About
Stanje mjeseca
|
|
|
|
uto - 31.01.2006
Dobar dan! Dozvolite da se predstavim. 
Ja sam mali oblak. Lebdim visoko u nebesima i odozgora gledam kako život ispod mene buja. Vedrim i oblačim po nahođenju, a nemalu ulogu u tome ima i toplina kojom me obasipa sunce.
 Povremeno mijenjam boje. Obično je to odraz raspoloženja. Kada sam tužan lagano posivim, a ponekad i poprilično potamnim. Ovisno o razini tog osjećaja dešava mi se i da se rasplačem. U to doba tek povremeni prolaznici bivaju svjedocima moje tuge. Dok se većina povlači negdje odakle ih odozgora ne mogu vidjeti.
 Još manje ljudi mogu vidjeti kada se jako razljutim, pa počnem izbacivati velike količine energije iz sebe. Što me, zapravo, čudi, jer se od sunca upravo ta energija ponajviše koristi.
No, kako god stvari bile, lebdim nesputano i puštam zanesenjacima da u meni vide sve što im mašta dozvoljava da ugledaju. Krećem se na krilima vjetra, dozvoljavajući stalno suncu da me osvjetljava, a tek rijetkima, uistinu zaljubljenima, puštam da mi na čelo nalijepe brojku 9 i sanjare lebdeći na mojim ramenima. ...my weaknesses... you know each and every one...
Oblačić je nekako najljepši kada je vedar,na ovako čistom nebu,veseo!!! Sivilo je svakodnevica jednom malog oblačića a definitivno sam sigurna da ga nikada nebih htjela sresti kada je ljut,eksplozivan! ;)
komentar napisao/la Dora, u vrijeme 31. siječanj 2006 21:28:00
sve sto sam imala sam rekla :)
i ja sam oblak...malo vise onaj prvi(na prvoj slici)
komentar napisao/la m@llena, u vrijeme 1. veljača 2006 13:33:00
Nije da trenutno imam nešto pametnoga za reći, tek RADIIIII! Blog on... i neka nam još dugo traje... ...kad potamni zlatnina i ćutiš da je gotovo...
sub - 28.01.2006
My mom told me once that when you're afraid of something, what you want more than anything else is to make it go away. You want your life back to the way it was before you found out that there was something to be afraid of. You want to build a high wall and live your old life behind it. But nothing ever stays the same. That's not your old life at all. That's your new life with a wall around it. Your choice is not about going back to the way things were. Your choice is about hiding, or about going right to the heart of the thing that scares you. [from "Taken"] Spominjanje zidova u prethodnim danima vratilo me malo u ovaj citat iz jedne od rijetkih serija za koje smatram da su vrijedne za pogledati ih. No, istovremeno se prisjećam i kako nije svatko u tolikoj mjeri vješt s engleskim da baš sve polovi. Što mi misli usmjerava u jednom sasvim drugačijem smjeru. Naime, sjeća li se još tko kako jako volim program po imenu Neurotran? Evo kako taj program vidi ovaj citat preveden na hrvatski: Moja mama je kazala mene negdje da kada strepiš nešto, što ti želiš preko sve inače činiti otiđe. Želiš tvoja životna leđa put prije je saznalo da je imalo nešto strepiti od. Ti želiš napraviti visoko zid i postojite vaš star život straga. No ni govora ikada ostane istovjetan. Taj' s tvoj star život iole. Te' s tvoj novi život s zidom oko. Tvoj odabranik oko ne vrati se da putanje stvari su bile. Tvoj odabranik tiče prekrivanje, ili oko iduenje nadesno da srž stvar tog plaši tebe. Eto, kako je ponekad lako nasmijati se i teškim mislima. ...because you have to make this life liveable...
Baš dobro što sam ovaj na engleskom uspjela razumjeti, jerbo na hrvatskom nikad ne bih :-)
komentar napisao/la Morky, u vrijeme 28. siječanj 2006 14:14:00
to je bolje od mog prevoda Lutonjice Toporka:DDD, oh btw, baš ti hvala za zvuke JMJ, nisam ga odavno čula
komentar napisao/la samba, u vrijeme 28. siječanj 2006 14:17:00
@Morky: Drago mi je za tebe da jesi. :-) Mada, i prijevod je razumljiv... mjestimično. :D @Samba: što je JMJ-a tiče, nema na čemu... nečime je trebalo ispuniti tišinu, a ovo mi je najbolje sjelo.
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 28. siječanj 2006 14:23:00
prejako...nasmijao si me do suza...DAJ MI TAJ PROGRAM!!:))
komentar napisao/la balonche, u vrijeme 28. siječanj 2006 19:23:00
taj program je istina ??
stvarno ??
komentar napisao/la zec, u vrijeme 28. siječanj 2006 20:46:00
Ja sam redovno koristio web-translator Intertran, iz iste serije dok je bio dzabe, sad je tamo sve za $$$$!;o)
komentar napisao/la beogradoholik (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 29. siječanj 2006 11:23:00
eh da... možeš li nekako promeniti ove ljubiubitačstvena slova?:o) Jedva se naziru!
komentar napisao/la Beogradoholik (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 29. siječanj 2006 11:26:00
Slova su promijenjena, a tek naknadnim pregledom sam zapazio da sam krivo upisao ime programa... kojem sam tek naknadno ispravio naziv. Dakle, još jednom, program se zove Neurotran. :-)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 29. siječanj 2006 12:23:00
čet - 26.01.2006
I kad se razni faktori skupe i potrude da osjećam kako sam lagano u banani, postoje slike koje nam priroda ponudi, a koje vrate osmijeh na lice i vjeru u ono nešto... 
Nakon toga se i lakše nasmijati viziji razgovora s umjetnom inteligencijom koja se predstavlja kao Bog, a što se može ovdje. Preporuka... poznavanje engleskog i poprilična doza smisla za humor su preporučljivi. ...ipak, želim da znaš... volim te...
Super...blago tebi...kad bi bar mene nešto razveselilo... Kud god krenem zid!
komentar napisao/la Morky, u vrijeme 26. siječanj 2006 13:49:00
Mda... blago meni. Inače, što se zidova tiče, moje je iskustvo da nalijećem na njih onda kada ih sam podižem. No, to je tek moje iskustvo...
