ned - 31.10.2004
Noć vještica je godišnja proslava, no čega je to zaista proslava? I kako je ovaj neobičan običaj oživio? Da li je to, kako neki kažu, vrsta obožavanja demona? Ili je to tek bezazlen ostatak nekih negdašnjih poganskih rituala?
Sama riječ, "Halloween," zapravo je svoj izvor našla u katoličkoj crkvi. Ona dolazi iz sažetka All Hallows Eve. 1. studeni "All Hollows Day" (ili "All Saints Day"), je katolički blagdan u čast Svih Svetih. Ipak, u 5. stoljeću prije nove ere, u Keltskoj Irskoj, ljeto službeno završava 31. listopada praznikom Samhain (sow-en) - Keltskom Novom godinom.
Jedna legenda kaže kako se na taj dan bestjelesne duše svih onih koji su preminuli tijekom prethodne godine vraćaju u potrazi za živim tijelom da ga opsjednu kroz slijedeću godinu. To je vjerovanje bilo njihova jedina nada vezana za život poslije smrti. Kelti vjeruju da svi zakoni prostora i vremena bivaju obustavljeni tijekom tog vremena, dozvoljavajući svijetu duhova da se pomiješa sa živima.
Naravno, još-živi nisu htjeli biti opsjednuti. Tako na noć 31. listopada, seljani bi gasili vatre u svojim domovima, da ih učine hladnima i nepoželjnima. Onda bi se obukli u kostime duhova i bučno vršili smotru po susjedstvu, što je destruktivnije moguće s namjerom da preplaše duhove u potrazi za tijelom za opsjednuti.
Vjerojatno bolje objašnjenje zašto su Kelti gasili vatru u domovima jest ne da obeshrabre duhove, već zato da bi sva keltska plemena mogla ponovno upaliti svoju vatru iz zajedničkog izvora - Druid vatre koja se čuvala da gori u unutrašnjosti Irske, u Usinachu.
Neke legende pripovijedaju o tome kako bi Kelti spalili na lomači nekoga za koga se vjerovalo da je već bio opsjednut, kao vrsta of lekcije za duhove. Drugi izvori o keltskoj povijest odbacuju ove legende kao izmišljotine.
Rimljani su prihvatili ovaj keltski običaj kao svoj vlastiti. U prvom stoljeću ove ere, Samhain je pretvoren u veličanje za neke od ostalih rimskih običaja koja su se održavala u listopadu, kao njihov dan u čast Pomone, rimske božice voća i drva.
Običaj Noći vještica je doveden u Ameriku 1840-ih sa irskim useljenicima koji su iz svoje zemlje bježali radi nestašice krumpira.
Dakle... počeci Halloweena nemaju veze s Amerikom. Amerika je taj praznik, kao i Božic, komercijalizirala do krajnjih granica i svjetlosnim godinama se udaljila od njegovog smisla. Ipak, kako smo mi narod sklon tome da svašta uvodimo, i kod nas se polako taj, izvorno keltski, praznik svake godine sve više slavi...
...heaven can wait we're only watching the skies...
"Kad god Vas život iznevjeri, gospođo Brown
I stvari se čine teškim i nepravednim
A ljudi su glupi, mrski ili ludi
I svega Vam je već dosta
Samo se sjetite da stojite na planetu
Koji se vrti brzinom od 1400 kilometara na sat.
I kruži oko Sunca brzinom od 30 kilometara u sekundi.
Sunca, koje je izvor sve naše energije.
Sunce, Vi i ja.
I sve zvijezde koje vidimo
Prelaze milijune kilometara dnevno
U vanjskom dijelu spirale, brzinom od 60.000 kilometara na sat
Naše galaksije koju zovemo Mliječna staza
Naša galaksija sadrži 100 milijardi zvijezda
Ima 100.000 svjetlosnih godina od kraja do kraja
Izbočena je u sredini, debela 16.000 svjetlosnih godina
No kod nas je samo 3.000 svjetlosnih godina široka
Mi smo 30.000 svjetlosnih godina udaljeni od središta galaksije
I napravimo puni krug svakih 200 milijuna godina
A naša galaksija je samo jedna od milijuna milijardi
U ovom iznenađujucem svemiru koji se širi
Sam svemir se širi i širi
U svim mogućim smjerovima
Najbrže što može, brzinom svjetlosti
300.000 kilometara u sekundi, a to je najveća brzina koja postoji
I zato se sjetite, kad se osjećate vrlo malom i nesigurnom
Kako je začuđujuce nevjerojatno bilo vaše rođenje
I molite se da postoji inteligentni život negdje gore u svemiru
Jer ovdje dolje na Zemlji je sve sranje"
ili u originalu:
"Whenever life gets you down, Mrs. Brown,
And things seem hard or tough,
And people are stupid, obnoxious or daft,
And you feel that you've had quite eno-o-o-o-o-ough,
Just remember that you're standing on a planet that's evolving
And reolving at nine thousand miles an hour.
It's orbiting at nineteen miles a second, so it's reckoned,
'Round the sun that is the source of all our power.
Now the sun, and you and me, and all the stars that we can see,
Are moving at a million miles a day,
In the outer spiral arm, at fourteen thousand miles an hour,
Of a galaxy we call the Milky Way.
Our galaxy itself contains a hundred million stars;
It's a hundred thousand light-years side to side;
It bulges in the middle sixteen thousand light-years thick,
But out by us it's just three thousand light-years wide.
We're thirty thousand light-years from Galactic Central Point,
We go 'round every two hundred million years;
And our galaxy itself is one of millions of billions
In this amazing and expanding universe.
