja kišnim kapima ne dozvoljava da me direktno pogađaju.
I veliki osmijeh ususret još jednoj toploj ljetnoj kiši.
...budi moja voda... ja sam sada vatra...
ja sam si bas jucer skinula tu aplikacijicu, ali nisam postavke do kraja slozila kako treba:( u meduvremenu me pamet uci da ako je tri dana za redom, nakon suncanih razdoblja, nebo 'palo na zemlju' da ce i danas...
komentar napisao/la liby, u vrijeme 16. lipanj 2005 15:33:00
pođoh u susret letnjoj kiši...a ona ne pade
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 16. lipanj 2005 20:34:00
ja sam jednu takvu oluju, doživjela gola na travi, dok munje su bljeskale a pljusak dirao me svud po tijelu i duši, ostavivši me bez daha. Nikad više nešto takvo neću doživjeti. Predragocjeno...
komentar napisao/la Lu, u vrijeme 16. lipanj 2005 22:53:00
Jedna od vječnih tema korisnika računala jest sigurnost. Ono što sigurnost najviše ugrožava jesu virusi. Srećom, kod računala postoje načini za spriječiti viruse da ih napadnu. Naravno, radi se o antivirusima. Bez namjere da puno pametujem o tome koji je antivirusni program najbolji (najbolji je onaj koji ima najsvježije definicije virusa), tek reći ću da sam korisnik jednog od najhvaljenijih antivirusa zadnjih godina, a to je NOD32. Iako svjestan toga da i on ima svoju cijenu, vjerujem da će ponekog zanimati podatak s kojim sam se, nakon što je jedna verzija 2.50 izašla iz bete, susreo, a vjerujem da će još ponekome biti interesantan glasi ovako: New beta password and server released!! username: beta64 password: beta64 server: http://beta25.eset.com/nod_upd/ Naravno, radi se o podatku koji se valja koristiti samo u svrhu beta-testiranja. ;-) ...mesec je bleda fleka boje cimeta...
sri - 15.06.2005
Nakon napornih dana i borbe sa svakakvim oblicima (ne)ljudskosti na koju se u ovom vrlom svijetu, a poglavito u ovako divnim gradovima poput onoga koji mi utočište pruža, jedna od velikih istina i utjeha koja mi luta glavom jest "music is the only drug". Uistinu, glazba ima divno djelovanje i uspijeva me opustiti i u trenucima kada naizgled nemam nikakva razloga da budem opušten. Kada se k tome doda i činjenica da mi je sada kompletirana kolekcija "Retromanija", vjerujem da nema potrebe puno objašnjavati što mi se vrti gotovo bez prestanka i tjera mi osmijeh na usne. Možda su krive godine, jer je većina od pjesama koje su se na toj kolekciji našle bila bar dijelom popraćena u vremenu mog odrastanja, no zvuk koji mi ta kolekcija daje zvuči mi osjetno bolje i srcu ugodnije od velike većine onoga što svakodnevno čujem da trešti sa svih strana. Pa ipak, imam osjećaj da nisu samo godine tome krive, pogotovo kada od osoba pokoju godinu mlađih od mene čujem kako im glazba tog vremena zvuči kvalitetnije i bolje. No, kao da je sve to bitno. Ono što je bitno jest da se uz zvukove jednog doba koje je prošlo na mom licu opet razlijeva blaženi osmijeh i svaki trag napetosti i stresa postaje tek neugodno sjećanje koje blijedi. ...otvori oči, bejbe... ovaj dan je tvoj, bejbe...
