About
Stanje mjeseca
|
|
|
|
uto - 30.01.2007
U pomanjkanju inspiracije i vremena, tek malo slikovitog prikaza kako neke prepirke izgledaju. 
...tvoje oči znaju sve...
:D
komentar napisao/la selma, u vrijeme 30. siječanj 2007 14:50:00
ha :D
komentar napisao/la samba, u vrijeme 30. siječanj 2007 19:38:00
pon - 29.01.2007
Dok je još bar malo aktualno, a s obzirom na to da sam prozvan... 5 stvari o meni koje i nisu toliko poznate: 1. U dobi od 4 godine me pogazio biciklista. Hodali smo prema vrtiću, malo sam se zaigrao i pao, a biciklista je pažnju usmjerio prema svom psu, pa me nije vidio. Istina, nije bilo nekih fizičkih posljedica, no to je jedno od najranijih sjećanja koje imam. 2. Ne volem more. Što možda i nije toliko nepoznato, no ono što je malo manje poznato jest da je to od prvog kontakta s morem. U tolikoj mjeri da sam kao dijete imao napadaj panike popraćen plakanjem i urlanjem u trenutku kada su me roditelji prvi puta doveli do plaže. Istina, to i nije sjećanje koje pamtim, no moji se roditelji trude prisjetiti se te priče svako toliko, tako da je ne mogu zaboraviti. 3. Svoje prvo seksualno iskustvo sam imao sa 16 godina. S djevojkom koje je tada imala 19. Ljetovali smo u istom mjestu, bili zajedno na plaži uz gitare i poveće društvo koje se malo po malo rasipalo po usamljenim kutovima. I u jednom trenutku smo i mi otišli pronaći malo samoće. Trajalo je kratko, a nju poslije tog ljeta više nisam vidio. No, to me iskustvo naučilo da godine nisu bitne. 4. Dva najluđa rođendana koje sam slavio do sada su bili 18. (u Pragu) i 21. (u Tihanyu). Najdraži rođendanski poklon je kravata za koju se isprva mislilo da mi se ne sviđa radi reakcije koja je bila... rezervirana. 5. Posao koji radim je svojevrsna nepoznanica svima oko mene, pa tako i meni. Zaposlen sam u istom uredu već 6 godina i izmjenjao sam čitav niz titula i radnih mjesta tamo. No, što god radio, meni ionako bitno da mi na kraju mjeseca isplate neku količinu novaca za to. I, ukratko, to bi bilo to... možda nekome interesantno, a možda i ne. Štafetu bih rado predao dalje slijedećim osobama: Morky
Zec
Selma
Putnik
Nemiri
Sfinga ...nosio sam šal od kašmira i prsluk protkan tajnama...
hehe, bitno je da točka 2 nije utjecala na točku 3, budući se stvar odigrala na plaži, jel :))
komentar napisao/la samba, u vrijeme 29. siječanj 2007 15:03:00
:)
komentar napisao/la selma, u vrijeme 29. siječanj 2007 16:48:00
Točka dva poznata-samo ja se svoje sjećam :(((.
komentar napisao/la Anlah, u vrijeme 29. siječanj 2007 19:42:00
e pa sad mi je drago što sam utrapila...ovaj...predala čast razotkrivanja na pravu adresu :)))
komentar napisao/la desdemona, u vrijeme 29. siječanj 2007 20:48:00
sri - 24.01.2007
Dani su divni, a jedini problem koji se ponekad javi jest to što se u jutarnjim satima ne može ni približno predvidjeti kakvu odjeću staviti na sebe, a o kišobranima neću puno ni pričati. Istina, nije mi to baš neki odjevni predmet koji nosim stalno sa sobom, mada ponekad dobro dođe. Unatoč tome što mi je dodir kiše ipak draži. Od nošenja kišobrana, naime. No, da se ne zadržavam u priči o vremenu... koje postoji za velik postotak ljudi koji ne bi imali o čemu pričati kada bi bilo predvidljivo. Ono što sam htio reći jest da živimo u dobu kada je izuzetno bitno postići uspjehe na poslovnom planu. Za što se ljudi školuju, prolaze tečajeve, naporno rade ili već nešto sasvim deseto. Možda se nekome neće činiti primjerenim, no meni su se jako svidjele lekcije koje se daju naučiti iz slijedećih primjera: ČETIRI LEKCIJE ZA USPJEŠNOG POSLOVNOG ČOVJEKA Prva poslovna lekcija Čovjek pođe da se tušira čim je njegova žena završila, kad neko zazvoni na vrata. Nakon nekoliko trenutaka prepiranja oko toga tko će otvoriti, žena popusti, brzo se umota u ručnik i strča niz stepenice. Na vratima ugleda Peru, prvog susjeda. Prije nego što zausti, Pero joj reče:
- Dam ti 800 eura ako skineš taj ručnik. Nakon kratkog razmišljanja, žena skinu ručnik i stade pred Peru naga. Pero joj odmah dade 800 eura i ode. Zbunjena, ali i uzbuđena zbog iznenadne sreće koja ju je snašla, žena se opet umota u ručnik i popne se na kat. Pošto uđe u kupaonu, muž je, i dalje stojeći ispod tuša, pita:
- Tko je to bio?