Our universe itself keeps on expanding and expanding,
In all of the directions it can whiz;
As fast as it can go, that's the speed of light, you know,
Twelve million miles a minute and that's the fastest speed there is.
So remember, when you're feeling very small and insecure,
How amazingly unlikely is your birth;
And pray that there's intelligent life somewhere out in space,
'Cause there's bugger all down here on Earth!"
... i veliko hvala ekipi Monty Pythona koja mi još jednom nije odgovorila na pitanje koji je smisao života.
pet - 29.10.2004
Još je jedan produženi vikend pred nama... kao da vikendi ionako nisu dovoljno dugi. Još k tome, noć sa subote na nedjelju za čitav se san produžuje. No, neka... kome još sat više ili manje puno znači?
Puno je stvari koje mislima teku, no sve ima svoj pravi trenutak. Kako obnavljanje udruge proizašle iz pokreta "Dosta" (sjeća li se još itko toga i koliko je nakon toga surfanje postalo jeftinije?), tako i Noć vještica koja nam se polako primiče. No, kako već rekoh, sve u svoje vrijeme, a do tada tek odmor i opuštanje uz odmicanje svih briga, razmirica, ljudske gluposti i misli vezanih za istu.
Eh, da neke su stvari drugačije, s osmijehom bih na licu ugasio mobilnu spravu, iskopčao telefon iz zida i pustio da vrijeme promiče nekako uz mene dok bih sklopljenih očiju tonuo u svijet sna s osmijehom na licu... ma koliko da nekada san mi je donosio sve samo ne osmijehe. No, kako je već Janko Matko rekao, samo mjena stalna jest i stvari uistinu teže tome da se mijenjaju. Jedino što nikada ne mijenja se jest ono što duboko u srcu čuvamo, a osjećaji koje sa sobom nosimo i dijelimo ono je što valja čuvati i ne dozvoliti trivijalnostima da ih promijene...
...If we belong to each other, we belong anyplace anywhere anytime...
čet - 28.10.2004
...reči bi sve pokvarile...
sri - 27.10.2004
Bude li vedro nebo, onaj tko ostane budan pred jutro u noći s 27. na 28. listopada moći će promatrati drugu ovogodišnju potpunu pomrčinu Mjeseca. Ovaj vjerni Zemljin pratilac će lagano ulaziti u njenu sjenku i time poprimati nijanse crveno-krvave boje, a cijelim svojim obujmom prolazit će kroz Zemljinu sjenu od 3,23 do oko 4,45 sati. Iduća potpuna pomrčina dogodit će se tek u svibnju 2007.
Dakle, pripremite kavu i ugodno gledanje u poprilično vedro nebo. :-)
...evo, sjedim, nagovaram mjesec da u tvoju sobu zaviri...
uto - 26.10.2004
Osjetiš li prije sna dah ti lebdi iznad usne...
Preko obraza ti klizne sve do tvoje kose guste...
Pa se zaigra u trenu labirintom tjemena...
I kad pokupi tvoj miris odleprša tad u mrak...
To sam ja to te moje ruke grle iz daljine...
Prije sna ja ti dođem tek onako da te dirnem...
I prevarim sam sebe da sam tu kraj tebe...
Da ti gledam oči sklopljene za nas...
ned - 24.10.2004
Potaknut sveopćim nerazumijevanjem mnogih po pitanju problematike zvane dialeri, odlučio sam i opet ovaj prostor iskoristiti u edukativne svrhe. Nekima će možda dobro doći da nešto shvate i nauče, a neke će to možda čak i spasiti od puno prevelikih telefonskih računa.
Kao prvo, htio bih naglasiti da su si korisnici (gotovo) redovito sami krivi za postojanje dialera na svom računalu, no iznimke uvijek čine pravila.
Citiram:
>> !!!!! NE OTVARATI U IE NIKAKO !!!!!
>> http://king-of-punani.com/free/
>> !!!!! GARANTIRANO SADRŽI VIRUS !!!!!
Tko pokuša, neka potraži na kompu file gdnHR1314.exe , onak, za svaki slučaj, jer je to file koji se nasilno želi ubaciti sa tih stranica prilikom otvaranja...
...a fajl je dialer.
(by T-Zombix)
Dakle, ponekad je dovoljno kliknuti na krivu stranicu i, gle čuda, dialer je sam od sebe odjednom na kompu.
No, što je uopće dialer? Najbolju definiciju možemo naći na stranici:
http://en.wikipedia.org/wiki/Dialer
Citiram:
A dialer is a computer program which creates a connection to the Internet or another computer network over the analog telephone or ISDN network. Many operating systems already contain such a program for connections through the Point-to-Point-Protocol (PPP).
Many ISPs offer installation-CDs which are meant to simplify the process of setting up a proper Internet connection. This is possible through either creating an entry in the OS's dialer or by installing a separate dialer (as the AOL software does).
Dakle, jedino je bitno na koji se to broj dialer pokušava spojiti, a po tom pitanju se ne može zamjeriti T-HTu pitanja tipa:
Posjetom preko astalaviste odabranopm site-u radi skidanja jednog cracka pokupio sam dialer koji zove broj u Lichtensteinu...
(by Pero)
Frendica si je instalarala neko sranje koje joj mijenja postavke u network connections tj user name pasword i normalno tel. broj...
(by Damir)
i čitav niz njima sličnih.
Naravno, postoje i rješenja koja nisu uvijek brza poput samih dialera koji se pojavljuju, no ipak poprilično pomažu. Pri tome ne želim posebno naglašavati važnost i vrijednost firewall-a, antivirusnog programa i programa tipa AdAware i Spybot Search & Destroy, nego ukazati na
http://www.dialer-control.de/
Stranica je na njemačkom, ali program ima i engleski meni. By the way, nije besplatan.