muzika živi u meni :)
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 15. lipanj 2005 20:05:00
uto - 14.06.2005
Svake godine negdje u ovo doba, sredinom lipnja, nova generacija se približava tome da za sobom ostavi školske klupe i iz njih se baci u novi svijet radništva. I pri tome se uvijek iznova sjetim svega onoga što mi nitko nije rekao kada sam krenuo stopama rada. Nešto što svakako svatko treba znati, a obično je nešto što se nauči tek na vlastitoj koži ili na koži nekoga tko je blizak naziva se mobbing. Znate li što je mobbing? Mobbing (work abuse, employee abuse) je specifični oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta. Zlostavljana je osoba bespomoćna, u nemogućnosti je da se obrani. Takve se aktivnosti odvijaju najmanje jednom tjedno, tijekom najmanje šest mjeseci... Naziv je stvoren od engleskoga glagola to mob, što znači nasrnuti u masi, bučno navaliti na nekoga, i imenice "mob" koja znači rulja, gomila, puk, svjetina, ološ, a skovan je prema istraživanjima Konrada Lorenza koji je opisao ponašanje nekih životinja koje se udruže protiv jednog člana, napadaju ga i istjeruju iz zajednice, ponekad ga dovode i do smrti. To i još puno toga vezano za mobbing lako se može naći posjetom na stranicu http://www.mobbing.hr Ne dajte sami sebi da postanete žrtva mobbinga. ...do you mean what you say when there's no one around?...
I gledam more gdje se k meni penje i slušam more dobrojutro veli i ono sluša mene i ja mu šapćem o dobrojutro more kažem tiho pa opet tiše ponovim mu pozdrav a more sluša pa se smije pa šuti pa se smije pa se penje i gledam more i gledam more zlato i gledam more gdje se k meni penje i dobrojutro kažem more zlato i dobrojutro more more kaže i zagrli me more oko vrata i more i ja i ja s morem zlatom sjedimo skupa na žalu vrh brijega i smijemo se i smijemo se moru [Josip Pupačić "More"]
o dobrojutro more kažem tiho...
komentar napisao/la visa, u vrijeme 14. lipanj 2005 10:52:00
..i smijemo se smijemo se moru..
pjesma,jedna od meni malobrojnih omiljenih... savrseno za ovo suncano jutro..a sada..k moru...
komentar napisao/la kika, u vrijeme 14. lipanj 2005 11:32:00
pon - 13.06.2005
Još jedan dug i težak ponedjeljak, no srećom uslijedio nakon vikenda ispunjenog odmorom.
A pogled kroz prozor tjera me da se osjećam raspjevano...
I used to think maybe you loved me, now baby I'm sure. And I just can't wait till the day when you knock on my door Now every time I go to the mailbox, gotta hold myself down 'Cause I just can't wait till you write me you're coming around
Now I'm walking on sunshine, oh oh! I'm walking on sunshine, oh oh! I'm walking on sunshine, oh oh! And don't it feel good!
ned - 12.06.2005
You could say this was an independent love song It's nothing like to us what love meant to them But, that's not to say the love we have isn't big or that strong I'm doing it a different way I'm doing it a different way You might say this is another boring love song To be together and forever be true And so today it's much the same as it was then I'm doing it a different way I'm doing it a different way I'll show you how to take me Go down go down And I'll show you how to turn me Right on right on And I'll show you how to touch me Right on right on right on Right on right on right on Now it's fine that many girls will look my way And I'll let them take me home and let them show me the way And sure I'll like a few but I'll leave the rest to play I'm doing it a different way I'm doing it a different way I'm gonna show you how to take me Go down go down And I'll show you how to turn me Right on right on And I'll show you how to touch me Right on right on right on Right on right on right on In a different way, in a different way In a different way, in a different way In a different way, in a different way In a different way I'll show you how to take me Go down go down And I'll show you how to turn me Right on right on And I'll show you how to touch me Right on right on right on Right on right on right on You could say this was an independent love song It's nothing like to us what love meant to them But that's not to say the love we have isn't good or that strong I'm doing it a different way I'm doing it a different way
keep doing it a different way... let's do it...
