About
Stanje mjeseca
|
|
|
|
pon - 30.05.2005
I dok strpljivo čekam da se uploadaju sve slike što uslikane su danas, prebirem kroz misli još jednog vrućeg, ljetnog dana u kojem sam uspješno natjeran da se kulturno malo uzdignem. Naime, imao sam tu čast i priliku odgledati Pepeljugu u ZeKaeM-u, u izdanju koje me je poprilično uspjelo iznenaditi. 
Tek jedna od slika iz priredbe koja mi je uspjela osvježiti dan i izmamiti još poneki osmijeh, uz sve one što izazvani su pri svim onim mislima što kroz glavu mi prolaze. Još samo mi je za potpunu sreću potrebno čekati dok i tikvan-poštar ne skonta ko to čeka sa fronta... kakvu dobru vest...
skontaće ;)
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 30. svibanj 2005 22:59:00
ej, pa ja sam 7 god pohađala satove glume u ZeKaeM-u!!!
joj, kako mi je drago da si gledao nešto!
pusa
komentar napisao/la barbara, u vrijeme 30. svibanj 2005 23:18:00
i ja bi da konačno počnem gledati neke nove životne predstave.
komentar napisao/la Lu, u vrijeme 31. svibanj 2005 17:08:00
i tek da znaš..
komentar napisao/la 3per, u vrijeme 31. svibanj 2005 19:05:00
ned - 29.05.2005
I opet noći besane su. Što i ne zvuči tako loše u noćima kada snovi u noćne se more pretvaraju. No, umjesto njih sada tek pitanja se nameću. Pitanja pomiješana s razmišljanjima. Razmišljanjima potaknutima pitanjima. A pitanja posljedica razmišljanja su. Osjećam kako sve brane prije ili kasnije popuštaju. Pukotine u zidinama što oko mene dignute su sve su veće. Osjeća li se to val propuha? Ni kineski zid već dugo vremena nepremostiva prepreka nije, zašto onda čudila bi me propusnost mojih zidina? Umoran... Željan... ...za svaki slučaj, još uvijek samo svoj...
pitanja se uvek nameću, a zidovi uvek pucaju...
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 29. svibanj 2005 12:45:00
ej, mali... ne daj se umoriti tek tako...
a što je čovjek bez želja i snova?
komentar napisao/la eto ti pesma (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 29. svibanj 2005 22:18:00
...
komentar napisao/la barbara (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 30. svibanj 2005 11:07:00
u svakom slučaju, ... ne daj se ti meni. pogledaj, di+vnog li sunca
komentar napisao/la barbara, u vrijeme 30. svibanj 2005 11:08:00
...
komentar napisao/la barbara, u vrijeme 30. svibanj 2005 11:36:00
sub - 28.05.2005
I, iako sam imao najbolju namjeru izbjeći stihove ponovo, vrući ljetni dan poziva na pjesmu, a pitanja i misli što kroz glavu kruže mogu se opisati slijedećima: that summer, we talked endlessly
always, about everything,
fusion, nothing new for you
i felt, hey, under and, cool breezes
the heavenly face me, sitting in my memory,
hold me, i remember
face me, sitting in my memory,
hold me, i remember and we argue, constantly
disagree, about everything
distance, nothing new for me
i feel uneasy, under this thing
thoughts away
the heavenly face me, sitting in my memory,
hold me, i remember
face me, sitting in my memory,
hold me, i remember
i remember and darkness falls in my eyes
and days are far from rosy now
and if i asked for the sky
would you still shelter me
when the sky falls i remember
i remember face me, sitting in my memory,
hold me, i remember
face me, hidden in my memory,
hold me, i remember
i remember
sitting in my memory
i remember
Sunce obasjalo je grad i toplina uvlači se u svaki skriveni kutak. Oboje prihvaćeno je više nego dobro i sve manje odjeće tek pomaže da i jedno i drugo čim više upijemo u sebe. Ljeto je opet u gradu. Kao i svakoga ljeta, krajevi u kojima obitavam postali su naglo interesantni i krcati ljudima. Istovremeno, sve što trenutno želim je maknuti se od sve te gužve. Pa to i činim. I lutam krajevima koji kao da postaju zaboravljeni čim sunce svane i svi krenu tražiti osvježenje kraj vodenih površina sa sladoledom u ruci. I znam da nikada u svojim lutanjima nisam sam. Osmijeh, u čijem kutku osjećam ono nešto što drugima nedokučivo je, prati me. I život je lijep. ...sunce, hvala ti što si izašlo za mene...
