pet - 29.02.2008
I'm so happy 'cause today I've found my friends ...
They're in my head...
I gledam ovo vrijeme vani. Sunce sija, što mi se zapravo sviđa. Iako nisam očekivao da će puno sjati.
Još nekidan gledao sam čistače kako peru ulice i pripremaju put kiši. Da se ne bi iznenadila padajući po suhom. No, mora da nisu obavili posao kako treba. Jer nije došla. Nego je frknula nosom i otišla nekim svojim putevima. Gdje su ceste bile spremnije prihvatiti njene kapi.
A vikend je blizu.
Najbolje vrijeme za staviti misli na pauzu i pustiti muziku da protiče kroz sve. Da se odmor uvuče u sve pore psihičkog i fizičkog bića.
...one thing I know... I want more...
I još jedna stvar koju sa sigurnošću znam
...we've got to hold on to what we've got 'cause it doesn't make a difference if we make it or not...
pon - 25.02.2008
I tako protiče još jedan ponedjeljak.
A direktor se odlučio našaliti s djelatnicima. I to pismenim putem. Tekstom koji ide otprilike ovako:
Dragi zaposlenici!
U cilju povećanja učinkovitosti u ovoj godini, od 01.01. počet će se primjenjivati nova pravila, kako slijedi:
ODIJEVANJE:
Preporučuje se da na posao dolazite odjeveni u skladu sa vašom plaćom.
U slučaju da primijetimo kako nosite Prada veste ili Gucci torbice, pretpostaviti ćemo da u financijskom smislu stojite dobro te vam povišica nije potrebna
Ukoliko ste loše odjeveni nužno je da naučite bolje upravljati vašim financijama kako bi kupili primjereniju odjeću, te vam iz tog razloga povišica nije potrebna.
Ukoliko ste odjeveni u kategoriji koja je između prethodno navedenih tada se nalazite točno gdje bi trebali biti i nije vam potrebna povišica.
GODIŠNJI ODMOR:
Svaki radnik ima pravo na 104 dana godišnjeg odmora tijekom godine. Ti dani se zovu subota i nedjelja.
PAUZA ZA TOPLI OBROK:
Mršavi radnici imaju pravo na pauzu od 30 minuta jer je potrebno da više jedu kako bi izgledali zdraviji.
Radnici normalne težine imaju pravo na 15 minuta za uravnoteženo jelo koje će im omogućiti održavanje primjerene figure.
Gojazni radnici imaju pravo na 5 minuta jer je to vrijeme koje je potrebno kako bi popili Slim Fast i tabletu za mršavljenje.
BOLOVANJE:
Više nećemo prihvaćati doznake kao dokaz bolesti. Ako ste sposobni otići liječniku tada možete doći i na posao.
KORIŠTENJE WC-a:
Općenito se dosta vremena troši na boravak u WC-ima.
Od sada se uvodi striktno ograničenje od 3 minute za boravak u WC-u. Po okončanju vremenskog perioda od 3 minute oglasiti će se alarm, toaletni papir će se uvući, vrata otvoriti te ćete biti fotografirani. Nakon druge povrede ovoga pravila, fotografije prekršitelja biti će izvješene na oglasnoj ploči u kategoriji 'kronični prekršitelji'.
OPERATIVNI ZAHVATI:
Dok god ste zaposleni ovdje potrebni su vam svi organi, te ne bi trebali razmatrati uklanjanje bilo čega. Zaposlili smo vas netaknute. Odstranjivanje bilo čega smatra se teškom povredom radne discipline i predstavlja kršenje ugovora o radu.
Hvala vam za lojalnost tvrtki.
Mi smo ovdje kako bi vam osigurali pozitivno poslovno iskustvo. Iz tog razloga, sva pitanja, komentare, brige, pritužbe, frustracije, iritacije,nezadovoljstvo, insinuacije, optužbe, razmišljanja, konsternacije i povratne informacije treba, usmjeriti drugamo.
Želimo vam ugodan dan
VAŠ MENADŽMENT
Eh, tko ne bi poželio raditi u takvoj firmi?
...nek' još traje vrijeme budno...
genijalno! LOL! pridodala bih samo da u takvim tvrtkama ne postoje problemi, samo IZAZOVI!
komentar napisao/la frka, u vrijeme 25. veljača 2008 17:01:44
...i zato ja još uvijek nisam primila svoju prvu plaću... prosto mi se ne žuri :)
komentar napisao/la anlah, u vrijeme 25. veljača 2008 18:04:47
čet - 21.02.2008
Sveznajući, potencijalno besmrtan, beskonačan, samo su neki od dokaza Googleove božanske naravi. Njegovi sljedbenici zbog već spomenutih i brojnih drugih razloga traže za njega božansku titulu.
