About
Stanje mjeseca
|
|
|
|
sri - 29.11.2006
Nostalgija? Ma, ne... samo malo prisjećanja. 
...danas svatko zna da je glava samo jedna...
:)... pa da je i nostalgija!? Da li je grijeh osjećati nostalgiju za svojim djetinjstvom, koje je zapravo bilo lijepo i sadržajno!? Može li nam i smije li nam itko oduzeti sjećanja? Zabraniti ih? Tko je TAJ? Ideologije, politike, vjere... su jedno; ali ljudi... E pa ljudi su već jedna sasvim druga priča i nema sile koja će ljude odvojiti od ljudi. Op.a. ovdje je riječ "ljudi" s posebnim naglaskom!
komentar napisao/la ida, u vrijeme 30. studeni 2006 14:06:00
ned - 26.11.2006
Siguran sam da svatko zna kako ima svog anđela čuvara. Pa makar i ne vjerovali u njih. Zaljubljeni često svoje partnere nazivaju tim imenom, mada je to jedna od stvari o kojima se može diskutirati. Naime, poznato je i da zaljubljenost zasljepljuje... što je razlog tome što se zaljubljeni često pipaju. No, anđeli čuvari uistinu postoje, a uz malo pretrage se čak i po datumu može otkriti pod čijim okriljem se svak nalazi. Moj anđeo čuvar je Elemiah, jedan iz reda (vidi slučajnosti) Serafina, a o njemu mi net kaže slijedeće: Angel Elemiah is a member of the Order of Seraphim and an Angel of Travel. This Angel's name is inscribed on the Tree of Life and also features in the Book of Yetsirah. Elemiah rules over voyages and maritime expeditions, his duty being to protect and indicate the right direction. In addition, he supports the efforts of individuals to explore new horizons and embark upon new ventures. He also serves to relieve worries. Elemiah is one of the 72 Angels who bear the mystical name of God Shemhamphorae. Those who fall within the jurisdiction of this Angel harbor a strong desire for action and tend to grow bored very quickly. They have an enterprising spirit which will bring many and varied experiences, coupled with an enjoyment of challenge and adventure. Such individuals usually meet with success through steady ambition. Elemiah's corresponding Angel is Senacher. Tko je željan otkrivanja imena vlastitog anđela čuvara i još ponečeg drugog, preporučam link http://www.novareinna.com/constellation/ ...and through it all she offers me protection...
Čudno kako do ove infomracije dolazim preko tebe ;-)
komentar napisao/la Morky, u vrijeme 27. studeni 2006 9:17:00
I da ja nakon onako teskog dana jucer, danas dodjem amo i bas o Tome citam? Hvala ti...Bas...
komentar napisao/la Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 27. studeni 2006 11:58:00
oduvijek sam obozavala andjele.. one ustrtajne i one pale.. hvala.. :)
komentar napisao/la belfegora, u vrijeme 27. studeni 2006 13:57:00
Hvala svima vama...
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 27. studeni 2006 14:06:00
pet - 24.11.2006
Flashback: Autobusni kolodvor... telefonska govornica. Ona gore u samom centru kolodvora, okružena gomilom koja ciljano (ili ne) tumara uokolo. I jedna osoba koja stoji, unezvjereno gleda oko sebe i čeka. Kaže, siroče. Koliko ljudima znači prvi susret i trenutak u kojem se pogledi sretnu? Neka istraživanja kažu da je to temelj za 80% mišljenja koje ćemo o nekome steći. Pih... istraživanja. No, slika ide dalje... sve do Karlovca, do kojeg mi put nikad nije brže prošao. I osjećaja žaljenja što taj isti bus ne staje u Rijeci... Flashback drugi: Sretan mi rođendan. Istina, poklon kasni dan-dva. No, važno je da je tu. I prije svega kava... na primjerenom mjesto - u Oliver Twistu. Eh, siroče. Flashback treći: Noć. Već dobro nam poznato mjesto, na kojem smo se više puta našli. I dogovor što, gdje i kako. Pogledi na sat. Vremenska ograničenost. Flashback četvrti: Kava... i nervoza koja se osjeća u zraku. Objašnjenje načina odlaska... da bar postoji osjećaj kao da će biti povratka. I pomisao koliko je toga ostalo neizrečeno... I, da, još vjerujem u vile. 