čet - 26.05.2005
Dan lijep, neradan i, kako mu je već stigao kraj, sada se čini i prokleto kratak... no, završavam ga mišlju koju svojedobno je izrekao Andy Rooney: "Computers make it easier to do a lot of things, but most of the things they make it easier to do don't need to be done."
sri - 25.05.2005
Come over here
All you got is this moment
The twenty-first century’s yesterday
You can care all you want
Everybody does yeah that’s okay So slide over here
And give me a moment
Your moves are so raw
I’ve got to let you know
I’ve got to let you know
You’re one of my kind I need you tonight
’cause I’m not sleeping
There’s something about you girl
That makes me sweat How do you feel
I’m lonely
What do you think
Can’t take it all
Whatcha gonna do
Gonna live my life... [INXS - Need You Tonight]
uto - 24.05.2005
...zumbuli su zumbuli, a ruža je ruža,
pa da na kraj sveta iznikne...
:)
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 25. svibanj 2005 0:40:00
...otad baš ne uzimam svaku šta se pruža...
komentar napisao/la ProzaKa, u vrijeme 25. svibanj 2005 0:45:00
ma da se redom postroje....
:)
volim tu pjesmu, zbilja
komentar napisao/la eto ti pesma (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 25. svibanj 2005 10:52:00
joj jebem vam balasevica. doktor za emocije
komentar napisao/la martin, u vrijeme 25. svibanj 2005 10:59:00
necu nist komentirati, samo da znas jos nisam nedoplatila kredit, i to je razlog mog nejavljanja... interesantni stihovi, mrvice...
komentar napisao/la Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 25. svibanj 2005 13:03:00
ne mogu se ne sjetiti 'malog princa'..:)ja se zaista odmorim na tvom blogu..milina..mah,serph.(helena*)
komentar napisao/la Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 26. svibanj 2005 18:04:00
pon - 23.05.2005
S vremena na vrijeme, kako i pjesma sugerira, desi se da se, prosto k'o u opereti, sklopi sve. Nije samo što sam prozvan vješcem, već mi je početak tjedna, koji započinje punim mjesecom, donio i početak novoga tjedna, u kojem sam napokon krenuo s čitanjem nove knjige... i da ne dužim, dozvoljavam si tek mali citat iz iste. When Desiderata Hollow was a girl, her grandmother had given her four important pieces of advice to guide her young footsteps on the unexpectedly twisting pathway of life. They were: Never trust a dog with orange eyebrows, Always get the young man's name and address, Never get between two mirrors, And always wear completely clean underwear every day because you never knew when you were going to be knocked down and killed by a runaway horse and if people found you had unsatisfactory underwear on, you'd die of shame. And then Desiderata grew up to become a witch. And one of the minor benefits of being a witch is that you know exactly when you're going to die and can wear what underwear you like. Which explains a lot about witches. ...and see the bird with a leaf in her mouth...
bok! daj mi reci kakav je ono link na blogu Ivan Horvat???
komentar napisao/la eto ti pesma (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 23. svibanj 2005 21:29:00
a mesec je tako pun :)
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 23. svibanj 2005 23:18:00
moj dragi seraphim, baš te se sjetim nekada kad je pun mjesec... jer, pun me mjesec podsjeti na nešto sanjarsko.
komentar napisao/la eto tki pesma (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 24. svibanj 2005 18:24:00
ned - 22.05.2005
Opet ću danas, kao toliko puta do sada, sklopiti oči. I pustit ću taj glas da prostruji kroz mene. Taj melodičan glas, čija pjesma i ptice tjera da nakratko zastanu i dođu do daha. Sklopit ću oči i čuti tu pjesmu koja putuje kroz mene i ispunjava me. Tjera me da poletim, dok leti skupa samnom. ...daleko more sada tvoj je dom
nose te teške plime
oseka traje u srcu mom
ponavljam tvoje ime... I silina pjesme tjera me da sklopljenih očiju ruke širim. Znaš da tu je mjesto što te čeka. Dok ja čekam da čujem kako pjevaš. Pjesma. Ona dira gdje i riječ majke. I živo traje u sve naše dane. Pjesmom pružaš ruku, otvaraš dušu, vidiš neviđeno... I tako raspjevan se umiriš, otvoriš i ne govoriš. Sve kaže Pjesma. ["Baklje - S moren zora sviće"] Zapjevaj mi... ...let it fill my soul and drown my fears...
tenks još 1x
komentar napisao/la barbara18 (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 23. svibanj 2005 0:11:00
sve kaže pesma...