- Pero, naš prvi susjed - odgovori ona.
-Sjajno - reče muž - je li ti rekao nešto o tome da mi duguje 800 eura? Pouka:
Ukoliko bitne informacije o zajmu i riziku blagovremeno podijelite sa svojim akcionarima - možete spriječiti moguće opasnosti.
Druga poslovna lekcija
Dok je vozio auto, svećenik kraj puta ugleda kaluđericu. Zaustavi se i ponudi joj prijevoz, što ona i prihvati. Kaluđerica uđe u auto, sjede i prekriži noge, razgrnuvši tako svoju mantiju i otkrivši svoje divna koljena. Svećenik baci pogled i zamalo ne napravi udes. Nakon što je ponovo preuzeo kontrolu nad autom, on potajno spusti svoju ruku na kaluđeričino koljeno. Kaluđerica ga pogleda i reče:
- Oče, zar se ne sjećate 129. Psalma? Svećenik se štrecnu i duboko ispriča, pa se primora i skloni ruku. Promijenivši brzinu, on, međutim, opet stavi ruku na njeno koljno. Kaluđerica mu opet reče:
- Oče, zar se ne sjećate 129. Psalma? I još jednom svećenik joj se ispriča, rekavsi:
- Oprostite, sestro, ali tijelo je griješno. Stigavši u ženski samostan, kaluđerica izađe, uputivši mu značajan pogled, i ode. A svećenik stigavši u crkvu, požuri i uzme Bibliju i pogleda 129. Psalam. U njemu je pisalo:
"Idi naprijed i traži, produži dalje i spoznat ćeš vrhunac slave." Pouka:
Ako nisi dobro informiran o poslu koji radiš, možeš propustiti sjajnu priliku.
Treća poslovna lekcija
Prodavač, službenica i direktor odoše na ručak i na stolu u restoranu nađoše staru lampu. Protrljaše je, a iz lampe izađe duh u oblačku dima i reče:
- Obično ispunjavam tri želje, ali ću svakom od vas troje ispuniti po jednu. - Prvo meni - reče službenica - želim biti na Karibima, voziti gliser i da me ne interesira ništa na svijetu. Puf! I ona nestade. Prodavač, u čudu, reče:
-Ja sam sljedeći! Ja sam sljedeći! Želim da sam na Tahitiju, da ležim na plaži sa mojom ličnom maserkom i da zauvijek budem okružen pinakoladom i ljubavlju svog života. Puf! I on nestade. - Ti si na redu - reče duh direktoru.
A on reče:
- Želim da se ovo dvoje poslije ručka vrate u kancelariju. Pouka:
Uvijek pustite šefa neka govori prvi.
Četvrta poslovna lekcija
Vrana je cijeloga dana sjedila na drvetu ne radeći ama baš ništa. Zeko je ugleda i upita:
- Mogu li i ja sjediti i, kao i ti, ne raditi ništa cijeloga dana?
- Naravno, zasto da ne? I zeko sjede na zemlju ispod vrane, pa počne dremuckati. Iznenada se pojavi lisica, skoči na zeku i pojede ga. Pouka:
Ako već sjediš i ne radiš ništa, moraš sjediti veoma, veoma visoko. Siguran sam da ima još dobrih lekcija, no ove bih svakako uvrstio među prve korake na putu do neupitnih poslovnih uspjeha. ...bez reči si na basamak stala...