Ekipa s Googlea vjeruje da je njihova tražilica najbliža stvar kojom se čovječanstvo približilo Bogu, te isto tako smatraju da ima puno više dokaza za Googleovu božanskost nego za božansku stranu mnogih tradicionalnih bogova.
Pa tako odbacuju natprirodne bogove jer za njihovo postojanje ne postoji nikakav znanstveni dokaz.
Googleisti, kako se zovu sljedbenici ove vjere, smatraju da bi se Googleu s pravom trebala dati božanska titula i za to iznose devet dokaza.
1. Google je najbliže sveznajućem subjektu i njegovo postojanje može biti znanstveno dokazano.
2. Google je posvuda istovremeno.
3. Google odgovara na vaše molitve.
4. Google je potencijalno besmrtan.
5. Google je beskonačan.
6. Google sve pamti.
7. Google ne može 'činiti zlo' - takva je naime korporativna politika.
8. Po podacima s Google trendsa, Google je traženiji od termina kao što su Bog, Isus, Buda, kršćanstvo, islam, budizam i judaizam.
9. Dokaz Googleovog postojanja je neoboriv.
Naravno, za one koji misle na uštedu energije, tu je i crna verzija Boga nad Bogovima - Blackle!
...i kad je nedjelja zjapila k'o crna rupa...
pet - 15.02.2008
Za svu djecu koja su rođena 1950-tih, 60-tih, 70-tih i 80-tih!
Prvo, preživjeli smo i rođeni smo normalni iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes.
U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Čuvati daleko od dohvata djece" na bočicama sa lijekovima, vratima i ormarima. Mi, kada smo imali 0-1 godina nismo nosili Pampers-e. Pišali smo u krevet.
Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zračnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolama.
Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu Coca cole sa našim prijateljima i NITKO nije umro zbog toga.
Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kole koje su i tada bile pune šećera, ali nismo bili debeli zato što smo smo se STALNO IGRALI VANI.
Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne upale svjetla na ulici, skrivača planova, klisa, špekulanja, partizana i nijemaca, 1-2-3, kauboja i indijanaca,lopova i pandura, kolice, gumigumija, fantoma i svega ostalog što je samo dječja mašta bila u stanju smisliti.
Nerijetko, nas nitko nije mogao naći po cijeli dan.
I nikad nije bilo problema...
Provodili smo cijele dane praveći trokolice od otpada iz podruma, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice. Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naučili smo kako riješiti problem.
Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u školi. Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmjerivača pa smo ipak završavali nekakve škole.
Nama nisu prodavali drogu ispred škole...
Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne), nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms...
MI SMO IMALI PRIJATELJE I MI SMO IŠLI VAN DRUŽITI SE S NJIMA!
Padali smo s drveća, znali se posijeći na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku, ali naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga.
Igrali smo se s lukom i strijelom, pravili katapulte i bacali petarde za Novu godinu i sve smo to preživjeli bez posljedica!
Išli smo biciklom ili pješke do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno!
Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku. U stvari, bili su često stroži nego sam zakon!
Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti čovječanstva.
Naše generacije su proizvele najbolje izumitelje i znanstvenike do danas.
Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost. I naučili smo živjeti s tim!
I ti pripadaš toj generaciji?
ČESTITAM!
MOŽDA ĆEŠ ŽELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SREĆE DA ODRASTU KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO ŠTO SU DRŽAVE I VLADE POČELI ODREĐIVATI KAKO TREBA ŽIVJETI!
Možda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vašoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali.
Pozdrav generaciji.
ŽIVJELI!!!
:)
komentar napisao/la selma, u vrijeme 15. veljača 2008 17:10:23
Ja sam sretno dijete 60-ih i hvala ti što si me podsjetio na svu ljepotu moga djetinjstva.
komentar napisao/la Anoniman (Neregistriran), u vrijeme 15. veljača 2008 17:14:20
Živa istina sve što je napisano!