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 23. svibanj 2005 0:45:00
Fly me to the moooon, and let me plaaay among the staaars, let me seee what spring is like on Jupiter and Maaars, In other woooords, hold my haaands, in other woooord, darling kiss me...
komentar napisao/la Lu, u vrijeme 24. svibanj 2005 14:28:00
sub - 21.05.2005
Jednog ću ti dana reći da si mi ušla u san. Jednoga dana. Reći ću ti kako sam ti ugledao oči. Kako si me tim očima pažljivo promatrala i kao da upijala si svaki dio mene. Gubio sam se u tom pogledu i pronalazio u njemu samoga sebe. Jednog ću ti to dana reći. Reći ću ti kako i ja sam tebe gledao i s osmijehom vidio kako samu sebe u mom pogledu nalaziš. Uz tebe u tom pogledu nije bilo mjesta za ništa drugo. Samo tebe taj je pogled i htio primiti. I kroz poglede bili smo stopljeni jedno s drugim. Jednoga dana reći ću ti da sam te sanjao. No, danas još nije taj dan. Ili možda ipak jest? Znam da znaš. Moj snu... ...i noćima već gorim istom vatrom i u snu...
nekada se to jednostavno mora i reći, čak iako zna...
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 21. svibanj 2005 17:15:00
divno je ovo, znaš... grije. otopilo bi i santu leda, a kamoli moje srce. znam da znaš.
komentar napisao/la Lu Melted (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 21. svibanj 2005 17:15:00
jao, al seraphim negdje slama srca... ovakvim stvarima... :))))
pozdrav!
komentar napisao/la barbara18 (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 21. svibanj 2005 18:22:00
Be strong!!! Fenomenalan blog : )
komentar napisao/la Lucy16, u vrijeme 22. svibanj 2005 10:49:00
Više od 8000 maturanata uz 30 intervencija hitne i 7 ljudi u bolnici proslavilo zadnji dan škole. Iako je ovogodišnja "norijada", s obzirom na broj izgreda, proglašena najmirnijom u proteklih pet godina, policija je ipak zbog pijanih maturanata intervenirala više od 50 puta. Ovisno o mjestu s kojeg se informira, brojka privedenih varira od 40-50. Eh, mirnija norijada. I onda s pomalo tuge gledam kako to izgleda u drugim gradovima. Čak ne treba gledati daleko. Dovoljno je bilo vidjeti ples koji je izveden na ulicama Osijeka. Da i ne spominjem Ljubljanu, koja je svojim ovogodišnjim obilježavanjem norijade ušla u Guinessovu knjigu rekorda. No, i to je ostalo za nama, a nakon vikenda će i većina posljedica biti sanirane i potisnute u zaborav, a lijepe slike su one koje će ostati urezane u pamćenje. I još jednoj generaciji život pravilno tek započinje... ...to me, you're strange and you're beautiful...
eh, bila s njima norima po cijeloj ruti, pratih ih. Bilo je svega, i ružnog, ali i lijepog. Najdivnije je bilo kada su mi dvije djevojke prišle i iz čista mira me zagrlile, bez da traže da ih snimim kamerom ili da budu na tv. baš su bile predivne duše. to je moje naj sjećanje s norijade. A drugo je humoristično, kad je jedna umirovljenica upitala "JEl, to glatko ili oštro?" misleći na brašno koje su neki maturanti dijelili siromašnima.
komentar napisao/la Lu , u vrijeme 21. svibanj 2005 17:18:00
nije baš humoristično, mislim da to svjedoči o tome da su umirovljenici siromašni... jadna baka...