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 26. siječanj 2006 14:07:00
uvijek su me inspirirali tvoji odgovori...i nadam se da iz svakog naučim...
komentar napisao/la visa, u vrijeme 26. siječanj 2006 15:35:00
E ovo je baš nice...!!! :) Baš mi je slikica štosna!
komentar napisao/la Dora, u vrijeme 26. siječanj 2006 17:31:00
Eto,popričala ja ugodno s Bogom... spomenula ja i tebe!!! :)
Ovo neznam gdje si našao ali je ludo!!!
komentar napisao/la Dora, u vrijeme 26. siječanj 2006 18:55:00
Možda, vjerojatno si u pravu. U stvari, najgore je kad shvatim da naprosto neke stvari nemogu realizirati sama, a okolina kao da ne doživljava.. No, kao i uvijek probit ću barikade!
komentar napisao/la Morky, u vrijeme 26. siječanj 2006 18:59:00
ja sam davno chatala s njim..pitao me-kako sam odjevena!!rekoh mu,ali ti si svemoguc!ti sve vidis!!
nije znao,sto bi odgovorio na to..
komentar napisao/la Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 26. siječanj 2006 19:31:00
uto - 24.01.2006
Uh... slobodan dan. Kako to lijepo zvuči. Istina, ne iz pretjerano lijepih razloga... kao što je i to "slobodan" u mom slučaju malo rastezljiv pojam, no bar se nemam potrebe micati od doma da obavim sve što imam za obaviti. Eh, sunce što sam ga toliko prizivao u svom potkrovlju osjećam i puštam da me osvjetla sve tamo negdje do večeri... i dobro sam. Stresen i malo rastresen, no zahvalan što je (iako tek uz pomoć telefonske sprave) netko bio uz mene u tom trenutku. I život ide dalje... ...do sunčevog plamena... i pred sud vremena...
i glazba...
komentar napisao/la singerica, u vrijeme 24. siječanj 2006 11:48:00
Jos jedan utorak, ne, to ne mogu da podnesem...al eto ovaj mi nekako ide :)
komentar napisao/la rainbow, u vrijeme 24. siječanj 2006 13:44:00
blago tebi :)
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 24. siječanj 2006 14:06:00
Jel trese Seraphime?! :) Tresni i ti nju nazad!!! :D
komentar napisao/la Dora, u vrijeme 24. siječanj 2006 18:23:00
Eh da mi je slobodan dan...
komentar napisao/la Morky, u vrijeme 25. siječanj 2006 3:32:00
pon - 23.01.2006
Ponekad valja ponoviti stvari koje su jednom naučene i savladane i koje su (često i pomalo nepravedno) zanemarivane. A mnogi su itekako imali što pametnoga za reći o koječemu. Kao, npr, gospodin Freud, koji je ljudski mozak podijelio na tri dijela: Id, Ego i Super-Ego. Organizam sam posebi teži preživljavanju i reproduciranju, a ono što ga vodi prema ta dva cilja su njegovi osnovni nagoni: glad, žeđ, izbjegavanje bola i naravno seks. Preživljavanje i reproduciranje su bili primarni ciljevi cjelokupne ljudske vrste, te iz toga možemo izvući da ti isti osnovni nagoni praktički imaju isti uticaj na jedinku kao i na cijelu vrstu. Te osnovne nagone Freud naziva ID (lat. id – ono), taj dio svijesti koji se puno ne razlikuje od svijesti ili živčanog sistema bilo koje životinje prevodi potrebe organizma u ono što bi mi nazvali instinkte ili nagone. Taj proces prelaza od potrebe do nagona se naziva primarni proces.Taj nesvjesni dio našeg živčanog sustava funkcionira na principu trenutnog zadovoljenja naših potreba. Kao primjer možemo uzeti par mjeseci staro dijete koje je gladno i plače, ali ono ne zna kako plače u pravom smislu, jer ono samo zna da hoće nešto i da to hoće sad. Freud je smatrao da je novorođenče pravi primjer skoro čistog nagona jer ono skoro nema ni traga onoga što Freud naziva svjesno. Prema Freudu Id ustvari predstavlja čistu animalnu (biološku) komponentu naše psihe. Moguće je da sama pomisao na hranu zadovolji Id ali organizam ostaje lišen tvari koja mu je neophodna tako da želja postane intenzivnija sve dok ne okupira sva naša čula i postane jedina stvar o kojoj mislimo. Freud to naziva probojem nagona u našu svijest. Srećom po čovjeka mali dio naše psihe svjesno je informiran o svijetu oko nas kroz čula. Oko ovog malog dijela poslije prve godine života stvara se ono što Freud naziva svjesno to jest dio nesvjesnog prelazi u svjesno ili drukčije rečeno Id (ono) prelazi u EGO (lat. ego-ja). Funkcija Ega je da traži one objekte koje organizam (Id) zahtjeva. Ovaj proces u kojem organizam riješava probleme proistekle iz potreba naziva se sekundarni proces. Ego za razliku od Id-a funkcionira na "principu stvarnosti" ili realnom svijetu mogućnosti zadovoljenja želja. Suština ovog principa je da se za potrebe treba pobrinuti čim se nađe objekt koji odgovara toj potrebi.Za Id jedina komunikacija sa realnim svijetom je Ego koji predstavlja njegova čula i samo u toj mjeri je samostalan jer je u praksi Ego zadužen za pronalaženje načina da se ispune zahtjevi organizma. SUPER-EGO (lat.superego–nad-ja). Super-Ego zastupa moralnost, odgovornost i slične osjećaje koji nedostaju kod prethodne dvije komponente. Freud povezuje njegov nastanak sa roditeljima, to jest roditeljskim odgojem i ponašanjem spram djeteta. Super-Ego uzima roditeljske metode kazne i prijekora, za što je zaslužan proces identifikacije. Znači tim procesom naš Super-Ego nastaje poistovjećivanjem sa roditeljskom ulogom, uz značajnu ulogu postojećeg roditeljskog Super-Ega. Za pravilan razvoj Super-Ega značajno je i pravodobno odricanje Edipovog kompleksa. Kod većine ljudi svi ovi nabrojani procesi su kompletirani do sedme godine ali kod nekih nikada. Super-Egu kao najsvjesnijem i donekle najnezavisnijem dijelu Freudovog trodijelnog mozaika psihe možemo dati osobine samopromatranja, savijesti i funkciju ideala koju on vrši preko EGO-IDEALA. Super-Ego nasljeđuje dio roditeljskog Super-Ega, znači samim tim postaje nositelj tradicije svih trajnih vrednota koje se prenose generacijski. Uloga Super-Ega u ideologiji čovjeka ili čovječanstva se nepravedno zanemaruje. Zanemaruje se zato što se tvrdi da je ideologija samo rezultat i nadogradnja trenutnih ekonomskih prilika. To je točno, ali Freud je dodao: "Čovječanstvo nikad ne živi potpuno u sadašnjosti"... ...nosi me put, snovi na nogama...
nije podijelio mozak, nego psihu,ono čime djelujemo i opstajemo u svijetu; jel ti to učiš psihologiju? nisi i ti budući kolega?
ovaj stih, zadnji, mi se jako sviđa: snovi na nogama;
zanimaš li se za snove?
komentar napisao/la singerica, u vrijeme 24. siječanj 2006 2:48:00
joj ne, ne, psihologija, uf, uf! not only da me prati u knjigama, pa time i u snovima (hm, bi li čika Freud imao i oko toga što za reći, hihi?) nego me i na blogu susreće... %) ali super post, nema šta! :D
komentar napisao/la Tonkica Palonkica, u vrijeme 24. siječanj 2006 9:29:00
off: Što znače ovi znakići u potpisu posta? Ne znam je li te to netko već pitao, nisam primjetila...
komentar napisao/la Liby, u vrijeme 24. siječanj 2006 9:58:00
Psihologija nije područje koje učim (ipak sam svoje studentske dane ostavio negdje za sobom), no volim je proučavati. Snovi su, dakako, direktno povezani i sa psihom i podsviješću, tako da bi njih u tom kontekstu bilo teško zaobići, zar ne? :-)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 24. siječanj 2006 11:39:00
nesto sam to shvacala kao da je ego rezultat integracije id-a i super-ega...