komentar napisao/la Lu, u vrijeme 12. lipanj 2005 19:22:00
Opet sunce taklo me i osmijeh mi na usne nanijelo i prije no što oči su se otvorile. Opet čuo sam te u pjevu jutarnjih ptica što najavile su mi dolazak tog sunca. Opet osjetio sam ti dodir u dodiru vodenih kapi što kapale su po meni dok puštao sam mlaz iz tuša da me razbistri. Opet osjetio sam ti miris u mirisu jabuke. Opet... A gdje si ti? ...i skrijem se u zaklon tvog uha kao minđuša od duple trešnje...
sanjam te, tražim ispod pokrivača.
komentar napisao/la Lu, u vrijeme 12. lipanj 2005 11:54:00
sub - 11.06.2005
Postoje pet osnovnih osjećaja u životu: - krivnja - mržnja - sram - osveta - ljubav Sve su ostalo nijanse... ...with you in my heart... the rhythm divine...
nekako mi se čini da se kod mene vole miješati svi ovi pomalo odjednom...
komentar napisao/la ann, u vrijeme 11. lipanj 2005 14:23:00
loš raspored, ja bih krenula od ljubavi, definitivno
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 11. lipanj 2005 15:35:00
Nipošto. Šećer uvijek dolazi na kraju.
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 11. lipanj 2005 16:25:00
Što se tiče krivnje slažem se s LU,mržnje imam samo kad neko naudi nekom koga volim u trenu bi mogao ubiti golim rukama iako nemam takvih fizičkih predispozicija,ljubav kakvu ja želim je brzuvijetna ali je pitanje dal ju takvu pružam,srama imam i nemam ovisi o situaciji ograničen je ili najčešče uvjetovan, usađen odgojem. Trebam nekog da me oslobodi,.. još samo da je bezuvijetno,...:) što se tiče osvete najčešče se želim osvetiti, ako imam dobar razlog ali u večini slučajeva se ne osvetim....
komentar napisao/la fanijak, u vrijeme 12. lipanj 2005 3:00:00
Krivnja-Kad pojedem cilu čokoladu bez imalo brige oće li ko drugi
Mržnja-Ne poznam taj osjećaj
Sram-Kad napravim neki biser u javnosti
-Osveta-Kad me neko stvarno raspizdi
Ljubav-To mi je 95% života
komentar napisao/la atomant (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 12. lipanj 2005 4:44:00
pet - 10.06.2005

...I was sent to outer space to find another happy race...
čet - 09.06.2005
Iako svjestan da svi imamo takvih dana, nekako mi je to u jutarnje sate bila slaba utjeha. Zaspao s osmijehom na licu, utonuo u predivne snove, predosjećaj me i opet prije zvuka budilice probudio. I s buđenjem mi nametnuo pitanje... što sam uspio zaboraviti?
Pogled u rokovnik me na svoj način upio oneraspoložiti. Odlazak na prekršajni sud, povratak direktora iz Švedske i odlazak kod zubara natjerali su me da se pokrijem preko glave i kroz glavu propustim stihove spusti rolete i navij sat na sredu, četvrtak..
No, sat je ipak zazvonio i natjerao me da se pokrenem u smjeru obaveza koje su stajale predamnom.
I onda se dan natjerao uvjeriti me kako je ipak sve u redu.
Sutkinja se odlučila pustiti me da prođem nekažnjeno, tek s opomenom, direktor je odlučio da je toliko sretan što je opet u Zagrebu da nikoga ne davi, a zubar se odlučio pustiti me na miru do slijedećeg tjedna.
A kišni mi oblaci prolaze i mame nove osmijehe...
...sve će vode, labude, da se razbistre...
nekad...hoće
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 9. lipanj 2005 17:22:00
ma, lijepo moje, prolaze kišni oblaci i dolazi sunce, da obasja tvoje milo lišce. pusa
komentar napisao/la barbara, u vrijeme 9. lipanj 2005 21:55:00
sri - 08.06.2005

Danas je nebo opet bilo prošarano bojom vanilije. Open your eyes...
wow, koja slika! nevjerojatno...
komentar napisao/la barbara, u vrijeme 8. lipanj 2005 22:27:00
danas je nebo opet bilo olovno sivo...