komentar napisao/la Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 21. svibanj 2005 18:21:00
krivo shvaćeno, definitivno. Bila mi je tako originalna, ona se baš iznenadila i razveselila što joj je netko nešto darovao, i bila je puna duha, pa mi je bila baš odlična, i taj komentar koji joj je spontano izletio bio je vrlo iskren. još nam je pričala šta će sve od toga napravit, gibanicu, štrudlu, ovo i ono, i bila je baš zakon. krivo si me razumio neregistrirani...
komentar napisao/la Lu, u vrijeme 22. svibanj 2005 10:41:00
a jesu ovi stihovi od weeping willows?........
komentar napisao/la Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 22. svibanj 2005 15:31:00
Nisu. :-)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 22. svibanj 2005 15:56:00
pet - 20.05.2005
Nakon praćenja povorke, koja slijedila je kamion iz kojeg je treštila glazba i radi kojeg je Savska dosta vremena bila blokirana, s osmijehom sam se na licu vratio u svakodnevne dužnosti.
Moje iskrene čestitke svim maturantima, koji danas slave svoj dan.
ajme, norijada... neka se zabavljaju, al' bolje da danas nemam obaveza u gradu...
komentar napisao/la liby, u vrijeme 20. svibanj 2005 13:30:00
hvalaaaaaaaaaaaaa
komentar napisao/la Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 20. svibanj 2005 23:49:00
čet - 19.05.2005
S vremena na vrijeme, svatko tko ima svoju e-mail adresu i aktivno je koristi za komunikaciju dobija i razne chain-lettere, a što će svatko od nas napraviti s njima pitanje je za sebe. Do sada sam ih i ja dobio svakakvih i u svakakvim oblicima, a jedan od dražih koji mi se periodički pojave u inboxu (u, istina, mrvicu skraćenom izdanju) izgleda ovako:
Moj prijatelj otvori jednu od ladica koja je pripadala njegovoj ženi. Izvadi jedan zamotuljak u rižinom papiru reče: "Ovo nije bilo što, ovo je nešto specijalno"......
Odmotao je paketić i odbacio papir, i onda se duboko zagledao u biranu svilu i čipku. Ona je ovo kupila kad smo bili prvi put u New York-u, prije otprilike osam ili devet godina. Nije to nikada upotrijebila. Čuvala je to za neku "specijalnu priliku".
"Dobro... ja mislim da je sada prigodna prilika za to".
Prišao je krevetu i položio rublje pored druge garderobe, koju će ona imati na pogrebu...
Njegova žena je umrla.
Okrenu se prema meni i reče: "Ne čuvaj nikada ništa za neke specijalne prilike, svaki dan u tvom životu je specijalan"
Još uvijek mislim na njegove riječi... one su promijenile moj život. Više čitam, a čistim manje. Sjedim na terasi i uživam u pejzažu i ne smeta mi korov u vrtu.
Provodim više vremena s porodicom, a manje na poslu. Shvatio sam da je život u suštini jedna cjelina ispunjena užicima, a ne tečaj preživljavanja.
Više ništa ne čuvam. Upotrebljavam svoje kristalne čaše svaki dan. Obučem svoj novi sako kad idem u supermarket, ako mi je želja. Ja ne čuvam svoj najbolji parfem za specijalne izlaske, ja ga upotrebljavam uvijek kad poželim.
Fraze..."jednog dana" i "jednog od ovih dana" su nestale iz mog rječnika. Ako nešto vrijedi vidjeti, slušati ili raditi, onda ja to želim vidjeti, slušati ili raditi SADA.
Ja nisam siguran u to što bi žena mog prijatelja uradila, da je samo znala da je neće biti ovdje sutra, u što mi svi vjerujemo. Ja mislim da bi ona bila više u kontaktu sa svojom familijom, svojim najbližim prijateljima.
Ona bi možda nazvala svoje stare prijatelje i molila za oproštaj za neke nesporazume, i pomirila se s njima. Vjerujem da bi ona išla jesti u kineski restoran, to je njena omiljena hrana.
Upravo ove neučinjene male stvari što meni smetaju, ako bih ja znao da su mi sati izbrojani. Smeta me što sam prestao sretati svoje dobre prijatelje koje sam "jednog dana" htio kontaktirati.