Nadalje, i opet malo citiram:
...dialeri nisu activeX kontrole, ali nema veze ako activeX kontrole ih instaliraju i izvrse, jelda? To nećemo spominjati.
recimo ove :
http://www.spywareguide.com/product_show.php?id=456
http://www.spywareguide.com/product_show.php?id=820
http://www.spywareguide.com/product_show.php?id=470
http://www.spywareguide.com/product_show.php?id=821
Valjda ti je jasno da dialer *NE MORA* biti activeX kontrola da bi se širio IE-om, pogledaj listu na www.malware.com, puno od IE/OE rupa omogućuje izvršavanje exe-a na korisnikovom stroju, a onda taj exe može biti dialer, malware, spyware, sto god...
(by Antonio Bakula)
Iz čega se s lakoćom može zaključiti koliko su alternativni browseri (Opera, FireFox...) ipak nešto sigurnije rješenje od IE-a, kao što postoji i čitav niz alternativnih programa za provjeravanje e-maila.
Za kraj, još samo jedan citat:
Pričao sam nešto o dialerima i kako HT ne želi blokirati neke brojeve jer i sam zaradjuje na istima. Dobri ljudi su mi objasnili kako je to nemoguće i da zašto bi HT osnovao neki task force za proganjanje istih i kako su si ljudi sami krivi ako ih snadje dialer.
E pa, kad je u modi (ili je bar bilo) usporedjivanje sa Irskom evo jedne vijesti za sve koji su ikad imali problema sa dialerima i "morali" platiti HT-u masni račun.
#######
ComReg, Ireland's phone regulator, said that more than 300 people have contacted it this year, after falling victim to rogue diallers. The amounts lost ranged from ?20 to ?2,000.
....
ComReg chairman John Doherty said: "Comreg has a statutory duty to protect consumers. The measures we are taking are extraordinary ones but are necessary to provide consumers with the protection they need at this time. We will keep the process we are now directing under close review and will intervene again if the need arises."
#######
http://www.theregister.co.uk/2004/09/22/ireland_rogue_dialler_crackdown/
(by T-Zombix)
Dakle, T-HT bi ipak mogao spriječiti tu najezdu, no ne želi, jer im se na taj način pune džepovi. Pa, ipak, opet ću ponoviti... nije T-HT kriv što si je pojedini korisnik nepažnjom dozvolio da mu se na računalo naseli neki dialer.
...to me, you're strange and you're beautiful...
sub - 23.10.2004
Da se izrazim riječima nekoga tko s riječima umije osjetno bolje od mene
Kroz tanušnu maglu, kao zejtin po staklu...
dan se razliva tih...
mislim sreda, četvrtak il' već neki od njih...
Eh, da, još je jedan koncert Balaševića postao prošli, a taman uoči njega najavljen je već i slijedeći. Koncert u Novom Mestu dugo je najavljivan i datum nekoliko se puta mijenjao, a više detalja o samom koncertu očekujem još tijekom dana, dok misli mi već lagano putuju prema slijedećem.
Privlačna je pomisao usred zime posjetiti morski zrak, te tako gledano ima itekako jakih razloga da se 16.12. čak i iz Zagreba krene prema Splitu, no koliko je to mudro? Na žalost, živimo u sredini u kojoj je dolazak zagrepčana radi koncerta Balaševića u Split čista provokacija i poziv na okupljanje one radikalne strane grada pod Marjanom. Čak ni činjenica da, ako je datum uistinu potvrđen, koncert pada na četvrtak nije toliko bitna kao prisjećanje suzavca kojim je prekinut Bajagin koncert.
I tako, u mislima o koncertima koji su prošli i koji će još biti, puštam opet da kroz dan, do mraka koji utjehu donosi, vode me riječi...
Prave si boje dodala na taj portret života mog:
talase plave, nijansu lave, vrtloge zelenog...
I lila, tamnu, čežnjivu,
i boju breskve, nežnu i sramežljivu,
setno sivu, nepogrešivu...
čet - 21.10.2004
Kroz nove dane i nove snove promjene vremena nas nose. Koliko nam ludosti te mjene izazivaju, to je već druga priča.
Pogled kroz prozor pokazuje nebo koje predivno je za vidjeti... i misli vraćaju se par dana unazad i osjećaju onaj dodir snijega koji po Medvednici je padao.
Misli kreću i dalje unazad i prisjećam se siječnja, veljače kada proljeće smo imali da u ožujku nas ulovi zima.
I sve nekako je obrnuto i isprepleteno u stalnom nizu promjena... ipak, neke stvari još stalne i postojane su. Stalno srce istim nam žarom lupa, a osjećaji postojano u istom se smjeru smiješe...
...i noćima već gorim istom vatrom i u snu...
sri - 20.10.2004
Ponekad prehlada kao takva djeluje možda kao nešto dobro i omogućava pomalo odmora kojeg bez nje možda i ne bi bilo, no gledajući iz svoje perspektive, trenutno je tek nepotreban teret i balast s kojim se sve manje imam volje nositi. Pih... kome je još do toga da bude bolestan?
No, dobro je to što bar znam kome sve nisam interesantan dok mi je nos ovako začepljen. Prvo me zubar nije ni pogledati htio pričajući o herpesu ili nečem (kao da sam ga puno shvatio), a ni na poslu me baš nisu prihvatili raširenih ruku. Doma se trudim uklanjati svima s puta da mi se ne bi reklo kako mi je nećak od mene pokupio nešto, a van mi se, kako me šefica oslobodila dolazaka na posao, niti ne ide previše. I tako, u miru i tišini svoga potkrovlja, sam sa sobom puštam mislima da lete...