I, ne, još nisam bio u Rimu. Hvala osobi koja me sjetila da se život ne mjeri po broju udaha, već po broju trenutaka koji nam oduzmu dah. ...Zagreb ima isti pozivni...
stigneš u Rim, ipak svi putevi vode tamo :))
komentar napisao/la scarlett_ohara, u vrijeme 24. studeni 2006 12:51:00
:)
komentar napisao/la selma, u vrijeme 24. studeni 2006 19:38:00
Nikad nije kasno... Samo, znaš, dok god je stolac zauzet, drugi na njega ne može sjesti...nažalost?!
komentar napisao/la Morky, u vrijeme 25. studeni 2006 9:03:00
Rim cheka na One Koji ga prepoznaju...uvijek...
komentar napisao/la Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 25. studeni 2006 14:40:00
Rim neće nikamo pobjeći. Stigneš...
komentar napisao/la bambolina, u vrijeme 25. studeni 2006 14:51:00
:-)
komentar napisao/la berulia , u vrijeme 25. studeni 2006 21:13:00
Mogu posuditi ovaj text o Ivanu za svoj blog? odusevio me, nije problem? Hvala...
komentar napisao/la Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 29. studeni 2006 23:51:00
sri - 22.11.2006
Već danima (ili su čak i tjedni u pitanju?) gledam u jedan mail kojeg sam dobio i razmišljam o tekstu. Kojeg sam, možda, čak i objavio negdje na svom blogu. A možda i nisam. Ako jesam, možda je dobro ponovo se prisjetiti tih par redaka, a ako nisam, vjerojatno je pravo vrijeme da ispravim taj propust. Priča o Ivanu Pročitaj ovu priču i odluči kako ćeš započeti sutrašnji dan.
Ivan je zbilja bio čovjek koji je rado viđen. Uvijek je bio dobre volje i uvijek bi govorio nešto pozitivno. Kad bi ga netko pitao kako je, odgovarao je: "Ne moze mi biti bolje!" Ivan je bio prirodni motivator. Ako je neki radnik imao loš dan, uvijek bi mu pokazao kako treba gledati situaciju u pozitivnom svjetlu. Zanimalo me je kako mu to uspijeva i zato sam jednoga dana otišao k njemu i upitao ga: "Ne razumijem. Kako možeš uvijek biti pozitivan? Kako ti to uspijeva?" Ivan mi je odgovorio: "Svako jutro kad se probudim, kažem si: Ivane, imaš dvije mogućnosti. Možeš biti loše ili dobre volje. Uvijek odaberem da sam radije dobre volje. Svaki put kad mi se dogodi nešto loše mogu izabrati hoću li biti žrtva ili mogu li nešto naučiti iz toga. Izaberem da radije nešto naučim. Uvijek kad mi se netko požali imam mogućnost prihvatiti njegovu pritužbu ili pak izlučiti pozitivnu stranu života. Izaberem pozitivnu stranu zivota." "Da, da, ali to nije tako jednostavno", požalio sam se. "Naravno da je!", odgovorio je Ivan. "Sve u životu su odluke. Kad zanemariš sve nebitne stvari, svaka situacija je odluka. Sam odlučuješ kako ćeš reagirati na okolinu. Sam odlučuješ kako će ljudi utjecati na tvoje raspoloženje. Sam odlučuješ hoćeš li biti loše ili dobre volje. I na kraju krajeva sam odlučuješ kako ćeš živjeti svoj život." Puno sam razmišljao o njegovim riječima. Uskoro sam napustio tvrtku i osnovao svoju. Izgubio sam kontakt s Ivanom, ali uvijek kad sam trebao odlučiti nešto, umjesto da samo prihvatim lakšu varijantu, sjetio sam se na njega. Nekoliko godina