About
Stanje mjeseca
|
|
|
|
pon - 30.10.2006
...maslačak sam, vetar me nosi ima me u tvojoj kosi...
dok šetamo po snovima bosi :)
komentar napisao/la scarlett_ohara, u vrijeme 30. listopad 2006 14:18:00
sanja, sanja...
komentar napisao/la monday, u vrijeme 30. listopad 2006 15:46:00
;)
komentar napisao/la trio, u vrijeme 31. listopad 2006 8:55:00
Veseli me da je tu, da je ipak nisi izgubio!
komentar napisao/la Morky, u vrijeme 1. studeni 2006 1:38:00
ej otkad to nisam čula :)
komentar napisao/la samba, u vrijeme 1. studeni 2006 8:28:00
ned - 29.10.2006
Jeste li jutros, s buđenjem, svi znali da valja promijeniti vrijeme na satovima, kako bi bili ukorak sa zimskim računanjem vremena? Ili imate satove koji se sami namještaju u skladu s vremenom? Ili ste pomislili kako se neke stvari ne poklapaju s onime što vaš sat pokazuje, zaboravljajući pri tome što je za ovaj vikend najavljivano? Kako bilo, vjerujem da ima još ljudi koji se sjećaju doba dok nismo imali ljetno i zimsko računanje vremena. Bar u onoj državi. Unatoč tome što je to u Europi već bilo uobičajena praksa. Pa su nam stranci dolazili i bivali zbunjeni time što im satovi pokazuju drugačije vrijeme, a da nisu prešli u drugu vremensku zonu. No, na stranu sa svakakvim sjećanjima. Više me prati pitanje jeste li znali, a uzrok tome je jedan mail u kojem se više puta provuklo upravo to pitanje. A glasi otprilike ovako: Did you know that those who appear to be very strong in heart, are real weak and most susceptible? Did you know that those who spend their time protecting others are the ones that really need someone to protect them? Did you know that the three most difficult things to say are: I love you, Sorry and help me? Did you know that those who dress in red are more confident in themselves? Did you know that those who dress in yellow are those that enjoy their beauty? Did you know that those who dress in black, are those who want to be unnoticed and need your help and understanding? Did you know that when you help someone, the help is returned in two folds? Did you know that it's easier to say what you feel in writing than saying it to someone in the face? But did you know that it has more value when you say it to their face? Did you know that if you ask for something in faith, your wishes are granted? Did you know that you can make your dreams come true, like falling in love, becoming rich, staying healthy, if you ask for it by faith, and if you really knew, you'd be surprised by what you could do? But don't believe everything I tell you, until you try it for yourself... 
Priznajem, neke od navedenih stvari nisam znao. Sada ih znam. ...još svetove slušam kroz noćne vetrove...
Namjestila sam sat oko 3 ujutro, kad sam došla izvana :) Nisam znala da ta praksa postoji odnedavno kod nas, namiještanje vremena! ah, što li sam mlada! :) Ugodan dan Ti želim.
komentar napisao/la Kuhacha, u vrijeme 29. listopad 2006 12:20:00
@kuhacha- ma kako izvana u 3 u noći??? ccc :)
komentar napisao/la libertin, u vrijeme 29. listopad 2006 14:30:00
pet - 27.10.2006
Dok traju dani ovog sunca, koji više podsjećaju na dane rujna u kojem se inače priroda polako oprašta od ljeta i dočekuje zahlađenja, južina u ljudima izvlači stvari koje nisu nužno poželjne. Zato se valja povremeno nečemu nasmijati, a jedna od priča koje ovih dana cirkuliraju mailovima služi upravo tome. Možda i ovdje nekoga uspije nasmijati... i pomoći da se u vikend uđe opuštenije. Romeo i Julija iz Bosanske Dubce (Zavjesa se diže, radnja fabule nedje oko Bosanske Dubce) ROMEO: (polupijan ispod njenog prozora)
Hajd' bona silazi, ne pravi se luda!
JULIJA: (pospana, bezvoljna, nikakva)
Ako ti moj stari siđe ostaćeš bez muda
ROMEO: Nešto mi se, o prohtjelo baš
ove prekrasne noći da mi je daš
JULIJA: Tvoj mač bih žarko osjetiti htjela
al' večeras oca m' ne bih smjela.