komentar napisao/la Lara..., u vrijeme 24. siječanj 2006 15:50:00
pet - 20.01.2006
Ništa nije slučajno. Pa tako ni činjenica kako sam pred nekoliko dana suočen s jednom već gotovo zaboravljenom pričom. I bio bih sretan kada bi iz nje svatko za sebe uspio izvući poneki svoj zaključak, a možda čisto bi dovoljno bilo i da poneko uvidi što predstavlja "Pandorina kutija" koja se puno puta u govoru i pismu spominje. Dakle, Pandorina kutija ili Kako je Zeus kaznio ljudski rod Zeus, vrhovni gospodar cijelog svijeta, nije bio taj koji je stvorio ljude. Tvorac ljudskog roda bio je Prometej, moćni Titan koji je Zeusu u nevolji pomogao da zagospodari svijetom. Zato se Zeus, i pored svoje moći, pomalo plašio i Prometeja i ljudi. Zeus je, tek toliko da se zna tko je gazda, kaznio ljudski rod jednim smislivši jedno strašno lukavstvo. Najprije je svom sinu Hefestu, majstoru svih zanata, naredio da sačini djevojku ljepšu od svih. Zatim je sazvao ostale bogove i naredio im da djevojku obdare svim darovima. Tako joj je Hera udahnula želju za sretnim brakom i darovala joj prekrasne haljine i nakit; Ateni, koja je imala udjela u Prometejevom stvaranju čovjeka, cijela ta Zeusova nakana nije bila baš sasvim po volji, pa je djevojci, umjesto mudrosti, usadila lukavost i mržnju; Hermes ju je obdario podmuklim i laskavim govorom, darom za laganje i spletkarenje i ljubavlju prema ogovaranju; najzad, Afrodita, boginja ljubavi, obdarila je djevojku zavodljivošću i neodoljivom privlačnošću. Pošto su je bogovi tako bogato darovali, Zeus joj dade ime Pandora ("obdarena svim darovima") i, kao svoj poklon, dade joj čvrsto zatvorenu kutiju od srebra i zlata pa reče: "Pazi dobro,ne otvaraj je dok ne dođeš među ljude!" Pod čvrsto zatvorenim poklopcem Pandorine kutije nalazilo se sve najstrašnije što se može zamisliti: bolesti, poplave, suše, požari, zemljotresi, glad i neimaština, mržnja i zavist među ljudima, bol, tuga i jad. Pandora to, doduše, nije znala, ali je ipak sprovela u djelo strašnu Zeusovu namjeru,a evo i kako. Kad joj je dao kutiju, Zeus ju je poslao među ljude i to pravo u zagrljaj Prometejevom bratu Epimeteju. I, kako reče pjesnik, za minutu ili nešto više, njih se dvoje ludo zaljubiše... pa već koliko sutradan napraviše veliku svadbu. Poslije vjenčanja, među poklonima ugleda Pandora svoju već skoro zaboravljenu kutiju. Reče mužu da je kutiju dobila od Zeusa i predloži mu da zajedno pogledaju šta je unutra, ali je Epimetej želio da ipak sačekaju njegovog brata. Pošto Prometej nikako nije dolazio, radoznalost nadvlada Pandoru te ona sama otvori tajanstvenu kutiju. Vidjevši kako iz kutije kuljaju napolje sva zla ovog svijeta i ogromnom se brzinom šire među ljudima, Pandora se silno uplaši i zalupi poklopac! Time je, nažalost, učinila i više nego što je Zeus zamislio. On je, naime, na samo dno kutije stavio NADU, da ljude utješi kad im bude najteže! Pogođeni silnim nevoljama, a bez tračka nade (koja je ostala čvrsto zatvorena pod poklopcem Pandirine kutije), ljudi su bili potpuno bespomoćni i ponovo prepušteni na milost i nemilost Zeusu i drugim olimpskim bogovima. "A to je upravo ono što sam i htio!" mislio je zadovoljno Zeus, gledajući kako se prema Olimpu uzdiže dim sa mnogobrojnih žrtvenika koje su ljudi palili da umilostive moćne gospodare-Bogove. ...believe and you will find your way...
Lijepo si to sročio - također, to mi je jedan od dražih mitova. :)
komentar napisao/la putnik, u vrijeme 21. siječanj 2006 6:33:00
znala sam sta je pandorina kutija , ali nisam znala cijelu pricu , super je
komentar napisao/la blackunicorn, u vrijeme 22. siječanj 2006 13:45:00
hm...?
komentar napisao/la im (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 22. siječanj 2006 18:26:00
ja se moram sjetiti gdje je moja kutijica :)
komentar napisao/la imago_je_leptirica, u vrijeme 22. siječanj 2006 18:32:00
mala digresija... prije par dana mi je jedna djevojka objasnila što je tifanny box :))) - kad smo već kod kutija :D
komentar napisao/la putnik, u vrijeme 23. siječanj 2006 19:57:00
...Here I am, my brand new track,
I made it 'cause you want me back.
All my love to freaks & fans,
Put your hands up, Special D. is back... Osluškujući tako stihove koji nemaju neke velike veze s ničim, osim da mi u trenucima poput ovoga i popraćeni laganom, zaraznom melodijom opuste misli i zadrže osmijeh još jedne večeri na licu, zapazih da sam zadnjih dana bio malo odsutan s bloga. A zapravo stalno tu negdje. Možda je to tek moj dojam, koji je posljedica svega onog što sam zadnjih dana prošao, no nekako su mi dani postali prekratki za sve ono što bih htio. Čak i kada ne spavam kroz noć. Ma koliko to bilo nešto što ne činim često. Mislim, ne spavati. A, opet, ponekad je tako lako ostati budan i strpljivo čekati da se s prvim zrakama sunca počnu glasati i prve ptičice što pod prozorom mi cvrkuću. Svaki se puta iznova, kada ih svjesno osluškujem, zapanjim nad prirodnošću njihove najave svjetla što nam dolazi i sprema se obasjati nas. Noći su divne. Tihe, gotovo nečujne, a ipak ispunjene i nabijene svime i svačime. Ako se noći baš nešto treba nadodati, pustit ću neka ispune je zvukovi nečeg drugačijeg od pjesmuljka s početka, pa se povesti u smjeru Kitara, Adiemusa, Vanesse Mae, Angela Badalamentia, Olivera Shantia, Tangerine Dreama i bezbrojnih drugih koji me svojim ambijentalnim zvukovima toliko uspijevaju opustiti. Kao pravi ljubitelj kiše, mada je u zadnje vrijeme iste prilično malo, rado ću si pustiti zvukove iste popraćene povremenom grmljavinom i sklopljenih se očiju vinuti u prostranstva misli okupan dodirom tih nevidljivih kapi... I opet sam zalutao u mislima, a riječi su potekle u svom smjeru. A ja sam, naravno, zaboravio što sam uopće htio reći. Osim da sam tu negdje. Ponekad u jednom svom svijetu, no uvijek nalazim svoj put natrag ovdje. Gdje ima toliko ljudi koje rado i s osmijehom pozdravljam. Jer za čitanje svega i svačega što se ovdje može naći, osmijeh je više nego zaslužen... ...paint the sky with stars...