kasnije čuo sam za Ivanovu nezgodu. Pao je s visine od 20 metara s komunikacijskog stupa. Nakon 18-satne operacije i nekoliko tjedana intenzivne njege Ivan je izašao iz bolnice s metalnim pločicama u kralježnici. Pola godine kasnije susreli smo se. Kad sam ga pitao kako je, odgovorio je: "Ne može mi biti bolje! Želiš li vidjeti moje oziljke?" Nisam htio gledati ožiljke i zato sam ga pitao na što je mislio tijekom pada. "Najprije sam pomislio na svoju još nerođenu kćer. A kad sam ležao na tlu, sjetio sam se da imam dvije mogućnosti. Mogu izabrati smrt ili pak život. Izabrao sam život." "Zar se nisi bojao? Jesi li izgubio svijest?", upitao sam ga. Ivan je nastavio: "Hitnaši su bili super. Ponavljali si mi da će sve biti u redu i da ništa ne brinem. Ali kad su me odvezli na Hitnu pomoć vidio sam izraze na licima doktora i sestara i zbilja sam se uplašio. U njihovim sam očima već bio mrtav. Znao sam da nešto moram učiniti." "Što si napravio?", upitao sam ga. "Velika debela sestra mi je vikala pitanja. Pitala me je jesam li na što alergičan." "Jesam!!!" odgovorio sam. Liječnici i sestre su prekinuli posao i čekali moj odgovor. Udahnuo sam zrak i zavikao: "Na gravitaciju!!!". Kada se smijeh stišao, rekao sam im: "Odlučio sam živjeti. Operirajte me kao živoga, a ne kao mrtvoga!" Ivan je preživio zbog spretnosti njegovih liječnika, ali isto tako zbog svog posebnog odnosa prema životu. Tada sam i ja spoznao da moram svaki dan odlučivati i živjeti pun život. Vjerujem da nije potrebno pretjerano analizirati tekst. Tek možda donijeti odluku. I tako svakoga dana... ...vodila me kud je htela, dobar sam ja gost...
Poticajno! Hvala :)
komentar napisao/la pletilja, u vrijeme 23. studeni 2006 11:35:00
uto - 21.11.2006
Ponekad se pitam... kako zvuči pad maski... no, to je samo ponekad... Gde se Dunav sastao sa Savom
moja duša preko reke pređe
razum mi se rastao sa glavom
pomr'čina spustila na veđe. Močna vodo, najslađa slobodo
pomeri me iz ovoga stanja
moja draga dok kraj tebe hoda
grudi nosi k'o odlikovanja. Zaklele se, samo srcu služe
mirišljave latice od ruže
i kad ljube a i kada neće
usne vrele kao plamen sveće. Opekle me, bolelo me nije
i ne bi me ohladila Sava
to priznajem, ali ona krije
kako noću s' anđelima spava. I dok spava, najteža joj kazna
mene sanja svake druge noći
ona sanja milovanja razna
i pita se da li ću joj doći. Možda... eh, možda...
ej nježna dušo :) koje brige tebe more ...
komentar napisao/la samba, u vrijeme 21. studeni 2006 17:28:00
jesi baš mora izabrat najdražu mi bajaginu :)) mislim da je imam negdje u nekom naslovu :)
komentar napisao/la scarlett_ohara, u vrijeme 21. studeni 2006 17:39:00
pet - 17.11.2006
Kako se vikend približava, tako mi pomalo ponestaje inspiracije za pisanje. U biti, nije da je i bez vikenda imam previše u zadnje vrijeme, no kako dolazi vrijeme za odmor, puštam i prste da se pomalo odmore. Ipak, i za odmaranje prstiju postoji ideja što raditi da se dosada ne bi uvukla tamo gdje joj nije mjesto. 