ROMEO: Skratiću za glavu svakog' nek se zna
ko te bude im'o prije nego ja.
JULIJA : Romeo, Romeo daj jednom shvati
samo sam je tebi spremna dati
ROMEO: Dobro, da ne bih mor'o tuđe glave sjeć'
ovog puta vjerovaću ti na riječ
JULIJA: Hajd' sad kući jebo ti sve
joj vid' kolko je sati! Hajd' čuvaj se!
ROMEO: De barem tol'ko se odvaži
pa mi je na minut pokaži!
JULIJA: (taman krenu da skine gaće)
Joj bježi eto mi ćaće.
OTAC JULIJIN: Uhljupe jedan opet si doš'o
kako si samo kroz mine proš'o?!
ROMEO: Nemojte čika Mato
Julija je moje zlato.
JULIJA :(ocu) Ma ja ga uopšte ne znam
nisam ga zvala, doš'o je sam.
ROMEO:M'rššš ne laži kujo mala!
Znam ja sve kome si dala.
JULIJIN OTAC: Odlazi odavde bijedni psu
dok nisi pao mrtav tu!
JULIJA: Ma ti si Romeo u seksu amater.
Udri ga babo jebeš mu mater!
ROMEO: (dade se u paničan bijeg
brzo k'o metak pobježe uz brijeg)
JULIJA (prasnu u smijeh): A vid mangupa al' bježi
a htio bi kraj mene da leži.
JULIJIN OTAC: Babo će tebi momka da nađe
a ovoga će uhljupa neko zlo da snađe.
ROMEO (viče s brijega): E mangupe, dođi u čaršiju ako smiješ
da vidim jesi l' spreman da se biješ.
JULIJA: (cerekajući se): Romeo, Romeo odjebi ba
ako nastaviš tako raniću se ja.
JULIJIN OTAC: Idi kući bolan Romeo
dok nisam s tobom asfalt pomeo.
ROMEO: Ako zovnem Hamleta mog jarana
nećeš izać' iz bolnice mjesec dana.
JULIJA: E dobar ti jaran, dobro ga znam
neki dan je tražio da mu je dam.
ROMEO: Opet lažeš, on Ofeliju voli
šta ima tebe za sex da moli.
JULIJIN OTAC: (Ode u kuću, vode da pije)
JULIJA: ( K'o fol ozbiljna a u sebi se smije.)
ROMEO: Odoh sada kući ko te jebe
idem da nađem trebu za sebe.
JULIJA: Nemoj bolan Romeo strpi se do jutra
ako ne dobijem, daću ti sjutra.
ROMEO: Ma daji kome hoćeš sad mi je svejedno
ne želim više da živim ovako bijedno.
JULIJA: Ma šteta da nestane taki ševac.
Ne želiš valjda da umres k'o djevac?
(Zadiže majicu pokaza mu grudi
u Romeu poče želja da se budi)
ROMEO: (sav ushićen) O Julija oko moje crno
ma neka me pogodi puščano zrno.
Eto me k tebi, nemogu više
iako znam da crno mi se piše.
JULIJA: Dođi dođi, dilbere moj
da vidim taj buzdovan tvoj.
ROMEO: (Trči, sa sebe odjeću skida
draganu svoju ne gubi iz vida)
(Ulazi kroz prozor, na trosjed sjeda)
JULIJA: Požuri dok babo utakmicu gleda!
ROMEO: Hajde,hajde, brže se skidaj!
Ako naiđe ti vikni "Kidaj!"
JULIJA: (Dohvati nekakvu polupraznu bocu
više i ne razmišljajući o svome ocu)
Hajd' da popijemo pa šta god da je
čula sam da onda duže traje.
ROMEO: Ne traži čaše
pićemo iz flaše.
JULIJA: Hajd' ja ću prva prinče moj.
Uh mašalla, mašalla kol'ki je taj tvoj!
ROMEO: (Uze iz Julijinih ruku flašu)
Hajd' da pijemo za ljubav našu.
Isprazniše bocu za par minuta
Julija postade k'o nešto ljuta.
JULIJA: Znaš da moje srce tebe voli
al' sad me nešto poče stomak da boli.
ROMEO: A joj meni djevojko bludna
nećeš valjda reći da si trudna!