Srećom, misli opet su sretne i ugodne, a pogled na oblacima prošarano nebo u kojem i lagani odbljesci sunca se vide, samo dodatni osmijeh kroz šmrcanje i kihanje mi donose. Sutra je novi dan i znam da s ovim će danom i vrijeme šmrcanja ostati zamnom, a do zdravlja koje već osjećam kako mi dolazi, jedan veliki apciha...
...and so today is much the same as it was then...
pon - 18.10.2004
Napisah svašta nešta nošen jednim snom... i onda shvatih da nije baš svaki san za podijeliti sa svima. No, uistinu, što se desilo s idejom bloga - pišite svoje snove? Tko još piše snove i sanja li itko ako ovo što pišemo su snovi?
Promjene vremena i mene su zahvatile i sa strepnjom u oku i prehladom u sebi kišem viruse oko sebe i gledam kako nam se spremaju temperature koje na ljeto podsjećaju. I tako, dok neki se spremaju kratke rukave obuci, preko glave navlačim dekicu... koja na toliko toplih i ugodnih trenutaka podsjeća... i puštam se snu.
Ah... san... kažu da ljudi bez snova kroz život idu kao hodajući mrtvaci. Tko smo i što smo kada sanjati prestanemo? Ima li ičega što toliko pokrenuti može kao san? I nisu li svi napreci u povijesti bili zapravo posljedica toga što netko je slijedio svoj san?
Opet niz pitanja, a da odgovore zapravo i ne tražim. Tek možda pokušavam njima natjerati nekoga da se nad njima zamisli i u svoj neki san baci... ili mozda i ne...
...negde se pipnu naši mali svemiri... kada već pomislim da spavaš...
sub - 16.10.2004
I need love, love's divine...
Please forgive me now I see that I've been blind...
Give me love, love is what I need to help me know my name...
pet - 15.10.2004
S vremena na vrijeme dešavaju se dani koji se po nečem ističu. Tako je današnji dan istaknut kao početak ramazana. Kako se radi o velikom danu koji obilježava početak 30-dnevnog posta muslimana, mislim da je jasno radi čega osjećam potrebu djelovati trunku edukativno i pojasniti što je taj post i tko ga se treba držati. Sve informacije više o tome s lakoćom se mogu naći za sve koji su znatiželjni po tom pitanju.
Fikhski propisi o postu
Definicija:
Post je uzdrćavanje (imsak) od svega što ga kvari (npr. jelo, piće, pušenje, spolno općenje i sl.) u vremenu od zore do zalaska Sunca. To je stroga obaveza propisana i potvrđena Kur'anom a.s., sunnetom i idzma'om.
U suri El-Bekare 183 i 185. ajetu Allah dz.s. kaže:
"O vjernici, propisan vam je post kao što je bio propisan i onima prije vas, da biste bili bogobojazni" (El-Bekare,183)
"...Ko od vas bude prisutan kod kuće tog mjeseca, neka ga posti..."(El-Bekare,185)
Muhammed sallallahu alejhi we sellem veli: "Islam se temelji na pet stvari: Sehadetu - svjedočenju da nema drugog boga osim Allaha dz.s., klanjanju propisanih namaza, davanju zekata, postu mjeseca ramazana i hadzdzdu."
Post je potvrđen i idzma'om - konsezusom islamskog ummeta. Svi islamski učenjaci i svi muslimani slažu se da je to jedan od ruknova islama - stubova, čijim se nijekanjem izlazi iz islama i postaje murtedom, renegatom i otpadnikom od vjere.
Post je propisan kao stroga obaveza 2. sa'bana druge godine po Hidzri. Mjesec ramazan se računa po lunarskom kalendaru. Broji se da je počeo viđenjem mladaka i svjedočenju makar jednog čovjeka.
Ko je duzan postiti
Islamski učenjaci su se složili da obaveza posta pada na pametnog i punoljetnog, polno zrelog i zdravog muslimana, koji se nalazi kod kuće, a za žene je uvjet da su čiste od hajda i nifaza (tj. da nisu u menstrualnom ciklusu ili u periodu nakon porođaja).
Prema tome obaveza posta se ne odnosi na nevjernika, luđaka, dijete, bolesnika, putnika...
Neki od ovih ne mogu imati obavezu posta kao što je nevjernik i luđak. Od nekih skrbnik će tražiti da posti makar neke dane, kao što je dijete; nekima je naređeno da ne poste ali poslije moraju napostiti, kao što je slučaj sa ženom u hajdu i nafasu, a nekima ima olakšica da ne poste ali su dužni davati otkup-fidju, kao što je slucaj sa iznemoglim starcem i staricom...
čet - 14.10.2004
Napiši mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li ću umeti.
Reći jesu moje igračke, cakle mi se u glavi kao oni šareni staklići kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u očima kad zažmurim.
Ali, postoje u nama neke neprevodive dubine, postoje u nama neke stvari neprevodive u reči, ne znam...
Napiši mi pesmu, molila je, i nisam znao da li ću umeti. Voleo sam je tako lako, i tako sam teško to znao da pokažem.
I onda, odjednom, na rasporedu mladeža na njenim leđima, kao tajnu mapu, pokazala mi je u koje zvezde treba da se zagledam...
I tako, eto ti pesma, ludo jedna...