"why go" by faithless feat.estelle (radio mix) nekih dugih noci... :)
komentar napisao/la kika, u vrijeme 20. siječanj 2006 1:08:00
:-)...makar ipak više uživam sunce, njegovu toplinu i svjetlost!
komentar napisao/la Morky, u vrijeme 20. siječanj 2006 1:34:00
malo sam se uplašila kad sam poslije zagrebačkog susreta vidjela tvoj prazni blog, ali evo tebe, u svom sjaju tame :)
komentar napisao/la singerica, u vrijeme 20. siječanj 2006 3:08:00
I mi tebe osmjehom dočekujemo i pozdravljamo!!!
komentar napisao/la Dora, u vrijeme 20. siječanj 2006 5:26:00
da ostavim trag...ljubim te i svidja mi se ovaj novi dizajn!!!
komentar napisao/la m@llena, u vrijeme 21. siječanj 2006 19:51:00
uto - 17.01.2006
To the dolphin alone nature has given that which the best philosophers seek: friendship for no advantage. Though it has no need of help of any man, yet it is a genial friend to all, and has helped mankind. [Plutarch: "People and Dolphins"]
love them...and new design :) ih, da bar imam još koji eng za položit, to mi ide :))
komentar napisao/la visa, u vrijeme 17. siječanj 2006 13:08:00
Čitao sam da su dupini ustvari Atlantiđani...jako zanimljiva teorija...
komentar napisao/la Godfather, u vrijeme 17. siječanj 2006 14:02:00
personaly, malko mi idu na živce koliko su dobrice. Više volim predatore...al to sam samo mali ja:)
komentar napisao/la samba, u vrijeme 17. siječanj 2006 16:21:00
prekrasni su i pametni... kad bi samo još znali pričati. :)
komentar napisao/la Tonkica Palonkica, u vrijeme 18. siječanj 2006 10:27:00
volim dupine , prekrasni su i velicanstveni..postoji ti neka udruga u kojoj mozes posvojit dupina , tj.imas papir da si ga posvojio , on se i dalje sretno brcka , a ti godisnje odvajas neku svoticu koja ide za pomoc tim ribicama:)
komentar napisao/la blackunicorn, u vrijeme 19. siječanj 2006 20:33:00
ned - 15.01.2006
Polako svjetlost sunca počinje se probijati i donosi neko novo svitanje, no još malo ću pustiti vremena da prođe. A kako vrijeme zapravo i ne postoji, potpuno je svejedno kada će i ovih par slova ugledati objavljivanje, zar ne? Mnogi su se, vidim, raspisali o druženju. Kako na ledu (što sam propustio), tako i u Movie Pubu. I o dojmovima se nema što puno raspravljati. Bilo je zabavno, ugodno, poprilično vruće (eh, da mi je netko rekao da ću se svući u kratke rukave...) i ispunjeno vedrinom i smijehom. I brojnim licima koja se napokon mogu povezati s riječima što ih se (manje-više) redovito čita. No, da ne dužim previše s time kako je i što bilo (ionako to drugi čine), samo ću reći onima koji su izdržali do fajrunta kako nije baš uvijek sve onako kako izgleda. Istina je da piva na mene ima malo čudan utjecaj, no hvala osobi koja je točno znala što mi za dolazak k sebi treba. Moj je osmijeh opet na svome mjestu... a znam da nebo uzvraća osmijehe... ...i kad se smiješ, smijem se s tobom...
:)
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 15. siječanj 2006 19:06:00
;-(
komentar napisao/la Morky, u vrijeme 16. siječanj 2006 1:42:00
Seraphime, stvarno ti hvala - upravo služam Kitara. Nemam riječi :))) p_r_e_d_i_v_n_o!!!
komentar napisao/la putnik, u vrijeme 16. siječanj 2006 3:18:00
:D Ovo je lijepo,no dotjeraj to još! A meni je trenutno na ušima Enya...sjećam se da je bila spomenuta... Joj,žena je zakon, umirujuće!!! Pozdrav!
komentar napisao/la Dora, u vrijeme 16. siječanj 2006 5:29:00
..uzvraćam :-)
komentar napisao/la lasta, u vrijeme 16. siječanj 2006 8:21:00
sad nije uspelo, ali mozda se jednom i sretnemo..
komentar napisao/la tajna obozavateljka (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 16. siječanj 2006 16:36:00
Sada znam što mi je nedostajalo! Moji kratki rukavi u Movie Pub-u. Previše sam se, u pripremama, koncentrirao na led i klizanje. :((
komentar napisao/la milansop, u vrijeme 16. siječanj 2006 18:58:00
I meni je bilo lepo. Hvala ti sto si me ispratio na stanici !
komentar napisao/la japi, u vrijeme 16. siječanj 2006 20:11:00
osmijeh na svom mjestu? tako i treba... između brade i nosića. :)
komentar napisao/la Tonkica Palonkica, u vrijeme 17. siječanj 2006 12:21:00
sub - 14.01.2006
Polako osjećam kako približava se kraj ovoj pomrčini sunca, što ne dozvoljava drugima da čitaju što pišem. A prije nego prođe, osjećam još želju i potrebu ispisati par redaka posvećenih samo tebi, moja bivša srećo, koja ove retke teško da ćeš pročitati. Uistinu, iznenadilo bi me kada bi ih pročitala, jer i nakon dugog vremena koje je prošlo od naših posljednjih izgovorenih riječi, tebi je bilo i previše mog filozofiranja. Možda s time si bila i više u pravu nego što si i mislila. Tebi je uistinu bilo previše. To što pola godine prije tvojega "Dosta!" gotovo da progovorio nisam (a i kad jesam, ne bi se radilo o razgovoru, već o svađi), pri tome nije uopće bitno. Osjećam ti potrebu napisati par riječi zbog jedne slučajnosti (a možda si i ti već uspjela shvatiti kako slučajnosti ne postoje). Naime, upravo nekidan postavljeno mi je pitanje vezano za osobu koju sam upoznao na autobusnoj stanici. Od nekoga tko me ne poznaje i tko o meni zna točno onoliko koliko sam bio spreman podijeliti sa svima željnima čitanja. U onom svijetu koji ti je tolikih jutara bio trn u oku i redovito ti podizao tlak zbog mog "gubljenja vremena na gluposti". Eh, gluposti... a radilo se samo o komunikaciji. Koja je uvijek ključna u svim odnosima koje imamo u životu, htjeli si mi to priznati ili ne. Interesantno je da su ti ljudi puno bolje znali, shvaćali i osjećali koliko sam te voljeo. S koliko te ljubavi uvijek predstavljao... tebe i sve ono što smo imali zajedno. Kada bih i bio nazivan papkom (što i jesam, kao i svašta još što bi mi se moglo reći), s osmijehom bih to prihvatio i pustio one koji ne razumiju da putem svojih spoznaja dođu do razumijevanja. Ili ostanu "normalni" i "obični". Naša priča uistinu nije bila normalna, a ni obična... od prvoga dana kada su nam ruke krenule jedno prema drugome. Uz njih dvojicu koji su nas oboje poznavali, bilo je na nama da se međusobno jedno drugome predstavimo i upoznamo. Par trenutaka nakon tvog izlaska iz busa. I na putu do mjesta u hladu koje bi nam pružilo bar malo svježine toga ljetnog dana. I, vrlo brzo, prepuštanje noćima u kojima bi se svi povukli u potrazi za odmorom i naše