JULIJA: Maršš, gluho bilo, stoko jedna
tvoja su nagađanja tako bijedna.
ROMEO: (Odjednom pade na tlo)
uh jebote, šta sam ovo popio!?
JULIJA: "Otrov za štakore" evo baš čitam
nisam prije stigla starog da pitam
ROMEO: O Julija, Julija ti nas sjeba.
E Romeo ludi tako ti i treba.
JULIJA: Izvini Romeo mislila sam da je vino
baš mi je izgledalo onako fino.
ROMEO: (Faca mu je totalno bijesna)
Sad će ti "mala" ostat tijesna.
JULIJA: Ti umireš ne saznavši šta prava je ljepota
ne "umoči" ništa za svoga života.
ROMEO: (dopuza do Julije bliže)
Na tebe će vječno da mi se diže.
To izusti
i dušicu pusti
a samo je htjeo
da joj ga spusti.
JULIJA: (nestaje joj iz očiju plamen)
Kakva šteta, a tvrd mu je k'o kamen.
(Zatvara oči posljednji put)
Znam babo će biti na mene ljut. ----------------------- 3 dana poslije: OFELIJA: Jes' čuo za ono dvoje ?
Baš šteta, onako mladi.
HAMLET: Ma čuo sam bona, neg' se skidaj
dok nema nikog da se nešto radi.* dati ili ne dati pitanje je sad* (spuštanje zavjese, Dubca plješće)
sri - 25.10.2006
Nekoliko me dana nije bilo, a u tom se vremenu svašta izdogađalo na ovom blogu. Hmm... možda je ipak bolje da svoje mišljenje iskažem na malo drugačiji način. Po ne znam ni ja koji puta otkako pišem blog, desilo se još jedno kategoriziranje i proglašavanje top blogova. I ovaj se blog našao na istoj listi. Hvala Francesci na nagradi kojom je pridodala novo značenje i novi polet ovom blogu... hvala svima koji čitaju i imaju volje proći uz ovaj blog kad god se sjetim i odlučim nešto napisati... hvala svima koji su uz osmijeh popratili i navedeno proglašavanje navedene top liste. Istina, na top 10 listi se ovaj blog našao tek na osmom mjestu, no sada znam da ima nade i da uz malo truda mogu postići da dospijem i malo više na toj listi. Pa, ipak, unatoč "tek" osmom mjestu, čak je i ono zaslužilo nagradu. A mislim da ne bi bilo fer od mene kada bih je sakrivao od čitatelja ovoga bloga. Hvala još jednom Francesci na promptnom uručivanju nagrade i isprika što sam je bio primoran malo smanjiti, no i ovako se dobro vidi. 
Što se naknadnih rasprava i iznošenja prljavog rublja tiče, nemam se namjere petljati u to, jer to smatram u potpunosti suvišnim i za komentirati. Svima koji nisu dospjeli do hvale vrijednih nagrada želim više sreće u slijedećem izboru, a sebi podižem još jednu čašu u ime uspjeha koji sam u ovome postigao! ...it's been no bed of roses, no pleasure cruise...
:*) za ispravan stav
komentar napisao/la samba, u vrijeme 25. listopad 2006 18:55:00
on zna ispravno...jer nas poznaje...pa i kad šuti govori puno * - a do tad samo: francika čak i u plaketi samo na svoj način nepredvidljiva! čitam vas oboje sa svakim novim postom.
komentar napisao/la visa, u vrijeme 25. listopad 2006 21:53:00
Gle! Nagrada :)
komentar napisao/la caligula, u vrijeme 26. listopad 2006 14:15:00
reakcija hvale vrijedna :*)
komentar napisao/la berulia, u vrijeme 26. listopad 2006 14:22:00
...pa nije te valjda pogodilo!? Ipak bi se ponekad i mogao nasmijati!
komentar napisao/la Morky, u vrijeme 1. studeni 2006 1:40:00
Ne se uzrujavati. Da nisi sam sebe nagradio, ja kao i možda mnogi nebi znali za samo 8. mjesto. Gdje piše da ako čitam tebe, čitam i druge!? Zaslužuješ 1. mjesto ;-)
komentar napisao/la Ona (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 1. studeni 2006 2:19:00
pet - 20.10.2006
Is it getting better?
Or do you feel the same?
Will it make it easier on you now?