[Đorđe Balašević: "Provincijalka"]
Kroz dimom zamagljen zrak i tihi žamor stalnih lica što na istom se mjestu redovito sastaju, pogled u smjeru prozora puca i kroz njega sitne kapi promatra što kiša bi postati htjele, a više na rosu liče. Sunce za oblacima skriveno je... pregusti su i previše ih ima da zrake svoj put do nas bi pronašle, a dan traje i beskrajno dugim ovo polusivo razdoblje traje.
Pogled putuje u smjeru lica. Toliko poznata lica, a sasvim nepoznata. Ozbiljna, namrštena, puna sjete, želje za nečime čega nema... a osmijeh kao da nije ni postojao na njima. I upravo to ta lica toliko nepoznatima čini. Nema onoga što čini ih poznatima, prijateljskima, toplima. Bez puno razmišljanja pogled od njih odvraćam, jer već osjećam kako i na mome licu osmijeh leden postaje i pretvara se u grčevitu grimasu koja bori se protiv općeg pada raspoloženja oko sebe.
Miris kave... nad šalicom nosnice šire se. Sklopljenih očiju puštam miris da kroz kaleidoskopične slike, što izmjenjuju se nošene žamorom i laganim svjetlom, vodi me putevima dalekih plantaža na kojima svježa zrnca rastu. Puštam misli da putuju kroz put koji zrno prolazi na putu do pakiranja. Hladnoću odjednom zamjenjuje toplina pržionice kroz koju putujem i žamor odjednom prekriven je zvukom mlinca za mljevenje. I odjednom novi osjećaj topline, dok topla voda prelijeva se poput slapa... i otvaram oči dok usne na šalicu spuštam i kroz grlo mi prvi gorkasti okus te tekućine se slijeva.
A kako šalica spušta se na svoj tanjurić, pogled opet kroz zamagljeni zrak i tihi žamor usmjerava se kroz prozor i u slatkom iščekivanju promatra sitne rosne kapi kako u kišu pretvoriti se pokušavaju...
...and I feel so real... and it feels so right...
uto - 12.10.2004
Bez puno mudrovanja, tek par slova na temu kako ponekad valja paziti što se nekome šalje u attachmentu e-maila. To što je na engleskom sigurno ne umanjuje vrijednost pouke koja se iz teksta može izvući. :-)
Catherine, a registered nurse, was unhappy with her job, so she submitted her resignation. She was sure she'd have no trouble finding a new position because of the nursing shortage in her area.
She e-mailed cover letters to dozens of potential employers and attached her resume to each one. Two weeks later, Catherine was dismayed and bewildered that she had not received even one request for an interview.
Finally she received a message from a prospective employer that explained the reason she hadn't heard from anyone else. It read: "Your resume was not attached as stated. I do, however, want to thank you for the vegetable lasagna recipe."
[Thanks to Reader's Digest.]
...I'd like to watch you sleep at night...
pon - 11.10.2004
Kako su neki već uspjeli zapaziti, čekajući naše vrle admine da nam doprinesu nove templateove, počeli smo otkrivati i alternativna rješenja... koja su sve drugo samo ne teška za naći i obraditi. Naposlijetku, svak od nas je priča za sebe i teško da će se baš svatko moći izraziti s ovim templateovima koji su nam ponuđeni... i upravo zato je dobro imati volje i nekoga tko će te natjerati da se pokreneš u tom smjeru. Možda se nekima novo ruho moga bloga neće svidjeti, no ono iskazuje dvije stvari za koje smatram da su ipak bitne, a dio su mene:
1. pokazuju težnju za jednostavnošću i ne pretjerano kompliciranim rješenjima.
2. da se izrazim riječima pomalo već zaboravljenog Denikena: ...volim plavo... i baš sam nekad zbunjen malo...
Iako i dalje svjestan da ima nekoliko bugova zbog kojih prikaz nije isti u svim browserima (pih... java) vjerujem da je već sadašnji izgled bloga pokazatelj smjera u kojem ću pokušati naći vizualno rješenje, a istovremeno se nadam kako tekstovi, radi kojih blog kao takav i postoji, neće biti bitno drugačiji od svih koji su se do sada ovdje našli. No, tko zna... samo mjena stalna jest...
...ej, vapore... nisan tamo di je meni misto...
ned - 10.10.2004
Živite skupa i prekrasno vam je? Doista vam nije jasno zbog čega se parovi svađaju i zašto puca toliko brakova? A možda vam buđenje jednog radnog dana u 6:30 postane ovakvo...
ONA
U 6:30 budi se uz urlik jer možda kasni.
Trči van iz sobe, pali cigaretu i nervozna je jer je radni ponedjeljak ujutro pa mora biti nervozna kako bi u uredu mogla pričati da je nervozna.
Otvara sve prozore da vidi hoće li obuti kišne cipele ili ne, te ne bi li bukom i hladnoćom probudila pseto koje ne pokazuje volju za ustajanjem.
U kupaonici uključuje peć, fen, ono za frčkanje kose, ono za ravnanje kose, depilator i još tri stvari kojima prosječan mužjak ne zna naziv.
Pali istovremeno još tri cigarete, ovisno o broju prostorija u stanu, dok u kupaonici taj broj treba pomnožiti sa stadijem nervoze.
Kuha kavu i zasere štednjak.
Sprži si obrvu paleći nikotinski štapić ispod džezve, a kap vrele kave joj uništi pljugu i opeče nos.
Ulazi u kupaonicu i spoznaje svu strahotu svoje glave u ogledalu. Plače pred ogledalom, ali odlučuje krenuti u bitku.
Tuširanje i psovanje jer kreten još nije popravio bojler. A tek nabacane gaće i čarape pokraj kante za veš...