:)
komentar napisao/la selma, u vrijeme 24. siječanj 2007 14:50:00
sri - 17.01.2007
Nisam siguran jesam li ovdje već istaknuo kako ne volem čitati novine. Ako nisam, eto... ne volem čitati novine. Nijedne ne pratim, a kada se i desi da se odlučim prolistati neke, malo je stvari koje me u njima uistinu zaintrigiraju i privuku mi pažnju na više od par sekundi. Moguće je da sam malo zahtjevan, no izbjegavam te nakupine žutila i crnjaka koje se umataju u celofan blagoglagoljivosti novinara koji u njima pišu. Pri čemu nekima uistinu valja priznati da svoj posao rade vrhunski. I svojim tekstovima znaju i govno prikazati kao nešto poželjno. No, ima i onih koji su zvanje novinara doveli na jako niske grane. Možda sam čudan... ili su mi interesi samo malo drugačiji... no, ne mogu shvatiti da u jednim dnevnim novinama naslovnicu zauzima slijedeća slika: 
a popratni tekst nam otkriva kako su Maji Šuput ispale grudi. Neću iznositi prvih preko nekoliko komentara koji su mi pali na pamet, tek se zapitati - zar je to uistinu vijest koja zaslužuje takvu medijsku ekspoziciju? Kome to treba? I tko još čita takve novine. Ne, nikako ne volem čitati novine. Bar u današnje doba. ...radim na tome da se ludilo moje
ne istrči van...
A šta ćeš.. Inače novinari malo pretjeruju a neki uistinu se trude i ne seru previše okolo.. Evo primjera: Moja prijateljica je izjavila u novinama nešto u vezi manekenstva, kada je sutra dan pročitala svoju izjavu, rekla je da su pola njezinih riječi oni izbacili i ubacili svoje kako bi što više napumpali tu temu.. A hebiga, šta ćeš.. To im je posao..
komentar napisao/la desert_rose1, u vrijeme 17. siječanj 2007 17:02:00
Baš, koga to briga? A i nije baš da su nešto ispale... Kad sam negdje čula/čitala (više se ne sjećam), odmah sam pomislila da su joj onako skroz ispale... Kad ono ništa, a oni od toga rade priču za naslovnicu...
komentar napisao/la redfairy, u vrijeme 18. siječanj 2007 11:05:00
Ja baš i nevidim da joj je nešto ispalo, no valjda je to priča vezana za vrijeme njenog npr. tuširanja... Kad smo kod golotinje, danas dobijem poziv na posao jedne gledateljice TV sa željom da mi se potuži jer smatra da je sramota da se današnje voditeljice tv emisija oblače vrlo oskudno. Kaže žena da bi trebale nositi kostimiće - obzirom da sam se uspjela suzdržati od komentara preko telefona, suzdržavam se i sada...
komentar napisao/la Morky, u vrijeme 19. siječanj 2007 17:02:00
To ti je ko pecanje. Mamac biraš ovisno o tome kakvu ribu želiš uloviti...
komentar napisao/la misspaleolitika (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 24. siječanj 2007 7:33:00
uto - 16.01.2007
Na trenutke bi se moglo pomisliti kako je ova godina na sve strane počela... hmm... ma, nemam pravu riječ kojom bih to izrazio. Svemu su cijene krenule skakati, a ZAMP je cijelu državu jednim postupkom osudio kao pirate. Sve razloge zašto bi cijene svih mogućnosti digitalnih zapisa trebali poskupiti su tek ovlaš spomenuti, a jedna rečenica mi je posebno zapela za oko: Tri do četiri milijuna kuna, koliko misle putem naknada namiriti u 2007. godini, tvrde u ZAMP-u, autori su tražili da se u poptunosti raspodijeli na njihove osobne račune. Ukratko, nešto što ne djeluje po ničemu pretjerano lijepo, a sve one priče o zaštiti autorskih prava su tek bacanje magle kako bi se prikrili pravi razlozi za uvođenje novih nameta - da se ljudima iz novčanika izvuče novac. Možda online peticije ne postižu puno, no ipak je i moj potpis na jednoj koja se bavi upravo time. Za više informacija: http://www.aktivacija.mine.nu ...srce mi planina, ljubav, lavina...
pon - 15.01.2007
Pomalo potaknute pitanjem o tome što ovaj, inače lijep i srcu mi drag, grad sve nudi kroz glavu su mi prostrujale mnoge lijepe slike. Možda je to i utjecaj kraja prošle godine, koji je bio ispunjen prosinačkom čarolijom. Kao i svake godine, uostalom. Pa ipak... svaka medalja uz lice ima i svoje naličje. Malo ću samo posuditi riječi nekoga tko je to naličje opisao bolje nego bih ja to mogao, a da je za to upotrijebio tek jednu malu sliku. Jeste li čuli za Lanu Biondić?