...I just want your extra time and your - kiss...
:)
komentar napisao/la selma, u vrijeme 17. studeni 2006 13:03:00
slatko :)
komentar napisao/la scarlett_ohara, u vrijeme 17. studeni 2006 13:32:00
Moje ribice ne galame :-P
komentar napisao/la Morky, u vrijeme 17. studeni 2006 23:01:00
cute ribice...i Prinčev poljubac za kraj. =))
komentar napisao/la elenia, u vrijeme 19. studeni 2006 13:25:00
super slike, pozdrav :)
komentar napisao/la iubire, u vrijeme 21. studeni 2006 14:16:00
čet - 16.11.2006
Jest da nisam neki veliki fan, no nešto mi govori da će biti poprilične pomame za nečime što se već sada počelo najavljivati, a izgleda ovako: 
...I'm not here for your entertainment,
you don't really want to mess with me tonight...
5. nastavak stiže? napokon :)) još da napokon i ta 7. knjiga izađe :)))
komentar napisao/la scarlett_ohara, u vrijeme 16. studeni 2006 17:18:00
ja jesam fan...nisam zagrižen ,ma dobro, možda samo malo ...hm
komentar napisao/la samba, u vrijeme 16. studeni 2006 20:13:00
Ode ja na godišnji da sve to pregledam...nisam ni u prvi dio upućena :-)... Jel se taj lik meni prijeti!? Di će na Svjetlost! :-D
komentar napisao/la Morky, u vrijeme 17. studeni 2006 9:00:00
@scarlett: a to je već 5. nastavak? mda... definitivno nisam fan. :D @samba: kako bilo, brzo će opet taj 7. mjesec. :P @Morky: možda se hoće ugrijati? :D
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 17. studeni 2006 9:33:00
razgovaraš s nekim tko ima sve filmove i knjige :))
komentar napisao/la scarlett_ohara, u vrijeme 17. studeni 2006 10:55:00
pon - 13.11.2006
Jako volim javni gradski prijevoz. Nije li javni gradski prijevoz predivan? I jesam li već istaknuo koliko volim javni gradski prijevoz? No, uistinu je sjajno voziti se autobusima i tramvajima, te na taj način biti stisnut među ljudima kojima se vrlo vjerojatno ne bi pretjerano približavali. Pri tome nisam jedino siguran je li bolje ljetno vrijeme, kada se otkriva koliko ljudi znojenje vidi kao problem onih kojima to smeta, ili zimsko doba, kada se uistinu svašta osjeti po tramvajima, jer imaju grijanje. Bez obzira na to, javni je gradski prijevoz nadasve poučan. Upravo danas se vozim tako u jednom busu i slušam priču ekipe koja se vraća iz škole. Samo radi zlobnika, mala digresija - ne bih ja njih slušao, no uspjeli su nadglasati jačinu glazbe koja mi je tutnjala u slušalicama. Dakle, vraća se ekipa tako iz škole i mudro zbore. Kako je ujutro, kada idu u školu, redovito gužva. A kada se iz škole vraćaju doma gužve nema. I tako su, ponos i dika svojih roditelja, logički zaključili kako je to samo pokazatelj kako ne treba uopće ići u školu. Jer je gužva. A mene učili da ujutro treba kretati ranije ako je takva gužva. Ništa... nemam više razloga objašnjavati i crtati roditeljima doma, no kupit ću bojice i primiti ih se kako bih ovu teoriju razradio i predstavio je direktoru. Uvjeren sam kako će biti oduševljen i raširenih ruku dočekati još jednu od genijalnih zamisli. S tim da ću i za ovu priznati kako nije u potpunosti moja. I kako ne bih uopće došao do nje da nije javnog gradskog prijevoza. I zato volim javni gradski prijevoz. ...I said, now I've got my Magic Bus...
