About
Stanje mjeseca
|
|
|
|
čet - 31.05.2007
Sretan ti tvoj dan, o najdraži grade... 
Poneku bih možda mogao napisati i o svjetskom danu nepušenja, no o tome više možete pročitati ovdje, a ja ću samo pušače pozvati da na taj dan bar zapale koju cigaretu manje. ...Zagreb te zove, dođi na ulice grada...
..Lijep grad. Volim ga,bas...iako ga volim ljubavlju Posjetitelja, ali da, volim ga....:o)
komentar napisao/la Lunjo (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 31. svibanj 2007 16:27:00
sri - 30.05.2007
Kiša pada, a svojim padom kao da uzrokuje pad pažnje kod mnogih. Paradoksalno je da je upravo u doba kiše (barem u prometu) upravo potrebna malo veća razina pažnje. Zbog otežanih uvjeta i drugačijeg ponašanja vozila u istima. Pa se onda tijekom kiša dešava veći broj nezgoda. Koje nisu toliko problematične dok je šteta samo materijalna. Jedna je nezgoda ovih dana uspjela privući malo više pozornosti. Ne, ne mislim pri tome na nezgodu koju je imala Renata Sopek, nego na nezgodu koja se dogodila u ponedjeljak malo iza podneva u blizini Trga. Gdje je pješakinja ostala priklještena pod tramvajem. I imala poprilično sreće, jer je, koliko sam uspio pohvatati informacija, trenutno van životne opasnosti. Ono što mi je, međutim, zazvučalo malo alarmantno je indirektno povezano s tom nezgodom, a vezano je za prolaznike. Kod kojih se svašta može očekivati, a obično se radi o tome da ljudi gledaju, a ponekad se na licima može očitati i lagana izbezumljenost, jer bi iz uvjerenja nešto trebalo poduzeti, a nemaju ni najmanje ideje što bi to bilo. Pa ostanu stajati. I meškoljiti se. Zahvaljujući, međutim, medijima gladnih senzacija i friških informacija s lica mjesta, prvo što se moglo vidjeti na licu mjesta su bili mobiteli i fotoaparati svih vrsta, koji su bilježili svaki trenutak. Ne ostavljajući mjesta pitanju što bi možda neki prolaznik mogao i/ili trebao učiniti. Hvala svim medijima koji su doveli do toga da svi znamo što u takvoj situaciji valja napraviti - ovjekovječiti te scene i slati ih na razne adrese... jer se nikad ne zna. Možda uspijete uloviti nekakav honorar. I svojih 5 minuta slave. Dobro je još Titus Maccius Plautus rekao... čovjek je čovjeku vuk. ...tamo gdje sam ja, tu su zaključana vrata grada Edena...
uto - 29.05.2007
U velikom broju mailova koji služe tome da razvedre ljude i uljepšaju im dan, jedan je tu prvenstveno da natjera ljude da se malo zamisle. Radi se o pismu koje je osmišljeno kako bi diglo razinu svjesti ljudima o tome što rade ovoj planeti koja nas udomljava, a temelji se na činjenicama koje nas okružuju. No, da ne bih sada ja puno laprdao, pismo izgleda otprilike ovako: Pismo je napisano 2070. Njegova važnost je IMPRESIVNA
Nadam se, da te čitanje neće oneraspoložiti... Jučer ujutro sam pod vratima našao čudnu omotnicu. Papir je bio hrapav i siv, kao da je mješavina papira i kovine. Marke nije bilo, a moja adresa je bila napisana jasno i pravilno. Znatiželjno sam otvorio pismo. Pismo je bilo napisano rukom i rukopis mi se učinio poznat. Još je čudniji bio datum i sadržaj pisma, koje vam dajem u nastavku. PISMO NAPISANO GODINE 2070. Dokument, objavljen u reviji "Crónica de los Tiempos" iz aprila 2002. U godini 2070-toj smo.
Upravo sam napunio 50 godina, ali kao da ih imam 85. Imam teške probleme, jer pijem malo vode.
Mislim da mi je preostalo još malo vremena.
Danas sam jedna od najstarijih osoba u društvu. Sjećam se kad mi je bilo 5 godina.
Sve je bilo sasvim drugačije.
U parkovima je bilo puno drveća, kuće su imale lijepe vrtove, a ja sam si mogao priuštiti punu kadu vode ili stajati cijeli sat pod tušem.
Sada za čišćenje upotrebljavamo maramice navlažene mineralnim uljima. Prije su sve žene imale lijepu kosu.
Sada si moramo brijati glavu, da je čista bez uporabe vode. Prije je moj otac prao auto vodom koja je tekla iz cijevi.