Nije zadovoljna minivalom i pramenovima od subote, uništava četke, češljeve, viklere, fen s nastavcima i lupa po vešmašini da probudi đubre. Pacanje kremicama i pomadicama.
TV - prognoza vremena - ako će puhat, mora stavit vodootpornu šminku. Pada joj pepeo na najmiliju majicu, bezuspješno traži čarape koje nemaju rupu na vidljivom mjestu, spotiče se o njegov prljavi veš na podu.
Preliminarno šminkanje uz čupanje dlačica koje nije vidjela sinoć i mazanje noktiju dok se na radiju vrti iritantno Radio Sljeme ili Radio Marija.
Spremna je, a tek je 7:45!
Shvaća da je vani počela kiša i mijenja cipele pa mora presvući i sve ostalo.
Kako mora promijenit maskaru, brzinski kreće u kupaonicu i prekasno shvaća da je u zahodu on i da upravo, o ne... pa on, isuse, ne možeš... aaaaaaaaaa!
Bježi u kuhinju i u suzama kombinira paralaksu s tri ogledala kako bi dobila trodimenzionalnu sliku svoje ljepote. Uspijeva uz biranje novih rinčica te stavljanje ruža koji bolje paše.
U 8:10 izlazi nadrkana i kasni...
ON
U 6:30 budi ga dvonoga koza koja vrišti zajedno s 4 budilice iako ima još sat vremena do normalnog ustajanja.
Žmiri u sat i okreće se na drugi bok.
Pokušava bez ustajanja prstima desne noge skinuti od sinoć zaostalu čarapu s lijeve noge. Uspijeva.
Spava još sat vremena, buđen iznenadnim skvičanjem najdraže, ali čvrsto odlučan da ne izlazi iz toplog prije negoli je to stvarno potrebno.
U 7:30 zvoni sat. Vrijeme je za češanje jaja i protezanje.
Ruka kojom se počešao ne smrdi toliko alarmantno da bi se morao tuširati, što mu daje nagradni bonus od još tri minute pod poplunom.
Prdi takvom snagom da mu skoro ispadne oko, a cvijeću u sobi ispadnu latice, lapovi i tučak.
Gura glavu pod poplun i divi se vlastitom smradu.
Zove ju da podijeli miris s njim, ali žene ko žene - ne znaju što je dobro. Iskušava staru istočnjačku mudrost 'ako mu ga vidi dignutog, možda se napali'. I tako nju jureću gledaju tri oka, ali bez ikakvog uspjeha, pa baca drkicu u čarapu.
Ulazi u zahod, stavlja kalodont na četkicu. Istovremeno pere zube i piša te se popiša po dasci, zidu, mrtvom žoharu, vešmašini i kefici, što zbog erekcije, a što zbog ispadanja četkice.
Pljune pjenu iz usta u školjku da se čuje ono 'blouć!'. Smije se.
Obriše sa zapišanih objekata ono vidljivo.
Pere oči i njuši se pod pazuh te eventualno poškropi i tu zonu.
Gleda se u ogledalo, nakesi i namigne. Brijat će se sutra, sada je prehladno.
Vraća se u sobu, baca obleku sa stolice na krevet i dugo traži čarape pod istim.
Šnjofa skorene i deformirano-zgužvane smrdljive nanožne predmete i sjeti se kako oprane čarape mogu biti krute, neelastične i neudobne, a za otvorit ormar bi se trebalo i dignut.
Kasno shvaća što je napravio u 7:38 i nevoljko uzima čiste čarape.
Odlazi u kuhinju, sprdi se potiho iz inata i sukne kavu.
U 7:45 spreman je za polazak.
U 7:46 izlazi i kad dođe do vrata od haustora shvati da mu se od kave pakleno prisralo. Trči gore. Sere. Kasni.
A što su za me ove bisne hridi,
U more pomočem kruh,
I grom ća cipa priko nas
I škripje zubima
Je samo svića na nebu...
I sve se da izdurat,
Kad staviš sumnju pod ključ,
Jer more samo zeli cut
I vidit koliko sam lud
I dali idem do kraja
S tobom do kraja...
Opet san oživija
Imam force se borit
Sad živin za taj osjećaj
Za jubav izgorit...
I šta su vidra
Dok se tuku s vitrima
Kafadne sira
Kad ih lomiš prstima
Al' ja sam bolji
I samo sada postojim
Dok se borim
I kopim vitar prsima
To bi tribala vidit
I sa mnom podilit u ljubavi
Ovu pobjedu
I opet sam oživia
Ima force se borit
Sad živ i sebe osjećam,
Za jubav izgorit...
sub - 09.10.2004
Još jednom, tihi otkucaji sata ukazuju približavanje još jednog dana svom kraju. Tiho i neprimjetno vrijeme klizi u svom uobičajenom ritmu, koji svima isti je, a svakome drugačije izgleda. Shvatljivo je, vrijeme leti kada ti je ugodno, a beskrajno dugi trenuci su koji ispunjeni su tek tišinom i iščekivanjem slijedećeg otkucaja sata.
Tik... tak... tik... tak...
Sretni ljudi ne gledaju na sat. Ručni sat odavno je nešto što ne nosim, što me sputava. No, sputava li me uistinu ili je tek još jedan pokazatelj prolaznosti vremena i nevoljkosti istoga da se zaustavi? I vrijeme otkucava dalje svojim istim ritmom, neovisno o tome kako ga promatrali ili ne. Ponekad tek nada ostaje da trenuci koji puno su ugodniji od onih koji nikako da prođu uspjet će nadoknaditi svo ovo vrijeme svojim letom... a možda poneki od tih trenutaka ostat će zaustavljen u koraku.