Smeta mi što ne pišem pisma, koja sam mislio pisati "jednog od ovih dana". Smeta mi i žalosti me da nisam rekao svojim roditeljima, svojoj braći i djeci, češće, koliko ih volim.
Sada pokušavam ne zakasniti, ne držim po strani, ili čuvam nešto, što može obogatiti naš život sa smijehom ili radošću.
I svaki dan kažem samom sebi, da je danas jedan specijalan dan... Svaki dan, svaki sat, svaka minuta... je specijalna.
...mene neće mijenjati... ja se ne znam s mržnjom družiti...
oh, mislim da znam onu koja ti je proslijedila pismo....
učinilo mi se pametnom mišlju, pa sam ti je poslala... drago mi je da mi ne zamjeraš. pusa
komentar napisao/la Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 19. svibanj 2005 18:20:00
sri - 18.05.2005
Radni tjedan vuče se polako, kao teretni vlak. Ima trenutaka kada čini se, istina, kako taj put zapravo vodi ukrug i tek poneka promjena krajolika ukazuje na promjene koje su svakodnevne i dio svakodnevice. Uistinu se u životu ne valja žaliti. Bez obzira na sve. Ne treba ni na trenutak ovom hladnom svijetu pokazati kako možda imamo poneku slabost. Bar ako nemamo snage prihvatiti kritiku. No, u tom se slučaju najbolje povući u nekakav kut i pomiriti se s time kako nikada ništa od onih koji se povlače neće biti ni napravljeno. I neće biti izloženi kritikama. Ni pohvalama, no za neke je to sitna cijena. Ujed kritike desio se i meni, kada sam si dozvolio reći kako me jedan posao lagano otupljuje. Što je, tek usput budi rečeno, živa istina. Neki poslovi kao da su smišljeni kako bi ostali gledali kako sive ćelije bježe negdje tamo daleko. Na takvu opasku, postavljeno mi je pitanje mogu li više otupjeti? E, kolega, kraj nekih bi i puno oštriji odavno otupjeli. Pa, ipak vjerujem da bar malo oštrine u sebi imam. A možda i nemam. Morat ću pitati nekog pametnijeg od sebe. Evo, odmah sutra. Sve u svemu, sutra je novi dan. I neka ostane poput današnjeg, dan u kojem osjetilo se i sunce i kiša, tek led baš ne mora opet padati. Neka sačeka one puno toplije dane kada će ga se mnogi još zaželjeti. U ogromnim količinama. ...nekin našin obalama sna...
uto - 17.05.2005
ja te nikada neću upoznati
jer kad budem im'o hrabrosti
blizu nećeš biti ti
kao dim od cigarete
kao tračak svjetlosti
pred očima slike lete
nose miris prošlosti
zbog nje se boluje...
hej živote,
umrijeću noćas od ljepote
zaspaću noćas ja zbog nje
da nikad me ne probude
oko usana
čiji miris čuvaš ti
nije lako naći razlog
da o tebi ne mislim
zbog nje se boluje...
Prva strofa je poslala žmarce po mom tijelu... nadam se da ne, iskreno se nadam da ne.