You got someone to blame
You say One love
One life
When it's one need
In the night
One love
We get to share it
Leaves you baby if you
Don't care for it Did I disappoint you?
Or leave a bad taste in your mouth?
You act like you never had love
And you want me to go without
Well it's Too late
Tonight
To drag the past out into the light
We're one, but we're not the same
We get to
Carry each other
Carry each other
One Have you come here for forgiveness?
Have you come to raise the dead?
Have you come here to play Jesus?
To the lepers in your head Did I ask too much?
More than a lot.
You gave me nothing,
Now it's all I got
We're one
But we're not the same
Well we
Hurt each other
Then we do it again
You say
Love is a temple
Love a higher law
Love is a temple
Love the higher law
You ask me to enter
But then you make me crawl
And I can't be holding on
To what you got
When all you got is hurt One love
One blood
One life
You got to do what you should
One life
With each other
Sisters
Brothers
One life
But we're not the same
We get to
Carry each other
Carry each other One One [U2: "One"]
one... još je ljepša kad se napiše... :)
komentar napisao/la tek tako, u vrijeme 20. listopad 2006 1:01:00
vjerovatno jedna od najljepših pjesama ikad
komentar napisao/la scarlett_ohara, u vrijeme 20. listopad 2006 8:19:00
odlična pjesma! bono i mary imaju odlične glasove...
komentar napisao/la trio, u vrijeme 20. listopad 2006 10:04:00
:)
komentar napisao/la selma, u vrijeme 20. listopad 2006 11:09:00
nije bolje...
komentar napisao/la gracia (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 20. listopad 2006 16:14:00
izvedba od Casha je jebenija od originala((-:
komentar napisao/la eugenio, u vrijeme 20. listopad 2006 16:31:00
jedana od mojih najboljih
komentar napisao/la bbarbi, u vrijeme 23. listopad 2006 13:01:00
yes, it's getting better...after all, there i only one love :)
komentar napisao/la libertin, u vrijeme 23. listopad 2006 15:43:00
uto - 17.10.2006
Osim što su danas razgovori u pola cijene... Naša lica još su lijepa,
zatvori mi oči,
neka kraj nas jure,
nek' se lome prsti,
idemo na ples
i svijet je opet mlad... 
Tijelom prolazi ti ritam grada...
Mjesečina na lice pada ti...
Osjeti, dal vidiš li?
On zbog tebe postoji...
DOBRA REKLAMA.
komentar napisao/la observer, u vrijeme 17. listopad 2006 19:27:00
Prepoznah pjesmu, ovak ide zar ne: Tan tan tan tan ta tata ra ta ta ta, tan tan tan ta ta ta...i tako dalje... Idemo?
komentar napisao/la Morky, u vrijeme 17. listopad 2006 19:47:00
@observer: dobro zapaženo. @Morky: Prva ili druga? Mada... druga ipak ide malo drugačije. :-) Karte su mi na stolu. Što bi značilo da vrlo vjerojatno idem, a ti? ;-)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 17. listopad 2006 20:05:00
pa ja bih isla, al nisi me zvao :(
komentar napisao/la romanticarka, u vrijeme 17. listopad 2006 20:07:00
podsjetio si me na blamažu koju sam imao s kartama za elemental i jednom bivšom osobom(-:nema gorčine više juhuu
komentar napisao/la eugenio, u vrijeme 17. listopad 2006 20:13:00
Prva, prva..jel' me vodiš?