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 9. lipanj 2005 1:51:00
Bez puno objašnjenja... If you're here, it must mean that you belong. You are not a doctor in here. And even if you tell the truth... no one will listen. You know why? Because you're crazy. And the more you try to prove them wrong... the crazier you appear. You are invisible now. Can you feel it? [Gothika] A osim toga i nešto što svakako nalazi svoje mjesto i ovdje, iako se ni pri tome ne radi o mom intelektualnom vlasništvu. Štrumfovi su nacisti. Svi imaju bijele kapuljače kao KKK, osim vođe papaštumfa, koji ima crvenu, isto kao u KKK. Štrumfeta je napravljena kao idealna plavuša, arijevka. Bore se protiv Gargamela i Azriela, što su židovska imena. Na kraju svake epizode plešu oko vatre ili šta već, a to su isto radili i KKK. [preuzeto iz hr.rec.humor.best-of-usenet] ...would you come around and play with me?...
ove paralele s nacistima, ajme užas! pa, moguće je mda je štrumfove crtao neki izopačeni um, tko zna? ajme, baš čudno :(
komentar napisao/la barbara, u vrijeme 8. lipanj 2005 10:12:00
hehehehe!! :)
komentar napisao/la tek tako, u vrijeme 8. lipanj 2005 12:52:00
a zato ja volim štrumfove! aha...
komentar napisao/la Lu, u vrijeme 8. lipanj 2005 15:58:00
Svaka žena voli štrumfove. Kako i ne bi? Selo prepuno muških u kojem je samo jedno žensko čeljade... :D
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 8. lipanj 2005 17:17:00
ma uvijek su mi bili sumnjivi ti štrumfovi...i sa sexsističke strane, a sad i ovo ;))
komentar napisao/la zmajevna, u vrijeme 8. lipanj 2005 17:40:00
uto - 07.06.2005
Kakve asocijacije svatko od nas ima pri spomenu riječi dom? I gdje je taj dom za svakoga ponaosob?
...moj dom je dolje, u predgrađu, od centra prema zapadu...
Jura kao da me je pitao gdje živim. Eh...
Dobro, nije baš da se moj kvart može nazvati predgrađem, ma koliko da se sjećam dana kada je taj kvart bio tek velika nakupina kućica među kojima su se puteljci povlačili prema "zagrebačkom moru" (tko li je odlučio da se to jezero nazove morem?), no nije baš ni da sam u centru grada.
Mda... misli mi grcaju u digresiji i prisjećanju tih dana kada se tramvaj, ako sam imao namjeru putovati njime, okretao tamo negdje na Savskom mostu (a i ovo zvuči kao da preko Save vodi samo jedan most), a kada bi padala kiša gotovo da nije postojala mogućnost doći do doma bez blatnih tragova tamo negdje do koljena. Doba prije no što su sve one obiteljske kućice planski rušene kako bi niknule zgrade na njihovom mjestu, a ovaj dio grada postao jedan od najtraženijih (bar u ljetnim danima). I najiskrenije mogu tek reći da sam jedan od sretnika čija kuća u tom valu promjena nije taknuta, nego je opstala u maltene zaboravljenom kutku tog kraja. Tako gledano, kao da i jesam u nekoj vrsti predgrađa.
Mogu li taj kraj nazvati svojim domom? I tu kuću u kojoj sam ostavio tolike dane, noći i dogodovštine svih vrsta.
Dom je tamo gdje je srce.
Rečenica u koju su me mnogi uvjeravali. Na svoj bih se način mogao i složiti s time... da ne postoji mali problem. Naime, gdje je točno moje srce? Je li to ono nešto što mi kuca s lijeve strane mojih grudi? Ili je čuvano i kuca u grudima u koje sam ga s toliko ljubavi smjestio? I gdje su sada te grudi, kakav zrak udišu?
A možda ne bih trebao postavljati samome sebi pitanja na koja si ne mogu odgovoriti.
Pa, ipak... gdje je dom?
...prvi ti kaže iz kojeg stižeš plemena, a drugi nek šuti, jer šutljiva je sudbina...