međusobno crpljenje odmora iz razgovora koji su trajali... sve do svitanja. Koliko ih je bilo? Tko bi se toga sjećao... Dani, tjedni, mjeseci... usponi i padovi... i puno razgovora koji su sve popraćali. I promjene raspoloženja i probleme za koje smo svaki puta nekako uspjevali pronaći neko rješenje. Bilo je lijepo voljeti i osjećati kako je to biti voljen. No, s vremenom, dozvolili smo si da se neke stvari u nama i oko nas promjene. Ta, samo mjena stalna jest, zar ne? Znaš, tek kada su me pitali za tebe (i objasnili mi to pitanje, no to nije toliko bitno), shvatio sam nešto što je na samome kraju bilo presudno. Svima oko sebe sam znao pokazati (pa čak i kroz riječi uobličiti) sve ono što osjećam prema tebi, samo za tebe nisam imao načina da ti to pojasnim. Osim kroz otrcane fraze koje te nikada nisu uistinu interesirale. Znam da ti nijednom nisam rekao da te volim, no bio sam uvjeren da to i sama osjećaš. Pretpostavljao sam... i upravo zato sam se prestao truditi tražiti riječi. A ti si ih ipak čula, iako sam dugo vremena jednostavno šutio. Pa te sada više ne zanimaju. Možda ti se učini smiješnim, no do dana današnjega me muči sličan problem. I opet je stvar u tome da teško nalazim načina, a posljedice se osjećaju kroz nerazumijevanje i pogrešno shvaćanje izrečenoga. Ipak, nadam se da se sada ne varam kada s punim uvjerenjem vjerujem u to da ona koju volim to jako dobro osjeća. Unatoč sitnicama koje su daleko od toga da bi mi se svidjele (kao što se i mnogima puno toga kod mene ne sviđa, no to je već priča za sebe). Puno sam puta, bivša srećo, rekao kako za tebe nemam nijedne ružne riječi. Uvijek ću ti biti zahvalan na stvarima koje sam uz tebe proživio i naučio, kao i na svemu što smo si međusobno pružali. Odabirem vjerovati kako si danas sretna, jer je to ono što ti želim. Hvala ti što si bila tu pokazati mi što znači biti voljen i pustiti me da naučim što znači voljeti...
Vjerujem da će "ona" ovo pročitati...duboko se nadam da će razumjeti, ali i ne da će se uznemiriti... Al isto tako vjerujem da ako činiš i djeluješ po starom principu, ništa nećeš promijeniti...
komentar napisao/la Morky, u vrijeme 16. siječanj 2006 1:54:00
Ako (i kada) pročita, iskreno se nadam da će pročitati s više razumijevanja nego neki.
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 16. siječanj 2006 13:26:00
...da se ne lazemo nije to bio neki most podignut da bi se u njega gledalo...
komentar napisao/la tajna obozavateljka (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 16. siječanj 2006 16:35:00
Što sam zapamtio i želim reći: Da druga osoba osjeti i čuje našu ljubav, značajno pomažu riječi koje se najjednostavnije mogu formulirati kao "Volim te" mada ima i opširnijih načina. Može osjetiti, ali izrečeno i čuje.
komentar napisao/la Psiho2, u vrijeme 16. siječanj 2006 18:55:00
Ti si sve samo ne papak!
komentar napisao/la Dora, u vrijeme 16. siječanj 2006 21:35:00
Ti si stvarno biser u svakom smislu te riječi, zato te i volimo.
komentar napisao/la crvenkapica, u vrijeme 17. siječanj 2006 23:27:00
lepetom krila na mjesečini još te se rado sjećam i često ti se vraćam. iako ti to ne slutiš.
komentar napisao/la (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 23. siječanj 2006 19:16:00
pet - 13.01.2006
Ponekad ostavljamo hrpu riječi neizgovorenima, a ako ih i izgovorimo, kao da gube na vrijednosti ako nisu napisane. I kod mene je puno riječi ostalo neizgovoreno, a ego me spriječio da neke stvari i pomislim. Ipak, promjene puno toga iznose na površinu, a, iako još uvijek nisam siguran ima li smisla poslati nekome par riječi koje mi padaju na um, ima li boljeg mjesta od ovoga da ih ispišem? Neznani prijatelju! Iako ime Ti znam, pustit ću ga ovom prilikom neispisanog, jer imena ionako nisu važna. Svjestan sam da ove riječi možda i nećeš pročitati, no ipak znam da će mi biti lakše ako nađu se negdje gdje će Ti biti dostupne. Na taj način sa svojih ću misli maknuti ono nešto što se nakon dvije godine probudilo u meni i ukazuje mi na to kako mnoga pitanja nisu odgovorena, a neki krugovi nisu zatvoreni, već su naglo prekinuti bez riječi objašnjenja. Ili je onih par riječi trebalo biti objašnjenje? Ne trudi se shvatiti... nema smisla... a smisla ima i u kaosu. Koliko li sam puta u protekle dvije godine te riječi prevrtio u glavi. Znam da je moja prvotna reakcija bila pomalo nepravedna, no to i nije bila reakcija mene, već ega koji je progovorio. Povrijeđen, uvrijeđen i ljut zbog očekivanja. Osobno shvativši ono što se desilo. Ne trudivši se razmišljati o besprijekornosti vlastite riječi. Uvjeren da sam dao sve od sebe, a uistinu ne uviđajući kako nisam dao ništa. Za razliku od Tebe, neznani prijatelju. Iako ne volim razmišljati na način ŠBBKBB, često se prisjetim karike koja nas je povezivala. One iste karike koja se otrgnula od mene u onom trenutku kada se čvrsto zakačila za Tebe. Prisjetim se pisanih i izgovorenih riječi i igara s istima. Moje velike inspiracije i motivacije da opet se, nakon godina potiskivanja, primim pisanog igranja njima. I moje bezuvjetne podrške njoj, koja je u tome bila bolja od mene. Da, znam i kako si jednom prilikom izjavio da je možda i od Tebe bolja. Jel' je? Čitao sam Vas oboje i teško mi je reći čije mi se riječi više sviđaju, jer ste podosta različiti u stilovima, a kvalitetni ste oboje. I jedino za čime žalim jest što sam trenutno malo sputan u daljnjem čitanju Vaših djelovanja. Puno je otvorenih pitanja, a jedno od njih je i imaš li odgovore na njih. Neću Ti ih postavljati... ako trebam dobiti odgovore, znam da će pronaći svoj put do mene i bez postavljanja. Tek nadam se kako pogledi jednoga će nam se dana susresti, kako bih ti mogao čvrsto stisnuti ruku i ukazati Ti kolikim te sretnikom smatram. Ne znam je li ona još tamo negdje uz tebe, no znam kako joj želim sve najbolje za nju. Kao što se nadam da s Tebom je dobila sve ono što joj je onomad bilo najbolje za nju. I za Tebe, neznani prijatelju. Pozdravljam Te, uz nadu da čeka Te ispunjenje onoga što sam si želiš... Seraphim Vjerujem da nijedna ispisana riječ nije bačena u vjetar, mada i dalje vjerujem kako je ona izgovorena licem u lice osjetno vrijednija i važnija. No, to je tek moje skromno mišljenje. ...i kada noć nestane, i kad se dan probudi...
