About
Stanje mjeseca
|
|
|
|
čet - 29.03.2007
Kako već većina ljubitelja glazbe zna, poprilično nam se približilo doba svakojakih nagrada, a jedna od interesantnijih je Zlatna Koogla. Da se razumijemo, meni interesantnijih. Što ne znači da bi i nekom drugom trebala biti interesantna. Unatoč medijskom interesu kojeg svakako izaziva. No, nekako mi par sitnica u cijeloj priči oko Zlatne Koogle nisu najjasnije. OK, jasno mi je da se poprilično dobro već unaprijed zna program. Pa se tako posvuda može saznati kako će u subotu u Tvornici biti interesantno, nastupaju Edo Maajka, Gustafi, Boa, Dino Dvornik Protiv Dalibor Matanić (Dj Fight Club), Belinda Bedeković, Detour, Kopito, Connect, Batida + Gosti Iznenađenja, a prezentiraju i najavljuju i pjevaju i plešu i sviraju: Hladno Pivo, Mirela Priselac Remi, Tatjana Jurić, Antonija Stupar, Vanja Halilović, Tijana Šafar, Jedna Velika Glumačka Megazvijezda i mnogi drugi. Cijena ulaznice nije previsoka, no o tome sigurno neću pisati. Koga zanima s lakoćom će je otkriti. Ono što mi je, međutim, malo neobično jest to da je glasovanje za Zlatnu Kooglu završeno. Dakle, sve se već zna i cijela ceremonija je tu samo da bi se na lijep način predale nagrade najboljima (i najlošijima). Što i opet, kao i u svemu što ima veze s glazbenim nagradama, nudi bezbrojne mogućnosti malverzacija. Nameće mi se pitanje treba li se takvim stvarima uopće više čuditi? A odgovor je jednostavan - ne. Nema ni smisla ni potrebe čuditi se nečemu što je postalo uobičajeno i općeprihvaćeno. Idemo dalje... ...sanjao sam da sam ptica u letu...
Jel ti to prosuđuješ, procjenjuješ ili samo izražavaš svoje mišljenje :-P? Ako je tako znaš da je to samo tvoje mišljenje i da vjerojatno drugi misle drugačije ili uopće ne misle :-)
komentar napisao/la Morky, u vrijeme 2. travanj 2007 13:44:00
Izražavam svoje mišljenje bez puno razmišljanja o tome što, kako i da li netko drugi uopće misli. :-)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 5. travanj 2007 22:05:00
uto - 27.03.2007
Nekako, u skladu s vremenom koje osjećam vani... 
...svi redom pregli bele pegaze
da đurđevak uz put ne gaze...
pon - 19.03.2007
Nekad se smiješ, a nitko ne primjećuje tvoj osmjeh.
Nekad plačeš, a nitko ne primjećuje tvoje suze.
Probaj prdnut.
...ovu su zemlju pravili i ratnici i pesnici i različiti Bogovi...
Žalosno...a šta ako se ni to ne primjeti?
komentar napisao/la Morky, u vrijeme 19. ožujak 2007 15:51:00
OVISI, MIRIŠE LI ILI NE, JE LI TIHOMIR ILI JE GLASNO :p
komentar napisao/la samba, u vrijeme 19. ožujak 2007 16:09:00
čet - 15.03.2007
Dakle, Knjiga Žalbe je otvorena. Naravno, mislim na novi album Hladnog Piva, kojeg sam već nekidan spomenuo. A čija je prodaja krenula u ponoć. Prije kupovine CD-a, može ga se poslušati na službenim stranicama grupe. I to bih svakako savjetovao onima koji ga žele kupiti, a nisu si u potpunosti sigurni. I nisu ga već na neki način nabavili. Naime, kako to već sa svim interesantnim albumima biva, već se s raznih stranica može downloadati kompletan CD u mp3 formatu. Da ne duljim... pokušat ću reći više dobrih stvari. Mada mi, osim što se u pjesmama osjeća da su na neki način odrasli, ne pada previše na pamet što bih još mogao pohvaliti. Iskreno, ovaj mi album nikako ne paše uz bend koji je pjevao Fur immer punk. Previše je tu onih laganih ritmova koje su do sada uspješno izbjegavali. S druge strane, imam osjećaj da će CD imati jako dobru prođu. Zato što su uspjeli osjetiti gdje se krije lova. Koju će zasigurno dobrano okrenuti. Bez obzira na drastično smanjenje žestine u odnosu na dosadašnji rad. No... nakon pažljivog slušanja tog albuma, jedino pitanje koje mi pada na pamet jest što se točno desilo s hr punk scenom? Točnije, je li ovo jedan od posljednjih pozdrava od punka za kojeg se, kao i svojedobno sa rock 'n' rollom možemo samo zapitati kako je propao? ...hajde, daj mi jedan đir u svom svemirskom brodu...