Dom je u meni...
komentar napisao/la tek tako, u vrijeme 7. lipanj 2005 15:53:00
ovo je zadnji komentar koji sam ostavila na tvom blogu, jer vidim da nešto ne štima. zbogom, S.
komentar napisao/la barbara, u vrijeme 7. lipanj 2005 20:18:00
barbara što ne štima? rima ili?
Dom je oduvijek za mene bio nepoznanica, ja sam se selila milijun puta u životu, moji koferi uvijek su spremni, tako da mi je najveća želja sviti gnijezdo negdje, i ne mrdati nikuda barem koja dva tri desetljeća, :) dom mi je mjesto koje me uvijek negdje čeka, daje mi sigurnost i zaleđe, da uvijek znam da se imam kamo vratiti. I naravno, dom je uvijek tamo gdje mi je srce. No, moje je srce na nekoliko mjesta, u nekoliko država, u nekoliko gradova. Sve je to srce i sve je to dom.
komentar napisao/la Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 7. lipanj 2005 22:03:00
barbara što ne štima? rima ili?
Dom je oduvijek za mene bio nepoznanica, ja sam se selila milijun puta u životu, moji koferi uvijek su spremni, tako da mi je najveća želja sviti gnijezdo negdje, i ne mrdati nikuda barem koja dva tri desetljeća, :) dom mi je mjesto koje me uvijek negdje čeka, daje mi sigurnost i zaleđe, da uvijek znam da se imam kamo vratiti. I naravno, dom je uvijek tamo gdje mi je srce. No, moje je srce na nekoliko mjesta, u nekoliko država, u nekoliko gradova. Sve je to srce i sve je to dom.
komentar napisao/la Lu, u vrijeme 7. lipanj 2005 22:03:00
ah, technical errors, I love it! ARGH...
komentar napisao/la Lu, u vrijeme 7. lipanj 2005 22:06:00
Volim kada ne moram sam objašnjavati što sam mislio. :-)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 7. lipanj 2005 22:51:00
pon - 06.06.2005
tko? što? čiji? (od)koga?
(od)čega? komu? čemu? koga? što? oj! gdje? o komu? o čemu? (s)kim? (s)čim?
Ne, nemam namjere održati predavanje na temu padeža. Tek tražim odgovarajuća pitanja. A pravo mi pitanje, zapravo, nije među navedenima.
Jedino pitanje na koje odgovore nikako da nađem jest zašto?
I sa sjetom se prisjećam dana kada su mi sva takva pitanja bila odgovorena u knjizi 1000 zašto, 1000 zato!
No, ti dani davno su prošli, a sada na pitanje zašto? samome sebi odgovaram tek dugom šutnjom i slijeganjem ramenima. I širokim osmijehom, jer zapravo pitanje samo po sebi nije bitno, a odgovor ću valjda s vremenom dobiti. Jednom...
...seeing is believing...
ponekad i nije bitno to zašto, jednostavno je tako...
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 6. lipanj 2005 12:56:00
svako dijete zna da se na zašto odgovara samo sa - zato!
komentar napisao/la Crvenkapica, u vrijeme 6. lipanj 2005 23:33:00
ned - 05.06.2005
Što još tražiti od nedjelje, da bi je se moglo proglasiti dobrom? Lagano neobrijan, bez velikog presinga, okupan u znoju po obavljenom svem onom poslu što se kroz cijeli tjedan odgađa ili ga se ne stigne napraviti, uz melodične otkucaje kišnih kapi u pozadini. I u neko vrijeme sjedanje na mjesto koje pruža odmor i strpljivo iščekivanje prolaska vremena. Pa, ipak, kao da nešto nedostaje. Mah... sutra je novi dan... ...za tvoje dugme sedefno ja noćas kraljevstvo dajem...
mrzim nedilje i utorke....
komentar napisao/la tija (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 5. lipanj 2005 17:08:00
mrzim nedilje i utorke....