komentar napisao/la siscanin, u vrijeme 15. veljača 2008 18:14:11
ovo sretno dijete 60-ih sam bila ja...pozdravček
komentar napisao/la akvamarin, u vrijeme 16. veljača 2008 12:25:50
hvala ;)
komentar napisao/la flyingdragon, u vrijeme 19. veljača 2008 21:09:02
Iz vlastitog sjećanja izvlačim crticu za djecu 80-ih:
posebno bi se veselili kad bi nečiji starci išli u Austriju ili Mađarsku jer su nam uvijek dovukli karton Cole u limenci pa smo to cuclali znojni, zadihani i prašnjavi dok smo sjedili u krugu iza kuće :) I takve prljave i sretne, matere bi nas jedva prepoznavale na kraju dana. Živjeli! :)
komentar napisao/la anlah, u vrijeme 21. veljača 2008 10:19:21
Sad sam se sjetila lasteža (gumi gumija u tvom slučaju) u podne na najvećoj vrućini na najgorem asfaltu i skrivača do 11 navečer pred zgradom i kako je baka znala urlat sa ulaza jer sam bila ko govno na cesti (i nikad nije propustila priliku da mi to naglasi) i nisam ko curica već se verem po drveću, prljava sam i grizem nokte - ajme kako me žustro ribala svaku večer (al se nikad nisam gađala sa špriherima iako sam imala pračku samo radi ugleda). Kolko nas je bilo na toj livadi majko mila, svih generacija, i stariji su učili mlađe radit zvjezdu i stoj, i vodili nas preko ceste po sladoled... I nikad mi se ništa nije desilo, NIKAD (čak ni kad sam pala s breskve na moru). Zaista je to bilo sretno vrijeme, i lijepo ga se sjetiti.
komentar napisao/la Ithiriel, u vrijeme 21. veljača 2008 10:32:17
Gumi-gumi! :D Da, sad se sjetih onog najtežeg nivoa među nama poznatog kao podguze :D /Sorry Seraphim, malo ulijećem gdje mi nije mjesto :)/
komentar napisao/la anlah, u vrijeme 21. veljača 2008 10:36:42
Drago mi je da sam uspio podsjetiti ponekoga na dane koji sada već izgledaju zaboravljeni. :-)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 21. veljača 2008 10:50:15
čet - 14.02.2008
Ah, divno! Veliki pozdrav
:}
komentar napisao/la uzorita, u vrijeme 14. veljača 2008 13:34:56
lijep pozdrav!!
komentar napisao/la Svemirka, u vrijeme 14. veljača 2008 18:02:12
:))) Pozdrav!
komentar napisao/la akvamarin, u vrijeme 14. veljača 2008 18:18:27
sri - 13.02.2008
Početak obilježavanja današnjeg Valentinova potječe daleko u povijest u vrijeme staroga Rima. Tada je kršćanstvo bila mlada religija a na vlasti je bio car Klaudije II.
Car je zabranio ženidbu i zaruke kako bi spriječio njihovu želju za ostankom kod kuće umjesto odlazak u rat. No u to doba živio je i svećenik Valentin.
Svećenstvo je moralo poštovati odluku no Valentin je ipak ostao pri svojim životnim ciljevima i potajno vjenčavao one vojnike koji su to htjeli.
Careva ruka ga je naravno sustigla, strpavši ga u tamnicu. Na dan 14. veljače Valentinu su po carevoj kazni odrubili glavu.
Nedugo nakon smrti, narod je Valentina proglasio svecem pa tako danas i mi u modernom vremenu slavimo Valentinovo - Dan zaljubljenih.
Naravno da postoje i druge teorije o porijeklu ovog praznika, pa se mogu recimo pronaći teze da potječe od nekih poganskih obreda, dok druge pak govore kako se u srednjovijekovnim vremenima vjerovalo da se ptice počinju pariti 14. veljače, pa otuda običaj slanja "Valentinovskih" čestitki.
Tradicije Valentinova su različite po zemljama.
U Engleskoj su prije sto godina oblačili malu djecu u odrasle na Valentinovo. Djeca su išla od vrata do vrata i pjevala Valentinovo pjesmu.
U Wales-u se darivale drvene izrezbarene žlice. Simboli su najčešće bili srca, ključevi a nosile su poruku "ti imaš ključ mog srca".
U nekim zemljama je običaj da djevojka od mladića dobije odjeću kao poklon a ako ona zadrži dar znači da se želi udati za njega.
Kako god ga mi vidjeli, doživljavali i što god osjećali prema njemu, dani koji su nas doveli do sutrašnjeg ispunjeni su crvenilom, srcima i čokoladama... pa stoga i mogu samo zaželjeti svakome da sutra provede prekrasan dan zaljubljenih - zaljubljeno.
...daj mi svoju ruku sad, kao rijedak cvijet...