sri - 14.03.2007
U žurbi, a ipak željan da ovo nikako ne propustim, copy-pasteam jednu popriličnu kritiku života po Bibliji. Istina, na engleskom, no prevoditelj mi trenutno nije pri ruci. Hmm... kad malo bolje razmislim, možda još i nadodam što na tekst kaže neurotran. Obično je rezultat zabavniji od tekstova koji se u njega unesu. No, za sada tek slijedeće: Dear Dr. Laura, Thank you for doing so much to educate people regarding God's Law. I have learned a great deal from your show, and try to share that knowledge with as many people as I can. When someone tries to defend the homosexual lifestyle, for example, I simply remind them that (Leviticus 18:22) clearly states it to be an abomination. End of debate. I do need some advice from you, however, regarding some of the other specific laws and how to follow them. 1. When I burn a bull on the altar as a sacrifice, I know it creates a pleasing odor for the Lord (Lev.1:9). The problem is my neighbours. They claim the odor is not pleasing to them. Should I smite them? 2. I would like to sell my daughter into slavery, as sanctioned in (Exodus 21:7). In this day and age, what do you think would be a fair price for her? 3. I know that I am allowed no contact with a woman while she is in her period of menstrual uncleanliness (Lev.15:19-24). The problem is, how do tell? I have tried asking, but most women take offense. 4. (Lev. 25:44) states that I may indeed possess slaves, both male and female, provided they are purchased from neighboring nations. A friend of mine claims that this applies to Mexicans, but not Canadians. Can you clarify? Why can't I own Canadians? 5. I have a neighbor who insists on working on the Sabbath. (Exodus 35:2) clearly states he should be put to death. Am I morally obligated to kill him myself? 6. A friend of mine feels that even though eating shellfish is an abomination (Lev. 11:10), it is a lesser abomination than homosexuality. I don't agree. Can you settle this? 7. (Lev. 21:20) states that I may not approach the altar of God if I have a defect in my sight. I have to admit that I wear reading glasses. Does my vision have to be 20/20, or is there some wiggle room here? 8. Most of my male friends get their hair trimmed, including the hair around their temples, even though this is expressly forbidden by (Lev.19:27). How should they die? 9. I know from (Lev.11:6-8) that touching the skin of a dead pig makes me unclean, but may I still play football if I wear gloves? 10. My uncle has a farm. He violates (Lev. 19:19) by planting two different crops in the same field, as does his wife by wearing garments made of two different kinds of thread (cotton/polyester blend). He also tends to curse and blaspheme a lot. Is it really necessary that we go to all the trouble of getting the whole town together to stone them? (Lev.24:10-16) Couldn't we just burn them to death at a private family affair like we do with people who sleep with their in-laws? (Lev. 20:14) I know you have studied these things extensively, so I am confident you can help. Thank you again for reminding us that God's word is eternal and unchanging. Your devoted fan, Jim A možda se nađe netko spreman sve ovo prevesti? ...iako osjećam da gorim, srce mi je hladno kao rijeka...
uto - 13.03.2007
Za ljubitelje, vjerujem, ne treba puno naglašavati, a za one koji to nisu nije neka pretjerano interesantna informacija. Odbrojavanje traje i još nešto malo više od jednoga dana nas dijeli od ponoćne akcije kojom nas Profil Megastore nemalo iznenađuje. Naime, povodom izlaska novog albuma Hladnog Piva na tržište, vrata Profil Megastorea će se otvoriti u ponoć i minutu, a nesumnjivo je da će brojni obožavatelji iskoristiti tu priliku da budu među prvima koji će doći doma sa svojim primjerkom tog albuma. Iako sam prilično siguran da ću ovu ponoćnu akciju propustiti, ipak se veselim tome što taj dan napokon dolazi. Skoro pa bi se moglo reći da neki glazbenici nove stvari izdaju previše rijetko i ljudi ih postaju gladni. A Hladno Pivo je izraslo u bend koji apsolutno ima svoj renome. I jedan od rijetkih bendova koji uspješno pune Dom Sportova. A možda se radi i o tome što mi se sviđa njihov cinični osvrt na aktualnu situaciju, ma kada to bilo. Što zvuči ovako nekako: Kako ne bi okolo gledali
Niz ulice su nam poredali
Velike slike u boji na kojima točno stoji
Kako izgleda sreća kad se uveća
A mi svakog jutra kao vojnici
Idemo po svoje mjesto na slici Sreća u braku ima mamu i tatu
I zdrave zube na jumbo plakatu
Sreća je bijela suprugova žena
Koja koristi pravi deterdžent
Za uredni i čisti ambijent Pod neonom hipermarketa
Gdje nasmijana lica guraju kolica
U naručju jeftinijeg svijeta
Tamo nas čeka, tebe i mene
Blistava sreća u pola cijene Što nam treba u životu
Za tu sreću, pa na stotu?