Sada djeca ne mogu vjerovati da se voda upotrebljavala na takav način! Sjećam se mnoštva oglasa “Štedi vodu”, ali nitko ih nije poštivao i ljudi nisu ni mislili da bi vode moglo nestati.
Sada su sve rijeke, potoci, jezera, slapovi i mora kontaminirani do te mjere, da se to više ne može popraviti ili ih više uopće nema.
Cijelo područje oko nas je jedna velika pustinja. Infekcije probavnog sustava, kožne bolesti i infekcije urinarnog trakta su osnovni uzroci smrti.
Industrija je paralizirana, nezaposlenost je dramatična. Postrojenja za čišćenje vode su glavni izvor zaposlenja, plaćaju pitkom vodom umjesto novcem...
Napadi za čašu vode su na zapuštenim ulicama svakidašnja pojava...
Hrana je 80% sintetična. Nekada su govorili da odrasla osoba treba popiti 8 čaša vode na dan.
Danas jedva popijem pola čaše! Ako imam i toliko!
Odjeću nakon nošenja bacamo, jer je grozna.
Morali smo se vratiti starom izvoru, jer vodovodna mreža ne radi, nema vode. Izgled ljudi je vrijedan sažaljenja. Izobličena tijela, dehidrirana koža puna rana zbog ultraljubičastih zraka, jer više nema ozonskog omotača oko Zemlje.
Zbog isušenosti je koža 20-godišnje djevojke kao kod 40-godišnjakinje.
Znanstvenici proučavaju razne mogućnosti, ali rješenja nema.
Voda se ne može proizvesti. Više nema dovoljno niti kisika, jer više nema drveća. Pomanjkanje kisika je znatno snizilo kvocijent inteligencije novih generacija. Morfologija sperme ljudi se promijenila.
Posljedica toga su djeca rođena s deformacijama, mutacijama i problemima u radu unutarnjih organa. Vladi moramo plaćati zrak koji udišemo. 137 m3 dnevno za odraslog čovjeka
Oni koji ne mogu plaćati, moraju otići iz “područja s ventilacijom” gdje su ogromna mehanička pluća koje rade na sunčevu energiju.
Zrak nije dobre kvalitete, ali može se disati. U nekim državama još uvijek postoje oaze s vegetacijom uz rijeke, ali ih strogo čuva vojska.
Voda je postala dragocjenost, skuplja od zlata ili dijamanata... Nema viće drveća, jer skoro nikada ne pada kiša.
Ako pada, pada kisela kiša.
Zbog atomskih pokusa i jake industrije kraja 20. i početka 21. stoljeća, godišnja doba su se drastično promijenila.
Ljudi su bili upozoreni na ta djelovanja, upozoreni da treba zaštititi okoliš, ali nitko nije mario za to. Kad me moja kći moli, da joj pričam kako je bilo kad sam bio mlad, pričam joj o tome kako su šume bile lijepe.
Pričam joj o kiši, o cvijeću, kako je bilo lijepo kupati se u rijeci, loviti ribu i piti vodu do iznemoglosti.
I o tome kako je ljudima bilo lijepo...
Ona me pita:
- Oče! Zašto više nema vode?
Tada osjetim strašno stezanje u grlu!
Ne mogu pobjeći od osjećaja krivnje, jer pripadam generaciji koja je uništila okolinu, koja jednostavno nije dovoljno ozbiljno shvaćala sva ta upozorenja...
Sada naša djeca plaćaju visoku cijenu... Ozbiljno mislim, da se više neće moći živjeti na Zemlji, jer je okolina uništena do te mjere, da više nema povratka...
Kako bih se rado vratio natrag i ljudima objasnio kamo vodi njihov nemar... dok je još bilo dovoljno vremena da se spasi naš planet! Što reći... i ima li se na to još išta za reći? ...hajde, Bože, budi drug, pa okreni jedan krug unazad planetu...
