Pravo otkriće... pogotovo ako se uzme u obzir da sam dugo vremena i sam za sebe to govorio.
No, nije toliko to što sam čuo tako nešto, nego temelj na kojem se ta izjava našla. A radilo se o stihu koji kaže:
U tajnoj sam misiji!
Moj dom je tek maleni svitac na nebeskoj pučini
a ja sam na ovoj planeti da sretnom te učinim,
spavaj samo.
Ne znaju oni šta mi znamo.
Uistinu sjetan stih. Koji mi je došao kao igra ruskog ruleta u meni. I ponijelo me kroz svijet stihova koje sam malo pustio da miruju. Skupa s tom sjetom koja mi se spočitnula.
Za sve je kriv Toma Sojer.
Takve knjige ne bi smele da postoje.
A tko je tu da sudi što je krivo, a što pravo? Kada su stvari jednostavno takve da nam se sviđaju ili ne. Uvijek će se naći netko za koga je ono što nam se čini krivim zapravo ono što je pravo.
I odgovaraju mi stihovi na neka pitanja. Kao primjerice:
Spusti svetla, oduzmi gas,
smešnih stvari se bojimo.
Misliš da neko pita za nas?
Kao da ne postojimo.
Stavi misli u prazan hod,
stresi zvezde k'o dudove.
I polako nasuči brod
na te plišane sprudove.
I sanjaj...
A san donosi opet nova pitanja... i nove izazove. Koji ponekad djeluju nepremostivo. Srećom, svaki izazov samo tako djeluje. Pa ipak...
Bog je katkad pravi šeret
na strmini doda teret
i potura Nedohvatno da se dohvati.
Bog je dobar, kako kome
al’ bolje ne pitaj o tome
ućutaću ili ću opsovati...
I onda se javlja onaj sitni glasić koji vraća ravnotežu tamo gdje je na trenutak poljuljana, a koji kaže:
Nek' se okuša hor torokuša...
Ja sam babin sin jedinac... Mater svima...
Tada znam i shvaćam koliko je istine u riječima
Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio
taj nije ništa uradio.
I shvatiće kad-tad da ne zna šta je hlad...
I ta spoznaja dovodi me do mira... protkanog laganim trncima nemira... i sve misli spoje se u jednu misao...
Hej, doleti mala senice
Tu, na moje zlatne čivije
Vatra šara moje zenice
Razbij nešto i zaigraj ludo, divlje...
2. Napiši 8 korisnih ili jednostavno zanimljivih činjenica o svom art worku, o onome što objavljuješ na blogu, pisanje proze, poezije, slikanje, fotografiranje, crtanje, vezenje, pletenje, kuhanje.
3. Na kraju imenuj 8 novih žrtava.
4. Otiđi na njihov blog u komentare i reci im da su tagovani.
1. Objavljeno!
2. Mda... sad se od mene očekuje da se raspišem, a osjećam laganu blokadu. Koja mi ne dozvoljava mislima da se rasprostiru kako bi voljele.
Riječi Blog i Art work mi ne idu nužno zajedno, pogotovo kada se radi o mom blogu. Što se umjetnosti tiče, prije sam onaj koji u njoj uživa. Prvenstveno u pisanoj riječi. Što me i potaknulo na blog.
No, jedno je uživati u čitanju, a nešto sasvim drugo tok misli pretvoriti u smisleni tok riječi. I pri tome još paziti i na formu, kako bi se taj tok nazvao umjetnošću.
Fotografije i slike su još jedan od oblika umjetnosti koji su mi dragi. Pa se ovdje ipak rijetko pojavi slika kojoj sam potpisnik, a crteži su mi na razini koju radije neću opisivati. Dakle i to je umjetnost u kojoj uživam, no teško je reći da se radi o mom art worku.
Glazba je nešto što prožima cijeli moj svijet. Sposobna pratiti svako moje raspoloženje i uvijek dobrodošla, natapa mi sve trenutke koji bi bez nje bili samo polovični. No, ne produciram ni glazbu, pa ni to nije u opusu mog art worka.
Hmm... ono što radim jest ispuštanje misli. U kojem god smjeru išle. Ponekad usmjerene na čisto pametovanje, ponekad željne toga da nekoga nasmiju. Možda ponekad i potaknu nekoga da se zamisli... i da nastavi koristiti svoje misli za nešto konstruktivno. Bar za malen korak u smjeru samorazvoja.
Ako se to može nazvati art workom, onda bi to bilo to. I kako o tome napisati 8 zanimljivih činjenica? Kako? Mogu li mi to oni koji su me označili pojasniti?
Mda...
3. S veseljem ću razmisliti o tome koga označiti, a nakon što ih označim u komentaru ću obznaniti koji su to.
4. Razno.
(ili je to trebalo biti 5.?)