čet - 12.01.2006
I dok osjećam kako nova je večer pala i pomalo me opet obuzima, prihvaćam je kao da nikad od mene i ne odlazi... kao da nije mi pratilja tek kad padne mrak, a i to tek na par noći u godini. Divna je... trese me i sav se s njom preznojim. Jedinstvena, a zapravo predvidljiva. Naravno, riječ je o groznici, koja me i ove večeri pomalo udara. Istina, osjetno slabije nego zadnje dvije noći, no dovoljno da se zamislim nad time hoću li krenuti onim smjerom u kojem sam rekao poći. Kao da samoga sebe ne poznajem (a, uistinu, s vremena na vrijeme i samoga sebe uspijevam iznenaditi, no to je već priča za sebe) uopće i pomišljam na mogućnost da ne odem. A znam da ću ići. Sa slušalicama u ušima i toplinom u srcu. Pa što ako se malo tresem... za to ću uvijek s lakoćom moći okriviti tramvaje i grijanje u njima. Koje je redovito puno prejako ili toliko slabo kao da ga i nema. Tek ostaje mi pitanje koji stihovi će me nositi na mojem putu. Hmm... teško pitanje, no možda je najbolje pratiti one koji mi prvi padaju na pamet, a kažu otprilike ovako nekako... ...Vatra i mrak, ja sam anđeo u paklu i donosim spas!
Vatreni znak, kada letim putem zvijezda osjećam strast... Unatoč nicku, teško da bi se za mene moglo reći da sam anđeo. Ako i jesam, mora da sam jedan od onih s greškom - bez krila. A kako je ta kategorija uglavnom rezervirana za žene željnih komplimenata toliko puta prožvakanih da već i otrcani postaju, samo ću lagano odmahnuti rukom i na tu pomisao. Neka tih komplimenata nekom drugom. Ono što ostaje meni je glazba. Vjerna pratilja i stalan pokretač misli, želja, osjećaja... ono što s lakoćom ispisuje sve što je u meni, samo ako se pažljivo sluša... ...Gazim kroz noć, prašnjavi koraci, u moru sećanja, ostavljam sve.
Laku vam noć, pospani oblaci, svi moji putevi vode do nje... I nadam se da nisam jedini koji zna kamo svi putevi ga vode ("Jesi li ikada bio u Rimu?") te krećem dalje... kroz noć... ...your final journey has just begun...
sri - 11.01.2006
Iako svjestan da još koji dan nitko neće pročitati ovih par redaka, jednim dijelom navika, a možda i potreba da svako toliko napišem par riječi tjeraju me na pisanje. Bilo bi lijepo kada bih mogao naći poneku rečenicu napunjenu bilo čime, pa makar i hladnoćom, no teško je iz košmaru izvući bilo što. Osim onoga što se osjeća... bez uvjeta, razloga, straha, osnove... neovisno o ponašanju, izgledu, odgoju, stavovima, reakcijama, prošlosti... U ovom trenutku tek težnja za pomirbom sa samim sobom me vuče dalje, a kroz dan još jedino glazba me uspijeva podići. I povesti u neslućene svijetove. Što neki su imali prilike vidjeti, no ne i razumjeti. A ni razumijevanje nije nužno bitno, jer se na svako "zašto" može odgovoriti s jednostavnim "zato". I ne treba se tragati za smislom, jer smisla ima samo u "normalnom" svijetu u kojem svi tek vojska "istih" su. Od čega već dugo bježim i s osmijehom prihvaćam riječi kako nisam normalan. I stihovi vode me... kreni sa mnom
zadnji put
vjeruj mi
daleko od mraka
bolje ćemo znati
ništa nije teško naša lica još su lijepa
zatvori mi oči
neka kraj nas jure
nek se lome prsti
idemo na ples
i svijet je opet mlad i samo šuti
gdje su bile riječi
kad nije bilo nade za nas
samo dugi dani nestali u tami
jer ništa nije važno raširi ruke
ruke su ti snažne
upri iz sve snage
nek se cijedi znoj
nek koža pukne mi
idemo na ples
i svijet je opet mlad i naša lica još su uvijek lijepa... raširi ruke,ruke su ti snažne... udahni zrak
koji dolazi
sve je gotovo
i mi smo spašeni i naša lica još su lijepa... No, dobro je... jer znam da jedne ću noći i ja preplivati Dunav... ...laž je pola mene, drugo pola tebe sniva...
Svidja mi se ova pjesma,dosta često ju slušam...
komentar napisao/la innocent_eyes, u vrijeme 18. siječanj 2006 16:20:00
pon - 09.01.2006
Možda se i varam, no nešto mi govori da će se nad slijedećih par redaka bar netko malo zamisliti... ...tek kada ste u potpunosti ODGOVORNI sami, tek tada ste slobodni! Tek kada ste potpuno, svjesno i namjerno, za sve u svom životu, apsolutno sve, izabrali prihvatiti ODGOVORNOST, tek tada ste potpuno slobodni, slobodni od ALI, slobodni da živite svoju istinu! Prije ne!!! ...pozicija ovisnosti (je) također vaš izbor, kao i sve drugo! Tako da niti ovisni ne morate nikada ni o kome biti, jer uvijek postoje drugi načini, drugi pristupi, druga rješenja, koja ukidaju ovisnost, a otvaraju ... slobodu i odgovornost! ...Sloboda jednako odgovornost, a moram i ne smijem jednako nemam odgovornost, ne prihvaćam odgovornost, ne izabirem odgovornost! [iz Pamia Monti: "Pravila se slušaju, a... mudrost odjekuje"] A, kako već rekoh, možda se i varam. ...poput pijeska rasuti smo ostali...
da.ove misli zvuče divno. a onda ih pokušaš provesti u praksi i.. pijesak :))
komentar napisao/la (ea), u vrijeme 9. siječanj 2006 1:42:00
Sličnu mudrost sam čuo u Indiji, mislim da pripada narodu Hunza: "Ako želiš imati više slobode u životu onda VIŠE odgovornosti za svoj život preuzmi na sebe, ako pak želiš biti potpuno slobodan, onda SVU odgovornosti za svoj život preuzmi na sebe."
komentar napisao/la Arjuna, u vrijeme 9. siječanj 2006 2:17:00
ned - 08.01.2006
In the sunlight of your smile
In the summer of our life
In the magic of love
Storms above scattered away Lovers dreaming in the night
Reaching for paradise
But as the dark shadows fade
Love slips away On an empty stretch of beach
In the pattern of the waves
Drawing pictures with my hand
In the sand, I see your face Skipping pebbles on the sea
Wishing for paradise
Sand castles crumble below
The restless tides ebb and flow Listening to a shell
Hoping for your voice
Beautiful Maria of my soul Though we'll always be apart
Locked forever in a dream
If I ever love again
Even then, nothing will change And the taste of you remains
Clinging to paradise
But as the distance from you grows
All that my heart ever knows
Hunger for your kiss
Longing for your touch
Beautiful Maria of my soul Filling all my nights
Haunting all my days
Beautiful Maria of my soul [Los Lobos: Beautiful Maria Of My Soul]
Ajme Kraljevi Mamba, otkad nisam to gledala...u cijelom filmu je super muzika
komentar napisao/la samba, u vrijeme 8. siječanj 2006 13:51:00
Ova tema budi ugodnu nostalgiju...