pon - 21.05.2007
Povremeno volim gledati u televizijsku spravu. Na kojoj se prikazuju svakojake slike. S tonom, čak. I trude se animirati što je moguće veći broj gledatelja. I gledateljica. Što vidim kao jedini razlog zašto se jedno znanstveno istraživanje onako razlomilo i iskrivilo u jednoj zabavnoj emisiji koju sam imao prilike gledati. Da ne bih sada reklamirao neke emisije i postaje, samo ću originalno istraživanje citirati. A glasilo je ovako nekako: Sinoć sam s nekoliko prijatelja vodio neobavezan razgovor, dok jedan od nas nije izjavio:
- Hej momci, da li ste čuli da se u pivu nalaze ženski hormoni?!! Uzimajući u obzir naše simpatije prema znanstvenim otkrićima, odlučili smo provjeriti tu tvrdnju. Munjevitom brzinom smo sljuštili 20-ak piva - u znanstvene svrhe, naravno! Rezultati ovog eksperimenta su bili zapanjujući: - svi smo dobili na težini
- naširoko i nadugačko smo pričali ne govoreći ništa konkretno
- imali smo teškoća i lošu koncentraciju vozeći auto
- ni po koju cijenu nismo priznavali da smo pogriješili, čak i kada je to bilo očigledno
- i kao kruna svega, svakih 5 min smo išli piškiti... i to zajedno! Eto što nam znanost svašta lijepoga donosi. ...pogledaj kroz prozor, gomila je bezbrižna...
phahahahhhah e hvala hvala:P:)))
komentar napisao/la janna, u vrijeme 21. svibanj 2007 15:41:00
pon - 14.05.2007
Koliko je ovdje ljudi koji znaju gdje je Siget? Ili je bolje da pitam koliko ljudi zna za naselje koje je najpoznatije po Velesajmu? Elem, Siget je po novome poznat po još nečemu. Naime, od 1.6. bi se u cijelom naselju (dakle, u svim ulicama) trebala uvesti naplata parkiranja. I to naplata u obimu druge zone naplate. Što bi značilo 8 kn/h ili 45 kn/mj za stanare. Pri tome se u potpunosti zanemaruje činjenica da su stanari već kupovinom stana u tom naselju platili i parkirno mjesto (koje ih može, ali i ne mora dočekati), te će time plačati za nešto što su poodavno platili. Službeno se obrazloženje vidi u slijedećoj izjavi: - NIJE NAM GLAVNI CILJ ZARADA od naplate parkiranja, nego uvođenje reda, kako posjetitelji tih ustanova ne bi ondje parkirali "na divlje", cijeli dan i zauzimali mjesto stanarima - rekao je zamjenik gradonačelnika Ivo Jelušić. Kako bilo, moj se glas nalazi na peticiji koja se protivi takvom nametu, ma kakvi razlozi za njegovo uvođenje bili. Takvo uvođenje plaćanja za nešto što je odavno otplaćeno može se desiti u svakom dijelu ne samo ovog, nego i bilo kojeg grada. Stoga se nadam da ću i ovime uspjeti motivirati nekoga da potegne par klikova mišem. Možda glas naroda ovdje i dalje nešto znači. Peticija se nalazi ovdje. ...i mater vetru dok je nama nas...
SUPER! zNAM GDJE JE SIGET!POZZ
komentar napisao/la vigga, u vrijeme 19. svibanj 2007 17:08:00
Ah znam susjed si mi pozz iz Dugava!
komentar napisao/la izgubljen, u vrijeme 20. svibanj 2007 15:59:00
čet - 10.05.2007
U moru svakakvih horoskopa, pravo je osvježenje vidjeti jedan koji možda i je malo stariji, a ipak nije proširen kao neki.
No, da ne dužim:
GRAĐEVINSKI HOROSKOP
Lopata (22. 12. - 19. 1.)
Rođeni u ovom znaku najčešće najebu. Dovedu ih na pripremu gradilišta i do vrata su u blatu. Inače se odlikuju analitičkim duhom i romantičnom prirodom, ali to im ništa ne koristi ako ih dopadne lopata. Dobro se slažu s rođenima u znaku Krampa.
Miješalica (20. 1. - 18. 2.)
Likovi iz ovog znaka su staložene i mirne osobe. Uglavnom su BMK, sve dok miješalica radi. Malo popizde ako se pokvari, ali onda skupe one rođene u znaku Lopate da oni to ručno odrade. Izrazito su vesele naravi i vole djecu. Muškarci žensku djecu od oko 250 mjeseci, žene svoju.
Dizalica (19. 2. - 20. 3.)
Rođeni u znaku dizalice su, logično, vitki, visoki i čvrsti. Malo nestabilni kao osobe, pa im se često dogodi da im zaliju stopala u beton. Da se ne prevrnu. Dobro se slažu sa Miješalicama. Dizalice su ljudi koji su tihi, oprezni i skloni magiji, misticizmu te vlašićkom siru i janjetini s ražnja.
Kontejner (21. 3. - 19. 4.)
Njihov zaštitnik je Crveni orao. Ne zna se zašto, oni tako tvrde. Navodno to je zbog gužve u baraci (kontejneru). Dobro se slažu s Lopatama, naravno ukoliko ovi ne pizde previše. Odlikuje ih velika umna snaga, emotivna energija i smrdljive noge.