Jedan klik u Photoshopu
I već smo spremni za Europu Kako ne bi okolo gledali
Niz ulice su nam poredali
Velike slike u boji na kojima točno stoji
Kako izgleda sreća kad se uveća. Mda... a meni kažu da sam cinik. ...pjevajte nešto ljubavno, sigurno, tiho, sterilno...
klinke svršavaju na to ;)
komentar napisao/la scarlett_ohara (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 13. ožujak 2007 11:22:00
:-)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 13. ožujak 2007 11:35:00
:)
komentar napisao/la selma, u vrijeme 13. ožujak 2007 14:59:00
...a tebi kažu da si cinik...stvar izbora... Ja bih ipak malo puniji život :-)
komentar napisao/la Morky, u vrijeme 13. ožujak 2007 19:34:00
pet - 09.03.2007
U moru raznih copy-paste materijala mi se desi da ponekad nisam siguran imam li još koju svoju za ispisati. I čim to i pomislim, znam da ih imam. Preko nekoliko. Samo je pitanje vremena i volje za ispisivati ih. Istina, ima puno ljudi koji su s riječima osjetno vještiji. Pa se radije bavim čitanjem i praćenjem onih koji svoje misli tako lijepo uobličavaju u niz riječi. Koje, pak, svatko na svoj način shvati. No, to postaje sporedno. Ono što je bitno jest da ta bujica nekako pronađe svoj put van. Na koji god način. I onda rado uzimam u ruke poneku dobru knjigu. Jer volim čitati. Ma što netko o tome mislio. Toliko vremena, da prođem poneku stranicu, u svakom danu mogu izdvojiti. Priznajem, u zadnje vrijeme moje je čitanje prvenstveno ličilo na listanje knjiga u potrazi za određenim stranicama na kojima je opisano ono što tražim. No, jedna me je sitnica ipak nagnala da, umjesto potrage za jednim odlomkom, uzmem jednu knjigu i krenem je (po tko zna koji puta) čitati. Knjiga (ili je možda bolje reći knjige, jer se ipak radi o knjizi u dva dijela) koje se spremam primiti jest Besa, koju je napisao Joža Horvat, a razlog je jedna riječ koja mi je strujala mislima od trenutka kada sam se probudio. A riječ o kojoj se radi jest fiju. Mda... odoh potražiti knjige... ...k'o malenu sedefnu šnalu me skrij iza temena...
LJUDI... OBAVIH TO . KUNEM SE... STIGLO MI JE POSLE 15 MINUTA...
JOS ME NIJE PROSAO SOK OD CUDJENJA.
NISTA NE KOSTA DA SE MALO POIGRAS.
PUNO SRECE
VANCULNI FENOMENI
DA VIDIMO HOCE LI USPJETI.
ISPRICAT CU VAM KAKO mi je prije nekoliko mjeseci
stigao jedan slican e-mail, koji JE OTISAO dalje,
TOCNO PO uputstvima - sto je sigurno sigurno je. Dan
kasnije mi se zelja ispunila, a bilo je u pitanju
nesto za sto nije bilo mnogo sanse da se ostvari.
U pitanju je bila jedna stvarno nemoguca zelja...
I ostvarila se.
Od tada uredno slijedim uputstva i nadam se da i ti
zelis isprobati tu stvar...
Puno srece!
UVJERAVAM VAS DA STVAR FUNKCIONIRA JER SE MENI OSTVARILA ZA MANJE OD 1 SATA.
NISTA TE NE KOSTA DA ISPROBAS..