Tik... tak... tik... tak...
Strpljivo i neumorno dalje krećemo i koračamo iz dana u noć i iz noći do novoga dana. I odbijam gledati na sat koji tako neumoljivo otkucava svoje vrijeme, te prepuštam se tek podjeli vremena na dane što protiču i vrijeme koje je prijelaz u novi dan... a u tom prijelazu uvijek novi me osmijeh čeka...
...take me somewhere we can be alone...
pet - 08.10.2004
Stvori Bog magarca i reče mu:
- Biti ćeš magarac, raditi ćeš od zore do mraka, teglit ćeš na svojim leđima sve što ti stave i živjet ćeš 30 godina.
Magarac odgovori:
- Neka bude volja tvoja, Gospodine, ali... 30 godina je previše, zar ne bi bilo bolje 10?
Usliši Gospodin magarca i načini ga takvim.
Zatim stvori Bog psa i reče mu:
- Biti ćeš pas, čuvat ćeš kuću čovjekovu, jest ćeš što ti stave i živjet ćeš 25 godina.
Pas odgovori:
- Neka bude volja tvoja, Gospodine, ali... 25 godina je previše, zar ne bi bilo bolje 10?
I usliši Gospodin psa i načini ga takvim.
Onda stvori Bog majmuna i reče mu:
- Biti ćeš majmun, skakat ćeš sa stabla na stablo i činiti majmunarije za zabavu okoline svoje i živjet ćeš 15 godina.
Majmun odgovori:
- Neka bude volja tvoja, Gospodine, ali... 15 godina je previše, zar ne bi bilo bolje 5?
I usliši Gospodin majmuna i načini ga takvim.
Konacno stvori Bog čovjeka i reče mu:
- Biti ćeš čovjek, najinteligentnije stvorenje na zemlji, gospodarit ćeš svijetom i svime u njemu (osim ženom, to ti nikada neće uspjeti) i živjet ćeš 30 godina.
Čovjek odgovori:
- Hvala ti i neka bude volja tvoja, Gospodine, ali... 30 godina je premalo, zar mi ne bi mogao dati 20 godina što neće magarac, 15 što ih odbije pas i 10 što ih nije htio majmun?
I usliši Gospodin čovjeka i načini ga takvim.
I tako, čovjek živi 30 godina kao čovjek, zatim se oženi i živi 20 godina kao magarac, radeći od zore do sumraka i tegleći na svojim leđima teret obitelji. Potom ode u mirovinu i živi 15 godina poput psa, čuvajući kuću i jedući što mu daju. I na kraju, živi još 10 godina kao majmun, skačući od stana do stana svoje djece i kreveljeći se da zabavi unuke.
...i vidiš već sam tu, na pola puta, sad mi trebaš ti...
čet - 07.10.2004
Bits and pieces from your storm...
Rain upon me as they form...
Melt into my skin and I feel warm...
Sweep upon me like a wave...
We are young and brave...
Embrace the wind and float into...
Another time and space...
If we belong to each other, we belong...
Anyplace anywhere anytime...
I’m going to any world you’re coming from...
Anyplace anywhere anytime...
uto - 05.10.2004
U dosadašnjem tijeku života, uvijek iznova konfrontiralo bi me se sa starom narodnom mudrošću: "Od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba"
Kako mi je školski period protekao u znaku svakojakih previranja, a pubertetski napadaji i hormonalne promjene koje od svakoga čine malo drugačiju osobu su dobrano radile svoje, školski mi je period protekao u znaku promjena raspoloženja i dok sam s jedne strane obično bio onaj cooler kojeg ništa ne može izbaciti iz takta, s druge sam strane bio netko tko bi planuo radi sitnice. Naravno, proklinjao sam to doba, iako sam tek s prestankom jednog perioda bezbrižnosti shvatio koliko mi je onomad bilo dobro.
Tada se desila najbolja stvar u mojem životu... upisao sam se na fakultet. Kako se nisam na prvom roku upisao na željeni fakultet, ostao je drugi rok i upisivanje bilo čega samo da mi ne propadne godina. Lutajući po fakultetima na kojima je još ostalo mjesta za upis u drugom roku, brzo sam shvatio koji je fakultet onaj koji će me gledati tu godinu i samo ću (bez da ga reklamiram) reći kako je odabir bio pun pogodak.
Prvi dan na fakultetu mi je pred mene stavio znak upitnika nisam li na pogrešnom mjestu. Naime, od 330 brucoša, bilo je samo 30-ak muških.
Da ne dužim, bila je to duga godina koja mi je donijela puno užitaka i naučila me koječemu. Tek tada uvidio sam kako je istinita rečenica s početka, no tek kada se dođe do studiranja.
Ono što sam zapravo htio reći jest da čestitam svim novopečenim studentima kojima su predavanja tek počela u nadi da studentski će im život donijeti bar dio svih onih iskustava koja nerijetko idu u prilične ekstreme.
...when tomorrow comes I reborn looking in your eyes...
pon - 04.10.2004
Kroz dane što protiču, opet pokazuje se da samo su promjene stalne. Smjene sunčanih i kišnih perioda ipak samo pridodaju posebnu čar ovom šarenilu koje kroz sivilo probija se kroz jesen... i svake godine isto, a svake godine tako novo i željeno. Ah, jesen... to divno doba.