Kramp (20. 4. - 20. 5.)
Izrazito produhovljene osobe kojima su obiteljski odnosi i vrednote na prvom mjestu. To je osobito vidljivo u njihovim psovkama gdje redovito spominju Boga, Crkvu, mater, oca, sestru, itd. Najintenzivnija religiozna iskustva ove vrste doživljavaju onda kad im nešto ne polazi za rukom. Treba još dodati da im je totem iz biljnog svijeta kupus.
Armirani beton (21. 5. - 20. 6.)
Armirani beton je znak u kojem su rođeni glavne face na gradilištu. Tvrdi i glupi, čvrsti i zajebani, strah su i trepet za Dizalice i Miješalice. Izbjegavati. Nemaju totema iz biljnog svijeta. Bradu i brkove rijetko briju. Neskloni iskustvima s područja higijene.
Pikhamer (21. 6. - 22. 7.)
Rođeni u ovom znaku su izrazito osjećajne osobe. Skloni depresivnim raspoloženjima kad im ponestane piva. Emotivno vezani za majčinsku figuru u liku dežurne konobarice. Ne podnose Lopate i Betone. Boja Pikhamera je ružičasta, a totem iz biljnog svijeta je kakaovac.
Mesna konzerva (23. 7.- 22. 8.)
Osobe iz ovog znaka često pate od povišenog kolesterola. Dobro se slažu s Kontejnerima. Oštroumni su i hrabre vođe. Ljudi iz drugih znakova ih vole, ali im često iza leđa jebu mater, naročito Betoni. Tajnovitost je izrazita osobina Mesnih Konzervi. Njihova boja je smeđa do crna. Totem iz biljnog svijeta je grah.
Šljem (23. 8. - 22. 9.)
Rođeni u ovom znaku su izrazito intelektualne osobe. Sve postižu glavom. Glavom najčešće štemaju, a ponekad i misle, iako je nisu skloni koristiti u tu svrhu. Obožavaju ih Dizalice i Betoni. Često se bave poezijom i romantični su. Hrabre i istrajne osobe, snažne u svakom pogledu s istančanim smislom za pravdu i obitelj. Zalažu se za druge i legalizaciju prostitucije. Boja im je, naravno, bijela.
Mujo (23. 9. - 23. 10.)
Rođeni u znaku Muje, face su na gradilištu. Najbolje se slažu s Lopatama i Krampovima, a najteže s Betonom. Prilično su socijalizirani i prijateljski nastrojeni, pa su rijetko kad sami. Skloni kulturnom angažmanu u birtijama i alpinističkom penjanju na lokalne opajdare i radodajke. Mujina boja je ljubičasta, a totem iz biljnog svijeta je burek.
Cigla (24. 10. - 21. 11.)
Cigla ima izrazito dobru sposobnost prosuđivanja i intuiciju, pa su stručnjaci za ljudsku dušu. Lako naslute kad se sprema neka pizdarija pa se mudro povlače u pozadinu odakle podjebaju u cilju mirnog rješenja konflikta. Najbolje se slažu s Betonima i Miješalicama, a ne podnose Krampove, Lopate, Mesne Konzerve i pisanu riječ. Totem iz svijeta biljaka je bršljan, a boja je boja cigle, samo zelena.
Severina (22. 11. - 21. 12.)
Severina se najbolje slaže s Kontejnerom i Mujom. Rođeni u ovom znaku skloni su analnom sexu, ali im se isto tako trebaju nadodati duševne karakteristike kao što su intuicija i velika sposobnost predviđanja. Osjećaju jaku averziju prema kameri i inače bilo kakvom obliku snimanja. Mane su im dlakavost. Boja Severine je crna, a totem biljka je trava. Melena, naravno.
...na putu sreo ljude, ranjene i lude...
E "to" baš nije moj zank niti horoskop, da znaš :-P...makar je blizu :-)
komentar napisao/la Morky, u vrijeme 10. svibanj 2007 16:58:00
strava horoskop, ja sam šljem i pišem poeziju, znači da je horoskop pogodio, pozdrav!
komentar napisao/la tisinaa, u vrijeme 10. svibanj 2007 21:09:00
Heheh ovo je vise nego dobro,prvi puta vidim takvo sto. Ja mjesalica i istina kad zakazemo angaziramo lopatu da to odradi hehe:) bas me nasmija. Veliki pozdrav i cestitam za naslovnicu.
komentar napisao/la tajnatajna, u vrijeme 10. svibanj 2007 21:56:00
hahahahahahha e baš mi je dobro započelo jutro s ovim:)))))
komentar napisao/la janna, u vrijeme 11. svibanj 2007 8:22:00
Svima vam veliki :-)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 11. svibanj 2007 11:22:00
..Topao pozdrav od Krampa...i malko zakasnjele ali,srdacne cestitke,a tri godine bloganja:o))
Javi se ,bolan..pisi..ponekad,dva-tri reda...;o))
komentar napisao/la Lunjo (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 13. svibanj 2007 21:56:00
uto - 08.05.2007
...let this party never end...