komentar napisao/la Angelus (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 17. svibanj 2005 20:31:00
Nocas je moja tuga
Poprimila ljudski oblik
Otvorio sam oci
Ispred sebe ugledao svoj lik
Pruzio sam si ruku
I rekao, hajde
Vrijeme je da se krene
komentar napisao/la Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 17. svibanj 2005 22:52:00
jednom me jedna vrlo, vrlo posebna i draga osoba uputila na jedan citat "Ono bitno očima je nevidljivo"
komentar napisao/la Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 17. svibanj 2005 23:20:00
ned - 15.05.2005
Nakon cijelog tjedna ispunjenoga poslom, napokon nedjelja koja donosi odmor. I odmah s buđenjem prisjećanje na ono što je već čitav niz nedjelja napravilo posebnima. Naravno, kako već dugo nije bilo nikakvih izbora, treba odraditi još jedne. Weeeee... hvala političarima. Uistinu ne znam što bi se nedjeljom moglo raditi kada ih ne bi bilo. S druge strane, dobro je da su ti izbori napokon pri kraju. Sada će se možda i moći prolutati nekim putevima, a da se ne nađe na pogledu plakata s kojih se smiješe lica koja su nerijetko i totalni anonimusi. I svi nekog vraga obećavaju. Svima će nam biti bolje, samo ako im vjerujemo. I omogućimo da prvo njima bude bolje. Možda se i nas sjete kada sebe riješe. A možda i ne. No, ne treba puno misliti na to, već iskoristiti nedjelju za odmor i punjenje baterija. Još je jedan tjedan ostao negdje iza nas i možemo lagano sumirati sve ono što je u njemu postignuto, te planirati što bi se moglo napraviti tijekom slijedećeg, koji počinje već sutra. Istina, kako s planiranjem stojim, već ujutro mogu i zaboraviti na to da sam išta planirao, no to je priča za sebe. U ogledalu vidimo osobu koja je odgovorna za sve naše uspjehe i neuspjehe. Ono što je kod svakoga od nas drugačije jest izraz lica kojeg u tom ogledalu ugledamo. Je li to osmijeh, koji odražava radost življenja ovog života, ozbiljnost koja se miješa s brigama cijeloga svijeta ili očajanje radi razočaranosti životom. Ne znam što drugi biraju, no pogledom u vlastitom ogledalu nalazim osmijeh i kada ga nakratko izgubim. I takav, nasmiješen, prolazim kroz još jednu izbornu nedjelju, ispunjenu vremenom koje mi je prilično po volji i obećava mi još jedan ugodan tjedan za kojeg punim baterije. ...have said the wrong things right a thousand times...
bravo, milo moje.
komentar napisao/la barbara18 (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 15. svibanj 2005 23:39:00
dobro je dok je samo nakratko...
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 16. svibanj 2005 1:37:00
pet - 13.05.2005
Klik!
Previše misli skupljenih u prekratkom roku. Posljedica - lagano isključivanje.
Klik!
Kakofonija misli poput bujice kreće i ruši sve pred sobom na što nalijeće. Sreća ili ne, petak je. Jel' je? Kad prije?
Klik!
Petak 13. Weeeee. Dan kao stvoren za sve praznovjerne. Jedan od onih koji mi se po ničemu posebno ne ističu, a svakako ga ne bih mogao nesretnim nazvati. Samo da mi pođe za rukom zaustaviti te misli što poput šume su koja se od stabala ne vidi.
Klik!
Vrijeme je za lagano isključivanje i puštanje blaženog osmijeha da na licu se razlije. Dok sunčeve ga zrake miluju. I toplina sunca ugodne snove toplijima čini.
Klik!
...ma što da želim, sve je tako daleko...
čet - 12.05.2005
Stuck on you
I've got this feeling down deep in my soul that I just can't loose
Guess I'm on my way... Needed a friend
And the way I feel now I guess I'll be with you til the end
Guess I'm on my way
Mighty glad you stayed...
sri - 11.05.2005
Sve duži je put ka zapadu što sunce ga radi te sve kasnije pronalazi svoje mjesto negdje tamo daleko, u predgrađu, prepuštajući noćnom nebu da zavlada i pronese nas kroz svoju tamu do novoga dana. Nakon nekoliko dana što bili su ispunjeni kišom, oblaci su se odlučili malo razmaknuti i dati nam okus dana koji nam predstoje. Iako još uvijek prohladno, sunce je zasjalo i obećalo svoj novi dolazak. Samo treba biti strpljiv i polako se sa zapada, kuda se odlučilo pobjeći, okrenuti ka istoku i dočekati pjesmu ptica što će mu prethoditi. Sunce... jedino nešto za što sa sigurnošću možemo reći da je tu, mada mu oblaci ne daju da nas takne svojim zrakama. No, i oblaci su tu tek zato da bi to sunce jače poželjeli i više ga cijenili kada nas opet obasja. Pogleda i dalje uprtog u smjeru zapada, pozdravljam to sunce što na odmor nakon naporna dana se sprema... ...do sunčevog plamena i pred sud vremena svi idu bez razlike...
i dobro je da je tako...