Jeste, jel'? Pa da, tko nije čuo za našu književnu zvijezdu, autoricu dviju vrijednih knjiga:
prva se zove "Život na visokoj peti" i opisuje potresni svijet junakinje Lane Biondić, koja se udala za bogataša i sad je rastrzana između najskupljih zagrebačkih butika i najskupljih zagrebačkih kozmetičkih salona, a drugoj je naslov "Nova knjiga Lane Biondić" i, da me ubijete, nemam pojma što opisuje. A znate li tko je Dragutin Biondić? Znate, jel'?
Pa da, tko ne zna za muža Lane Biondić, vlasnika prestižne zagrebačke modne kuće "Heruc" i jednog od najbogatijih Hrvata, čija se imovina procjenjuje na nekoliko desetaka milijuna eura. Svojim vrijednim radom ovaj je zagrebački poduzetnik sebi omogućio titulu hrvatskog "kralja tekstila", a svojoj je supruzi omogućio dokolicu u kojoj piše pizd..., pardon, u kojoj piše vrijedne knjige. A jel' znate tko je Barica Ramić?
Ne znate? Kako ne znate? Pa Barica Ramić je ključna figura poduzetničkog uspjeha Dragutina Biondića i književnog uspjeha njegove žene. Barica Ramić, naime, već 11 godina u "Herucu" deset sati dnevno prišiva rukave, za plaću koja je prošloga mjeseca iznosila, samo da provjerim, aha, evo ga - točno 1493 kune. Za 165 radnih sati. Preciznije, devet kune po satu. "Godinama nisam dobila više od 2000 kuna, a neplaćanje prekovremenih sati već je činjenica na koju se ni ne osvrćem", kaže ova 45-godišnja samohrana majka dviju kćeri, jedna od nekoliko stotina "Herucovih" švelja koje su prošlog tjedna svojim predbožićnim štrajkom upozorile javnost čime su zapravo prošiveni skupi "Herucovi" kaputi - iznimno teškim uvjetima njihove radne i ljudske egzistencije. Lana Biondić vjerojatno ni ne zna da njezin potresni svijet šopingiranja i pedikiranja počiva na kronično oštećenoj kralježnici Barice Ramić. Mene bi istinski zanimalo da književnica zamijeni mjesto s krojačicom na mjesec dana: kakva bi tek to literatura bila. [preuzeto sa hr.soc.grad.zagreb] Iskreno, sve do čitanja ovog teksta nisam bio upoznat s time tko je Lana Biondić. Sada, nakon što sam taj tekst više puta pročitao imam tu informaciju i to je sve. Sliježem ramenima i pokušavam dokučiti je li veća tragedija to što su ovakve priče postale stvar svakodnevice ili što u ljudima nema dovoljno vjere i snage da ih iskorijene. Svejedno... i dalje kažem što sam već puno puta ponovio... ovo je divan grad u kojem su sva čuda moguća. ...ovo je grad u kome nema razloga da budeš sam u njemu...
daklem radi se o sistemu da ubaciš huškače među radnike, digne se buna, pojedinci budu prozvani zbog nereda i onda se firma rješava viška radnika bez da im čak plati i otpremninu
komentar napisao/la (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 15. siječanj 2007 18:54:00
e pa ovaj je tekst zaslužio naslovnicu..lana biondić je kuja, sponzoruša u velikom stilu bez grama ljudskih karakteristika, osim onih izvanjskih. kao i svi oni koji žive i parazitiraju na grbači drugih, izrabljivanih, kao i društvo koje tome svemu gleda kroz prste. ustvari, svi mi smo zreli za jedan blitzkrieg da se malo istrijebimo, pa krenemo iznova.
komentar napisao/la balonche, u vrijeme 15. siječanj 2007 19:30:00
Slažem se da je tekst sjajna nformacija i time zaslužio naslovnicu.Da Biondić tajkun! Da, Lana, knjižovnica (nije tipfeler, jednom je davno Joza Ivakić tu vrsti pisaca nazivao knjiživnicma)! A kad je riječ o samoći, znaš da nisi sam.