...I'm so excited, I can't wait to meet you there...
Nakon pomnog razmišljanja odlučio sam da neću taggirati nikoga. Vrijeme je da ovo negdje stane.
Osim ako netko baš osjeća želju biti taggiran. Neka se onda slobodno osjeća tako. :-)
Istina je da su dani kada mi je IRC bio interesantan ostali tamo negdje daleko iza mene. S vremenom se uvidi da se tamo rijetko kada nešto dešava, a još se manje mijenja. Pa, ipak je ostala jedna stranica koju ponekad pogledam i na taj način indirektno vidim kakvih se tamo stvari zna vidjeti.
Da sad ne dužim puno s objašnjenjima, na toj se stranici mogu naći najveći biseri s IRC-a, a jedan koji mi se posebno svidio ide ovako nekako:
#414593 +(14641)- [X]
DragonflyBlade21: A woman has a close male friend. This means that he is probably interested in her, which is why he hangs around so much. She sees him strictly as a friend. This always starts out with, you're a great guy, but I don't like you in that way. This is roughly the equivalent for the guy of going to a job interview and the company saying, You have a great resume, you have all the qualifications we are looking for, but we're not going to hire you. We will, however, use your resume as the basis for comparison for all other applicants. But, we're going to hire somebody who is far less qualified and is probably an alcoholic. And if he doesn't work out, we'll hire somebody else, but still not you. In fact, we will never hire you. But we will call you from time to time to complain about the person that we hired.
Hmm... ima li još koji muški kojem navedena situacija djeluje poznato?
Seraph... znam da ti se neće svidjet... al eto, ostavljam ti komentar da odeš na moj blog i vidiš o ćemu se radi! Tagan si... ;) Vidim da si popularan!? ;);););)
U trenucima osjećam želju zaustaviti misli. A misli misle. Nezaustavljivo. Neprekidno.
Misli misle...
I sve je u redu dok se osjećam dobro s tim.
No, ponekad ipak osjetim želju zaustaviti ih. Pustiti kazaljke na satu da putuju svojim putevima bez zamaranja time što još čeka. I na što još ja čekam.
Puno puta se čuje da se najveći dio života provede u krevetu. Što možda s fizičke strane gledanja i je tako nekako. Otprilike trećinu života se u prosjeku upravo u krevetu provede. No, ne slažem se s takvom konstatacijom baš u potpunosti. Jer se veći dio života ipak provede u nekakvom očekivanju. I čekanju.
A sve dođe u točno pravom i najboljem trenutku. Barem ako izaberemo da nam se stvari tako dešavaju.
I zato mogu u miru pustiti misli neka misle. A ja uživam.
Nekako je i ovom tjednu došao kraj. Brzo. Što i nije čudno, ako se uzme u obzir da je (bar onaj radni dio) počeo tek jučer.
Nakon nekoliko dana provedenih uz more, gdje je tek južni vjetar zapuhivao, doček mi je priredila magla. I smog. I hladan zrak. Kojeg se, naravno, može i vidjeti.
Naravno da neke slike onda vrijede i više od milijuna...
Nova je godina krenula, a s obzirom na posao kao da se ništa i nije promijenilo.
Gdje god da se okrenem vidim užurbanost i snijeg koji je odlučio zabijeliti nam blagdanske dane. I sada se brzo povlači. Dijelom i radi topline koja je došla neočekivano. Kako zimskoj službi inače dođe snijeg.
No, ovi su dani mnogima tu da naprave kratki rezime onoga što su postigli u proteklih godinu dana i zacrtaju si ciljeve za slijedeću godinu. Što je super, jer je uvijek dobro imati ciljeve. A ciljevi su želje kojima se nadodaje datum do kojeg će biti ostvarene.
Ono što će sigurno ostati isto je miris kave koji će me i dalje pratiti. Kroz dan i kroz godinu. Ispunjavajući mi trenutke opuštanja svojom aromom i dajući mi mali podstrek za sve što je predamnom.
Upravo stoga, umjesto nečeg žešćeg, dižem šalicu kave i krećem dalje...
Ah, potpuno si u pravu. Ja stalno postavljam ciljeve. Ostvarim jedan, pa na drugi... No moraju biti ostvarivi. Nova godina mi je samo pokazatelj koliko sam toga ostvarila i koliko još moram, kako je sve prolazno... I moram u krevet, malo je kasno za kavu! Laka ti noć
Red je da se Nova godina započne čestitkama... a kako se vrijeme čestitanja produžuje od prigode do prigode, vjerujem da ni ja sada ne kasnim kada želim
Swahili: Heri Za Mwaka Mpya!
Vietnamese: Chuc Mung Tan Nien!
Chinese: Chu Shen Tan!
Croatian: Sretna Nova Godina!