komentar napisao/la davors, u vrijeme 8. siječanj 2006 23:32:00
sub - 07.01.2006
Kako sam veliki ljubitelj grada Rijeke, nije čudo da mi je upravo jedan događaj iz toga kraja uspio privući pozornost. Možda se još nekome svidi... Ovogodišnji, 23. po redu Međunarodni riječki karneval, događaj od posebnog značenja za građane Rijeke kao i za promociju tradicionalnih vrijednosti i kulturne baštine primorskog kraja, započet će svečanim podizanjem karnevalske zastave na Trsatu u utorak, 17. siječnja. Tri dana kasnije maškare će i službeno preuzeti vlast primopredajom ključa Grada u spektaklu izbora Kraljice karnevala u Dvorani mladosti, a karnevalske će manifestacije potrajati sve do 28. veljače. Znači, ove nas godine očekuju puna 43 karnevalska dana u Rijeci i okolici! [detaljnije] Dakle, svim ljubiteljima karnevala, kao i svim ljubiteljima grada Rijeke želim malo planiranja i puno zabave u danima koji uskoro počinju. ...looks like mornin' in your eyes...
Fala Bogu, prošle godine je karneval trajao nešto kratko! Idemo u Rijeku!
komentar napisao/la Morky, u vrijeme 7. siječanj 2006 13:41:00
pet - 06.01.2006
Kako ovih mi nekoliko dana i opet raspjevano prolaze... Tri kralja jahahu
s onih sunčanih stran
tri dara nošahu
mir, zlato, tamijan. Tri kralja dođoše
pred grad Jeruzalem
pitajuć za mjesto
gdje se rodi Isus. Mariji rekoše:
zdravo, oj Djevice,
zdravo, oj Majčice,
nebeska Kraljice Isus digne ruke,
drago im hvaljaše,
i nebeske dvore
njima obečaše. A, naravno, nisam zaboravio na još nešto... Kao davni greh,
uvek mi se ista javljaš.
Odzvanja ti smeh,
cipele u prozor stavljaš. I večno sanjaš,
svetom putuješ bez putovanja
a Badnje veče dolazi. Mogla si mi baš
i reči neke reči nagle.
Oči su mi, znaš,
pune one iste magle. Al' suprotnost sušta,
sad u meni tuga koren pušta
a badnje veče prolazi. To je bilo naše zadnje,
sad opet zvona zvone - slušam to.
Ne, nije svako veče Badnje,
al' ovo danas, sasvim slučajno - Badnje je. U poslednji čas,
kao uvek na to veče,
gospođa do nas
unucima kolač peče. U mojoj sobi
samo stari veker vreme drobi
a Badnje veče prolazi... To je bilo naše zadnje,
sad opet zvona zvone - slušam to.
Ne, nije svako veče Badnje,
al' ovo danas, sasvim slučajno - Badnje je.
hehe, ovu drugu više volim...
komentar napisao/la samba, u vrijeme 6. siječanj 2006 11:50:00
Ova druga je puno ljepša... ;)*
komentar napisao/la Blue_Bea, u vrijeme 6. siječanj 2006 14:07:00
Lijepa je,baš je lijepa...da,ova druga! :-)
komentar napisao/la Dora, u vrijeme 6. siječanj 2006 14:49:00
obozavam te,znas to?ne?...pusa...
komentar napisao/la tanjusha, u vrijeme 6. siječanj 2006 17:22:00
(blush)
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 6. siječanj 2006 17:25:00
Upravo slusam na TV Pinku ovu drugu pesmu :)
komentar napisao/la Sonatica, u vrijeme 6. siječanj 2006 20:06:00
druga ima dušu
komentar napisao/la mama kuma (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 6. siječanj 2006 22:08:00
Druga kao uvertira je za ono što s otkucajem ponoći slijedi... svim čitateljima pravoslavne vjeroispovjesti - Hristos se rodi!
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 7. siječanj 2006 0:09:00
Samo...pridružujem se tvojim čestitkama!
komentar napisao/la Morky, u vrijeme 7. siječanj 2006 2:01:00
Da,da...ova druga mi je legla samo tako.
komentar napisao/la davors, u vrijeme 8. siječanj 2006 23:19:00
čet - 05.01.2006
...a postojao je jedan stari, gvozdeni most u Novom Sadu,
preko kog bi ona prelazila nekad...
i spuštala svoje svilene kose, kao mreže, do onih talasa
i tu su se, kao srebrne deverike, hvatali prameni
mesečine u njene uvojke... Ja nisam hteo da menjam Svet, meni je ovaj bio sasvim dobar,
Nisam virio u mikroskope,
Nisam izmišljao lekove protiv retkih bolesti,
Nisam hteo da uđem u enciklopediju... Hteo sam samo da prelazim preko tog mosta,
ponekad, s' njom...
I da je volim... u Novom Sadu,
u gradu gde više nema mostova... [Provincijalka - kocertna verzija]
^¤^
komentar napisao/la samba, u vrijeme 5. siječanj 2006 15:11:00
....ma daj pokreni taj ringišpil u mojoj glavi to nezna nitko kao ti.....
komentar napisao/la mama kuma (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 5. siječanj 2006 17:03:00
HVALA!!!Najlepsi grad je moj Novi Sad... "ma hitni papuce u vis, zalosna panonska vilo, za tvoje dugme sedefno ja nocas kraljevstvo dajem i udri daire o bok, ramena pospi aprilom pa zadivi ovaj grad tim svojim lucidnim sjajem...zaigraj,bosa i prkosna dok iznad Novog Sada djavo pali svoja kandila..."
komentar napisao/la tanjusha, u vrijeme 5. siječanj 2006 17:23:00
Ajde, lijepo je vidjeti da se još poneko raspjevao...
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 5. siječanj 2006 17:27:00
ja bih htjela mijenjati puno toga - pa niš od svega... a htjela sam i malo ljubavi, pa niš ni od toga... :(
komentar napisao/la Blue_Bea, u vrijeme 5. siječanj 2006 18:12:00
jako lijepo! sretna ti Nova prijatelju!
komentar napisao/la Ida, u vrijeme 5. siječanj 2006 20:46:00
uvek #Seraphim,samo reci koju bi jos hteo?! "Moja je draga najbolja,andjeo dobrog naboja...prosek u nedra prolije i eto ti carolije...Druge mi za cas posade bezvoljnu ruzu dosade,drzimo palce vrag i ja....da potraje ta magija..."
komentar napisao/la tanjusha, u vrijeme 5. siječanj 2006 21:24:00
Srećna Nova 2006!