komentar napisao/la Morky, u vrijeme 17. listopad 2006 21:41:00
Jel' to koncerti Elementala imaju neštou sebi? :-) I ja se sjećam njihovog prvog zagrebačkog u Aquariusu... no, ovo je nešto sasvim drugačije. Idemo dalje. :-)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 18. listopad 2006 9:36:00
Ah..nisam ni mislila...kukavica, no ja sama hodam, ne treba me vodit ;-)
komentar napisao/la Morky, u vrijeme 18. listopad 2006 21:07:00
ned - 15.10.2006
Words like violence
Break the silence
Come crashing in
Into my little world
Painful to me
Pierce right through me
Can’t you understand
Oh my little girl All I ever wanted
All I ever needed
Is here in my arms
Words are very unnecessary
They can only do harm Vows are spoken
To be broken
Feelings are intense
Words are trivial
Pleasures remain
So does the pain
Words are meaningless
And forgettable All I ever wanted
All I ever needed
Is here in my arms
Words are very unnecessary
They can only do harm Enjoy the silence [Depeche Mode - Enjoy the Silence]
u ti letiš u moje linkove... u biti ... ma joj
sad sam u šoku. Pa još netko voli DM?! (A da nije Drogerie markt ili marke)
komentar napisao/la kuhacha, u vrijeme 15. listopad 2006 19:04:00
pet - 13.10.2006
Potaknut postom kod Morky... Petak 13. je svaki puta dan koji u sebi nosi predznak "nesretnog" dana, a jačina tog praznovjerja je tolika da se uistinu broj nesreća povećava s tim danom. No, odakle uopće vjerovanje u nesretnost tog dana? Za odgovorom na to pitanje sam malo zavirio u povijest i legende, a svatko ima neka svoja objašnjenja. Pomalo nestašni Loki nepozvan,kao 13,upada na večeru 12 bogova u Valhali te navodi slijepog boga Hodera da ubije Baldera, Boga veselja i zadovoljsta,bio je to loš dan.
Ubiše posljednjeg templarskog meštra.
Na posljednjoj večeri ih je bilo 13, nekako je baš Juda popunio taj broj.
12 vještica prizivaju vraga,pa kad dođe... 13 zlih duša na jednom mjestu - eto zla.
Numerološki, 12 je dobar broj, a poslije njega dolazi 13 koji razbija savršenstvo.
Poneki vjeruju da je baš u petak 13. Kain ubio Abela,da je baš u petak Eva nagovorila Adama na jabuku... Postoji niz mogućih objašnjenja za triskaidekafobiju. Ipak, vjerujem da je najdetaljnije i istini najbliže objašnjenje slijedeće: CRNI PETAK ZA BIJELI RED Petak 13. daleke 1307. godine utjecao je i na jedan od najsjajnih redova i najtajnovitijih organizacija u povijesti zapadnog svijeta - templare, a samim tim i na našu povijest i saznanja.
Templari-srednjevjekovni katolički viteškostaleški red osnovan je 1118.g. isprva kao red Siromašnih vitezova Krista i Salomonovog hrama u Jeruzalemu. Njihov je cilj bio da puteve i ceste održe sigurnim i da posebno štite hodočasnike.
Nakon deset godina njihova se slava proširila sve do Europe. Godine 1127. većina se templara vratila u Europu, a 1128. godine održan je crkveni sabor u Troyesu gdje su templari službeno priznati i ustanovljeni kao vjersko-vojni red.
Hugo de Payen, plemić iz Champagne za kojeg jedna predaja tvrdi da je osnivač ovog reda proglašen je velikim meštrom. Templari su se zavjetovali na siromaštvo, neporočnost i posluh. Čuveni su i po tome što su morali nositi bijelu odjeću, a najpoznatiji su po svom bijelom plaštu koji je simbolizirao njihovu spremnost da ostave mračan život iza sebe i dušu preporuče Stvoritelju svojim čistim i bijelim životom. Papa Inocent II 1139.g. izdaje papinsku bulu prema kojoj templari svoju odanost duguju samom papi. Postaju neovisni od svakog miješanja političkih i vjerskih vlasti. Širom Europe u red su stupali sinovi plemića koji su, poput de Payena koji je svoje posjede darovao redu, morali postupiti isto. Dok su mu članovi bili siromašni, red je posjedovao brojna imanja u Francuskoj, Španjolskoj, Engleskoj, Portugalu, Italiji, Njemačkoj, Mađarskoj , Austriji i u Svetoj Zemlji.
Čuveni zadebljani crveni križ - la croix pattee na plaštevima templara pojavio se 1146.g. U sljedećih stotinjak godina uključuju se u visoku diplomaciju i postaju sila od međunarodnog značaja. Zadobivaju takvu moć da utječu na postavljanje i rušenje vladara. Kako su bili u bliskom dodiru s islamskom i židovskom kulturom počeli su promicati nove ideje i nova znanje. Ponoseni vlastitim dostignućima u svim granama tadašnjeg društva postaljali su sve bogatiji i moćniji. No, 1291. g. u bitci kod Akre gube i samu Svetu Zemlju. Okreću se Europi. Francuski kralj Filip IV.- Filip Lijepi polakomio se za bogatstvom templara, pa je iskoristio to što su templari oslabili vezu s papom. Između 1303. i 1305. godine organizirao je otmicu i ubojstvo pape Bonifacija VIII i dao otrovati papu Benedikta XI. Osigurao je da na papinsko prijestolje sjedne nadbiskup Boredeaux koji se prozvao Klementom V. Kako je Filipu IV. dugovao zahvalnost prva mu je zadaća bila potpuno uništenje vitezova templara.