AKO TO NAPRAVIS I AKO TI SE ZELJA OSTVARI, I TI MOZES RECI DA IMA NECEG VISE
OD ONOG STO SE OCIMA MOZE VIDETI, USIMA CUTI...
POZELI NESTO... I VIDI STO CE SE DOGODITI. POCNI SMISLJATI.
....POZELI NESTO STO BI TE ZBILJA OBRADOVALO. OSOBA KOJA JE MENI POSLALA OVU
PORUKU, REKLA JE DA JOJ SE ZELJA OSTVARILA NAKON 10 MINUTA NAKON CITANJA
OVOG E-MAILA.
ONDA, ZASTO I JA DA NE POSALJEM? PREKO VANCULNOG SVIJETA SE OSTVARUJU ZELJE,
MAKAR JEDNA OD NJIH.
IZRECI ZELJU KAD ODBROJAVANJE ZAVRSI
10...
09...
08...
07...
06...
05...
04...
03...
02...
01...
****RECI SVOJU ZELJU*****
posalji ovaj e-mail na najmanje 10 adresa
unutar jednog sata.
komentar napisao/la Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 10. ožujak 2007 18:24:00
čet - 08.03.2007
Wikipedia je često jedan od omiljenih izvora brojnih bloggera. I, iako se često desi da se na wikipediji može pročitati uistinu svašta, za dane poput današnjeg je uistinu odličan izvor. Pa, što wikipedia kaže o današnjem danu? Međunarodni dan žena Međunarodni dan žena (skraćeno Dan žena) obilježava se 8. ožujka svake godine. Tog dana se slave ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnika ženskog spola. Prvi Dan žena je obilježen 28. veljače 1909. u SAD-u deklaracijom koju je donijela Socijalistička partija Amerike. Između ostalih važnih povijesnih događaja, njime se obilježava i požar u tvornici Triangle Shirtwaist u New Yorku 1911. godine kada je poginulo preko 140 žena. Povijesni pregled Ideja za obilježavanjem međunarodnog dana žena pojavila se prvi put početkom 20. stoljeća u doba brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koja je često dovodila do protesta zbog loših radnih uvjeta. Žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila su javno demonstrirale 8. ožujka 1857. u New Yorku. Tekstilne radnice su protestirale zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća. Demonstracije je rastjerala policija. Te iste žene su osnovale sindikat dva mjeseca kasnije. Protesti 8. ožujka događali su se i slijedećih godina, od kojih je najpoznatiji bio 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa. Godine 1910. prva međunarodna ženska konferencija bila je održana u Kopenhagenu u organizaciji Socijalističke Internacionale te ustanovila 'Međunarodni dan žena' na prijedlog slavne njemačke socijalistice Clare Zetkin. Slijedeće godine je Međunarodni dan žena obilježen od preko milijun ljudi u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj. Ti događaji su koincidirali s požarom u tvornici Triangle Shirtwaist u New Yorku, nakon koga su slabe mjere sigurnosti na radu okrivljene za veliki broj žrtava. U početku prvog svjetskog rata žene širom Europe su 8. ožujka 1913. održale demonstracije za mir. Demonstracije povodom Međunarodnog dana žena u Rusiji bile su prvi stadij ruske revolucije. Nakon oktobarske revolucije, boljševička feminstkinja Aleksandra Kolontaj nagovorila je Lenjina da 8. ožujka postane državni praznik, i tokom sovjetskog razdoblja se koristio za obilježavanje "herojstva radnica". Međutim, u mnogim komunističkim državama taj je praznik izgubio svoju ideološku osnovu i postao prilika muškarcima za iskazuivanje ljubavi i poštovanja prema pripadnicama suprotnog spola, posluživši kao svojevrsni amalgam Majčinog dana i Valentinova u zapadnim državama. U Čehoslovačkoj se Dan žena za vrijeme komunističkog režima pretvorio u parodiju, te je ukinut nakon baršunaste revolucije. U Mađarskoj je, pak, običaj poklanjanja cvijeća ženama zadržao i nakon pada komunizma. Dan žena danas Dan žena je ostao državnim praznikom u Rusiji, Bjelorusiji, Ukrajini, Kazahstanu, Kirgiziji, Moldaviji, Mongoliji i Tadžikistanu, a obilježava se cvijećem i poklonima. Na Zapadu se Međunarodni dan žena uglavnom prestao obilježavati 1930-ih, dijelom i zbog toga što ga se povezivalo s komunizmom. Međutim, 1960-ih su ga ponovno počele slaviti feministice. Godine 1975, koja je proglašena Međunarodnom godinom žene, UN su službeno počele obilježavati Međunarodni dan žena. Danas mnoge organizacije u svijetu, obilježavaju Međunarodni dan žena, a neke se nastoje izboriti da postane državnim praznikom u kojima to još nije slučaj. Sretan dan žena svima koji se takvima osjećaju. ...girl, you'll be a woman soon...