Mnogi moje osjećaje prema jeseni mogu povezati s time što veliki sam ljubitelj kiše, no nije kiša jedino što toliko mi je privlačnom čini. Nakon fjake ljeta, tijekom kojega se ipak dešavaju godišnji odmori i svi su u nekakvoj strci i pokretu, jesen donosi ono lagano smirivanje i usporavanje, a kako živimo u brzom dobu svako je usporenje dobro. Ljudi vade svoje škrinjice u kojima čuvaju uspomene i s osmijehom dane sunca spremaju dok se pogledi gube negdje u daljini... u smjeru sunca što i dalje se s oblacima bori i povremeno se prkosno nasmije kroz njih.
Dodir otpalog lišća, što pod nogama se kao tepih na cesti širi, samo dodatni je vizualno-taktilni elemenat kojeg jesen sa sobom nosi. Hrpice koje već lagano nastaju na raznim kutevima kao da pozivaju da se kroz njih prođe i s osmijehom razbaca tu hrpu na sve strane popraćeno psovkama onih koji te hrpice stvaraju i vedrim i veselim smijehom onog dijeteta u nama. I onda koraci vode dalje u smjeru jednog posebnog mirisa.
Miris jeseni kao da obojan je mirisom kestenja koje posvuda se peče. I nosnice šire se, dok na prstima ostaje crni trag guljenja kestenja, a na jeziku ugodno topli osjećaj koji samo jesen nam donosi.
S takvim osjetima i dodir kiše opet nježno stiže i samo nove osmijehe izaziva, jer dodir te kiše pun je topline koja nas upozorava na sve hladne dane koji stižu... a dani polako svojim koracima idu dalje i samo promjene kroz njih stalne su...
...if I was the sky I would rain down love into your life...
sub - 02.10.2004
Još jedna subota protiče svojim tihim i sporim koracima... koliko li puta te subote sam provodio razmišljajući kako malo mi znači taj dan. Lagane šetnje i obiteljske atmosfere u nervoznom očekivanju izlaska koji stiže u večernjim satima - mah, prepuštam nekom drugom takve sitnice. U jednom trenutku ti subotnji izlasci postaju tek dodatno opterećenje, a pogled oko sebe u rijetkim prilikama kada na takav se izlazak subotom i odlučim otkriva mi kako sam u nekom krivom filmu.
Ljubiteljima nogometa čak i nije tako loše. Baš gledam svog oca kako kroz cijeli dan probire kroz rezultate koji mu se izmjenjuju na ekranu (ajde, da tu i tamo nešto stavi u kladionicu, još bih i to shvaćao) i rekreira se na način da prati kako neki timovi stoje u kojem trenutku. Možda meni samo još nije došao pravi trenutak za to da u potpunosti shvatim tu fascinaciju time kako njih xy timski odrade svoj posao i odigraju neku utakmicu i sada bi mi trebao biti interesantan rezultat njihova rada. Istovremeno, prisjećam se da je i Rimljanima bilo bitno da imaju kruha i igara i prihvaćam da je i u današnje doba valjda tako (i samo opet zaključujem kako nisam u pravom filmu).
No, subota prolazi i donosi još jednu noć. Hladnoća nas svojim prstima sve više prima, a kapljice kiše s vremena na vrijeme odluče se pasti. Čak i s krajem jučerašnjeg, uglavnom sunčanog dana one su bile tu da nas podsjete koje nam je godišnje doba... ili možda samo da speru sa nas svu prljavštinu radnoga tjedna koji ostao je za nama.
Sve prolazi... proći će i ovi dani koji, čisto radi nerada koji ih ispunjava, baš ništa korisnoga sa sobom ne donosi osim eventualnog odmora i pročišćavanja misli koje kroz tjedan se nakupe. Eh, pročišćenje... a što je za to bolje od predivne, jesenske kiše?
...how can I keep from singing?
pet - 01.10.2004
Počni s kavezom u koji strpaš 5 majmuna. U kavezu, na sredini, objesi bananu na špagu i ispod postavi lojtre.
Nedugo nakon toga 1 majmun će krenuti po lojtrama po bananu. Čim dotakne ljestve, sve ostale majmune polij mlazom ledene vode.
Ubrzo nakon nemilog događaja, sljedeći majmun će krenuti po bananu. Čim dotakne lojtre, polij sve ostale mlazom ledene vode.
Ubrzo nakon toga, kada sljedeći majmun krene po bananu, ostali će ga pokušati spriječiti u nakani.
Sad možeš spremiti šlauf za ledenu vodu.
Makni jednog majmuna iz kaveza i stavi novog. Čim vidi bananu pridošlica će krenuti prema ljestvama. Na njegovo iznenađenje, sav prestravljen, shvatit će da ga ostali napadaju čim dotakne lojtre. Odustaje od banane jer shvaća da će pobrati batine ako krene prema banani.
Slijedeće, makni još jednog majmuna iz originalne postave i zamjeni ga s novim naivcem. Novajlija će krenuti na lojtre i bit će napadnut.
Prethodni pridošlica će se s oduševljenjem pridružiti kažnjavanju!
Ponovi postupak s još jednim majmunom iz originalne postave, gurni u kavez novog. Zatim i zadnjeg, petog iz originalne vrste, zamjeni s novim mujmanom. Kada su svi originalni majmuni zamjenjeni, nijedan od 5 prisutnih u kavezu, nikada nije bio poliven hladnom vodom. (šlauf se u šupi već osušio) Bez obzira na to, nijedan od majmuna nikada neće pokušati doći do banane. Ako i pokuša, ostali će mu razbiti njušku.
Zašto?
Zato jer koliko oni znaju, tako se to ovdje radi od kad se pamti.
I TAKO SE, PRIJATELJI MOJI, ZAPOČINJE S POLITIKOM FIRME.
P.S.
ovo su upute za friške mlade i perspektivne poduzetnike, stari i okorjeli već imaju dosta iskustava s majmunima.