Kralj je vrlo pažljivo isplanirao svoj naum. Prije nego je krenuo u napad sastavio je optužnice u kojima su optuženi za okultne obrede pred bradatom muškom
glavom koja im se obraćala i obdarivala ih mističnim moćima, optužio ih je za ubijanja djece, poučavanja žena pobačaju, zavođenje iskušenika, a najnevjerojatnija je bila obredno poricanje Krista te odbacivanje, gaženje i pljuvanje križa. U tajnoj operaciji kralj je zapečaćene, tajne naredbe poslao glavarima plemićkih obitelji. One su se morale otvoriti istodobno i odmah izvršiti. U zoru na petak, 13. listopada 1307. godine svi templari u Francuskoj trebali su biti uhićeni i zatvoreni, sva njihova zapovjedništva stavljena pod kraljevski pečat, a sva dobra zaplijenjena.
Iako brižno i tajno isplanirani, napad je kralja Filipa ostavio bez glavnog cilja - bogatstva templara. Pretpostavlja se da su na neki način ipak bili upozoreni. Predaja kaže da je tadašnji veliki meštar Jakov de Molay dao spaliti knjige i pravilnike, a smatra se da je uz pomoć blagajnika reda noć pred uhićenje organizirano prokrijumčario blago.
Uhićene templare podvrgli su strašnim mukama i suđeno im je na temelju već zapisanih optužbi. Papa Klement službeno ih raspušta 1312. godine službeno raspustio, a sve do 1314. g. Filip IV. je nastavio ispitivati i mučiti zarobljenike. U ožujku 1314. na laganoj vatri do smrti dao je ispeći Jakova de Molaya, velikog meštra i Geoffroia de Charnaya , zapovjednika križarskog samostana. Red vitezova templara biva proganjan sve do 1522. godine u svim zemljama gdje su imali posjede. Te godine pruski potomci templara, teutonski vitezovi odbacuju vjernost papi i podržavaju buntovnika i heretika Martina Luthera i na taj način se posredno osvećuju Crkvi koja ih je izdala.
Tajanstvenost koja je obavijala ovaj red od samih začetaka nije nestala njihovim odumiranjem. Zabilježeno je da je Jakov de Molay kroz plamen izrekao kletvu i pozvao svoje progonitelje papu Klementa i kralja FIlipa da mu se pridruže i polože račun pred Bogom u roku od godine dana. Obojica su umrla iznenada, u roku kojeg izriče kletva. To je samo još više učvrstilo vjerovanje u okultne moći ovog reda koji je u svoje vrijeme umom i saznanjima bio daleko ispred svog vremena, pa su za njih tvrdili da su vračevi , čarobnjaci, alkemičari. Templari su tajnu o skrovištu svog blaga, pa i o samoj prirodi blaga, ostavili netaknutu i možda je taj petak 13. 1307. godine odgodio ili zaustavio prekrajanje povijesti. [preuzeto sa http://www.merlin-world.com/templari_petak.htm] Kako god da se sagleda, nesretnost petka 13. spada u praznovjerje, no koliko je onih koji će bez puno razmišljanja proći ispod ljestava ili razbiti ogledalo? A da se i ne spominje kucanje u drvo... ...dolazi duga, duga noć, al' i ona mora proć'...
uto - 10.10.2006
Vrijeme prolazi... ili je bolje reći kako mi prolazimo kroz vrijeme. A da ga i ne vidimo, niti ga možemo uloviti. Ili netko zna objasniti kako vrijeme izgleda? No, pokazatelj toga kako prolazi može se vidjeti po mnogočemu, pa tako i po knjigama koje ulaze u lektiru. Obaveznu ili ne. A jedna od onih koje su me se posebno dojmile počinje otprilike ovako: - Što je to čovjek, mama?