nismo li svi ponekad takvi da interpretiramo stvari onako kako nama paše :))
komentar napisao/la scarlett_ohara, u vrijeme 13. studeni 2006 15:36:00
Naravno... samo je pitanje imamo li dovoljno bojica da nas drugi shvate. :-)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 13. studeni 2006 15:44:00
da, da, neš ti zaključka...samo što nije istina da kad se vraćaju nema gužve...ima je ima, a znaš ko ju napravi??? ti isti klinci koji tvrde da je nema, oni su gužva :)))))))
komentar napisao/la desdemona, u vrijeme 15. studeni 2006 17:21:00
:))
komentar napisao/la selma, u vrijeme 16. studeni 2006 10:19:00
sub - 11.11.2006
Kako u našim krajevima i vrapci na granama već cvrkuću o danu kada je zrak natopljen laganim brojem promila zbog "odrastanja" mošta i službene pretvorbe u vino, jasno je i koji nam je danas dan. Stoga, sretan imendan svim Martinima, Martinama i svima koji ga slave danas. Divno je što ime vam svima određuje jednu od najvećih fešti koje u ovom podneblju imamo. 
... u prijevodu 'u vinu je istina', mada mnogi poistovjećuju te riječi i s narodnom uzrečicom 'što čovjek trijezan misli, to pijan govori'. Kako bilo, ako se odlučite proslaviti uz ovogodišnju berbu (a možda još malo je i od prošle ostalo?), oprez... kao i svake godine, policija je pojačala kontrolu na cestama. Kao i uvijek, u stanju slavlja najbolje je zaboraviti na ključeve od auta. A možda se nekome posreći da i put do doma izgleda ovako nekako: 
...red red wine you make me feel so fine...
i ja sam jednoj čestitala, pa se ne javlja, a valjda slavi, slave svi oni, pa će ti zahvaliti kad se otrijezne :)
komentar napisao/la singerica, u vrijeme 12. studeni 2006 2:55:00
čet - 09.11.2006
S obzirom na radno vrijeme i mjesto rada, često čujem pitanje tko je gladan. I u takvom okruženju ne znam je li mi više smiješno ili izaziva curenje slina reklama ovog tipa: 
I, jel' netko gladan? ...there will be food around the corner for me...
ti ko da radiš u mojoj firmi :D :))
komentar napisao/la scarlett_ohara, u vrijeme 9. studeni 2006 14:45:00
ha?! :DDD
komentar napisao/la samba, u vrijeme 9. studeni 2006 15:35:00
da, dobra fora..mada me hrana uvijek asocira na nedostatak iste u zemljama 3. svijeta...žalosno što je tak, al tak je
komentar napisao/la tek tako, u vrijeme 9. studeni 2006 21:51:00
pon - 06.11.2006
Postoje stvari... na koje teško pronalazim riječi. Jedna od takvih je činjenica kakva se sve istraživanja provode i što nam 'bogovi u bijelom' svašta uspijevaju ispričati. A pri tome uopće ne mislim na nagle zaokrete u mišljenjima što je dobro, a što nije za čovjeka. Jedna od priča koju sam zapazio danas, a koja me ponukala na razmišljanje jest nešto što će neki jako rado prihvatiti... Više od milijun ljuid pati od kroničnog umora Sindrom kroničnog umora, za koji su neki liječnici prije mislili da je psihički problem ili čak isprika za lijenčine, stvarna je bolest koja pogađa više od milijun Amerikanaca.