Evo ti malo čokse, izvoli
komentar napisao/la uzorita, u vrijeme 13. veljača 2008 12:33:47
A ja ti šaljem jedan veliki osmijeh.
komentar napisao/la akvamarin, u vrijeme 13. veljača 2008 12:45:13
:) nadajmo se da će nam uspjeti... lijep pozdrav
komentar napisao/la Ithiriel, u vrijeme 13. veljača 2008 14:49:29
pet - 08.02.2008
Za kraj tjedna, što je bolje nego djelići povijesti?
20.7.1968 godine, komandant svemirske letjelice Apollo 11, Neil Armstrong, bio je prvi čovjek koji je spustio nogu na Mjesec. Nakon toga izgovorio je čuvene riječi: "Ovo je mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo".
Ove riječi čuli su milijuni ljudi na Zemlji. Prije nego će isključiti aparat za komunikaciju za Zemljom, Armstrong je dodao jednu enigmatičnu rečenicu:
"Sretno, gospodine Gorsky!"
Mnoge osobe koje su tada radile u NASA-i pomislile su da se radi o nekom sovjetskom rivalu. Nakon što su pregledali sve liste kosmonauta, ustanovili su da nikakav Gorsky nije naveden u njima. Svaki put od tada kada bi se Armstrong pojavio pred novinarima, oni su mu postavljali pitanje da im razjasni značenje te recenice. Svaki put on bi se samo nasmijao.
5.7.1995. u Tampa Bayu, Florida, jedan je novinar ponovo postavio to pitanje, staro tada 26 godina. Ovaj put Armstrong je odlučio da napokon odgovori. Gospodin Gorsky bio je već dugi niz godina mrtav, te je astronaut pomislio da je došlo vrijeme da razjasni ovu misterioznu rečenicu.
Daleke 1938. kada je Neil bio dječak igrao je bejzbol sa svojim prijateljem. Lopta je odletjela u susjedno dvorište, gdje su stanovali gospodin i gospođa Gorsky. Neil je otišao po loptu, i dok ju je uzimao, začuo je kako gospođa Gorsky urla svome muzu: "Da ti popušim??? Ti bi da ti ja popušim, je li??? E, pa hoću, ali kad ovaj klinac u dvorištu bude hodao po Mjesecu..."
Eh, nakon ovakve priče mogu samo jedno reći... valja paziti što se kome i na koji način obećava.
...u mojoj duši tisuću svijeća sja...
skoro sam pala u nesvjest od ove priče!!!! nešto tako, ma ne znam, genijalno, neusporedivo...joj...krepat ću od smijeha...ma taman da je novinarska patka...
Sretno gospodine Gorsky! pamtit ću ovo...sigurno!
komentar napisao/la frka, u vrijeme 8. veljača 2008 16:42:29
:) Povijest koja se pamti.....
komentar napisao/la Angy, u vrijeme 8. veljača 2008 17:54:30
:))
komentar napisao/la selma, u vrijeme 8. veljača 2008 19:49:36
čet - 07.02.2008
Korizma je započela i donijela sa sobom vrijeme odricanja.
Što se odricanja tiče, kao i svake godine sam malo neodlučan čega bih se mogao odreći, pa taj dio preskačem.
Istina, sad bih mogao nastaviti s mislima o tome kako je i to odricanje prilično licemjerno, no i to ću preskočiti. Nekako si mislim da bi mi za takvu priču ipak trebalo malo više vremena nego ga imam na raspolaganju.
Tek, početak korizme obilježit ću jednom od slika na koje se velikim vjernicima diže kosa na glavi.
...young man, there's no need to feel down...
Pozdrav.....Da no bit korizme je zapravo odricanje od sebe i pomaganje drugome kome je to potrebno.....jer u tom lezi mudrost darivanje svoje ljubavi ,vremena,paznje pa i nekih materijalnih stvari siromasnima,starima,bolesnima.....( A ovo je za sliku Village People - Y.M.C.A) jesam li pogodila.....
komentar napisao/la Angy, u vrijeme 7. veljača 2008 17:00:30
:)
komentar napisao/la selma, u vrijeme 7. veljača 2008 20:01:41
ne bi li po toj logici...korizma trebala biti stalno??
ne epomaze se samo u korizmi..jer je tada to vrijeme..
nije li u v i j e k vrijeme za to ??
kao. prijateljica se odrice cokolade...a u izlog se ogledava...udebljala se, a ljeto ce??
licemjerno, licemjerno..
uz duzno postovanje vjernicima, molim ih za oprost, ako sam ikoga uvrijedila..
pozdrav iz valpova...
komentar napisao/la buba (Neregistriran), u vrijeme 11. veljača 2008 7:45:55
uto - 05.02.2008
Nakon brodoloma, Bogu iza nogu, na divnim otocima našla se vesela družba:
Dva Talijana i Talijanka
Dva Francuza i Francuskinja
Dva Nijemca i Njemica
Dva Grka i Grkinja
Dva Engleza i Engleskinja
Dva Bugara i Bugarka
Dva Japanca i Japanka
Dva Kineza i Kineskinja
Dva Amerikanca i Amerikanka
Dva Irca i Irkinja
Nakon mjesec dana na otocima stanje bijaše ovakvo:
Jedan Talijan je ubio drugoga zbog Talijanke.