komentar napisao/la KemoTerapija, u vrijeme 16. siječanj 2007 7:28:00
...Takvih parazita,sto je jos gore, svakim danom sve vise...
komentar napisao/la Lunjo (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 16. siječanj 2007 19:00:00
Već napisah poduži komentar, ali pošto nisam dobro uspjela pročitati ova slova dolje, nije mi objavilo komentar... I sad mi se ne da opet tipkati sve... Uglavnom da skratim, žalosno je to što svoje radnice mogu platiti više, a ne žele, a žene rade za male pare jer drugog izbora nemaju, znam dosta žena koje šiju za Cavalli, Benetton i sl, isto za vrlo malu plaću... Dosad nisam imala pojma tko je Lana Bijondić, a kamoli tko joj je muž.
komentar napisao/la redfairy, u vrijeme 18. siječanj 2007 10:55:00
Koja je to bijednica-Lana Biondic! Ako vec misli da je tako pametna sta nam nije pokazala svoje spisateljske sposobnosti u svojoj knjizi i napisala kvalitetan tekst o socijalnim problemima i spomenula o zenskim pravima kao npr te jadne zene koje rade u Herucu kod njenog muzica sta ga je ukrala? Pise takvo smece bezvrijedno. taj njen 'tekst'moze samo hrv kuca objaviti. Ne bi prosla u UK ili Francuskoj ili Njemackoj. Bojkotirajte Heruc!
komentar napisao/la Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 5. veljača 2007 22:33:00
Najbjednije odsvega što mediji nju i njenog muža prikazuju kao uspješne.Još malo,pa mogu i uspješne lopove tako prezentirat s obzirom da je mala razlika u posljedicama kod legalne i ilegalne pljačke!!!
komentar napisao/la Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 9. veljača 2007 21:39:00
čet - 11.01.2007
Weeee... što nam li je ova godina svašta donijela sa sobom. A zapravo se nije puno toga promijenilo. Jedna od stvari koje je ona prošla godina odnijela sa sobom kao da je vrijeme koje sam odvajao za blog. Možda je dijelom razlog i to što bih sa svime što bih dalje pisao samo ponavljao već napisano. I na taj način utvrđivao gradivo. A možda i ne bih. Možda bih mogao malo razrađivati neke izjave... na svoj se način složiti s njima ili ne. Kao, primjerice, nešto što sam nekidan uspio uloviti napola slušajući. A što je glasilo otprilike ovako: You got some shitty days and you got some great days. If you are lucky, the last outnumber the first. A možda bih mogao razraditi neka pitanja, kao npr: What makes a man who he is? Is it the worst things he's ever done, or the best things he wants to be? When you find yourself in the middle of your life and you're nowhere near of where you were going, how do you find the way from the person you've become to the one you know you could have been? Istina, u tom bi me slučaju vjerojatno netko pitao jesam li zapao u nekakvu krizu identiteta. A identitet mi je bar siguran. Zapisan na osobnoj. Uveden pod onim brojem kojeg po zakonu više nikome ne bi trebali davati. Pa ga ipak gotovo svi i dalje traže. No, novi je list okrenut, a priče su iste kao i na prethodnom listu. Idemo dalje... nekako... nekuda... ...go west... life is peaceful there...
hello ja sam nova ovdje... niš ne kužim, al imam blog koji puno normalniji od ovog sad kojeg imam na whoohw.blog.hr ... na ovom niš ne razumijem... eto samo sam htjela reć da ti je blog predobar,... uostalom, to je prvi kojeg sam uopće vidjela ... osim svog... pozz
+sonja+
komentar napisao/la +sonja+, u vrijeme 11. siječanj 2007 12:32:00
Dok god se tražiš, napreduješ..
komentar napisao/la sfinga, u vrijeme 11. siječanj 2007 15:27:00
:)
komentar napisao/la selma, u vrijeme 11. siječanj 2007 16:49:00
...Pameta nse covjek uvijek pita. Pita sebe, okolinu, ono Iznad sebe. Josh pametniji ne ocekuje uvijek jasne odgovore no iz naznaka svuda oko sebe rasutih, pronalazi ih..I u tome je dio cari zivota...:o))
komentar napisao/la Lunjo (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 11. siječanj 2007 17:06:00
|