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 12. svibanj 2005 0:05:00
pon - 09.05.2005
Divno...
komentar napisao/la Angelus (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 17. svibanj 2005 20:32:00
ned - 08.05.2005
U katoličkom svijetu danas se slavi Majčin dan. Ljubav o kojoj govori Isus u dobrim majkama se udomila, posvjedočila, ostvarila. Jedna učiteljica je dala osnovcima zadaću s nagradom: Što je majka? Jedan dječak vrti u ruci svoju olovku i ništa ne piše, i tek kad je završavao sat napiše: Majka je majka! Uradak je bio nagrađen. Zapravo, iz razloga koje čuvam negdje duboko u sebi nemam namjeru danas se raspisati o temi majke, mada svim majkama želim sretan njihov dan. Nije baš da se uvijek kao takav previše slavio, a mnogi niti ne znaju kada točno pada, no ipak nas ima još koji i na takve stvari povremeno pazimo i pratimo ih. No, pratiti ih ne znači i da ih se može pravilno i obilježiti. Vjerojatno u nekom sutra sve će sjesti na svoje mjesto, samo to sutra valja dočekati da svane. ...neko to od gore vidi sve...
čet - 05.05.2005
S ponoći što se približava, dolazi i onaj dan kad razmišljanje u meni je prelomljeno i odlučio sam krenuti u avanturu pisanja bloga. Teško je u riječi pretočiti sve misli koje su mi u tim trenucima prolazile kroz glavu, a još teže je prisjetiti se svih razloga koji su govorili za i protiv pisanja, no u proteklih godinu dana ne mogu reći da sam zbog početka požalio što sam krenuo s pisanjem. Ponešto se od onda promijenilo i vjerujem da tek šačica je onih koji se još sjećaju kako je izgledalo moje prvo javljanje, budući je i arhiva malo skraćena. Zanimalo nekoga ili ne, evo na što je to ličilo... Za početak, tek kratki pozdrav... 
Dok slušam kišu kako kaplje mi po prozorima, uživam u sivilu što od proljeća kao da jesen pravi i dan započinje mi ispunjen romantičnim osjećajima. Strašno ja kako puno ljudi ne voli te udarce kapljica koje prikrivaju sivilo grada i savršeno se uklapaju u monotoniju unutrašnjosti mnogih. Pri tome ni spominjati ne želim pročišćavajuće djelovanje što ga kiša ima. No, svakom svoje... i dok dalje slušam kišu kako sipi, svima želim da uživaju u još jednom lijepom kišovitom danu. :-) Nakon godinu dana mogu reći da se ponešto promijenilo, no neke su stvari ostale iste. Sada je, istina, noć i spremam se lagano sa svojim mislima utonuti u nju i predati se snu, no i opet slušam ritam kiše što pada i obećava mi nove osmijehe i užitak utonuća u novi san... i novi dan. ...skriven u kutu bola opijam se riječima...
sri - 04.05.2005
Jedina moja devojčice, ovo je tvoja pesma. Spevao sam je tebi... tebi, inspiracijo mog života. Svaki tren proveden sa tobom ostao je zabeležen duboko u meni. Kuda god krenem, ma šta da radim, i na javi i u snu, tvoj lik mi je pred očima. Treperi u izmaglici sećanja i gleda me blago... tako nežno i nevino kako samo ti umeš. Ti si kao bajka, mirišljava moja, kao cvet koji nikad ne vene. Maco, ti si kao sunce koje nam život daje. Tako topla i sjajna, tako velika i žuta. Devojčice moja, jedina moja, ljubavi...
uto - 03.05.2005
Primi me za ruku... čvrsto.
Moj ispružena desnica neka ti bude vodilja u ovoj noći što pred nama je. Primi se za nju čvrsto i pođimo zajedno.
Druga zvijezda lijevo, pa ravno do jutra.
I naći ćemo se zajedno na mjestu koje običnim je ljudima tek na trenutak vidljivo. U onom trenutku u kojem java se pretvara u san. I kada nitko nije siguran u ono što uistinu vidi.
Putovat ćemo nošeni vedrim mislima dok odmor će nam pružati oblaci što putem se nađu. Vjetar milovat će nas, a zvijezda sjaj samo dodatno ukrašavati osmijehe koje ćemo si poklanjati. Sve do zore, koju najavit će nam ptica pjev...
Primi me za ruku...