Volim sve Đoletove pesme, a ovaj deo o mostovima u Novom Sadu je baš tužan.
komentar napisao/la Sonatica, u vrijeme 5. siječanj 2006 21:29:00
....gradićemo nove...
komentar napisao/la svatko netko (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 6. siječanj 2006 1:22:00
vec si jednom pisao o tom mostu , mislim da mi je to jedan od najljepsih opisa : da se ne lazemo , nije to bio most od onih podignutih da bi se u njih gledalo , vec podignut da bi se sa njih gledalo i pod njima prvi put ljubilo..lijepo..sretna nova
komentar napisao/la blackunicorn, u vrijeme 6. siječanj 2006 20:01:00
Vidi se tko prati i pamti. :-) Sretna i tebi, blackice...
komentar napisao/la Seraphim, u vrijeme 7. siječanj 2006 0:05:00
Došao sam samo povirit, a ostao dugo na tvom blogu...Bravo serafime.
komentar napisao/la davors, u vrijeme 8. siječanj 2006 23:35:00
sri - 04.01.2006
S jutrima što dođu i donesu mi stihove rijetko sam kada siguran što da radim. Istina, kao jedno od rješenja se nameće guranje glave negdje u pijesak i izigravanje noja barem taj dan, no to baš i nije neko rješenje, nego više liči na bijeg i skrivanje. No, što učiniti kada stihovi s kojima mi jutro prolazi zvuče ovako nekako... Ne volim januar ni bele zimske vragove.
U svakom snegu vidim iste tragove,
tragove malih stopa, broj trideset i ko zna,
kako polako odlaze... Ma, zapravo znam što mi ti stihovi govore. Nedostaje mi puno toga. Nedostaje mi dodir sunca u jutarnjim satima, kao i svake godine kada zima kao da predugo taj dodir nam svima uskraćuje, nedostaje mi zvuk jedne violine što sam je zadnji puta uživo čuo pred nekoliko mjeseci... zvuk koji tako vjerno prati riječi Polagano, Šanji-bači...
Ti si znao šta mi znači...
K'o da heklaš paučinu vrhom gudala... A nevolem taj osjećaj. Kao ni klepetalo u glavi koje jako dobro zna kada da se javi... Uhvati me čvrsto i ne popušta.
Lud je za tišinom, to ne propušta.
Vodi me u svoj plavičasti dom... Vodi, vodi i pred oči mi baca slike što nisu se ni trebale naći pred mojim očima. Eh... Al' marim ja,
to su samo kapi vremena
prosute k'o šaka semena
po širokoj njivi Gospodnjoj... Srećom, uvijek postoji i onaj čvrsti oslonac kojeg imam u sebi i svijest što uspijeva me pokrenuti... Sloven sam, belac, slobodni strelac.
Za svaki slučaj, još uvek samo svoj... Kao i još jedna sitnica koju svakako valja imati na umu... ...neko to odgore vidi sve,
povlači te konce, igra se.
Postavi na svoje mesto svako dobro,
zlo još pre - sve vide oči sudbine... I za kraj, kada sve sjedne na svoje mjesto, uvijek iznova se osmijeh na licu nacrta, jer... ...svi satovi svemira žure,
mi imamo vremena, puna kapa.
Noć i nas dvoje, stara klapa. E, sad, kako sam si zamislio povezati ovaj post s promjenom muzike na blogu, to ću s vremenom još nekako i dokučiti, a do tada tek pozdravljam sve one što su imali živaca i volje čitati me do ovdje. ...neka svemir čuje nemir, nebo peva sa nama...
ajde, i ova muzika nam paše...sve nešto u D-molu
komentar napisao/la samba, u vrijeme 4. siječanj 2006 13:56:00
Nisi jedini koji nije siguran što da radi...! Možda odgovor dođe sam od sebe,možda ti netko pomogne odgovoriti na pitanja...a može se i dogoditi da do odgovora dođeš i sam! :)
komentar napisao/la Dora, u vrijeme 4. siječanj 2006 16:04:00
.....neki bi to tugom nazvali.....
komentar napisao/la mama kuma (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 4. siječanj 2006 17:00:00
...stvari teku,ja se držim iznad njih...
komentar napisao/la selma, u vrijeme 4. siječanj 2006 20:46:00
Gorda naspram podsmeha i spletki poslednjih.
Usamljeni galeb iznad mora osrednjih.
Reči bi sve pokvarile,
samo se ćutke pokraj mene stisla.
Sami, svoji, izbeglice iz besmisla...
pozdrav!!!
komentar napisao/la vedro_nebo, u vrijeme 4. siječanj 2006 23:11:00
uto - 03.01.2006
S novom godinom valjalo bi i poneku riječ napisati. Ili bar tako kažu. A, s druge strane, malo je teško naći riječi u doba dok čovjek polako i dalje dolazi k sebi. No, stigao sam. Valjda. Negdje i nekako. Kao što je i godina stigla, dočekivali je mi ili ne. Ili nekome nije došla? No, ono lijepo je što se vani i dalje vidi čitav niz svakojakih svjetala s kojima se ljudi tako lijepo trude poigrati se, pa se onda uspije vidjeti i nešto ovakvo: 
Eh... ...jesmo li sretniji, jesmol' pametniji...
Ljudi moji, zasto nitko nis ne komentira!!! Pa covijek je dozivio ukazanje, a nije ni svjestan.
Super blogic, ali mjuza le malo falsh...Sve vam naj zelim, IKICA (autsajder)
komentar napisao/la Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 3. siječanj 2006 17:32:00
Savršeno!
komentar napisao/la Morky, u vrijeme 3. siječanj 2006 17:43:00
mrak!! :o)
komentar napisao/la dijete, u vrijeme 6. siječanj 2006 18:29:00
ned - 01.01.2006
Sretna i tebi Nova..čini se bilo ti je dobro! Ajde neka... Piši nam! Nismo svi bili vani...Podijeli s nama, a daj!
komentar napisao/la Morky, u vrijeme 1. siječanj 2006 7:41:00
Tu smo negdje... samo da je vodkica umjesto whiskača ;)
komentar napisao/la samba, u vrijeme 1. siječanj 2006 10:41:00
sretna Ti.
komentar napisao/la zli_girl (Neregistriran) (Neregistriran), u vrijeme 1. siječanj 2006 15:52:00
Mi smo si već isčestitali...!!! Ali sve najljepše želim...ma znaš ti to! :)
komentar napisao/la Dora, u vrijeme 1. siječanj 2006 15:59:00
sve najbolje u 2006.
komentar napisao/la nemiri, u vrijeme 1. siječanj 2006 21:10:00
hehe...tak nekako se i ja osjećam :)
komentar napisao/la the ja, u vrijeme 2. siječanj 2006 12:44:00
sretna Nova! :)
komentar napisao/la tom2y, u vrijeme 2. siječanj 2006 20:05:00
if you do nothing, say nothing, be nothing, you'll stay in mediocrity forever:)) super ti je blog, mahni nam ponekad sa tih zvijezda s kojih nas gledaš;) iako sa dan dva zakašnjenja, sve naj naj u ovoj i svakoj koja slijedi!
komentar napisao/la balonche, u vrijeme 2. siječanj 2006 21:14:00
nisi li valda tako izgledao ;)
zelim ti sve najbolje i budi i dalje tako dabar..pusa
komentar napisao/la m@llena, u vrijeme 3. siječanj 2006 14:52:00
|