- Čovjek je velika tajna. Ne znamo odakle dolazi niti kamo ide. Neuhvatljiv je poput sjene, a kuda god prođe, za sobom ostavlja pustoš.
- Taj... čovjek, je li on jako opasan?
- Opasan je, sine, stoga nastoj da ga nikada ne sretneš. A ako jednom naiđeš na njega i vidiš da je prekasno, da više nema vremena za bijeg, budi hrabar i čekaj ga spreman. Ni tada, ma što se dogodilo, ne okreći mu leđa. Gledaj ga ravno u oči, jer samo tako se možeš spasiti. To je jedini trenutak kada je slab i kada ti neće ništa.
- A kako se čovjeka može ne sresti? Kako ga se može izbjeći?
- Osjetit ćeš ga. Osjetit ćeš kako ti se približava. Čovjeka, sine, prati neki poseban miris. Miris straha, nesreće i boli. On se njime hrani. Po tome ćeš ga mirisu prepoznati. [Bernard Jan: "Potraži me ispod dúge"] Vjerujem da slučajnosti ne postoje... pa tako postoji i razlog zašto mi se ta knjiga našla u rukama. Još samo da ustanovim koji... ...ja nemam razloga za strah...
Prvo: tog nije bilo u lektiri - bar ne kod mene...drugo: ja bum ti objasnila kako vrijeme izgleda; prozirno je, nevidljivo, neopipljivo - nema ga, ne postoji. No ipak kažu da prolazi čak i dolazi, neki da stoji! Na to kažu da je lijepo ili ružno, pa čak i toplo i hladno - valjda ga ipak neki vide, osjete, možda ljubomorno čuvaju u toplini svog doma, u uredskoj ladici, nebi li im što promaklo ;-)... Treće: čovjek!? - stvar osobnog izbora, izaberi ga se bojati, izaberi ga izbjegavati, izaberi od samoga sebe bježati - neminovno je da će se sve baš ovako, kako mama kaže dogoditi!!! I to sve, baš sve nema nikakve veze s čovjekom - drugim, nekim tamo, već s nama, sa samim sobom... Peto: hoću ja ovakav potpis, autogram, faksimil.... Šesto - čekaj da se dosjetim..kad se dosjetim, vratim se :-*
komentar napisao/la Morky, u vrijeme 10. listopad 2006 22:25:00
pon - 09.10.2006
Pogled na kalendar, pa onda još jedan pogled na blog odaju kako je prošlo gotovo tjedan dana. U kojima se, istina, svašta izdešavalo. Poneka misao je tražila put do toga da ostane zapisana. No, prešućena je i puštena da ode putevima kojima idu misli koje se ne zapiše. Ma gdje to bilo. A mislio sam o koječemu. Primjerice, o pozivima sa skrivenih brojeva. I o tome kako se brojevi mogu sakriti, no glasovi ne. Ma koliko dugo neke od njih ne čuli. Svojedobno sam imao i previše takvih poziva. Mislim, sa skrivenih brojeva. I krenuo sam se nervirati oko toga, dok mi na pamet nije palo sjajno rješenje. Svima sam se javljao, a kod tih skrivenih brojeva sam odmah upotrijebio opciju stavljanja poziva na čekanje. I pustio ljude da čekaju, kad već skrivaju broj. Treba li posebno naglašavati kako su se ljudi prilično brzo naučili ne skrivati broj? Kako bilo, novi je tjedan, a započeo bih ga jednom bajkom. 
...je te donne ma liberté...
Iiii? Jesi li otkrio koji je broj?
komentar napisao/la Morky, u vrijeme 10. listopad 2006 22:30:00
uto - 03.10.2006
Velika je istina da su za većinu izuma, direktno ili indirektno, zaslužne žene. Kako sada ipak ne bih ulazio u detaljnije obrazlaganje te tvrdnje, ipak bih htio samo istaknuti da su neke stvari ipak ispale malo drugačije no što su bile zamišljene. A kako bi neke stvari izgledale kada bi bile izrađene po zamislima žena... no, slike govore osjetno više od puno riječi! 
...nek' loše krene i ne ide, razvučem osmijeh i briga me...