Ako vam se ovo često događa, možda patite od kroničnog umora. Pravodobna dijagnoza i liječenje te bolesti vrlo su bitni za oporavak - premda još nije posve jasno koji je lijek najbolji, izvijestili su Američki centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC). "Sindrom kroničnog umora strašna je bolest zbog koje mnogi ne mogu sudjelovati u svakodnevnim aktivnostima i u onome u čemu uživaju", rekla je direktorica CDC-a Julie Gerberding. "Srećom, postoje terapije koje mogu smanjiti bol i patnju." CDC je pokrenuo kampanju kojom želi upozoriti na problem kroničnog umora. Čak 80 posto osoba koje pate od sindroma kroničnog umora i ne znaju da ga imaju. Uzroci te bolesti su nepoznati, ali ona može izazvati veliku iscrpljenost, teškoće u spavanju i probleme s koncentracijom i pamćenjem. Česti su simptomi poput gripe, uključujući bolove u zglobovima i mišićima, limfnim čvorovima, upalu grla i glavobolje. "Važna karakteristika bolesti je pogoršanje simptoma nakon fizičkog ili mentalnog napora", ističe CDC. "CDC drži da je sindrom kroničnog umora velik problem javnoga zdravstva i svojim istraživanjima želi poboljšati dijagnozu bolesti i njezino liječenje", dodala je Julie Gerberding. Jedina terapija je smanjenje stresa, promjena prehrane, blaga tjelovježba i dodaci prehrani, a oboljeli ponekad dobivaju i lijekove. [preuzeto sa Dnevnika] Pojednostavljeno, ako je netko i lijen, možda to zapravo uistinu nije. Hvala onima koji se bave ovakvim istraživanjima. Daju sasvim novo značenje pojmu 'normalno'. ...I'm so tired, I haven't slept a wink...
ja to tvrdim cijelo vrijeme pa mi nitko ne vjeruje, kronični umor, valjda sama najbolje znam šta mi je :))
komentar napisao/la scarlett_ohara, u vrijeme 6. studeni 2006 11:44:00
hm... imam problema sa spavanjem, zadnje dvije godine, simptome gripe imam već tri ... a ostalo... neću ni da mislim
komentar napisao/la samba, u vrijeme 6. studeni 2006 18:47:00
Sreća da znam kako spavanje liječi, pa prespavam ponekad cijeli dan, makar bih ponekad i dva!
komentar napisao/la Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 6. studeni 2006 19:13:00
Dobro da sam navratila, skoro mi posjetitelj iznad "ukrao" riječi iz usta..naime, njegov/njezin nick je:
komentar napisao/la Morky, u vrijeme 6. studeni 2006 23:39:00
pet - 03.11.2006
Po pogledu na prve pahulje snijega, dobio sam volju napisati par redaka. Ma, zapravo nisam. Više sam dobio volju ispružiti lice tim pahuljama i pustiti ih da padaju po meni, no svjestan sam toga da me još koji sat čeka do trenutka kada ću to moći i napraviti. No, te prve pahulje snijega, koji je još jučer bio vidljiv na Sljemenu, opet su me potakle na malo traženje po arhivama koje imam doma spremljene. I da zapjevam u ritmu davno zaboravljenih pjesama. od kojih jedna kaže otprilike ovako... ...Come with me, come and see
Come it's more than mystery
Come with me to paradise
to this planet Edelweiss.
Come with me, come and see
Come and join us in a read
Come with me to paradise
to our planet Edelweiss... Ove promjene vremena ipak ne djeluju na svakoga dobro. I, ma koliko da je ovo vrijeme izuzetno za razbuđivanje dok je čovjek na otvorenome i vjetar ga dotiče, čim se uđe u toplinu zatvorenog prostora izaziva pospanost i razdražljivost. I automatski se dižu tenzije kojih ne bi trebalo biti. Kako posvuda, tako i u svijetu blogova. Što ću isto komentirati tek jednim stihom koji kaže... ...lijevo underground, desno kuruza
slava i lova kad primiš ga zguza
dole kvalitet a gore tiraži
pušenje kurca je to što se traži...
meni paše ovo hladno vrijeme. za sada. ugodna promjena... zanimljiv završni stih, nema šta... :-)
komentar napisao/la Go!, u vrijeme 3. studeni 2006 20:34:00
|