uto - 06.03.2007
Ako u nečem uistinu uživam, onda je to čitanje. Pogotovo kada se radi o djelima koja nisu nužno direktna, no ipak daju jasne smjernice na stvari koje se mogu desiti. I sad sam se toliko spetljao u vlastitim riječima da ni sam nisam siguran što sam točno htio reći. No, ono što znam jest da mi je jedno od najdražih djela serijal knjiga koje otkrivaju da je odgovor na pitanje za kojim se traga 42. Što je i smisao ovoga svijeta kao takvog. U jednom dijelu Vodiča kroz galaksiju za autostopere postoji i jedna priča. Koja je prerasla u urbanu legendu i svako se toliko spominje. Pa malo i sumnjiva postaje izjava Douglasa Adamsa kako je to uistinu anegdota iz njegova života. No, kako bilo, možda priča nekome ipak ukaže što se može dogoditi. A možda se može i spriječiti. "I'll tell you a story," said Arthur. "Good." They found a patch of grass which was relatively free of couples actually lying on top of each other and sat and watched the stunning ducks and the low sunlight rippling on the water which ran beneath the stunning ducks. "A story," said Fenchurch, cuddling his arm to her. "Which will tell you something of the sort of things that happen to me. It's absolutely true." "You know sometimes people tell you stories that are supposed to be something that happened to their wife's cousin's best friend, but actually probably got made up somewhere along the line." "Well, it's like one of those stories, except that it actually happened, and I know it actually happened, because the person it actually happened to was me." "Like the raffle ticket." Arthur laughed. "Yes. I had a train to catch," he went on. "I arrived at the station ..." "Did I ever tell you," interrupted Fenchurch, "what happened to my parents in a station?" "Yes," said Arthur, "you did." "Just checking." Arthur glanced at his watch. "I suppose we could think of getting back," he said. "Tell me the story," said Fenchurch firmly. "You arrived at the station." "I was about twenty minutes early. I'd got the time of the train wrong. I suppose it is at least equally possible," he added after a moment's reflection, "that British Rail had got the time of the train wrong. Hadn't occurred to me before." "Get on with it." Fenchurch laughed. "So I bought a newspaper, to do the crossword, and went to the buffet to get a cup of coffee." "You do the crossword?" "Yes." "Which one?" "The Guardian usually." "I think it tries to be too cute. I prefer the Times. Did you solve it?" "What?" "The crossword in the Guardian." "I haven't had a chance to look at it yet," said Arthur, "I'm still trying to buy the coffee." "All right then. Buy the coffee." "I'm buying it. I am also," said Arthur, "buying some biscuits." "What sort?" "Rich Tea." "Good choice." "I like them. Laden with all these new possessions, I go and sit at a table. And don't ask me what the table was like because this was some time ago and I can't remember. It was probably round." "All right." "So let me give you the layout. Me sitting at the table. On my left, the newspaper. On my right, the cup of coffee. In the middle of the table, the packet of biscuits." "I see it perfectly." "What you don't see," said Arthur, "because I haven't mentioned him yet, is the guy sitting at the table already. He is sitting there opposite me." "What's he like?" "Perfectly ordinary. Briefcase. Business suit. He didn't look," said Arthur, "as if he was about to do anything weird." "Ah. I know the type. What did he do?" "He did this. He leaned across the table, picked up the packet of biscuits, tore it open, took one out, and ..." "What?" "Ate it." "What?" "He ate it." Fenchurch looked at him in astonishment. "What on Earth did you do?" "Well, in the circumstances I did what any red-blooded Englishman would do. I was compelled," said Arthur, "to ignore it." "What? Why?" "Well, it's not the sort of thing you're trained for is it? I searched my soul, and discovered that there was nothing anywhere in my upbringing, experience or even primal instincts to tell me how to react to someone who has quite simply, calmly, sitting right there in front of me, stolen one of my biscuits." "Well, you could ..." Fenchurch thought about it. "I must say I'm not sure