Dva Francuza i Francuskinja bezbrižno žive u "menage-a-trois".
Dva Nijemca su dogovorili fiksni raspored posjeta Njemici.
Grci su se zaljubili, a Grkinja rinta, kuha i posprema.
Dva Engleza čekaju da ih netko predstavi Engleskinji.
Bugari su se zagledali u beskonačni ocean, zatim dobro pogledali Bugarku, pa su skočili u ocean i zaplivali.
Japanci su poslali fax u Tokio i čekaju upute.
Dva Kineza su otvorila restaurant, prodavaonicu tekstila, apoteku i praonicu, Kineskinja je zatrudnila i čekaju novu radnu snagu.
Dva Amerikanca razmišljaju o samoubojstvu jer se Amerikanka stalno žali zbog svog izgleda i stanja tijela, razmišlja o biti feminizma, govori da može sve što oni mogu, žali se zbog nepravednog rasporeda obavljanja kućanskih poslova, tvrdi da zbog palmi i pijeska izgleda debela, spominje bivšega dečka koji je cijenio njezino mišljenje i bio prema njoj nježniji i pažljivi nego oni, tvrdi da se popravlja njezin odnos s majkom i zadovoljna jer su porezi niži i ne pada kiša.
Irci su svoj otok podijeli pak na Sjever i Jug, napravili pecaru i počeli proizvoditi whiskey od kokosovih oraha. Nemaju pojma jel se netko spetljao, jer im je sve maglovito nakon prvih par litara. Ali su neopisivo sretni jer vide kako je Englezima loše.
A zapravo sam samo htio napisati poneku prigodnu o ljubavi... kad se već na sve strane priča o tome. Bar u ovom vremenu pred dan zaljubljenih. Kojeg neki koriste kao dan kada će pokazati da jako vole, a onda pričekati da se taj isti dan ponovi slijedeće godine.
Pa, evo i par prigodnih o ljubavi:
Nijemac koji ima ženu i ljubavnicu, voli svoju ženu.
Francuz koji ima ženu i ljubavnicu, voli svoju ljubavnicu.
Talijan koji ima ženu i ljubavnicu, voli svoju mamu.
Hrvat koji ima ženu i ljubavnicu, voli piti!
Na to ću, kao neku vrst zaključka, samo reći da ne pijem.
...mater vetru dok je nama nas...
:)
komentar napisao/la selma, u vrijeme 5. veljača 2008 22:32:01
pet - 01.02.2008
Veljača nam je počela.
Jutros, uz jutarnju kavu, ta me spoznaja lagano takla i nagnala na promjenu lista na kalendaru.
I najduži mjesec u godini nam je time završio, a mjesec mačaka započeo. Mačaka i zaljubljenih. Iako to ponekad podjednako zvuči. Ili se može reći da je mjesec u kojem su i mačke zaljubljene?
Kako god, s veljačom se svaki puta iznova sjetim vica koji kaže otprilike ovako:
Kaže tata mačak svome sinu: "Danas ću ti pokazati kako se jebe i smiješ ići danas samnom."
Krenu oni u grad i počinje kiša padati. Stanu oni i čekaju da prestane kiša. Čekaju oni 1 sat, 2 sata, 3 sata i 4 sata. Pogleda onda mačak sin na sat i kaže: "Tata, ja ću jebat još pola sata, ali bome onda idem kući."
I tako... valja zapamtiti da je ovo i mjesec zaljubljenih. I svakako imati na umu i sljedeće:
...i lelujam u centru kao fenjer na vjetru...
:)
komentar napisao/la selma, u vrijeme 1. veljača 2008 15:34:07
duhovit si, svaka čast! Ovako, malo po malo podsjeti ljudstvo da nam dolazi Valentinovo.....
komentar napisao/la zenta, u vrijeme 1. veljača 2008 19:59:35
joj to Valentinovo, u drugim okolnostima bi mu se možda veselila
komentar napisao/la Svemirka, u vrijeme 1. veljača 2008 22:37:38
ha ha
komentar napisao/la petricaa, u vrijeme 1. veljača 2008 22:51:30