...dok dobuje kiša u ritmu tam-tama kroz noć...
ned - 01.05.2005
I dok praznik rada puni nam trbuhe grahom i kobasicama, a neradom označavamo kako kroz cijelu godinu radimo, ovaj ću dan još jednom obilježiti prikladnom pjesmom. Plamene zore bude me iz sna
Fabrička jutra, dim iz dimnjaka
Pesma se ori, mladi radnici
Čelična jutra, hitam k fabrici
Drugovi moji, hrabri, veseli
Bicikle voze, ponositi svi
Drugovi moji, hrabri, veseli
Pobede nove nosit ćemo mi Sunce već greje, vetar čarlija
Jutarnja rosa, zemlja mirisna
Sunce već greje AAAAAAA
Bogata žetva, radujem se ja Visoke peći potpaljujem ja
Ruda se topi, nasmejan sam ja
Pesma se ori, peva fabrika
Pesma se ori AAAAAAAA
Novi dan, novi mjesec... novi, neispisani list koji čeka da ispunimo ga riječima koje ispoljavaju naše misli. No, ponekad nameće se pitanje ima li toliko riječi koliko misli kroz glavu prostruji. Početak ovog mjeseca donosi nam praznik rada. Bar nama koji nekog vraga i radimo. Kako uvijek iznova volim proučiti pozadinu dana koje obilježavamo kao posebne, evo što nam arhiva hrt-a kaže o današnjem danu. Cijelo 19. stoljeće bilo je obilježeno bezdušnim iskorištavanjem radnika. Niske nadnice i višesatni dnevni rad, od 12, čak i 18 sati za odrasle pa i djecu, iscrpljivao je ljude koji su u svim zemljama razvijenog kapitalizma štrajkovima zahtijevali dostojnije uvjete rada i života. Štrajkaški pokreti doživjeli su najveći razmah u SAD, posebno u Chicagu gdje je 1. svibnja 1886. prosvjedovalo oko četrdeset tisuća radnika. Na zboru čikaških radnika, na kojem su istaknuti zahtjevi simbolizirani u tri osmice - osam sati rada, osam sati odmora i osam sati kulturnog obrazovanja - policija je intervenirala oružjem i ubila šest, ranila oko 50 radnika. Mnogo je demonstranata bilo uhićeno, a vođe štrajka bili su izvedeni pred sud. Pet ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju. U spomen na čikaško krvoproliće, na Prvom kongresu Druge internacionale 1889. odlučeno je da će se 1. svibnja svake godine održavati radničke demonstracije i manifestacije. A već od sljedeće godine, taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti radništva. I u Hrvatskoj praznik rada počeo se slaviti 1890. Hrvatski radnici istaknuli su zahtjeve u znaku triju osmica. Zagrebačko je radništvo kao uvod u proslavu te godine održalo mnogo štrajkova i skupova. U zgradi Hrvatskoga doma, kako su pisale Narodne novine, govornici su na velikoj radničkoj skupštini pred tisuću radnika naglasavali kako su svi za rad, ali i kako žele živjeti kao ljudi. Tijekom idućih godina radnici su u zapadnim zemljama, uz posredovanje sindikata i sporazumijevanjem s poslodavcima, odnosno s državom, postigli zapažene uspjehe u borbi za svoja prava pa su s vremenom smirene socijalne tenzije. U istočnim zemljama radnički pokreti došli su pod potpuni nadzor komunističkih partija, koje su formalno zagovarale socijalnu pravdu, ali je stvarno radništvo podvrgnuto još većem izrabljivanju nego na zapadu. S vremenom su proslave praznika rada u tim zemljama pretvorene u velebne državne priredbe i mimohode, kojima je svijetu trebalo pokazati kako radnička klasa daje punu potporu državno-partijskim birokratiziranim strukturama. Unatoč svemu 1. svibnja ostaje i danas svijetla tradicija međunarodnog radništva. Svim radnim ljudima sretan praznik rada (ma koliko da nam ove godine pada na neradni dan - nedjelju), a posebne čestitke Crvenkapici (ma koliko nam ne pisala puno u zadnje vrijeme) na rođendanu. Brojku ćemo diskretno prešutiti, tek veseleći se prilici proslavljanja uz kolače. ...if I was the earth I would be your solid ground...
|