what I would have done either. So what happened?" "I stared furiously at the crossword," said Arthur. "Couldn't do a single clue, took a sip of coffee, it was too hot to drink, so there was nothing for it. I braced myself. I took a biscuit, trying very hard not to notice," he added, "that the packet was already mysteriously open ..." "But you're fighting back, taking a tough line." "After my fashion, yes. I ate the biscuit. I ate it very deliberately and visibly, so that he would have no doubt as to what it was I was doing. When I eat a biscuit," Arthur said, "it stays eaten." "So what did he do?" "Took another one. Honestly," insisted Arthur, "this is exactly what happened. He took another biscuit, he ate it. Clear as daylight. Certain as we are sitting on the ground." Fenchurch stirred uncomfortably. "And the problem was," said Arthur, "that having not said anything the first time, it was somehow even more difficult to broach the subject the second time around. What do you say? 'Excuse me ... I couldn't help noticing, er ...' Doesn't work. No, I ignored it with, if anything, even more vigour than previously." "My man ..." "Stared at the crossword, again, still couldn't budge a bit of it, so showing some of the spirit that Henry V did on St Crispin's Day ..." "What?" "I went into the breach again. I took," said Arthur, "another biscuit. And for an instant our eyes met." "Like this?" "Yes, well, no, not quite like that. But they met. Just for an instant. And we both looked away. But I am here to tell you," said Arthur, "that there was a little electricity in the air. There was a little tension building up over the table. At about this time." "I can imagine." "We went through the whole packet like this. Him, me, him, me ..." "The whole packet?" "Well it was only eight biscuits but it seemed like a lifetime of biscuits we were getting through at this point. Gladiators could hardly have had a tougher time." "Gladiators," said Fenchurch, "would have had to do it in the sun. More physically gruelling." "There is that. So. When the empty packet was lying dead between us the man at last got up, having done his worst, and left. I heaved a sigh of relief, of course. As it happened, my train was announced a moment or two later, so I finished my coffee, stood up, picked up the newspaper, and underneath the newspaper ..." "Yes?" "Were my biscuits." [Douglas Adams: "So long, and thanks for all the fish"] Mda... ono što sam još htio istaknuti jest da trenutno baš i nisam od prevođenja. No, siguran sam da će se naći i poneko tko će imati volje pročitati bez obzira na to, a, tko zna, možda netko poželi pročitati i cijeli Vodič. ...nebo primi boju tvojih očiju...
zanimljiv blog..pratim te..
komentar napisao/la vucica, u vrijeme 7. ožujak 2007 9:29:00
da pročitao, skinuo audio verziju emitiranu na BBC-u. naravno, prvog dijela.
komentar napisao/la zec, u vrijeme 8. ožujak 2007 22:44:00
pet - 02.03.2007
Jedna od definicija ludosti kaže kako je to činiti iste stvari i očekivati drugačiji ishod. Ipak, ta definicija ne kaže ništa o tome da se iste stvari mogu činiti na potpuno drugačije načine. Ili se, s promjenom načina, mijenja i sama stvar koja se čini? Ova je rečenica tu samo kako ne bih završio upitnikom. ...when it's cold is it your hope that keeps you warm...
:)
komentar napisao/la selma, u vrijeme 2. ožujak 2007 19:41:00
čet - 01.03.2007
Neki su dani ispunjeni... nečim. Predosjećaj? Šesto čulo? Coelho bi rekao da valja pratiti znamenje. A znamenja jučerašnjeg dana su bila prilično očita. Gledano iz perspektive današnjeg dana, naravno. I nije (po mom mišljenju) toliko bitno što se točno desilo. Ni zašto sam i kako doživio ove dane toliko znamenito. Bitno je tek pitanje koje mi bruji u glavi i raznosi se na sve strane. A pitanje je jesam li siguran da znam kuda me neke staze, smjerovi i puti vode. ...where are we going to...
Vjerujem u ovo što kaže Coelho. Ja nastojim pratiti znamenje. Ne znam kamo me vode staze i smjerovi, ali trudim se ne stajati na mjestu, nego uvijek ići u susret dobrim stvarima, dobrim ljudima i ljubavi....
komentar napisao/la lota, u vrijeme 1. ožujak 2007 15:05:00
:)
komentar napisao/la selma, u vrijeme 1. ožujak 2007 15:38:00
|