:D i ne znaš koliko mi je trebalo ovako nešto danas
komentar napisao/la samba, u vrijeme 3. listopad 2006 15:01:00
:-))) eh, žene...
komentar napisao/la lasta, u vrijeme 3. listopad 2006 15:55:00
žene žene...vrištim polunarodnjačkim glasom...eh te žene :)))ozbiljno, ovo stvarno razvlači osmijeh a i da su nam samo dali prostora, vidiš kako bi svijet bio sparkling :)))
komentar napisao/la libertin, u vrijeme 3. listopad 2006 16:33:00
zar ne bi bilo zanimljivije na svijetu?
komentar napisao/la andy.kud, u vrijeme 3. listopad 2006 21:57:00
is žene....
komentar napisao/la arsen lupiga, u vrijeme 3. listopad 2006 22:46:00
hehe izgleda da imamo istog informatora.mail sa svim tim stvarčima dobio i ja. eh žene žene
komentar napisao/la arsen lupiga, u vrijeme 5. listopad 2006 8:41:00
Topli pozdrav ostavljam prolazeći ovuda... :)
komentar napisao/la Ida, u vrijeme 6. listopad 2006 23:59:00
zbog žena su se vodili i ratovi pa zašto ne priznati da su maštovitije i snalažljivije :-D
komentar napisao/la mutti, u vrijeme 7. listopad 2006 19:36:00
dooobro, bas me nasmija :P
komentar napisao/la belfegora, u vrijeme 9. listopad 2006 0:31:00
Pojačala bih kolićiu wc papira, osim ako je na slici sadržaj za svega tjedan dana...ne samo da želim ovakav parking, već big da je još nekako malo zaštićeniji..."držač" za dasku na wc-u mi nije potreban, preporučujem to jačim muškarcima, naime, vi te "daskice" češće upotrebljavate nego mi žene...što se tiče noža - ne volim prljati prste ;-)...brzinomjer - no comment...parking: obje su moje boje..."any" key - pa ponekad mi i dođe, zabunom :-)... kuglana: ovo je stvarno too much! Osim vrtlara, ne kuglu da bi bacila, ni ja sam tamo nebih stala! Ima li još štogod? Ah, nema.
komentar napisao/la Morky, u vrijeme 10. listopad 2006 22:38:00
pon - 02.10.2006
Što reći nakon vikenda koji ostavlja bez riječi? Što reći kada općenito ponestane riječi koje bi netko bio spreman izgovoriti? Objašnjavati stvari koje su pomalo nedokučive samome onome koji bi ih krenuo objašnjavati djeluje mi kao lupetanje u potrazi za odgovorima koje nemam. Ili ih samo ne želim vidjeti. Izreći. Pa, opet, idemo dalje... i novi je tjedan započeo. I sa sobom donio nastavak sage u kojoj nema odgovora na pitanja koja nekima djeluju toliko bitna. Ipak, ostaje ponešto za reći, a možda ono najvažnije može se sabiti u jednoj riječi - HVALA... ...na osmijehu iz smjera odakle ga nisam nužno očekivao.
...na strpljenju kada ga nije bilo u meni.
...na razumijevanju, mada ni sam ne razumijem.
...na riječima i pozivima između redaka.
...na prijateljstvu.
...na volji.
...na suncu koje je svanulo ujutro i oblacima koji se okupljaju
...na ptičjem pjevu u besanim noćima, mada su te ptice ostale pjevati nekom drugom.
...na mirisima što mi ispunjavaju nosnice, budeći opet slike koje ostaju.
...Libertin, na riječima kojima mi je otvorila ovaj tjedan, a koje glase ovako nekako: sve što se može otkriti, upiti, probiti, istražiti... sve što se može proživjeti... sve čime se može igrati, slagati mozaike... sve je to vrijedno našeg disanja, bivanja ovdje i sada I, last but not least... hvala na ljubavi. ...da je pesme i vina i da nas čuva Bog...
ovo mi je predivno... tako... bi i ja jedan takav vikend :)
komentar napisao/la belfegora, u vrijeme 9. listopad 2006 0:33:00
Tako je divno kad postoji netko da ti da...sve ono što ti treba. A još finije je kad shvatiš da si sam sebi gospodar, da si sam sebi jedini i dovoljan... Pozdrav!
komentar napisao/la Morky, u vrijeme 10. listopad 2006 22:56:00
|