!
komentar napisao/la selma, u vrijeme 8. svibanj 2007 11:24:00
A zakaj mi nisi rekao? Za dobre želje nikad nije kasno zar ne? Vauuuu! Sretan rođendan tvom blogu, kako god se to drugačije reklo :-)
komentar napisao/la Morky, u vrijeme 11. svibanj 2007 15:54:00
čet - 03.05.2007
Siguran sam da nema potrebe posebno isticati kako se dnevne tiskovine mogu podijeliti na više kategorija. Pa su tako neke ozbiljne, neke baš i nisu, a neke samo odaju dojam ozbiljnosti. Sve dok se malo pažljivije ne promotri što zapravo u njima piše. Pa se onda dojam sruši poput kule od karata. Naravno, kada zapuhne malo jači vjetar. Bez obzira na takav stav prema novinama, kada mi to vrijeme dozvoli rado ih prolistam. Ili škicnem na online izdanje onih koje to nude. Povremeno mi neke teme čak i privuku pažnju. A neke me uspiju i rastužiti. Jedna od takvih tema se može naći ovdje, a tek mali dio za one kojima je lijeno klikati glasi ovako: Đorđe Balašević svoju je Oliveru predstavljao kao idealnu ženu u koju je beznandno zaljubljen i nakon više od 30 godina braka, no oni koji ju poznaju kažu kako je često okružena muškim prijateljima, a početkom ovog proljeća njezino je srce osvojio jedan beogradski menadžer zbog kojeg je i napustila kuću svog supruga. Možda ljubitelji mogu biti sretni na svoj način, jer bi moglo uslijediti novih njegovih uradaka, no, ako je vijest točna, vjerujem da će je upravo ljubitelji prihvatiti s nemalo tuge. Kako bilo, tražim riječi kojima bih završio... a možda je najbolje da završim upravo njegovim riječima... ...nedostaje mi naša ljubav, mila
bez nje se život kruni uzalud
nedostaješ mi ti, kakva si bila
nedostajem i ja, onako lud
ja znam da vreme ne voli heroje
i da je svaki hram ukaljalo
al' meni, eto, ništa sem nas dvoje
nije valjalo...
sri - 02.05.2007
U lijepim se trenucima ljudima često dešava da traže mane. Pa tako i u ovom vikendu (koji i nije baš svima bio produženi, no o tome neću razglabati) neki vide stvari koje bi slobodno mogli propustiti. I uživati što je srijeda zapravo ponedjeljak. Ili nije, nego je srijeda, samo s onim osjećajem ponedjeljka. Ili tako nekako. Kako god, praznik rada je prošao neradno. Što mi je svaki puta iznova pomalo djeluje kao skok u vlastita usta (vizualnim se tipovima unaprijed ispričavam na slici). No, kao blagdan ipak nema toliko veliki značaj koji su mu nekada pridavali. Što se može i na wikipediji vidjeti po prilično šturom tekstu. Koji glasi ovako nekako: Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke demonstracije odžane u Chicagu dana 1. svibnja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više od dvije stotine radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt. Demonstracije su održane radi zahtjeva radnika za osamsatnim radnim vremenom. 1. svibanj se kao međunarodni praznik rada obilježava od 1889. godine, a u Hrvatskoj je prvi put obilježen 1890. godine u Maksimiru. U vrijeme realsocijalizma, ovom blagdanu je bio pridavan veliki značaj, tako da je u tim državama bio blagdan u razini sa novogodišnjim, "revolucionarnim" i "osloboditeljskim". Ipak, nekako mi je nelogično (mada svaki slobodan dan rado prihvaćam) kao neradni dan vidjeti Praznik rada. Ajde, da su ga nazvali danom radnika, to bi mi i bilo shvatljivo. Ovako mi to zvuči kao propovjedanje crkve, koja kaže kako je nedjelja sveti i neradni dan u kojem nitko ne bi trebao raditi. A svećenici najviše posla imaju upravo nedjeljom. Pa sad nek' čovjek bude pametan. Dobro kažu... ignorance is bliss. ...za lude misli nemam vremena...
|