komentar napisao/la tija (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 5. lipanj 2005 17:09:00
mali, dođi mi nekad pročitati blog. ne budi tužan što je nedjelja.
komentar napisao/la barbara, u vrijeme 5. lipanj 2005 22:14:00
sub - 04.06.2005
I love you the more that I believe you have liked me for my own sake and for nothing else. [John Keats]
oh, wow :)
zbilja lijepo, i zbilja pamtim... do sljedećeg fatalnog zaljubljivanja. :))
komentar napisao/la barbara, u vrijeme 5. lipanj 2005 11:46:00
pet - 03.06.2005
Ponekad se pitam nije li to tek još jedan poraz. Poraz? Pobjeda? Nešto treće? U biti, sve ovisi o kutu gledanja... ili bi tako bar trebalo biti. No, ne mogu ne sjetiti se kako ono lijepo kaže: Ginsberg's Theorem: 1. You can't win. 2. You can't break even. 3. You can't even quit the game. Dakle, ipak je poraz. No, čiji poraz? Tko gubi, ako se o porazu radi? I još bitnije, ako je netko poražen, tko je dobitnik? Što je nagrada koja je pobjeđenome izmakla pred nosom? Ne znam. ...al' tvoj je put drukčiji, korak tvoj teško pratim...
svi su poraženi...dobitnika nema...
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 4. lipanj 2005 14:04:00
ama, ne... think pink... možda nema pehara i medalja, ali--- mislim da svi mi... pobjeđujemo. u detaljima. u nenadanom osmijehu osobi koja nas ne voli, u oprostu, u zauzdavanju vlastite sebičnosti...
komentar napisao/la barbara, u vrijeme 5. lipanj 2005 11:45:00
čet - 02.06.2005
Had I the heavens’ embroidered cloths, Enwrought with golden and silver light, The blue and the dim and the dark cloths Of night and light and the half light, I would spread the cloths under your feet: But I, being poor, have only my dreams; I have spread my dreams under your feet; Tread softly because you tread on my dreams. [W.B.Yeats "He Wishes For the Cloths of Heaven"]
obožavam Jejtsa :)
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 2. lipanj 2005 0:30:00
a baš lijepo
komentar napisao/la barbara, u vrijeme 2. lipanj 2005 10:14:00
sri - 01.06.2005
I ove je noći kiša odlučila svojim otkucajima dati ritam što budnim me drži. I ove mi noći na oči ne pada san. I ove noći puštam misli da lutaju dok osluškujem. Ruku na srce, nisu zvukovi ono što ove me noći budnim drži. Tek dio su svega onoga što misli mi pokreće i okreće. Dio koji zamjenjuje pjev ptica koji bi mi inače obznanio koje je doba. Bar u trenutku kada sunce se odluči pokazati svoje prve zrake. No, daleko je još do onda. Tako daleko, a zapravo nadohvat ruke. Ono što ove me noći drži budnim su mirisi. Sve ono što donedavno gotovo mi je bilo beznačajno i što nisam pravilno ni osjećao. Opojna mješavina svježine koju kiša nosi i svih mirisa koje potkrovlje u sebi skriva. I uživam u mirisima, puštajući ih da prožmu me, obuhvate i ponesu daleko kroz oblake u kojima snovi su mi skriveni. Tako daleko, a zapravo nadohvat ruke. U još jednoj kišnoj i besanoj noći. ...laku vam noć pospani oblaci, svi moji putevi vode do nje...
a daj, nek te i meni malo dovedu tako pametnog i dragog. bar ovi, blogovski oblačci. pusa
komentar napisao/la barbara, u vrijeme 1. lipanj 2005 11:44:00
laka ti noć sneni mornaru, što ploviš kroz snove dok mirisi njene kože tope ti se u nosnicama. Udahni je do srca i utisni kao poljubac vječni, da nikad ne zaboraviš njenu blizinu. snivaj sa njom.
komentar napisao/la Lu, u vrijeme 1. lipanj 2005 23:53:00
|